Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-572/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odlučujući o žalbi žalbi vjerovnika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Sp-23/2026-7 od 12. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba vjerovnika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Sp-23/2026-7 od 12. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Otvara se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača – LT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

II. Zaključuje se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača - LT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

III. Oslobađa se potrošač - LT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], od preostalih obveza u odnosu na sljedeće osnove za plaćanje i vjerovnike:

1. OVRV-2/15 AKTIV, - vjerovnik (1) HOK-OSIGURANJE d.d., CAPRAŠKA ULICA 6, ZAGREB, Hrvatska, OIB: 00432869176 zaprimljena 02.05.2025., glavnica: 357,70 EUR, kamata: 496,34 EUR, trošak: 209,04 EUR, - tražbina u iznosu od 1.063,08 EUR; 2. K-186/15-IZ.NA.-AKTIV, - vjerovnik (1) REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO FINANCIJA, Katančićeva ulica 5, Zagreb, Hrvatska, OIB: 18683136487 zaprimljena 20.10.2025., glavnica: 0,00 EUR, kamata: 17,35 EUR, trošak: 39,82 EUR, naknada Financijske agencije za provedbu/izvršenje osnove za plaćanje: 9,29 EUR - tražbina u iznosu od 66,46 EUR;

3. UP/I-363-03/16-02/94-AKTIV 2, - vjerovnik (1) GRAD [adresa], Hrvatska, OIB: 41888874500 zaprimljena 29.01.2024., glavnica: 72,25 EUR, kamata: 10,58 EUR, trošak: 26,54 EUR, naknada Financijske agencije za provedbu/izvršenje osnove za plaćanje: 9,29 EUR - tražbina u iznosu od 118,66 EUR;

4. UP/I-363-02/24-02/314, - vjerovnik (1) GRAD [adresa], Hrvatska, OIB: 41888874500 zaprimljena 07.11.2024., glavnica: 63,28 EUR, kamata: 9,87 EUR, trošak: 26,54 EUR, naknada Financijske agencije za provedbu/izvršenje osnove za plaćanje: 9,29 EUR - tražbina u iznosu od 108,98 EUR;

5. UP/I-363-03/20-02/151-AKTIV, - vjerovnik (1) GRAD [adresa], Hrvatska, OIB: 41888874500 zaprimljena 28.04.2025., glavnica: 231,07 EUR, kamata: 107,43 EUR, trošak: 26,54 EUR, naknada Financijske agencije za provedbu/izvršenje osnove za plaćanje: 19,91 EUR - tražbina u iznosu od 384,95 EUR;

- dakle, u odnosu na neizvršene osnove za plaćanje pod točkom 1. - 5. ukupni iznos glavnice je 764,12 EUR (zajedno sa iznosom troška iz točke 2. koji se smatra glavnicom), ukupni iznos troška je 288,66 EUR, ukupni iznos kamate je 641,57 EUR, a ukupni iznos naknade Financijske agencije za provedbu/izvršenje osnove za plaćanje je 47,78 EUR.“

2. Protiv navedenog rješenja žali se vjerovnik Republika Hrvatska zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se potrošaču uskrati oslobođenje od preostalih obveza, odnosno da se prijedlog odbije, podredno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, niti žalitelj konkretno navodi o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.

5. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355 ZPP.

6. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je FINA 27. siječnja 2026. podnijela prijedlog za provedbu jednostavnog stečaja nad imovinom potrošača LT, uz koji je dostavila podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, podatke o imovini potrošača te presumiranu suglasnost potrošača za provođenje jednostavnog postupka stečaja nad njegovom imovinom, iz kojih podataka proizlazi da su ispunjeni uvjeti za provedbu jednostavnog stečaja potrošača propisani odredbom čl. 79.a st. 2., st. 3. i st. 4. ZSP, jer potrošač u razdoblju duljem od tri godine (5319 dana) ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje navedene pod točkama III.1. do III.5. izreke prvostupanjskog rješenja čija ukupna glavnica ne prelazi iznos od 20.000,00 kn, odnosno 2.654,46 eura.

7. Nakon što je sukladno odredbi čl. 79.f st. 2. i 3. ZSP od nadležnih tijela pribavio podatke o imovini potrošača, prvostupanjski sud utvrđuje da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000,00 kn, jer se ista sastoji samo od odjavljenih osobnih vozila, dok drugih pokretnina potrošač nema, da prema podacima iz evidencije o dohocima i primicima potrošača proizlazi da potrošač nije ostvario nikakav dohodak, osim socijalne potpore i doplatnka za djecu te da potrošač u vlasništvu nema nekretnina, da potrošač nije dostavio popis svoje imovine, pa se smatra da je izjavio da nema imovine iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici, da povodom poziva iz oglasa objavljenog 27. siječnja 2026. na mrežnoj stranici e- oglasna ploča sudova, vjerovnici potrošača nisu obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.

8. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 79.g st. 4. ZSP za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, te za istovremeno oslobođenje potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje, vjerovnike iz čl. 79.a ZSP i iznose tražbina navedenih u točki III. izreke rješenja (čl. 79.g st. 4. ZSP).

9. Žalitelj u žalbi navodi da je iz pobijanog rješenja razvidno da je potrošač, između ostalog, oslobođen po osnovi za plaćanje broj K-186/15 izdavatelja Općinskog suda u Sisku, vjerovnika Republike Hrvatske za iznos troška od 39,82 eura te iznos od 17,35 eura na ime kamata, kao i za naknadu FINA-e, pa imajući u vidu da je potrošač pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom, navedeno ukazuje na nepoštenje potrošača, pa je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja pogrešno primijenio odredbe čl. 2., 4. i 75. st. 1. toč. 1. ZSP. Dalje navodi da obveza potrošača koja proizlazi iz osnove navedene u točki III. izreke pobijanog rješenja, nastale prema Republici Hrvatskoj, nije obveza koju je potrošač preuzeo sklapajući pravne poslove na tržištu, već je ta obveza potrošača nastala kao rezultat vođenja postupka pred nadležnim sudom, a koji se postupak ne može smatrati tržišnim pravnim poslom, radi čega se na istu ne može ni primijeniti Zakon o stečaju potrošača, a posljedično tome se iste potrošač ne može ni osloboditi, a u prilog svojih navoda se poziva na rješenje Županijskog suda u Zadru broj: Gž-1230/2022 od 11. siječnja 2023. i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž-106/2023 od 8. ožujka 2023. i dr.

10. Odredbom čl. 2. st. 1. ZSP propisano je da je cilj tog Zakona poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza), dok je stavkom 2. istog članka propisano da poštenje potrošača utvrđuje sud uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja, u skladu s tim zakonom.

11. Prema odredbi čl. 24. st. 3. ZSP sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice koje su važne za postupak i radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze, prikupljati obavijesti, obavljati uvid u odgovarajuće javne knjige, registre, upisnike i očevidnike.

12. Odredbom čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP propisano je da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, dok je stavkom 2. istog članka propisano da vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. toga Zakona predložiti sudu donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz st. 1. ovoga članka.

13. Dakle, povezujući citirane odredbe čl. 24. st. 3. i čl. 75. ZSP za zaključiti je da će sud postupati po službenoj dužnosti i ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP, a među njima i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo u slučaju kada je vjerovnik sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZSP predložio sudu donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP, pa ako takvog obrazloženog prijedlog nema, tada sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po služenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev 1170/2022-2 od 18. travnja 2023., Rev 1197/2022-3 od 7. lipnja 2023., Rev 37/2023-2 od 5. lipnja 2024., Rev 1003/2021-2 od 25. travnja 2023., Rev 320/2021-2 od 28. veljače 2024., Rev 155/2024-2 od 1. veljače 2024., Rev 1219/2025-2 od 14. siječnja 2026.). Tumačenjem sadržaja odredbe čl. 75. st. 1. ZSP ne može se zaključiti da je sama činjenica postojanja pravomoćne presude protiv potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti dovoljna za primjenu citirane zakonske odredbe niti opstojnost takve presude presumira nesavjesnost i nepoštenje potrošača pri ispunjavanju njegovih obveza i dužnosti u smislu da bi sud po službenoj dužnosti, bez posebnog prijedloga vjerovnika, donio rješenje o uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza, a kako to pogrešno tumači žaliteljica u svojoj žalbi.

14. Obzirom da iz stanja spisa proizlazi da žalitelj nije predložio sudu donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza u smislu odredbe čl. 75. st. 2. ZSP, to prvostupanjski sud nije bio obvezan po službenoj dužnosti ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP, uključujući i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjenju obveza i dužnosti, pa nisu pogrešno primijenjene odredbe čl. 2., 4. i 75. st.1. toč. 1. ZSP, na što upućuju žalbeni navodi žalitelja.

15. Kako je prvostupanjski sud pravilno otvorio jednostavni postupak stečaja potrošača i isti zaključio te oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i žalitelja na način naveden u točki III. izreke rješenja, to žalitelj neosnovano osporava utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava.

16. U odnosu na tvrdnju žalitelja kako obveze potrošača iz osnove vjerovnika Republike Hrvatske kojih se potrošač pobijanim rješenjem oslobađa nisu obveze koje je potrošač preuzeo sklapajući pravne poslove na tržištu, već su te obveze potrošača nastale kao rezultat vođenja postupka pred nadležnim tijelom, a koji se postupak ne može smatrati tržišnim pravnim poslom, pa da se na iste obveze ne može primijeniti ZSP, pa posljedično da ih se potrošač ne može osloboditi, valja odgovoriti – polazeći pritom od smisla i sadržaja odredbe članka 4. i 5. ZSP te imajući na umu cilj i smisao samoga Zakona, da neovisno o tome što je u ovom predmetu riječ o obvezi plaćanja troškova sudskog postupka na temelju pravomoćne sudske odluke, dužnik je potrošač u smislu spomenute zakonske odredbe i na njega se mogu primjenjivati odredbe o oslobađanju.

17. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Velikoj Gorici 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina