Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj Gž-1061/2026-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirjani Rubić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Jelene Krajina, u pravnoj stvari tužitelja 6. MAJ d.o.o., Umag, Ulica Tribje 2, OIB 56396370038, protiv tuženice RNĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-168/2022-7 od 09. veljače 2026., dana 7. srpnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Povrv-168/2022-7 od 09. veljače 2026. u dijelu pod točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom u točki I. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Hrvatin iz Poreča posl. br. Ovrv- 314/2022 od 8. travnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi 71,76 eura sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2021. do isplate, dok je u točki II. izreke ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marije Hrvatin iz Poreča posl. br. Ovrv-314/2022 od 8. travnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi nastale troškove postupka u visini 16,59 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana dostave rješenja o ovrsi do isplate, dok je točkom III. izreke naloženo tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16,59 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude (9. veljače 2026.) do isplate.
2.Protiv uvodno citirane odluke žali se tužena, a iz sadržaja žalbe jasno je kako ju je podnijela protiv točki I. i III. prvostupanjske odluke.
2.1.Tužena presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se pobijana presuda preinači, a podredno da se prihvaćanjem žalbe ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
2.2.Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.3. Žalba tužene nije osnovana.
3.S obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.
4.Nadalje, na temelju odredbe čl. 467. st. 2. ZPP-a u sporovima male vrijednosti u postupku u povodu žalbe ne primjenjuje se odredba čl. 370. ZPP-a.
4.1. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužene, ovaj sud je utvrdio kako sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.točka 11. ZPP, na koje sadržaj tuženičine žalbe kroz isticanje zakonske formulacije glede te povrede neosnovano ukazuje, budući je izreka presude jasna i razumljiva, sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji su međusobno suglasni, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, radi čega presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
4.2.Također nije nađeno ni drugih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a.
4.3. U odnosu na žalbene navode tužene kojima ističe da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 8. ZPP-a, valja istaknuti da se presuda u sporu male vrijednosti sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a ne može s uspjehom pobijati zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tužene za isplatu iznosa od 71,76 EUR, a koji se odnosi na isporučenu komunalnu uslugu za nekretninu u [adresa], čija je korisnica tuženica i to za utuženo razdoblje od prosinca 2020. do rujna 2021. godine, pri čemu među strankama nije bilo sporno da je tuženica u predmetno vrijeme bila korisnica nekretnine navedenoj adresi, kao i da je tužitelj u spornom razdoblju bio ovlašteni pružatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Buje- Buie.
6.U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
-da je povodom prijedloga tužitelja javni bilježnik Marija Hrvatin iz Poreča donijela rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-314/2022 od 8. travnja 2022. kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 540,70 kuna (sada 71,76 eura) sa zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2021. do isplate (t. 1. rješenja o ovrsi), kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu 125,00 kuna (sada 16,59 eura) sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi (t. 3. rješenja o ovrsi), a radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha (t. 2. rješenja o ovrsi);
-da je protiv navedenog rješenja tuženica izjavila pravodoban prigovor u kojem je navela da prema tužitelju nema nikakav dug jer tužitelj na adresi [adresa] nikada nije preuzeo komunalni ni biorazgradivi otpad, pa nije imao nikakve troškove u vezi njezinog otpada; izjavu koju su joj dostavili prisilno je potpisala jer su je ucijenili da ako ne prihvati uvjete tužitelja da će napraviti po svom Pravilniku; prije toga su joj dostavili spremnik od 240 litara koji nije ni zadužila ni koristila; živi u naselju daleko od trgovina, ne radi i nije u penziji, pa voće i povrće uzgaja sama, a otpad kompostira u svom vrtu, dok nešto koristi i za loženje peći; od tužitelja je više puta usmeno i pismeno tražila da joj dodijele najmanji spremnik od 60 litara, čemu nije udovoljeno;
-uvidom u izvod otvorenih stavaka i račune utvrđeno je da predmetnu tražbinu u iznosu 71,76 eura (540,70 kuna) tužitelj potražuje na ime neplaćenih računa za izvršenu komunalnu uslugu odvoza smeća za razdoblje od prosinca 2020. do rujna 2021.; računi na iznos 54,07 kuna (7,18 eura) odnose se na jednomjesečna razdoblja (računi za prosinac 2020., siječanj 2021., veljaču 2021. i ožujak 2021.), dok se računi na iznos 108,14 kuna (14,35 eura) odnose na dvomjesečna razdoblja (računi za travanj i svibanj 2021., lipanj i srpanj 2021. i kolovoz i rujan 2021.);
-iz svih računa proizlazi da se potraživanje tužitelja odnosi na obračunsko mjesto [adresa], da je tuženica u evidencijama tužitelja evidentirana kao fizička osoba-kućanstvo sa spremnikom zapremnine od 120 litara i da joj je obračunata cijena minimalne javne usluge (CMJU);
- da je tužitelj na temelju Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Buje-Buie (Službene novine Grada Buja br. 03/2018., u nastavku: Odluke) ovlašten obavljati javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada na području Grada Buja, pa tako i na području [adresa] gdje se nalazi nekretnina za koju se potražuje naknada za uslugu prikupljanja komunalnog otpada;
- da je tuženica korisnica nekretnine za koju je ugovorena usluga prikupljanja komunalnog otpada, kao i da je navedenu Izjavu i zapisnik tuženica vlastoručno potpisala;
- da navodi tužene da je Izjavu potpisala prisilno jer su je ucijenili paušalni, nisu potkrijepljeni nikakvim konkretnim dokazima koji bi upućivali da su prilikom potpisivanja izjave postojale mane volje na strani tuženice koje bi utjecale na njezinu valjanost;
- da se prema čl. 2. st. 3., 5. i 7. Općih uvjeta u izjavi o načinu korištenja usluge davatelj usluge (list 84 spisa) će korisniku predložiti odabir veličine spremnika u jednom razredu niže ili više od predloženog u rubrici prijedlog davatelja usluge. Korisnik usluge je dužan vratiti davatelju javne usluge dva primjerka izjave s potpisom korisnika usluge, u kojem slučaju je davatelj usluge dužan primijeniti podatak iz izjave koji je naveo korisnik usluge kada je taj podatak u skladu sa
Zakonom i drugim općim aktima;
- da je tužitelj tuženici pravilno obračunao iznos usluge odvoza otpada u skladu s važećim propisima, pa je i tuženica u skladu s čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., u nastavku: ZOO) dužna ispuniti svoju obvezu i podmiriti račune za izvršenu uslugu.
7.Slijedom gornjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao osnovanim zahtjev tužitelja, za iznos od 71,76 EUR za koji je održao na snazi izdani platni nalog držeći da je obračun izvršen u skladu sa odredbama ZOO-a i Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Buje-Buie (Službene novine Grada Buja br. 03/2018), Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine 94/2013., 73/2017., 14/2019. i 98/2019.), Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine br. 50/2017.), Izjavom o načinu korištenja javne usluge te Općim uvjetima ugovora o korištenju javne usluge.
8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je Izjava potpisana od strane tužene kao korisnice nekretnine u potpunosti važeća jer su navodi tužene da je Izjavu potpisala prisilno te da je bila ucijenjena u potpunosti paušalni te nisu potkrijepljeni ni jednim konkretnim dokazom koji bi upućivao na to da je prilikom potpisivanja izjave postojala mana volje na strani tuženice, a koja bi utjecala njezinu njezinu valjanost. I u samoj žalbi tužena ne daje ni jedan konkretan dokaz za tu tvrdnju.
9. Ugovor o korištenju javne usluge se smatra sklopljenim kada korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge. Tuženici je ta izjava dostavljena, a ona se po izjavi očitovala te joj je dodijeljen spremnik od 120 litara. Taj Ugovor se smatra sklopljenim kada korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge (u skladu s čl. 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine br. 50/2017.). Kako je tužitelj u predmetnom slučaju dostavio Izjavu o načinu korištenja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada potpisanu od strane tuženice (list 60 spisa) te Zapisnik (a koji se nalazi na listu 62 spisa) u kojem je korisnica svojim potpisom odobrila promjenu veličine spremnika sa 240 lit. na 120 lit. 10 razvidno je da tužitelj postupio sukladno važećim propisima.
10. Naime, prema čl. 2. st. 3., 5. i 7. Općih uvjeta u izjavi o načinu korištenja usluge (list 84 spisa) davatelj usluge će korisniku predložiti odabir veličine spremnika u jednom razredu niže ili više od predloženog u rubrici prijedlog davatelja usluge. Korisnik usluge je dužan vratiti davatelju javne usluge dva primjerka izjave s potpisom korisnika usluge, u kojem slučaju je davatelj usluge dužan primijeniti podatak iz izjave koji je naveo korisnik usluge kada je taj podatak u skladu sa Zakonom i drugim općim aktima. Zaključno, tužitelj je tuženici pravilno obračunao iznos usluge odvoza otpada u skladu s važećim propisima (određeni su u Općim uvjetima i Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada), pa je i tuženica u skladu s čl. 9. ZOO-a dužna ispuniti svoju obvezu i podmiriti račune za izvršenu uslugu.
10.1. Dakle, ovaj sud ukazuje žaliteljici na odredbu članka 9. ZOO-a u kojem je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njihovo ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.
11.Stoga, imajući u vidu činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati (sukladno čl. 370. u vezi s čl. 467. st. 2. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata provedenog postupka (čl. 8. ZPP-a), odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva za iznos od 71,76 EUR, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, valjano primijenio i materijalno pravo kada je pozivom na Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Buje-Buie i spisu priložene dokaze o visini tražbine, zaključio da je tuženik obveznik plaćanja utuženih računa.
12. U odnosu na potpuno paušalne žalbene navode tuženice, valja navesti da u postupku nisu utvrđene činjenice koje bi govorile u prilog prijevarnom postupanju tužitelja, niti nepoštivanju odnosno kršenju zakonskih propisa i akata.
13. U konkretnom slučaju kako je tužena koristila predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju i kako za to razdoblje nije dokazala da bi platila išta od novčane tražbine tužitelja, a kako je utvrđeno da je upravo tužitelj davatelj spomenute javne usluge, dakle, ovlašten izvršavati uslugu i naplaćivati je prvostupanjski sud je utvrdio da za to razdoblje naknada koju je tužena trebala platiti za odvoženje komunalnog otpada iznosi kao u izreci pod I. presude. Zbog toga je i po ocjeni ovoga suda pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 71,76 EUR, zbog čega žalba tužene nije osnovana te je istu kao neosnovanu valjalo odbiti.
13.1. Zaključno, po ocjeni ovog suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je teret dokaza da se usluga odvoza komunalnog otpada ne izvršava jer se nekretnina ne koristi ili ne izvršava onako kako je obračunata, na onome tko to tvrdi, a u ovom slučaju je to tužena (čl. 219. ZPP), koja, kako je to prvostupanjski sud utvrdio, nije dokazala da prema navedenom nekretninu trajno ne koristi, odnosno i da joj tužitelj isporuku nije izvršio, čime je pravilno primijenjeno načelo iz čl. 221.a ZPP- a.
14. Dakle, u takvoj situaciji kada tužena nije dokazala da je trajno prestala koristiti nekretninu, u obvezi je plaćanja minimalne (fiksne) naknade za cijelo utuženo razdoblje.
15.Promatrajući konkretnu situaciju u kontekstu Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, a s obzirom da u postupku nije utvrđeno (na temelju dokaza koje je predlagala tužena) da su tuženoj nametnuti očito neproporcionalni troškovi u odnosu na volumen ili svojstva otpada kojeg ona može proizvesti, donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je pravilno primijenio zakonske odredbe na koje se pozvao, kao i odredbe Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada.
16. Budući da tužena u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužene kojom se pobija odluka o troškovima postupka - ukazuje neosnovana.
17.Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 467. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Splitu, 7. srpnja 2026. godine
SUTKINJA
Mirjana Rubić
