Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj Gž-1026/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, OIB: 15351583880, protiv tuženika JŽ, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miru Marinoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5367/2020-32 od 19. lipnja 2024., dana 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5367/2020-32 od 19. lipnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

II Djelomično se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5367/2020-32 od 19. lipnja 2024. u točki III. izreke, i to baš u pobijanom dijelu preko dosuđenog iznosa od 373,28 eura do iznosa od 746,56 eura (dakle za razliku od 373,28 eura) sa pripadajućom zateznom kamatom, na način da se u ovom dijelu zahtjev za naknadu troška privremenom zastupniku, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke presude naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 773,33 eura sa zakonskom zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2017. do isplate. Pod točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 984,90 eura sa zakonskom zateznim kamatama koje teku od 19. lipnja 2024. do isplate. Pod točkom III. izreke presude obvezana je tužiteljica da naknadi privremenom zastupniku tuženika trošak zastupanja u iznosu od 746,56 eura.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik u dijelu pod točkom I. i II. izreke, a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Tuženik se u žalbi posebno poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Žalitelj predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, podredno da se ukine presuda u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica u dijelu pod točkom III. izreke, i to baš u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici da naknadi privremenom zastupniku tuženika trošak zastupanja preko dosuđenog iznosa od 373,28 eura do iznosa od 746,56 eura (dakle za razliku od 373,28 eura). Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. ZPP-a. Žaliteljica predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu u skladu s žalbenim navodima, podredno u tom dijelu ukinuti presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 773,33 eura s pripadajućim zateznim kamatama na temelju stjecanja bez osnove, budući da je tuženik nakon prestanka prava na zajamčenu minimalnu naknadu nastavio primati navedenu naknadu.

6. Tuženik prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Međutim, kako je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa taj žalbeni razlog nije dopušten i nije bio predmet ispitivanja u ovom žalbenom postupku.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 467. ZPP-a, ovaj sud nalazi da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik.

8.2. Naime, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi nisu proturječni sami sebi niti sadržaju izvedenih dokaza, a presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

- da je pravomoćnim rješenjem Centra za socijalnu skrb od 26. studenoga 2015. tuženiku priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u mjesečnom iznosu od 115% osnovice (800,00 kn) što iznosi 920,00 kn;

- da je istim rješenjem tuženik upozoren na obvezu prijaviti svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje prava;

- da se tuženik od 20. travnja 2016. nalazio na izdržavanju kazne zatvora;

- da je pravomoćnim rješenjem Centra za socijalnu skrb od 17. siječnja 2017. prethodno rješenje ukinuto s učinkom od 20. lipnja 2016.;

- da je tuženiku za razdoblje od 21. lipnja do 31. prosinca 2016. isplaćena zajamčena minimalna naknada u ukupnom iznosu od 5.826,67 kn (773,33 eura);

- da je tuženik pozvan na povrat nepripadno isplaćenog iznosa;

- da proizlazi kako je predmetni iznos stvarno isplaćen na račun tuženika.

10.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio je da je pravna osnova na temelju koje je izvršena isplata naknadno otpala, slijedom čega je tuženik stekao imovinsku korist bez pravne osnove te je obvezan vratiti primljeni iznos primjenom odredbe članka 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje. ZOO).

10.2. Nadalje je, primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a, ocijenio da tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana kada je rješenje o ukidanju prava postalo pravomoćno, odnosno od 14. veljače 2017.

10.3. Prigovor zastare ocijenio je neosnovanim primjenom odredbe članka 225. ZOO-a, budući od pravomoćnosti rješenja kojim je otpala pravna osnova do podnošenja tužbe nije protekao opći petogodišnji zastarni rok.

10.4. Na temelju odredbe članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a odlučio je o troškovima postupka.

11. Polazeći od činjeničnog stanja kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je pravna osnova na temelju koje je tuženiku isplaćivana zajamčena minimalna naknada naknadno otpala te da je tuženik stoga dužan vratiti nepripadno primljeni iznos primjenom odredbe članka 1111. stavak 3. ZOO-a, zajedno sa zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a.

12. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenu izvedenih dokaza i zaključke prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama, jer se takvim navodima u biti pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, a što u sporu male vrijednosti nije dopušten žalbeni razlog (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

13. Neosnovan je i žalbeni navod da tuženiku nije trebalo ukinuti pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Naime, predmet ovog postupka nije ocjena zakonitosti pravomoćnog upravnog rješenja kojim je tuženiku ukinuto navedeno pravo, već zahtjev za povrat nepripadno isplaćenih sredstava nakon što je pravna osnova za njihovu isplatu otpala. Parnični sud nije ovlašten preispitivati zakonitost pravomoćnog upravnog akta, već od njegovih pravnih učinaka mora poći prilikom odlučivanja o postavljenom tužbenom zahtjevu.

14. Bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke su i žalbeni navodi kojima tuženik upire na okolnost da državna tijela nisu bila međusobno podatkovno povezana ili da je tužitelj mogao ranije obustaviti isplatu naknade. Naime, navedene okolnosti ne utječu na postojanje obveze vraćanja onoga što je primljeno nakon što je pravna osnova za isplatu prestala postojati, niti isključuju primjenu odredaba članaka 1111. i 1115. ZOO-a.

15. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Međutim, osnovana je žalba tužiteljice protiv odluke sadržane u pobijanom dijelu točke III. izreke presude.

17. Prvostupanjski sud pri odlučivanju o naknadi privremenom zastupniku tuženika primijenio je Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) u punom opsegu.

18. Takva primjena materijalnog prava nije pravilna.

19. Prema odredbi članka 3. stavak 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne novine" broj 5/14., dalje Pravilnik), odvjetniku koji je imenovan posebnim skrbnikom odnosno privremenim zastupnikom pripada naknada u visini 50 % nagrade koja bi mu pripadala prema Tarifi.

20. Takvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022, pod brojem Su IV-87/2022.

21. Budući iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud privremenom zastupniku priznao nagradu u ukupnom iznosu od 450,00 eura prema Tarifi, pravilnom primjenom odredbe članka 3. stavak 2. Pravilnika privremenom zastupniku pripada naknada u iznosu od 225,00 eura, uvećana za pripadajući porez na dodanu vrijednost, odnosno ukupno 373,28 eura.

22. Stoga je, primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, trebalo djelomično preinačiti točku III. izreke prvostupanjske presude, i to baš u pobijanom dijelu preko dosuđenog iznosa od 373,28 eura do iznosa od 746,56 eura (dakle za razliku od 373,28 eura) sa pripadajućom zateznom kamatom, na način da je u ovom dijelu zahtjev za naknadu troška privremenom zastupniku odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 7. srpnja 2026.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić