REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2601/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja (predlagatelja osiguranja) DALMATIAN GREEN WINDS d.o.o., OIB: 95380665705, Okrug Gornji, Put Mavarčice 24, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Boljat, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika (protivnika osiguranja) APOLON GROUP d.o.o., OIB: 61661871143, Put Gvozdenova 283, Šibenik, kojeg zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, radi isplate, u povodu prijedloga za prethodnu mjeru, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-107/2025 od 18. svibnja 2026., 7. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-107/2025 od 18. svibnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-107/2025 od 18. svibnja 2026.

- u točki I. izreke rješenja, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja, predlagatelja osiguranja DALMATIAN GREEN WINDS d.o.o., OIB: 95380665705, PUT MAVARČICE 24, 21220 Okrug Gornji, prema tuženiku, protivniku osiguranja, APOLON GROUP d.o.o., OIB: 61661871143, Put Gvozdenova 283, 22000 Šibenik, u iznosu od 15.977,85 eura te zateznih kamata koje na navedeni iznos teku od 15. veljače 2025. do isplate, kao i radi osiguranja nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 767,23 eura, određena je prethodna mjera tako što se nalaže pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa (Financijskoj agenciji) da prema osobnom identifikacijskom broju tuženika protivnika osiguranja zabrani svim bankama da tuženiku ili trećim osobama, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera;

- u točki II. izreke zabranjeno je Financijskoj agenciji (FINA-i) da u pogledu računa tuženika protivnika osiguranja, za novčane iznose navedene u točki 1. toga rješenja daje naloge bankama za vršenje isplata tuženiku ili trećim osobama po nalogu tuženika;

- u točki III. izreke navedeno je da se ta prethodna mjera smatra provedenom u času kada bude dostavljena tuženiku i Financijskoj agenciji (FINA-i);

- u točki IV. izreke navedeno je da provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja;

- u točki V. izreke upozoravaju se tuženik i Financijska agencija (FINA) na materijalnu i kaznenu odgovornost za slučaj nepokoravanja toj prethodnoj mjeri sukladno odredbama čl. 16. Ovršnog zakona;

- u točki VI. izreke navedeno je da prethodna mjera ostaje na snazi najduže do proteka 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu odnosno pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj (predlagatelj osiguranja) 11. svibnja 2026. podnio sudu prijedlog za određivanje prethodne mjere, navodeći da je javni bilježnik Sacha Borak donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-6190/2025 od 3. srpnja 2025., povodom prijedloga ovrhovoditelja a protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je pravodobno izjavio prigovor kojim u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelja. Tuženik u bitnome navodi da predmetna tražbina nije dopuštena, odnosno da se ne može ostvarivati, iz razloga što nije prijavljena u predstečajnom postupku. Tužitelj da je na navode tuženika iz prigovora i podneska tuženika 15. travnja 2026. detaljno odgovorio i sve svoje navode potkrijepio brojnim dokaznim prijedlozima, te objasnio da je među strankama prihvaćenom ponudom od 9. kolovoza 2023., broj II-061/23, koju je tuženik izričito prihvatio e-mail porukom od 10. kolovoza 2023., s navodom „Prihvaćamo ponudu“, jasno i nedvojbeno ugovoren način plaćanja, a time i trenutak nastanka i dospijeća predmetne tražbine. Iz navedene ponude proizlazi da obveza tuženika na isplatu predmetnog iznosa, nastaje i dospijeva na naplatu nakon predaje glavnog projekta za ishođenje građevinske dozvole, slijedom čega je upravo taj ugovorni trenutak odlučan za nastanak i dospijeće predmetne tražbine. Nadalje je predlagatelj naveo da je u konkretnom slučaju tužitelj predao glavni projekt za ishođenje građevinske dozvole dana 7. travnja 2025., čime su tek tada nastupili ugovorni uvjeti za nastanak predmetne tražbine, pa kako je predstečajni postupak nad tuženikom otvoren dana 24. siječnja 2025., nedvojbeno je da predmetna tražbina u trenutku otvaranja predstečajnoga postupka nije postojala, pa nije mogla biti prijavljena u tom postupku. Tuženik navode tužitelja nikakvim dokaznim prijedlogom nije doveo u pitanje, pa predlagatelj smatra da je jasno da kod tuženika ne postoji veća vjerojatnost da će uspjeti u ovom sporu. Dakle, kako je iz navoda prigovora tuženika i spisu priloženih isprava vidljivo da razlog iz kojeg tuženik osporava predmetno potraživanje ne potkrjepljuje bitnim dokazima, jasno je da kod tuženika ne postoji veća vjerojatnost da će uspjeti u ovom sporu pa se predlaže sudu da temeljem čl. 501.a Zakona o parničnom postupku, a u skladu s čl. 333. st. 1. i 335. st. 1. t. 3. Ovršnog zakona, odredi prethodnu mjeru. Takve tužiteljeve tvrdnje prvostupanjski sud je prihvatio i ocijenio prijedlog osnovanim, pozivajući se na odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku i čl. 333. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13 i 93/14; dalje: OZ). S obzirom na to da iz navoda prigovora tuženika kao ovršenika na rješenje o ovrsi javnog bilježnika te iz isprava priloženih spisu i to računa br. 01/1/1-25 R1 od 5. veljače 2025., e-mail i mobilnih poruka između stranaka, ponude tužitelja od 9. kolovoza 2023., opomene tužitelja od 12. svibnja 2025. i 19. svibnja 2025., potvrde banke, zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole od 7. travnja 2025., građevinske dozvole od 20. kolovoza 2025., potvrde pravomoćnosti od 13. rujna 2025., izvješća o kontroli projekta revidenta Formen d.o.o., računa kooperanata tužitelja, rješenja ovog suda poslovni broj St-25/2025 od 24. siječnja 2025., a neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, za sada proizlazi veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u sporu, prvostupanjski sud je prihvatio tužiteljev prijedlog.

3. Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik (protivnik osiguranja), pobijajući ga u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, a sadržajno i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom navodi da prvostupanjski sud nije na valjan način obrazložio izdavanje prethodne mjere, a tvrdi i da je račun izdan prije otvaranja predstečajnog postupka, te da se manipuliralo datumima, slijedom čega ustraje na tvrdnji iz ranijeg prigovora da predmetna tražbina nije dopuštena, odnosno da se ne može ostvarivati, iz razloga što nije prijavljena u predstečajnom postupku.

4. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj, osporavajući žalbene navode. U bitnom navodi, u odnosu na pitanje dospjelosti potraživanja i neprijavljivanja u predstečajnom postupku, da je ona vezana uz trenutak urednog izvršenja ugovorne obveze (predajom glavnog projekta nadležnom upravnom tijelu), za koji tvrdi da je kronološki uslijedio nakon otvaranja predstečajnog postupka, te iznosi cjelokupnu kronologiju njihova poslovnog odnosa. Napominje da ugovor jest sklopljen ranije prije otvaranja predstečajnog postupka, ali da je dospijeće njime jasno vezano uz predaju glavnog projekta, dok je eventualno izdavanje računa s nekim ranijim datumom samo poziv dužniku da ispuni svoju obvezu.

5. Tuženikova žalba je osnovana.

6. Pobijano rješenje ovaj sud je ispitao na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga koji se navode u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 6., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te utvrdio da ono nije pravilno i na zakonu osnovano.

7. Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se žalitelj poziva.

8. Naime, prvostupanjski sud jest iznio određene razloge na temelju kojih je ocijenio osnovanim tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere prema odredbi čl. 501.a ZPP-a.

9. Međutim, iz obrazloženja pobijanog rješenja (kao ni iz tužiteljeva prijedloga za određivanje prethodne mjere) nije jasno je li ta mjera predložena na temelju čl. 501.a ZPP-a ili na temelju čl. 333. st. 1. i čl. 335. st. 1. t. 3. OZ -a. Tužitelj i prvostupanjski sud navode i odredbe Zakona o parničnom postupku i odredbe Ovršnog zakona, kao da je riječ o propisima koji se međusobno nadopunjuju, međutim, odredbama Zakona o parničnom postupku propisana je takva prethodna mjera koja se određuje neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, sa specifičnim pretpostavkama, različitima od onih propisanih Ovršnim zakonom.

10. Prema odredbi čl. 501.a ZPP-a, u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

11. Nadalje iz te zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera - osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Ako su ispunjene te pretpostavke sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.

12. S druge strane, odredbom čl. 333. st. 1. OZ-a propisano je kada se pretpostavlja (predmnijeva) da postoji opasnost, koja je po odredbi čl. 332. st. 2.

OZ-a pretpostavka za određivanje prethodne mjere.

13. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka razmotrio za koju je stranku veća vjerojatnost da će uspjeti u parničnom postupku, te je, imajući navedeno u vidu, prihvatio prijedlog za određivanje prethodne mjere, pozivajući se na odredbu čl. 501.a ZPP-a, ali istodobno i na odredbu čl. 333. st. 1. OZ-a.

14. Za razliku od strožih pretpostavki za određivanje prethodne mjere po odredbama Ovršnog zakona (opasnost), bitan kriterij za (ne)donošenje predmetne prethodne mjere po odredbama Zakona o parničnom postupku je pitanje eventualnog postojanja veće vjerojatnosti za tuženikov uspjeh u sporu. Ako iz tvrdnji i dokaza koje je predložio tuženik ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu, izostaje i negativna procesna pretpostavka, koja samo iznimno dovodi do neprihvaćanja prijedloga za određivanje prethodne mjere.

15. Budući da je u konkretnom slučaju došlo do konfuzije, tj. brkanja odredaba Zakona o parničnom postupku i Ovršnog zakona, kojima su regulirane prethodne mjere, ali s različitim zakonskim pretpostavkama, unatoč tome što je prvostupanjski sud sadržajno prijedlog očito tretirao kao da je riječ o čl. 501.a ZPP -a, uslijed istodobnog pozivanja i na odredbe čl. 333. st. 1. i čl. 335. st. 1. t. 3. OZ-a ostalo je nejasno koju je i kakvu točno prethodnu mjeru, i po kojem zakonu, tužitelj uopće predložio, a slijedom toga doneseno je i rješenje iz kojeg je nejasno što je točno tužitelj predložio i o čemu je prvostupanjski sud točno odlučivao.

16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 380. t. 3. ZPP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud prvo pozvati tužitelja da se očituje kakvu je točno prethodnu mjeru, tj. po kojem točno zakonu, predložio (ili po ZPP-u ili po OZ-u, jer ne može jedna te ista prethodna mjera istodobno biti predložena po te dvije različite osnove), pa će nakon tog razjašnjenja donijeti odluku o prijedlogu za koji se tužitelj eventualno opredijeli. Ako bi se ponovno odlučivalo o uređenom prijedlogu, potrebno je razmotriti i tvrdnje koje tužitelj i tuženik iznose u svojim podnescima u žalbenom postupku.

Zagreb, 7. srpnja 2026.

Sudac

Ivana Mlinarić