REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2750/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja HĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Hrabar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hrabar & partneri d.o.o. u Zagrebu, i protivnika osiguranja JOURNAL MEDIA d.o.o., [adresa], OIB: 46023460530, radi osiguranja nenovčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagateljice osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-29/2026 od 2. lipnja 2026., 7. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-29/2026 od 2. lipnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan prijedlog predlagateljice osiguranja za određivanje privremene mjere kojom je zahtijevala zaustavljanje primjene odluka jedinog člana protivnika osiguranja od 4. veljače 2025. i 24. veljače 2026. o opozivu predlagateljice osiguranja s dužnosti direktorice i imenovanju novih direktora te upis zabilježbe zabrane primjene tih odluka u sudski registar, s trajanjem mjere do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđenja njihove ništetnosti odnosno pobojnosti.
2. Polazeći od odredbe čl. 363.a Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22 i 114/22; dalje: ZTD), prvostupanjski sud ocijenio je da je ispunjena prva zakonska pretpostavka za određivanje privremene mjere jer je predlagateljica osiguranja podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti predmetnih odluka, ali da nije učinila vjerojatnim ispunjenje druge pretpostavke, odnosno da bi njihovim provođenjem društvu mogla nastati nepopravljiva šteta. Zaključio je da dostavljene isprave ne upućuju na postojanje uzročno-posljedične veze između pobijanih odluka i štete na koju se predlagateljica osiguranja poziva, da predloženi dokazi nisu dostatni za učiniti vjerojatnim nastanak takve štete te je stoga prijedlog za određivanje privremene mjere odbio kao neosnovan.
3. Protiv ovog rješenja žalbu je podnijela predlagateljica osiguranja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 363.b ZTD-a, jer je umjesto standarda vjerojatnosti primijenio standard potpunog dokazivanja, iako je u ovoj fazi postupka dovoljno učiniti vjerojatnim nastanak nepopravljive štete društvu. Smatra da je prvostupanjski sud neopravdano ulazio u pitanja članstva u društvu i odnosa u društvu majci, iako ta pitanja nisu odlučna za odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere.
4. Nadalje, žaliteljica tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio izvedene dokaze niti je proveo predložene dokaze, osobito dokaz njezinim saslušanjem, zbog čega nije mogao pravilno zaključiti da nastanak štete nije učinjen vjerojatnim. Ističe i da pobijano rješenje sadrži proturječne i nedostatne razloge, jer je sud zaključio da šteta nije posljedica pobijanih odluka, nego medijskih napisa i javno dostupnih informacija, premda su upravo takvi napisi, prema žalbenim navodima, uobičajena i predvidiva posljedica provođenja odluke o opozivu direktorice. Stoga predlaže da ovaj sud pobijano rješenje preinači i odredi predloženu privremenu mjeru, a podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Žalba predlagateljice osiguranja nije osnovana.
6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ono pravilno i zakonito.
7. Suprotno žalbenim navodima, pobijanim rješenjem nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žaliteljica ukazuje niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a. Pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji omogućuju ispitivanje njegove pravilnosti pa nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Predmet ovog žalbenog postupka jest ocjena jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 363.b ZTD-a, prema kojoj sud može privremenom mjerom zaustaviti primjenu odluke za koju se tužbom traži da se utvrdi ništetnom ako je vjerojatno da bi se njezinim provođenjem društvu mogla pričiniti nepopravljiva šteta.
9. Iz navedene odredbe proizlazi da za određivanje te privremene mjere moraju biti kumulativno ispunjene dvije pretpostavke: da je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti odluke te da je učinjeno vjerojatnim kako bi se provođenjem pobijane odluke društvu mogla pričiniti nepopravljiva šteta.
10. U ovoj pravnoj stvari ostvarena je prva od navedenih pretpostavki jer je predlagateljica osiguranja podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti odnosno pobojnosti pobijanih odluka. Stoga pitanja na koja se prvostupanjski sud opširnije osvrnuo u obrazloženju pobijanog rješenja, a koja se odnose na status predlagateljice osiguranja u društvu protivnika osiguranja, pravne odnose u društvu majci, ovlasti direktora društva majke te tumačenje njegova društvenog ugovora, nisu pravno odlučna za ocjenu postojanja pretpostavki iz čl. 363.b ZTD-a. Ta će pitanja biti predmet ocjene u parničnom postupku u kojem će se odlučivati o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti odnosno pobojnosti pobijanih odluka, dok je u ovom postupku odlučno isključivo jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke iz čl. 363.b ZTD-a.
11. Međutim, navedeno nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja jer i prema ocjeni ovoga suda druga zakonska pretpostavka za određivanje privremene mjere nije učinjena vjerojatnom.
12. Naime, nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud primijenio pogrešan dokazni standard. Odredba čl. 363.b ZTD-a zahtijeva da predlagatelj učini vjerojatnim kako bi provođenjem pobijane odluke društvu mogla nastati nepopravljiva šteta. Zaključak prvostupanjskog suda da taj standard nije ostvaren ne znači da je primijenjen standard potpunog dokazivanja.
13. Pritom pojam nepopravljive štete predstavlja pravni standard čiji sadržaj se ne može unaprijed apstraktno odrediti, nego ovisi o okolnostima svakoga pojedinog slučaja. Stoga nije dovoljno učiniti vjerojatnim da bi provođenjem pobijane odluke mogle nastati određene nepovoljne posljedice za poslovanje društva, već i da su te posljedice prema svojoj naravi i intenzitetu takve da predstavljaju nepopravljivu štetu u smislu čl. 363.b ZTD-a.
14. Predlagateljica osiguranja tijekom postupka navodi da je nakon donošenja pobijanih odluka došlo do otkazivanja pojedinih poslovnih suradnji, obustave marketinških kampanja, otežanog redovitog poslovanja te narušavanja poslovnog ugleda društva. Međutim, ni pojedinačno niti u njihovoj međusobnoj povezanosti, navedene okolnosti ne čine vjerojatnim da bi provođenjem pobijanih odluka društvu mogla nastati upravo nepopravljiva šteta u smislu čl. 363.b ZTD-a. Iz priloženih isprava proizlazi eventualna mogućnost nastanka određenih nepovoljnih posljedica u poslovanju društva, ali ne i činjenice iz kojih bi se moglo zaključiti da društvu prijeti trajno ili teško otklonjivo ugrožavanje njegova poslovanja, imovine ili tržišnog položaja koje bi opravdavalo određivanje ove iznimne mjere osiguranja.
15. Slijedom toga, prema ocjeni ovog suda nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se osporava ocjena prvostupanjskog suda o izvedenim dokazima. Čak i kada bi se kao vjerojatni prihvatili navodi predlagateljice osiguranja o otkazivanju poslovnih suradnji, obustavi kampanja te otežanom poslovanju društva, oni sami po sebi nisu dostatni za zaključak o postojanju nepopravljive štete u smislu čl. 363.b ZTD-a. Stoga okolnost što prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem predlagateljice osiguranja niti je drukčije ocijenio pojedine dostavljene isprave nije mogla utjecati na pravilnost pobijanog budući da žalbenim navodima nije učinjeno vjerojatnim da bi izvođenje predloženih dokaza moglo dovesti do drukčije ocjene postojanja druge pretpostavke iz čl. 363.b ZTD-a.
16. Jednako tako, žaliteljica neosnovano osporava zaključke prvostupanjskog suda u pogledu uzročne veze između pobijanih odluka i nastanka štete. Naime, za odluku o prijedlogu nije odlučno jesu li pojedine poslovne posljedice uzrokovane isključivo pobijanim odlukama, medijskim napisima ili drugim okolnostima nastalim nakon njihova donošenja. I kada bi se prihvatilo žalbeno shvaćanje da postoji uzročna veza između pobijanih odluka i navedenih posljedica, to samo po sebi ne čini vjerojatnim postojanje nepopravljive štete društvu kao posebne zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere.
17. Iz navedenoga proizlazi da žalbeni navodi u pretežitom dijelu osporavaju pravilnost činjeničnih i pravnih zaključaka prvostupanjskog suda koji se odnose na pitanja o kojima će se odlučivati u parnici radi utvrđenja ništetnosti odnosno pobojnosti pobijanih odluka. Međutim, predmet ovog postupka nije ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, već isključivo postojanja zakonskih pretpostavki za određivanje privremene mjere iz čl. 363.b ZTD-a, a one u konkretnom slučaju nisu kumulativno ostvarene.
18. Slijedom navedenoga, budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja u dijelu kojim je ocijenjeno da nije ostvarena druga kumulativna pretpostavka iz čl. 363.b ZTD-a, žalbu je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
Zagreb, 7. srpnja 2026.
Sudac
dr. sc. Srđan Šimac
