REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4970/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja, i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojeg zastupaju punomoćnici Alan Sorić & Aleksandra Tomeković Dunda, odvjetnici u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika ORECO d.o.o., OIB: 55358229712, Kukuljanovo, Kukuljanovo 344/2, kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Kvaternik, odvjetnica u Rijeci, Adamićeva 2, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnice, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele – Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, Školjić 8, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-362/2022-35 od 28. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-362/2022-35 od 28. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 104.739,22 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. svibnja 2021. do isplate te da mu naknadi trošak parničnog postupka (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13.995,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. listopada 2024. do isplate. U točki III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi umješaču CROATIA OSIGURANJE d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 9.987,50 EUR. Rješenjem je dopušteno CROATIA OSIGURANJE d.d. miješanje na strani tuženika u ovoj pravnoj stvari.

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je naveo da se tužbeni zahtjev odnosi na regresni zahtjev temeljem odredbe čl. 723. st. 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19; dalje: PZ). Tužitelj je platio svom osiguraniku po nastupu osiguranog događaja, havarije brodice „Wish“, registarskih oznaka [registarska oznaka], dok je njome upravljao PA iz [adresa], ploveći uobičajenom brzinom iz pravca otoka Hvara prema otoku Braču, kada su se bez vidljivog razloga ugasili motori uslijed čega je došlo do prodora mora u brodicu. Odgovornost tuženika, tužitelj nalazi u propustu primjene dužne pažnje prilikom servisiranja brodice. Nakon izvedenog dokaznog postupka, rukovodeći se prvenstveno vještačenjem po vještaku brodostrojarske struke Igoru Šikiću iz trgovačkog društva NARVAL d.o.o. prvostupanjski sud je zaključio da ne postoji uzročno-posljedična veza između servisiranja plovila od strane tuženika i nastale havarije, odnosno između eventualnih propusta tuženika i nastale štete te odbija tužbeni zahtjev. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 5. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku – („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv presude tužitelj je izjavio žalbu, pozivom na sve žalbene razloge, u bitnome navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su utjecale na zakonitost i pravilnost pobijane presude. To iz razloga jer je nalaz i mišljenje vještaka, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, manjkav i proturječan, te nije adekvatno obrazložen, što je dovelo do nepotpunog i netočnog utvrđivanja činjeničnog stanja. Tužitelj je ustrajao kod prigovora iznesenih na nalaz vještaka, osobito u dijelu u kojem je vještak utemeljio svoj nalaz na vjerojatnostima i pretpostavkama. Zbog navedenog je tužitelj predložio da sud provede novo vještačenje po vještaku brodostrojarske struke, koji je prijedlog sud odbio. Smatra da su u postupku priloženi dokazi koji nedvojbeno ukazuju na propuste u obavljenom pregledu motora. Primjerice, prema dostavljenom izvješću o šteti, na sustavu hlađenja pronađene su očite nepravilnosti i začepljenja koja su mogla uzrokovati havariju. Smatra da vještak nije detaljno objasnio na temelju kojih dokaza zaključuje kako nije bilo potrebno zamijeniti gumene cijevi rashladnog sustava, unatoč očiglednim znakovima dotrajalosti i mehaničkog oštećenja. Smatra da je vještak u svojem izvješću zanemario nekoliko ključnih aspekata, i to obvezu servisera na vizualni pregled i kontrolu svih komponenata sustava hlađenja i da su uvjeti rada plovila utjecali na stanje gumenih spojeva. Tuženik je morao uočiti oštećenje, koje je navedeno u mišljenju Zavoda za građevinarstvo Slovenije, prilikom servisiranja plovila. U odnosu na odluku o troškovima postupka navodi da je pogrešna odluka o glavnoj stvari pa je posljedično tome pogrešna primjena odredaba o određivanju troškova postupka. Predlaže preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu. Traži trošak žalbe u iznosu od 1.327,22 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. O tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je donio pravilnu i zakonitu odluku. Pobijana presuda je razumljiva, zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni su na rezultatima izvedenih dokaza, što je sud jasno i detaljno obrazložio, presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka kako tužitelj u žalbi neosnovano ukazuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev za regresnom isplatom iznosa od 104.739,22 EUR kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime naknade imovinske štete na temelju police osiguranja u pomorstvu, zrakoplovstvu i transportu broj 1550-174532901, u smislu odredbe čl. 723. st. 1. PZ-a. Tužitelj nalazi odgovornost tuženika za nastup štete zato što nije upotrijebio dužnu pažnju prilikom servisiranja brodice, koji je uključivao i servis rashladnog sustava pogonskih motora brodice te da nije uočio i zamijenio dotrajali dio, uslijed čijeg je puknuća došlo do nastanka štete.

7. Nije sporno da je 20. srpnja 2019. u akvatoriju između Hvara i Brača, 3 do 4 milje od Pokrivenika, došlo do havarije brodice „Wish“, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojom je u vrijeme havarije upravljao PA, vlasnik plovila. Nesporno je da je došlo do naplavljivanja strojarnice plovila i do prestanka rada motora, uslijed čega je vlasnik plovila pozvao Sea Help koji su po dolasku ispumpali vodu iz plovila nakon čega je plovilo dotegljeno u Milnu na otoku Braču. Nesporno je i da je tužitelj osiguratelj brodice „Wish“ prema polici osiguranja u pomorstvu, zrakoplovstvu i transportu broj 1550-174097225 kao i da je isplatio osiguraniku, vlasniku plovila, ukupan iznos od 105.221,02 eura na ime imovinske štete na brodici i povezanih troškova.

8. Temeljem rezultata dokaznog postupka, naročito iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je na plovilu „Wish“, kod tuženika napravljen redovni godišnji servis 30. travnja 2019.; da ne postoji uzročno–posljedična veza između servisiranja plovila od strane tuženika (30. travnja 2019.) i nastale havarije, odnosno između eventualnih propusta tuženika i nastale štete. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju detaljno pojasnio da je došlo do puknuća gumenog cjevastog koljena usisa što je rezultiralo prodiranjem mora u strojarnicu i njenim naplavljivanjem. Sistem rashlade je bio zadovoljavajuće prohodan za adekvatno hlađenje motora te nije mogao uzrokovati povećanje tlaka koje bi dovelo do puknuća cijevi. Vještak je kao razlog puknuća gumene cijevi otklonio ne ispiranje komponenti rashladnog sistema (kao eventualni propust servisera) uz obrazloženje da je sistem bio dovoljno prohodan. Taj zaključak je utemeljen na dostupnim fotografijama navedenog sustava. Usmenim i dodatnim pisanim očitovanjem vještak je obrazložio kako bi začepljenje tog sustava dovelo do povećanja temperature i aktivacije alarma visoke temperature motora što se nije dogodilo. Utvrđeno je da je predmetna gumena cijev priključka bila mehanički oštećena i oslabljena prije štetnog događaja, ali nakon tuženikovog servisa. O toj činjenici je vještak dao mišljenje uzimajući u obzir - smjer, položaj, konfiguraciju puknuća, veličinu pukotine i nepostojanje indikacija istrošenosti cijevi. Smjer pukotine i način širenja pukotine upućuje na zaključak prema kojem je došlo do mehaničkog oštećenja cijevi izvana (moguće i ogrebotinom uslijed prolaska pored cijevi) koje je kasnije dovelo do oslabljenja stjenke cijevi i puknuća. Pozicija puknuća je vidljiva svakoj prosječnoj osobi s prosječnim vidom pa bi je tako i serviser uočio da je postojala u vrijeme servisa te je upravo to dovelo do zaključka vještaka da je predmetno oštećenje nastalo nakon servisa. Vještak je pojasnio kako podvodne kaljužne pumpe nisu radile, tj. nisu izbacivale vodu iz strojarnice, zbog čega je i došlo do naplavljivanja, ističući kako su i kaljužna pumpa i generator projektirani tako da rade pod vodom i kada ih voda prekrije pa ih samo naplavljivanje nije moglo pokvariti. U tom smislu je zaključio kako alarmni sustav naplavljivanja i kaljužne pumpe nisu bili u funkciji za vrijeme havarije (jer bi u protivnom, da su pumpe funkcionirale, izbacile more iz plovila). Zaključno, gumena cijev nije bila istrošena već mehanički oštećena na način koji je vidljiv svakoj prosječnoj osobi koja bi je pregledala, te ne proizlazi da tuženik nije koristio pažnju dobrog stručnjaka pa da bi propuštanjem korištenja te pažnje propustio vizualno opaziti predmetna oštećenja. Uz napomenu vještaka da ne postoji potreba zamjene predmetnih gumenih cijevi u određenom vremenskom intervalu (neovisno o oštećenju) prema uputama proizvođača motora Cummins pa nije postojala potreba njihove zamjene zbog proteka vremena.

9. Ovaj sud u cijelosti prihvaća sva utvrđenja iznijeta u obrazloženju pobijane presude, kao i pravilnu primjenu odgovarajućih odredaba materijalnog prava. Tužitelj u žalbi iznosi svoje viđenje rezultata izvedenih dokaza očito uslijed nezadovoljstva zaključcima prvostupanjskog suda. Međutim, prvostupanjski je sud valjano ispitao osnovanost svih tužiteljevih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka koji se detaljno dopunski očitovao i pisano i usmeno na ročištu. Također, prvostupanjski sud je dao razloge svojoj odluci zašto nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja po drugom vještaku i s tim razlozima se slaže ovaj sud. Ne postoje proturječnosti i nedostaci u nalazu i mišljenju vještaka već je odlučna sporna činjenica na okolnost uzročno-posljedične veze dovoljno razjašnjena.

10. Neosnovano žalitelj ističe da vještak nije detaljno objasnio na temelju kojih dokaza zaključuje kako nije bilo potrebno zamijeniti gumene cijevi rashladnog sustava, unatoč očiglednim znakovima dotrajalosti i mehaničkog oštećenja. Vještak je u svom pisanom očitovanju od 28. travnja 2024 . dao odgovor kako nije bilo indikacija nalaza istrošenosti cijevi dok je sistem rashlade bio zadovoljavajuće prohodan i nije mogao uzrokovati povećanje tlaka koje bi dovelo do puknuća cijevi.

11. U osnovi, žalitelj je nezadovoljan nalazom i mišljenjem vještaka a što ne čini taj izvedeni dokaz neobrazloženim ili nevaljanim. Vještak je dao svoje mišljenje temeljem stručnog znanja i vještine u odnosu na odlučnu pretpostavku (uzročno - posljedičnu vezu) koja je predstavljala predmet vještačenja uz zaključak da ne postoji propust tuženika kada je napravljen redovni godišnji servis 30. travnja 2019 . i nastanku havarije od 20. srpnja 2019. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev i valjalo je potvrditi presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

12. U odnosu na troškove postupka kako je odlučeno u točkama II. i III. izreke odluke valja istaknuti kako tužitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna nego taj dio presude pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je ta odluka potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Kristina Saganić