REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2412/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja CB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jaka Ćurić, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 27, protiv tuženika STEČAJNA MASA IZA TEHNOMEHANIKA d.d. - u stečaju, Zagreb, Dragutina Golika 34, OIB 35916491579, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Kozina, odvjetnik u Zagrebu, II Zagorska 2D, radi utvrđenja tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1274/2018 od 2. travnja 2026., 7. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1274/2018 od 2. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem dopušteno je ponavljanje postupka pravomoćno završenog presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3251/2020 od 16. travnja 2021. te se ukidaju presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1274/2018 od 2. lipnja 2020. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3251/2020 od 16. travnja 2021.

2. Prvostupanjski sud, postupajući prema uputama ovog suda iz rješenja poslovni broj Pž-131/2023 od 1. ožujka 2023., u ponovljenom postupku, ocijenio je da bi u slučaju da je upotrijebio one dokaze na koje se tužitelj poziva u prijedlogu, za tužitelja mogla biti donesena povoljnija odluka. Zato je tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka prihvaćen kao osnovan (čl. 421. st. 1. t. 10. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv ovog rješenja, tuženik je podnio žalbu zbog povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ga drugostupanjski sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik je u žalbi iznio razloge o tome zašto smatra da ne postoje opravdani razlozi za ponavljanje pravomoćno završenog postupka. Tuženik je napomenuo i to da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.

7. Cijeneći rezultate provedenog postupka, ovaj sud ocjenjuje da je u ovom slučaju prvostupanjski sud pravilno odlučio o osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka te prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijanog rješenja. Za svoju odluku, prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge, koje i ovaj sud prihvaća. Ovaj sud kod donošenja pobijanog rješenja ne nalazi bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i na koje tuženik upućuje u žalbi (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).

8. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari predlagao ponoviti pravomoćno završeni postupak zbog mogućnosti upotrebe novih dokaza na temelju kojih bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka. Riječ je o izvještaju o financijskom stanju od 10. veljače 2000. i iskazu kojeg je ČB dao u kaznenom postupku K-73/19.

9. U ovom slučaju, iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

- da je nakon zaključenja glavne rasprave u ovom parničnom postupku, na ročištu od 1. rujna 2020., koje je održano u kaznenom postupku koji se vodi protiv tužitelja kao okrivljenika (broj K-73/19), tužiteljev branitelj predao u taj spis, kao dokaz, izvještaj o financijskom stanju firme na dan 10. veljače 2000.;

- da su spomenuti izvještaj o financijskom stanju firme na dan 10. veljače 2000. svojim potpisima ovjerili ČB i RB (tadašnji tuženikov zastupnik po zakonu), dok izvještaj nije adresiran na tužitelja; U tom izvještaju, između ostalog navedeno je da tuženikov dug prema tužitelju iznosi 5.620.049,00 DEM, što uključuje glavnicu i kamatu po stopi od 20% godišnje;

- da je ČB u iskazu kojeg je dao u kaznenom postupku K -73/19 potvrdio da je sastavio i potpisao izvještaj o stanju firme od 10. veljače 2000., odnosno potvrdio je autentičnost te isprave;

- da je ČB saslušan kao svjedok u ovom parničnom postupku, ali ne na okolnost autentičnosti isprave – izvještaja o stanju firme od 10. veljače 2000.; u vrijeme njegova saslušanja u ovom postupku nije se ni raspravljalo o tome, budući da ta isprava nije bila predana u spis.

10. Kod takvog stanja, usporedbom ranije izvedenih dokaza i predloženih novih dokaza te uvažavajući sve specifične okolnosti ovog slučaja, i ovaj sud drži da bi izneseni novi dokazi, sa svim činjenicama na koje se tužitelj poziva, mogli uzrokovati donošenje odluke koja bi bila povoljnija za tužitelja. Razlozi pravomoćne presude, odnosno (pravomoćnog) odbijanja tužbenog zahtjeva u ovom parničnom postupku, ležali su u tome što tužitelj nije dokazao da je došlo do prekida zastarijevanja ili odricanja od zastare; iz tada izvedenih dokaza nije proizlazilo postojanje tuženikove volje, tj. volje njegovog zastupnika po zakonu, priznati dug. Međutim, sadržaj novog dokaza - izvještaja o financijskom stanju firme na dan 10. veljače 2000. zajedno sa sadržajem tuženikovog dopisa od 10. veljače 2000. i sadržajem iskaza ZB, ukazuje na postojanje relevantne mogućnosti da je tadašnji tuženikov zastupnik po zakonu, RB izrazio volju za priznanjem tužiteljevog duga.

11. Zaključno, prvostupanjski sud je pravilno zaključio o ispunjenosti pretpostavki za prihvaćanje tužiteljevog prijedloga za ponavljanje postupka. Oni dokazi na koje se tužitelj pozvao u svom prijedlogu za ponavljanje postupka, mogu se smatrati novim dokazima koji bi doveli do donošenje povoljnije odluke za tužitelja. Odatle neosnovanost tuženikovih žalbenih razloga te odluka iz izreke (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 7. srpnja 2026.

Sudac

Nikolina Mišković