Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-432/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice JFU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Banić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv ovršenika JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnina, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-8/2026-11 od 06. svibnja 2026., 7. srpnja 2026.
r i j e š i o j e:
Žalba ovršenika djelomice se odbija kao neosnovana, a djelomice uvažava pa se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-8/2026-11 od 06. svibnja 2026.
- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju u roku od 8 dana naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 287,05 eura,
- preinačuje u preostalom pobijanom dijelu na način što se odbija kao neosnovan zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu daljnjih troškova ovrhe u iznosu od 800,00 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u ovoj ovršnoj stvari naloženo je ovršeniku da ovrhovoditeljici naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.087,05 eura u roku od osam dana, dok se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa odbio kao neosnovan.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovršenik, pobijajući to rješenje u dosuđujućem dijelu sadržajno zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu ZPP) u vezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje u tekstu OZ), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijani dio rješenja i odbije zahtjev ovrhovoditeljice odnosno isto ukine te predmet vrati na ponovnu odluku.
3. Ovrhovoditeljica nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba ovršenika je djelomice osnovana.
5. Prvostupanjski sud je, odlučujući o zahtjevu ovrhovoditeljice za naknadu troškova ovrhe odlučio da ista ima pravo na naknadu troškova u smislu odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) i to za sastav odgovora na žalbu od 11. prosinca 2017. u iznosu od 50,00 bodova (Tbr. 11. stavak 10. Tarife), za sastav podneska od 1. rujna 2025. kojim predlaže nastavak ovrhe u iznosu od 50,00 bodova (Tbr. 11. stavak 10. Tarife), trošak zastupanja na izvansudskom uredovanju 24. veljače 2026. u iznosu od 100,00 bodova (Tbr. 12.2. u vezi Tbr. 7. točka 1., 4. i 7. u vezi s Tbr. 9. točka 7. Tarife), što sve ukupno s PDV-om iznosi 500,00 eura. Za naknadu predujma za vanjsko uredovanje sudskog ovršitelja ovrhovoditeljici je priznat iznos od 17,05 eura koji iznos je utvrđen Odlukom o utvrđivanju daljinara za obavljanje službenih radnji izvan zgrade suda posl. br. Su- 422/2022-2 od 2. siječnja 2023. a priznat joj je i trošak za obavljanje radnje probijanja zida koja je izvršena od strane treće osobe u iznosu od 300,00 eura te trošak za obavljanje radnje uklanja vodovodnih instalacija u iznosu od 270,00 eura. Sveukupni priznati trošak tako iznosi 1.087,05 eura.
6. Preostali dio ovrhovoditeljičinog zahtjeva za naknadom troškova je odbijen i nije predmet ovog žalbenog postupka s obzirom na to da je samo ovršenik izjavio žalbu na predmetno rješenje.
7. Ovršenik u žalbi, osporavajući navedeni dosuđujući dio pobijanog rješenja, navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno priznao ovrhovoditeljici trošak postupka procjenjujući svaku pojedinu radnju a da je trebalo za cjelokupni postupak odrediti jednokratnu nagradu u iznosu od 80 bodova jer se radi o postupku iseljenja sukladno Tbr. 11. točka 2. Tarife, a sve i kad bi trebalo za svaku radnju posebno obračunavati trošak da je sud to nezakonito napravio jer je za sastave podnesaka trebalo priznati samo 25% nagrade sukladno Tbr. 11. točka 10. Tarife, a da odgovor na žalbu nije posebno predviđen u Tarifi pa se i taj podnesak kao i onaj od 1. rujna 2025. mogu priznati samo u iznosu od 25% nagrade ako su bili nužni i opravdani. Nadalje ističe kako je ovrhovoditeljici priznat i trošak za obavljanje radnje probijanja zida koja je izvršena od strane treće osobe zbog koje nije određena ovrha.
8. Ispitujući pobijano rješenje primjenom članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti a ni ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se sadržajno poziva ovršenik u svojoj žalbi ističući kako pobijano rješenje nije obrazloženo.
9. Prema stavu ovog suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o troškovima postupka. Naime, u pravu je ovršenik kada ističe da se u konkretnom slučaju radi o postupku za koji je propisana jednokratna naknada za cjelokupni postupak u visini od 80 bodova.
10. Naime, sukladno Tbr. 11. točka 2. Tarife ovršni postupak iz Tbr. 7. točka 2. Tarife za postupke povodom iseljenja kao što je predmetni ovršni postupak stranci zastupanoj po odvjetniku pripada nagrada za cjelokupni postupak u visini od 80 bodova. Napominje se kako se radi o odredbi koja je bila na snazi i u vrijeme pokretanja ovog ovršnog postupka i u vrijeme donošenja pobijane odluke o troškovima postupka u neizmijenjenom obliku.
11. S obzirom na činjenicu kako je pravomoćnim rješenjem o ovrsi u ovom postupku ovrhovoditeljici već odmjeren trošak u iznosu od 750,00 kn (iznos za sastav prijedloga bez PDV-a) ovaj sud je stava kako ovrhovoditeljici ne pripada nikakav daljnji zatraženi trošak na ime zastupanja po odvjetniku u ovom ovršnom postupku (povrh onog već dosuđenog rješenjem o ovrsi). Naime, ovrhovoditeljica je u prijedlogu za ovrhu zatražila naknadu za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 750,00 kuna koji joj je sud i dosudio. Ovrhovoditeljica ima pravo zatražiti manji iznos od onog koji bi ju, prema stavu ovog suda, pripadao ispravnom primjenom Tarife, a to je iznos od 800,00 kuna, sukladno vrijednosti boda od 10,00 kuna u vrijeme popisivanja troška. Dakle, ovaj žalbeni sud je stava kako je ovrhovoditeljici već jednom odmjerena jednokratna naknada i ista nema pravo na daljnje troškove postupka koje je zatražila. Slijedom navedenog, žalbeni navodi ovršenika kojim traži da se ovrhovoditeljica odbije sa zahtjevom za naknadu troškova su osnovani.
12. Ipak, s obzirom na to kako je ovrhovoditeljici nastao materijalni trošak naknade predujma za vanjsko uredovanje sudskog ovršitelja istoj je pobijanom odlukom ispravno priznat iznos od 17,05 eura koji iznos je utvrđen Odlukom o utvrđivanju daljinara za obavljanje službenih radnji izvan zgrade suda posl. br. Su- 422/2022-2 od 2. siječnja 2023. a i ovršenik niti konkretnim žalbenim navodima ne pobija taj iznos pa je valjalo potvrditi pobijanu odluku za navedeni iznos.
13. Žalbeni navodi koji se tiču neosnovanosti priznavanja troškova probijanja zida u iznosu od 300,00 eura su osnovani. Naime, predmetna ovrha je određena na ovlaštenje ovrhovoditelju da na trošak ovršenika ukloni iz predmetne prostorije postavljene instalacije i vrata koja je postavio te da putem treće osobe o svom trošku (ovrhovoditeljica o svom trošku) zazida otvor na mjestu sadašnjih vrata. Dakle, ovrha nije bila određena radi probijanja zida prema ovrhovoditeljici, a još manje radi probijanja zida na trošak ovršenika. Navedeno ne proizlazi niti iz rješenja o ovrsi niti iz ovršne isprave pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio ovršeniku da snosi navedeni trošak, osobito uzevši u obzir zapisnik o popisu i procjeni od 24. veljače 2026. (list 38 spisa) u kojem je utvrđeno kako je ovršenik predao prostor ovrhovoditeljici slobodan od stvari i osoba te kako je svoja vrata uklonio a otvor od vrata zazidao.
10. Iznos troška koji se odnosi na obavljanje radnje uklanjanja vodovodnih instalacija u iznosu od 270,00 eura ovršenik ne pobija konkretnim žalbenim navodima a na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj žalbeni sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka pa je u odnosu i na isti trošak valjalo potvrditi pobijanu odluku.
11. Slijedom obrazloženog, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, žalbu ovršenika djelomice uvažiti i preinačiti pobijano rješenje na način da se ovrhovoditeljici prizna parnični trošak u iznosu od 287,05 eura, a u preostalom dijelu odbiti kao neosnovan njen zahtjev za naknadom troškova postupka, kako je i odlučeno ovim drugostupanjskim rješenjem.
Split, 7. srpnja 2026.
SUDAC
Marko Pribisalić
