Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-796/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UU, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: KO- DO-701/2025 od 29. listopada 2025. i okrivljenog UU, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-904/2025-18 od 25. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba okrivljenog UU, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni UU za kaznena djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11 na štetu FU i UUO, za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 utvrđenih kazni zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci – za svako djelo, na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te se okrivljenom UU na temelju članaka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće biti izvršena ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju članka. 54. KZ/11 okrivljenom UU se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 30. lipnja 2025. do 25. rujna 2025. u slučaju opoziva uvjetne osude.
II. Uslijed odluke pod točkom I., a po službenoj dužnosti, mijenja se odluka o sigurnosnoj mjeri na način da se okrivljenom UU na temelju članka 69. KZ/11 izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod nadzorom nadležnog tijela za probaciju, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ukoliko je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti, pri čemu će izrečena sigurnosna mjera trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu. Prvostupanjski sud će o ovoj presudi obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima.
III. Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-904/2025-18 od 25. rujna 2025. okrivljeni UU proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje na štetu FU i UUO, opisano u članku 139. stavku 2. u svezi stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu - KZ/11), kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, a činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljenom UU utvrđene su kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci za svako djelo te je okrivljenik na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec. Na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda te je određeno da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine računajući od pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini neko novo kazneno djelo, pri čemu vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (članka 57. stavak 5. KZ/11). Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. lipnja 2025. do 25. rujna 2025. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se mjera izrečena uz kaznu zatvora izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a izvan zatvorskog sustava u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti uz nadzor nadležnog tijela za probaciju za vrijeme trajanja roka provjeravanja. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (članak 58. stavak 5. KZ/11). Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 82/22., 36/24. i 72/25. – dalje u tekstu: ZKP) okrivljeniku je naloženo da u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude naknadi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 685,10 eura (šesto osamdeset pet eura i deset centi), od čega se iznos od 485,10 eura odnosi na trošak psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 200,00 eura predstavlja paušalni iznos. Nasuprot tome, okrivljenik je na temelju članka 453. točke 3. ZKP oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnje na štetu RU, opisano u članku 139. stavku 2. u svezi stavka 3. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv oslobađajućeg dijela pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP, predlažući da se pobijana presuda ukine u oslobađajućem djelu.
2.1. Žalbu je podnio i okrivljeni UU u odnosu na odluku o kazni iz osuđujućeg djela pobijane presude. Okrivljenik je u žalbi predložio da se ista preinači na način da se on osudi na blažu kaznu, „uvjetnu osudu ili drugu alternativu zatvoru“.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog UU je osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je na temelju rezultata izvedenih dokaza zaključio da nema dokaza da bi okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje na štetu oštećene RU te je nekritički prihvatio obranu okrivljenika koji je naveo da istoj prijetnje nije upućivao.
6.1. Prema činjeničnom opisu optužnice okrivljenik se tereti da je bio u alkoholiziranom stanju i revoltiran jer mu otac FU i kćerka UUO nisu željeli dati ključ od auta zbog čega je počinio inkriminirana kaznena djela prijetnje bliskoj osobi. Pravilno je prvostupanjski sud, iz iskaza oštećene UUO, utvrdio da se RU, majka okrivljenika, za vrijeme inkriminiranih zbivanja nalazila u kući te je iz kuće izašla tek nakon što ju je oštećenica pozvala. Oštećeni FU navodi da se okrivljenik derao na njega i kćer FUO jer mu nisu htjeli dati ključeve automobila. Mišljenje oštećenog FU da su se izrečene prijetnje okrivljenika odnosile i na RU, nije činjenica koja bi dokazivala da je okrivljenik želio ustrašiti i RU, posebno kada se ima na umu da je ista tek po pozivu oštećene UUO izašla iz kuće. Stoga, suprotno stavu državnog odvjetnika, pravilno zaključuje prvostupanjski da nije dokazano da je okrivljenik svojoj majci RU, kao bliskoj osobi, ozbiljno prijetio da će je usmrtiti zbog čega je žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti kao neosnovanu i u tom oslobađajućem dijelu, na temelju članka 482. ZKP, presuditi kao pod točkom III. ove presude.
U odnosu na žalbu okrivljenog UU
7. U pravu je okrivljenik kada navodi da ga je prvostupanjski prestrogo kaznio. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prilikom odluke o kazni, prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve okolnosti koje je utvrdio kao olakotne i otegotne, međutim nije dostatno vrednovao olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Naime prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je kao olakotno okrivljeniku cijenio njegovu neosuđivanost, priznanje počinjenja predmetnih kaznenih djela na štetu FU i UUO čime je pridonio bržem i efikasnijem okončanju kaznenog postupka, kajanje zbog učinjenog i bitno smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenih djela, dok je kao otegotnu okolnost cijenio bezobzirnost s obzirom da je djelo počinjeno prema starom i bolesnom ocu i kćeri koja mu se nije mogla suprotstaviti. Međutim, iz razloga prvostupanjske presude je razvidno da prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne okrivljeniku nije dostatno vrednovao njegove obiteljske prilike, da se radi o osobi zrele životne dobi koja nije činila kaznena djela, da se isti brine o bolesnoj majci, da je oženjen, otac je dvoje djece, narušenog je zdravstvenog stanja i izrazio je spremnost podvrgnuti se liječenju od ovisnosti o alkoholu te se ubuduće kloniti bilo kakvih incidentnih ponašanja. Imajući na umu navedeno, ovaj drugostupanjski sud smatra da se svrha kažnjavanja kod okrivljenika može postići i izricanjem uvjetne osude. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, prihvaćajući žalbu okrivljenika, za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 učinjenih na štetu FU i UUO, prihvatio utvrđene kazne zatvora u trajanju 7 (mjeseci) - za svako djelo, potom mu primjenom članka 51. KZ/11 utvrdio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i primjenom članka 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu i odredio da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Ovaj drugostupanjski sud smatra da će takvom prijetnjom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. ove odluke. Uslijed te odluke, ovaj drugostupanjski sud je, po službenoj dužnosti, izmijenio način provođenja izrečene sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11 na način kako je to odlučeno pod točkom II. ove odluke.
8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP, ovaj sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Kako je žalba okrivljenika prihvaćena u odluci o kazni, primjenom članka 486. stavka 1. ZKP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
U Zagrebu 7. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
