Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-304/2024-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SR, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem K-442/2023-18 od 2. travnja 2024., u sjednici održanoj 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika SR kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika SR, zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. kolovoza 2020. do 8. veljače 2021.

1.2. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) oštećeniku ĆR je djelomično dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.410,00 eura, dok je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik OR upućen u parnicu, a oštećenici PR je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.267,77 eura, te je naloženo okrivljeniku ČR da oštećenicima dosuđene imovinskopravne zahtjeve isplati u roku od 15 dana.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan u roku od 15 dana platiti troškove kaznenog postupka i to trošak vještačenja u iznosu od 397,43 eura te paušal u iznosu od 500,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik SR, po braniteljici Ines Margetić, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim razlozima, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Braniteljica okrivljenika je zatražila da bude obaviještena o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), održana u odsutnosti uredno izvještenih državnog odvjetnika i okrivljenikove braniteljice Ines Margetić, odvjetnice u Zagrebu, kao i u odsutnosti okrivljenika SR koji o sjednici vijeća nije izviješten budući da je nepoznat na adresi, odnosno jer je odselio, a sud nije izvijestio o promjeni boravišta ili stana.

6. Žalba okrivljenika SR je neosnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik SR kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni te u znatnoj mjeri proturječni, te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi pobijana presuda bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna, razumljiva i valjano obrazložena te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

8. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U svojoj žalbi okrivljenik na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i izvedene dokaze u postupku donoseći drukčiji zaključak od onoga suda prvog stupnja. U žalbi se navodi kako ostaje sporno je li oštećenica PR automobil predala po nagovoru okrivljenika ili iz vlastitih razloga jer da ukoliko nema okrivljenikovog nagovora, a nema ga, da onda nema niti ostvarenja bića kaznenog djela prijevare. Ističe se kako prvostupanjski sud pogrešno vjeruje da je oštećenica PR automobil predala po nagovoru okrivljenika i svjedoka HR, a da pritom njezin iskaz ne dovodi u vezu s iskazom oštećenika AR iz čijeg iskaza proizlazi da je oštećenica PR samovoljno uzela automobil te ga odvezla iz razloga što joj je on oduzeo sve papire od automobila, prometnu dozvolu i tablice, pa da je mislila da joj on želi uzeti automobil. U žalbi se navodi i kako prvostupanjski sud uopće ne analizira iskaz oštećenika AR, već da svoj zaključak o činjenicama crpi samo iz analize iskaza oštećenice PR, čiji iskaz da uopće nije kritički ocijenjen te da je taj iskaz suprotan izvedenim dokazima, kao i iskazu oštećenika AR.

8.2. U žalbi se ističe i kako je oštećenica PR na raspravi dala drukčiji iskaz od onoga u istrazi, tako da je na raspravi iskazala da je automobil odvezao okrivljenik, dok je u istrazi iskazala da je auto odvezao svjedok HR, zbog čega da njezin iskaz ne bi trebalo prihvatiti vjerodostojnim. Također se navodi kako je nejasno zašto bi HR trebao mobitel u situaciji kad već ima svoj mobitel i s njim se koristi, kao i da je nelogično zašto bi oštećenica PR uzela novi broj i pretplatu za HR, a onda HR zvala na stari broj mobitela. Na kraju se ističe kako se, u konkretnom slučaju, ovdje ne može raditi o kaznenom djelu prijevare, već eventualno o kaznenom djelu utaje koju je počinio HR jer da je on automobil odvezao te je nad njim imao faktičku vlast, a ne vidi se razlog, niti motiv, da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo prijevare.

8.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik kriv za počinjeno kazneno djelo.

8.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik SR, zajedno i po prethodnom dogovoru s HR, s ciljem da sebi i drugome pribavi protupravnu imovinsku korist doveo oštećenicu PR lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao je u zabludi i time je naveo da na štetu svoje i tuđe imovine nešto učini, čime je počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

8.6. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenice PR, koja nema valjanog razloga teretiti okrivljenika SR za predmetno kazneno djelo, da ga ovaj doista nije i počinio, pa je njezin iskaz sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim. Iskaz oštećenice PR potvrđen je i iskazom oštećenika AR, rezultatima nalaza i mišljenja sudskog vještaka Srećka Hlišća te ostalim izvedenim materijalnim dokazima.

8.7. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik SR.

9. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

9.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijevare, za koju je okrivljenik proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

10. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-26, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

11.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi da mu je izrečena kazna zatvora prestroga te da sud prvog stupnja, prilikom utvrđenja njegove ranije osuđivanosti, nije utvrdio da se nakon inkriminacije u ovom predmetu okrivljenik pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela. Osim toga, ističe se da su dosadašnje presude na okrivljenika djelovale na način da svoje ponašanje uskladi sa društveno prihvatljivim normama.

11.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznu.

11.3. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku ČR cijenio činjenicu što se nakon počinjenja kaznenog djela zaposlio u vlastitom trgovačkom društvu i što sada sredstva za život stječe zakonitim radom, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio sam način počinjenja kaznenog djela i jačinu povrede zaštićenog dobra te dosadašnju višestruku osuđivanost zbog raznih kaznenih djela, među kojima i zbog istih kaznenih djela.

11.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika SR osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

12. Nema pravo okrivljenik SR niti kada se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, navodeći kako iz materijalnih dokaza ne proizlazi da bi oštećenik VR bio vlasnik predmetnog automobila, pa da ga je trebalo uputiti s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu. Suprotno takvim žalbenim navodima, iz izvedenih dokaza u postupku, a posebno iz iskaza oštećenika ĐR i PR, proizlazi da je upravo VR bio stvarni vlasnik predmetnog automobila, što uostalom nije bilo niti sporno tijekom postupka. Stoga je sud prvog stupnja pravilno, sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZKP/08, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, obvezao okrivljenika SR da oštećeniku ĆR, na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, plati iznos od 5.410,00 eura, dok je za više traženo oštećenik OR upućen u parnicu.

13. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika SR valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.

Split, 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić