Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž Ob-66/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović članice vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po Marku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženice AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu te po tužbi tuženice AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu protiv tužitelja ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po Marku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, uz sudjelovanje mlt. DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi razvoda braka s mlt. djetetom i rješavanja pitanja o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem i uzdržavanju mlt. djeteta, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-163/2022-44 od 15. travnja 2026., na sjednici vijeća 7. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-163/2022- 44 od 15. travnja 2025. u dosuđujućem dijelu točke II. izreke presude te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U nepobijanoj točki I. i odbijajućem dijelu točke II. izreke presude te nepobijanom rješenju, presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-163/2022-44 od 15. travnja 2025. ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

''I. Razvodi se brak između ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1970. i AĐ, rođenog prezimena Č, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1977., koji brak je sklopljen dana 20. listopada 2001. u Splitu i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Split, za godinu 2001., pod rednim brojem 00881.

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku ČĐ da s osnova neplaćenog novčanog doprinosa za uzdržavanje tada maloljetnog sina DĐ za razdoblje od 29. travnja 2024.g pa do 01.svibnja 2024.g isplati po 130,00 Eur mjesečno, a za razdoblje od 01.svibnja 2024.g do 02.siječnja 2026.g.da isplati po 145,00 Eur mjesečno, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog navedenog mjesečnog iznosa 15. u mjesecu za svaki pojedini mjesec pa do isplate i to kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine , sve na račun tužene-protutužiteljice AĐ otvoren kod OTP banke d.d.

IBAN broj [broj bankovnog računa]. 2 P Ob-163/2022-44

Za više traženo od dosuđenog, tj. do traženih 330,00 Eur mjesečno za razdoblje od 29.travnja 2024.g do 02.siječnja 2026.g. protutužbeni zahtjev tužene -protutužiteljice se odbija kao neosnovan, te se u cijelosti odbija protutužbeni zahtjev tužene - protutužiteljice protiv tužitelja-protutuženika za razdoblje od 02.siječnja 2026.g pa ubuduće u mjesečnim iznosima od po 330,00 Eur za DĐ. ''

te rješenje čija izreka glasi:

''I. Utvrđuje se da su tužitelj-protutuženik i tužena-protutužiteljica povukli svaki svoj zahtjev za donošenjem presude s kojim će roditeljem stanovati zajednički sin DĐ, o roditeljskoj skrbi i o ostvarivanju osobnih odnosa sina – DĐ s drugim roditeljem.

II. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik povukao tužbeni zahtjev za plaćanjem novčanog doprinosa tužene-protutužiteljice za uzdržavanjem zajedničkog sina DĐ.

III. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužene-protutužiteljice za određivanje privremene mjere kojom bi se naložilo ČĐ da doprinosi uzdržavanjem za dijete DĐ mjesečni iznos od 330,00 EUR.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka. ''

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u dosuđujućem dijelu točke II. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke II. izreke preinači na način da odbije protutužbeni zahtjev tuženice za isplatu novčanog iznosa za uzdržavanje sina za razdoblje od 29. travnja 2024. do 2. siječnja 2026 kao neosnovan u cijelosti, podredno da ukine presudu u tom pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je i po tužbi tužitelja i po tužbi tuženice zahtjev za razvod braka te zahtjev za donošenje odluke s kojim će roditeljem stanovati mlt. d ijete stranaka, o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i uzdržavanju mlt. djeteta.

6. Prvostupanjski sud je, polazeći od nesporne činjenice da su stranke sklopile brak 20. listopada 2001. u Splitu, da imaju dvoje zajedničke sada punoljetne djece i to sina SĐ rođenog **.**.2002. i sina DĐ rođenog **.**.2008. te da iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi su im bračni odnosi teško i trajno poremećeni te da je njihova faktična bračna zajednica prestala 29. travnja 2024. kada je tuženica odselila s tada mlt. sinom DĐ, primjenom odredbe čl. 51. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: ObZ), razveo brak stranaka (točka I. izreke presude).

7. Polazeći od utvrđenja da je sin stranaka DĐ dana 2. siječnja 2026. postao punoljetan radi čega sud više nema zakonskih ovlasti odlučivati s kojim će roditeljem on kao punoljetno dijete stanovati niti o roditeljskoj skrbi niti osobnim odnosima istog s drugim roditeljem, te da su tužitelj i tuženica na ročištu 16. ožujka 2026. povukli svoje zahtjeve za donošenjem odluke s kojim će roditeljem isti stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima s drugim roditeljem, a tužitelj svoj tužbeni zahtjev za obvezivanjem majke na uzdržavanje sina DĐ, prvostupanjski sud je u točkama I. i II. izreke rješenja utvrdio da su tužbe tužitelja i tuženice povučene u tim dijelovima zahtjeva .

8. Nakon što je konstatirao da je preostalo za odlučiti o tužbenom zahtjevu tuženice za plaćanje uzdržavanja sina DĐ za razdoblje od 29. travnja 2024. pa ubuduće u iznosima od po 330,00 EUR-a mjesečno, a koji se zahtjev dijelom odnosi na razdoblje kada je sin DĐ bio maloljetan (od 29. travnja 2024. do 02. siječnja 2026.) i dijelom na razdoblje nakon njegove punoljetnosti (od. 3. siječanja 2026. nadalje), prvostupanjski sud, primjenjujući odredbu čl. 414. st. 1. ObZ-a, ocjenjuje neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja (isti je tvrdio da tuženica nakon punoljetnosti sina nema aktivnu legitimaciju tražiti ''zaostale eventualne uplate'' jer je to uzdržavanje osobno pravo mlt. osobe) navodeći da je tuženica i nakon nastupa punoljetnosti sina DĐ ovlaštenik prava na naknadu za isplaćeno uzdržavanje za razdoblje od 29. travnja 2024. do 02. siječnja 2026. kada je isti bio maloljetan, na što da upućuje i odredba čl. 287. ObZ-a, jer bi u protivnom sada punoljetni DĐ u novom postupku morao tužbom tražiti od oca kao tuženika isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje kroz razdoblje od 29. travnja 2024. do 02. siječnja 2026., a što nije smisao odredbi Obiteljskog zakona. Također, vezano za sporno pitanje aktivne legitimacije tuženice, a nakon nastupa punoljetnosti sina DĐ, za isplatu troškova za njegovo uzdržavanje za razdoblje od 29. travnja 2024. do 02. siječnja 2026. tj. za razdoblje kad je DĐ bio maloljetan, prvostupanjski sud zaključuje da se radi o verzijskom zahtjevu reguliranom odredbom čl. 287. st. 3. ObZ-a, prema kojoj roditelj koji je uzdržavao dijete ima pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje od roditelja koji svoju obvezu uzdržavanja nije plaćao (verzijski zahtjev) i tada se radi o tražbini roditelja, pa je i iz tog razloga ocijenio neosnovanim tužiteljev prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženice, imajući u vidu i činjenicu da je u tom razdoblju tada mlt. DĐ stanovao s majkom i da otac (tužitelj) nije doprinosio za njegovo uzdržavanje.

9. Odluku o uzdržavanju prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 291. st. 1., 307., 311., 313., 314. i 317. ObZ-a i Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (''Narodne novine'' broj 75/2025), rukovodeći se dobi i prosječnim mjesečnim potrebama djeteta stranaka opisanim pod točkom 52., kao i imovinskim prilikama oca opisanim pod točkama 26. do 36. obrazloženja, uvažavajući i činjenicu da je DĐ u razdoblju od 29. travnja 2024. bio zaposlen i primao plaću u iznosima navedenim u točki 54. obrazloženja, kao i činjenicu da tužitelj u tom razdoblju nije imao drugih zakonskih obveza uzdržavanja, slijedom čega je zaključio da je tužitelj u razdoblju od 29. travnja 2024. do 1. svibnja 2024. bio dužan plaćati za uzdržavanje mlt. sina DĐ iznos od 130,00 EUR-a mjesečno, a za razdoblje od 1. svibnja 2024. do 2. siječnja 2026. iznos od 145,00 EUR- a mjesečno. Kako među strankama nije sporno da tužitelj u navedenom razdoblju nije doprinosio za uzdržavanje tada mlt. sina, već je u tom razdoblju tu zakonsku obvezu tužitelja namirivala tuženica kao majka, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj dužan isplatiti tuženici utvrđene mjesečne iznose, kako je to presuđeno u točki II. izreke presude, dok je u preostalom dijelu do zatraženih 330,00 EUR-a mjesečno za razdoblje od 29. travnja 2024. do 2. siječnja 2026. odbio tužbeni zahtjev tuženice kao neosnovan, a ujedno je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tuženice za plaćanje uzdržavanja za DĐ za razdoblje nakon njegove punoljetnosti od 02. siječnja 2026. pa ubuduće u mjesečnim iznosima od po 330,00 EUR-a. za DĐ.

10. Prvostupanjski sud je polazeći do utvrđenja da je sin stranaka DĐ postao punoljetan 2. siječnja 2026., odbio prijedlog za određivanje privremene mjere radi uzdržavanja (točki III. izreke rješenja).

11. Tužitelj, osporavajući odluku suda o uzdržavanju (dosuđujući dio točke II. izreke presude), u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 12. ZPP-a te sadržajno i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP- a, koje obrazlaže tvrdnjom da je sin stranaka DĐ dana 2. siječnja 2026. postao punoljetan, te je stjecanjem punoljetnosti postao u cijelosti poslovno sposobna osoba (čl. 117. ObZ-a) i jedini nositelj subjektivnog prava na uzdržavanje, uslijed čega je tuženica kao roditelj s kojim je do tada živio izgubila zakonsko zastupanje i svako pravo na vlastito potraživanje onoga što je predmet osobnog prava punoljetnog djeteta, pa kako je prvostupanjski sud glavnu raspravu zaključio 16. ožujka 2026., to tuženica u tom trenutku nije imala aktivnu legitimaciju da u svoje ime, za svoj račun i u svoju korist potražuje ono što je predmet isključivo osobnog prava sada punoljetnog DĐ , zatim da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je prekvalificirao tužbeni zahtjev tuženice postavljen u protutužbi od 13. svibnja 2024. kao zahtjev za uzdržavanje djeteta u kvalitativno drugu tražbinu (verzijski zahtjev iz čl. 287. ObZ-a) koji zahtjev tuženica nije niti formulirala u petitu niti obrazlagala u činjeničnoj osnovi protutužbe niti je tijekom postupka konkretizirala iznose koje je sama snosila i razdoblja na koje se ti iznosi odnose niti je dokazima dokazivala te iznose, te da je propustio pozvati sada punoljetnog DĐ, koji je po čl. 414. st. 1. ObZ-a samostalna stranka postupka u kojem se odlučuje o njegovom uzdržavanju, čime je dodatno počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

12. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 8. i 12. ZPP-a.

13. Naime, u smislu odredbe čl. 82. ZPP-a prvostupanjski sud je dužan tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku, pa imajući u vidu da je sin stranaka DĐ postao punoljetan 2. siječnja 2026. radi čega je prvostupanjski sud razriješio posebnog skrbnika dužnosti zastupanja do tada mlt. DĐ, te da je prvostupanjski sud zaključio glavnu raspravu 16. ožujka 2026. bez da je prije toga pozvao DĐ da preuzme parnicu kao samostalna stranka i donio presudu u odnosu na tuženicu koja prema postavljenom tužbenom zahtjevu za uzdržavanje mlt. djeteta u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bila stranka u postupku, to je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, ali i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP - a jer je takvim postupanjem onemogućio punoljetnom DĐ sudjelovanje u postupku u kojem se odlučuje o njegovom uzdržavanju.

14. Prvostupanjski sud je odlučivanjem o verzijskom zahtjevu reguliranom odredbom čl. 287. ObZ-a, a koji zahtjev tuženica nije postavila niti činjenično obrazložila u svojoj protutužbi od 14. svibnja 2024., prekoračio tužbeni zahtjev te počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

15. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 4. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja te ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke presude i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje mu je ukazano u ovom postupku na način da će pozvati DĐ da preuzme postupak kao tužitelj, o kojoj dispoziciji istoga će ovisiti daljnji postupak, a posljedično tome i postupanje suda vezano za donošenje odgovarajućih odluka.

17. U nepobijanoj točki I. i odbijajućem dijelu točke II. izreke presude te nepobijanom rješenju, presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob -163/2022-44 od 15. travnja 2025. ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić