Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Darko-Prijevoz j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. ŽD, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 10. st. 1. i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći, odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pp-1075/2023 od 3. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, na temelju čl. 155. st. 1. i st. 4. Prekršajnog zakona, prekršajni postupak protiv I. okrivljenika Darko-Prijevoz j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. Zakona o minimalnoj plaći, se obustavlja.
p r e s u d i o j e
II. Prihvaćajući žalbu tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, osnovanom, a i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i izrečenoj novčanoj kazni, na način da se II. okrivljeniku ĐD, zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, koji se ispravno pravno označava kao prekršaj iz čl. 10. st. 1. a) i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj: 118/18.,120/21.,152/24.), na temelju istog propisa, te sukladno čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 920,00 (devetstodvadeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude. Ukoliko II. okrivljenik u roku za plaćanje, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom I. okrivljenik ŽPrijevoz j.d.o.o., [adresa] i II. okrivljenik ĐD su proglašeni krivima zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći, činjenično opisanog u izreci, za koje djelo su primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 1.062,00 eura a II. okrivljenik u iznosu od 406,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od po 17,00 eura, svaki.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
4. U žalbi, u bitnom ističe da u konkretnom slučaju nije bilo osnova za ublažavanje kazne, odnosno da su izrečene kazne okrivljenicima prenisko odmjerene budući da su okrivljenici svjesno i to u razdoblju od više mjeseci činili isti prekršaj koji je u kategoriji težih povreda radnopravnih odnosa. Slijedom iznesenog, predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se okrivljenici kazne primjerenom novčanom kaznom unutar zakonom propisanog raspona.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je osnovana.
7. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o prekršajno pravnoj sankciji, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud nalazi da je predmetno prekršajno djelo pobijanom presudom potpuno činjenično opisano, međutim pogrešno je pravno označeno, te da u konkretnom slučaju nije bilo osnova za ublažavanje kazne, na što osnovano ukazuje žalitelj, odnosno da je novčana kazna izrečena okrivljenicima za počinjeni prekršaj, s obzirom na njegovu težinu, činjenicu da je isti počinjen u kontinuitetu od više mjeseci, stupanj odgovornosti okrivljenika i sve ostale okolnosti koje je prilikom odlučivanja o vrsti sankcije okrivljenicima za počinjeni prekršaj, već prethodno cijenio prvostupanjski sud, preblaga.
9. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, osnovanom, a i po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i u novčanoj kazni, na nači da je II. okrivljeniku za predmetno prekršajno djelo koje se ispravno pravno označava kao prekršaj iz čl. 10. st. 1. a) i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj: 118/18.,120/21.), na temelju istog propisa, te sukladno čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, primjenjujući Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj 152/24.), kao blaži propis, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 920,00 eura, tj. u visini Zakonom propsanog minimuma kazne. Naime, odredba čl. 10. st. 2., u vezi st. 1. a) Zakona o minimalnoj plaći, koji je u vrijeme počinjenja djela bio na snazi, propisivala je da će se novčanom kaznom od 7000,00 do 10.000,00 kuna / 929,6 do 1.327,23 eura, kaznit odgovorna osoba u pravnoj osobi poslodavca za prekršaj iz st. 1. istog članka, tj. ako radniku ne isplati minimalnu plaću na način propisan ovim Zakonom, dok je izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj 125/24.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. godine, dakle nakon počinjenja djela, za isto djelo u odnosu na odgovornu osobu u pravnoj osobi, propisana novčana kazna u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura, pa je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći, sukladno čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, blaži propis koji je valjalo primijeniti.
10. Ovaj sud smatra da prvostupanjski sud kod donošenja odluke o sankciji, nije dostatno vrednovao težinu počinjenog prekršaja kao i činjenicu da je isti počinjen u kontinuitetu od više mjeseci, na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi, dok priznanje prekršajnog djela i prethodna neosuđivanost okrivljenika, nisu od takvog značaja da bi se svrha kažnjavanja mogla postići ublaženom novčanom kaznom, već su iste olakotne okolnosti, osnov za izricanje minimalne novčane kazne. Iz navedenih razloga ovaj sud je preinačio pobijanu odluku, tako što je II. okrivljeniku za počinjeni prekršaj, izrekao novčanu kaznu u visini Zakonom propisanog minimuma, smatarjući da će se sada izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno da će ista kazna preventivno djelovati na II. okrivljenika i spriječiti istog od budućeg činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije, te da je novčana kazna sada izrečena II. okrivljeniku razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti II. okrivljenika kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.
11. Budući da je odredbom čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.
12. Kako iz internetskih podataka Sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku, proizlazi da je rješenjem tog suda, broj: Tt-23/3213-2, dana 07.07.2023., I. okrivljenik brisan, dakle da je I. okrivljenik prestao postojati, a nema pravnog sljednika, trebalo je protiv istog obustaviti prekršajni postupak, na temelju čl. 155. st. 1. i 4. Prekršajnog zakona.
13. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 7. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, II. okrivljenika i tužitelja.
