Broj: Ppž-178/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐA, zbog prekršaja iz članka 32. stavak 1. i 4., članka 289. stavak 1. i 4. i članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika ĐA podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi broj Pp-1272/2022-7 od 12. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe okrivljenika ĐA, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela prekršaja i odluci o kazni te se izriče da je okrivljenik ĐA radnjama za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim u točki I. izreke pobijane presude, počinio samo prekršaj iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu se na temelju istog zakonskog propisa prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena novčana kazna u iznosu od 995,42 (devetstodevedesetpet eura i četrdesetdva centa).
II. Odbija se žalba okrivljenika ĐA kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Uslijed odluke iz točke I. ove presude, pobijana presuda se preinačuje u odluci o novčanoj kazni na način da se prihvaća od strane prvostupanjskog suda utvrđena novčana kazna za prekršaj pod točkom II. u iznosu od 398,17 eura, te mu se temeljem članka 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.393,59 (tisućutristodevedesettri eura i pedesetdevet centi) eura, u koju se temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme zadržavanja okrivljenika od 2 (dva) dana, što se izjednačava sa 79,63 eura, pa mu je preostalo za platiti 1.313,96 (tisućutristotrinaest eura i devedesetšest centi) eura, koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
IV. Na temelju članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik ĐA dužan je platiti troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik ĐA proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 18.000,00 (osamnaesttisuća) kuna, zbog djela prekršaja iz članka 32. stavak 1. i 4., članka 289. stavak 1. i 4. i članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci presude. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od 2 (dva) dana, što se izjednačava sa 600,00 kuna.
2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 266,25 (dvijestošezdesetšest kuna i dvadesetpet lipa) kuna.
4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motorni vozilom „B“ kategorije u trajanju od 24 (dvadesetčetiri) mjeseca.
5. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno jer je sud bezrezervno prihvatio iskaz ispitanog svjedoka, koji je zaposlenik tužitelja. Ističe da navedene zgode nije upravljao vozilom već da je bio suvozač, a što je i dokumentirao nalogom za pretragu vozila Županijskog suda u slavonskom Brodu.
6. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.
7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo time što je radnju okrivljenika opisanu u točki I. izreke pobijane presude pravno ocijenio kao samostalno djelo prekršaja te okrivljenika proglasio krivim i za prekršaj iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za prekršaj iz članka 289. stavak 1. i 4. istog propisa, umjesto samo za prekršaj iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Radnja okrivljenika činjenično opisana u točki I. izreke pobijane presude (da je upravljao vozilom u vrijeme dok mu je na snazi bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom) ne predstavlja samostalni prekršaj u konkretnoj prometnoj situaciji kada okrivljenik upravlja vozilom nakon izvršnosti rješenja kojim mu je vozačka dozvola ukinuta i oduzeta (članka 286. stavak 12. ZSPC-a) s obzirom da se radi o osobi koja nema vozačku dozvolu, odnosno izgubila je pravo na samostalno upravljanje motornim vozilima jer joj je vozačka dozvola ukinuta i oduzeta, a do dana počinjenja prekršaja nije ponovno stekla pravo na samostalno upravljanje vozilima. Prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, čija obilježja činjenično konkretno zbivanje sadrži, konzumira dakle prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a. Kako se, dakle, radi o prividnom stjecaju prekršaja, to nije bilo mjesta primjeni odredaba o realnom stjecaju dva prekršaja, već je primjenom načela konsumpcije okrivljenika trebalo proglasiti krivim samo za prekršaj iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
8. Slijedom navedenog, ovaj sud je postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude. Druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene.
9. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik u svojoj žalbi ponavlja navode obrane da vozilom nije upravljao on već SA, a da je on u vozilu bio suvozač. Ovakvu njegovu obranu sud nije prihvatio jer je iz provedenog dokaznog postupka, i to iskaza ispitanog svjedoka LA, policijskog službenika koji je prekršaje utvrdio osobno, neposrednim zapažanjem, koji je u cijelosti prihvatio kao logičan, uvjerljive i nepristran, proizlazi da je okrivljenik upravljao osobnim vozilom i sudjelovao u prometu, te da je neposredno prije zaustavljanja zamijenio mjesto sa svojim suvozačem SA.
10. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.
11. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja, opasnosti djela, a koje okolnosti su mjerodavne za izbor mjere i vrste kazne. Prilikom odlučivanja o visini izrečene novčane kazne u odnosu na svaki pojedini prekršaj, prvostupanjski sud je cijenio sve relevantne okolnosti, te ovaj Sud ne nalazi razloga za ublažavanje izrečene novčane kazne jer smatra da su izrečene novčane kazne u dovoljnoj mjeri individualizirane osobi okrivljenika i istu okrivljenik svojom žalbom nije doveo u pitanje.
12. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 24 mjeseca. Ponašanje okrivljenika predstavlja najteži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenih djela prekršaja u stjecaju.
13. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika isti je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka.
14. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. srpnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
