Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9146/2023
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BN, kojeg brani odvjetnik Branko Posavčić u Kutini, zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 4. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj: 75/13, 36/15, 46/17, 152/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje prometne policije Kutina, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: 12. Pp-1005/2023-2 od 26. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje prometne policije Kutina, osnovanom, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na suđenje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik je na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. točke 2., kažnjivog po članku 38.a stavku 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi kako iz činjeničnog opisa djela navedenog u optužnom prijedlogu ne proizlazi postojanje djela, s obzirom da u činjeničnom opisu nije navedena mjerodavna Uredba koja čini bitno obilježje djela, slijedom čega djelo opisano na takav način nije prekršaj.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u bitnom navodeći kako u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od optužbe. Žalitelj predlaže da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud okrivljenika pogrešno na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe, jer je djelo kojim se okrivljenika tereti prekršaj.
5. Naime, prvostupanjski pogrešno je utvrdio da djelo prekršaja činjenično opisano u optužnom prijedlogu tužitelja po propisu nije prekršaj, navodeći da u činjeničnom opisu djela nije navedeno da je okrivljenik postupao suprotno članku 32. stavku 3. Uredbe (EU) broj 165/14 ili članku 12. stavku 8. AETR-a.
2. Odredbom članka 38.a stavka 4. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu propisano je kažnjavanje za prekršaj vozača koji prikrije, taji ili uništi podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene na tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) broj 165/14 ili članak 12. stavak 8. AETR-a).
3. Nadalje, odredbom članka 32. stavka 3. Uredbe (EU) broj 165/14 propisano je: „Zabranjeno je krivotvorenje, prikrivanje, tajenje ili uništavanje podataka zabilježenih na tahografskom listiću ili podataka pohranjenih u tahografu ili kartici vozača ili podataka ispisanih s tahografa. Zabranjeno je svako rukovanje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača koje može dovesti do krivotvorenja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija. Nijedan uređaj koji bi se mogao koristiti u te svrhe ne smije biti prisutan u vozilu“.
4. Imajući u vidu zakonski opis djela te sadržaj citirane odredbe Uredbe (EU) broj 165/14 na koju se poziva kažnjiva odredba, jasno je da Uredba ne propisuje biće predmetnog prekršaja na potpuniji niti na precizniji način od zakonske odredbe pa da bi se prekršajna odgovornost počinitelja eventualno vezivala uz povredu spomenute Uredbe, slijedom čega u predmetnom slučaju nije riječ o blanketnom djelu.
6. Slijedom navedenog, spomenuta Uredba, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, nije trebala biti navedena u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja, pa kako su sve odlučne činjenice navedene u činjeničnom opisu prekršaja, to je terećeno djelo prekršaj.
7. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na suđenje.
8. Stoga je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 7. srpnja 2026.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
