Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe ŠKOVACIN d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JD, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 2. i dr. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe ŠKOVACIN d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JD, podnesenoj po branitelju Krešimiru Lušiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pp-2660/2023-10 od 24. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe ŠKOVACIN d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JD, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljena pravna osoba ŠKOVACIN d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi JD (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐAJU OD OPTUŽBE

b) što TD, zaposlenom na poslovima zamjenika voditelja parkirališne službe nisu dostavili obračun dijela dugovane, a neisplaćene plaće, u dijelu koji se odnosi na prekovremeni rad iznad 32 sata mjesečno, i to za mjesec lipanj 2022. do 31. srpnja 2022., za mjesec srpanj 2022. do 31. kolovoza 2022. i za mjesec kolovoz 2022. do 31. rujna 2022.,

dakle, radniku u roku propisanom odredbom čl. 93. st.2. Zakona o radu nisu dostavili obračun iznosa dijela plaće koji su bili dužni platiti,

čime su počinili prekršaj iz čl. 93. st. 2. kažnjiv po čl. 229. st. 1. toč. 34. i st. 2. Zakona o radu.

d) što radniku TD, rođenom **.**.1957., zaposlenom na poslovima zamjenika voditelja parkirališne službe nisu u evidencijama o radnom vremenu evidentirali rad (na kraju radnog dana) kako slijedi:

- na dan 16. lipnja 2022. (Tijelovo) evidentirali su rad od 07,00 do 23,00 u ukupnom trajanju od 16 sati, te od toga jedan sat noću i 16 sati prekovremenog rada, a trebali su evidentirati rad od 07,00 do 23,00 u ukupnom trajanju od 16 sati te od toga 1 sat noću, 16 sati prekovremenog rada i 16 sati rada blagdanom, -na dan 19. lipnja 2023. i 3. srpnja 2022. (nedjelje) evidentirali su rad od 07,00 do 23,00 u ukupnom trajanju od 16 sati, te od toga 1 sat noću i 16 sati prekovremenog rada, a trebali su evidentirati rad od 07,00 do 23,00 u ukupnom trajanju od 16 sati te od toga 1 sat noću, 16 sati prekovremenog rada i 16 sati rada nedjeljom, -na dan 5. kolovoza 2022. (Dan domovinske zahvalnosti) evidentirali su rad od 07,00 do 23,00 u ukupnom trajanju od 16 sati te od toga 1 sat noći 8 sati prekovremenog rada, a trebali su evidentirati rad od 07.00 do 23,00 u ukupnom trajanju od 16 sati te od toga jedan sat noću, 8 sati prekovremenog rada i 16 sati rada blagdanom, -na dan 4. rujna 2022 nedjelja) evidentirali su rad od 07,00 do 23,00 u ukupnom trajanju od 16 sati te od toga 1 sat noću i 16 sati prekovremenog rad, a trebali su evidentirati rad od 07,00 do 23,00 u ukupnom trajanju od 16 sati te od toga 1 sat noću, 16 sati prekovremenog rada i 16 sati rada nedjeljom,

dakle, nisu vodili evidenciju o radnom vremenu radnika na način propisan Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj 73/17.),

čime su počinili prekršaj iz čl. 8. st.1. toč. 9. i st. 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, kažnjiv po čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljene pravne osobe ŠKOVACIN d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JD je u tom dijelu bespredmetna.

III. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi ŠKOVACIN d.o.o. na način da se, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, za prekršaje činjenično i pravno opisane u točki a) i točki c) izreke presude, okrivljenoj pravnoj osobi izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 2.200,00 eura (dvijetisućedvjesto eura) koju kaznu je okrivljena pravna osoba ŠKOVACIN d.o.o. obvezna platiti u roku od 60 dana (šezdeset dana) od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi JD na način da se, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, za prekršaje činjenično i pravno opisane u točki a) i točki c) izreke presude, okrivljenoj odgovornoj osobi izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 400,00 eura (četristo eura) koju kaznu je okrivljena odgovorna osoba JD obvezan platiti u roku od 60 dana (šezdeset dana) od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

V. Žalba okrivljene pravne osobe ŠKOVACIN d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JD odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

VI. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) - svaki, u roku od 60 dana (šezdeset dana) od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljena pravna osoba ŠKOVACIN d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi JD proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 26. i stavak 2. Zakona o radu (točka a) izreke), prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu (točka b) izreke), prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 13. i stavka 2. Zakona o radu (točka c) izreke) te prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu (točka d) izreke), te su kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosu od 5.200,00 eura (pravna osoba) te 1.000,00 eura (odgovorna osoba). Okrivljenici su ujedno obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba pravodobno su po branitelju podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći kako je prvostupanjski sud propustio provesti sve predložene dokaze u odnosu na navode obrane vezane za način vođenja evidencija o radnom vremenu, a s obzirom da su evidencije, po dopuštenju okrivljenika, vodili bivši zaposlenici okrivljenika TD i njegova kćer, pri čemu su si isti samostalno upisivali nerazmjeran broj prekovremenih sati bez ikakve naknadne kontrole od strane okrivljenika. S time u vezi žalitelji ističu kako za ostvarenje bića prekršaja za koje se okrivljenici terete nije dovoljna samo činjenica da je nedozvoljeni broj prekovremenih sati evidentiran, već to da su ti sati uistinu i odrađeni. Žalitelji predlažu da se žalba prihvati.

3. Žalba okrivljenika je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

4. Odlučujući o podnesenoj žalbi i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djela iz točke b) i c) izreke pobijane presude, na način kako su činjenično opisana u izreci pobijane presude, jednako kao i u optužnom aktu, nisu prekršaji, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Naime, u odnosu na djelo iz točke b) izreke pobijane presude valja navesti kako je člankom 229. stavkom 1. točkom 34. i stavkom 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela i koji je u odnosu na obvezu dostave obračuna blaži od Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 151/22.) koji je stupio na snagu nakon počinjenja djela, bilo propisano kažnjavanje poslodavca i odgovorne osobe poslodavca ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj, iz čega proizlazi da je Zakon sankcionirao kažnjavanje poslodavca i odgovorne osobe poslodavca koji radniku ne dostave obračun dugovane, a neisplaćene plaće ili dostave obračun koji nema propisani sadržaj, dakle nije bilo sankcionirano nedostavljanje obračuna plaće koja je (barem djelomično) isplaćena.

5.1. Imajući u vidu činjenični opis djela sadržan pod točkom b) izreke pobijane presude u kojem su okrivljenici proglašeni krivima što u bitnome, nisu radniku TD dostavili obračun dijela dugovane, a neisplaćene plaće, u dijelu koji se odnosi na prekovremeni rad iznad 32 sata mjesečno, i to za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz 2022., ocjena je ovog Suda da, budući da se obveza dostave obračuna plaće s propisanim sadržajem odnosi na dugovanu, a neisplaćenu plaću, ali ne i na obračun isplaćene plaće, djelo kako je činjenično opisano u pobijanoj presudi nije prekršaj.

6. Jednako tako iz činjeničnog opisa prekršaja iz točke d) izreke pobijane presude ne proizlazi postojanje prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu.

6.1. Naime, odredbom članka 5. Zakona o radu koja je sankcionirana odredbom članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan voditi evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni (stavak 1.), da evidencija iz stavka 1. tog članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu (stavak 2.), da je poslodavac dužan inspektoru rada na njegov zahtjev dostaviti podatke iz stavka 2. tog članka (stavak 3.) te da ministar nadležan za rad pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencija iz stavka 1. tog članka (stavak 4.).

6.2. Nadalje, sukladno članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu novčanom kaznom kaznit će za prekršaj poslodavac ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5.).

6.3. Iz prethodno navedenih zakonskih odredaba proizlazi da se nepropisno vođenje evidencije o radnicima i radnom vremenu utvrđuje na temelju posebnog propisa, slijedom čega je riječ o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu drugog propisa koji dopunjuje biće prekršajnog djela. Iz stanja spisa predmeta vidljivo je da se u konkretnom slučaju radi o kršenju Pravilnika o vođenju evidencije o radnicima, a što je izostalo u činjeničnom opisu djela prekršaja opisanog u izreci presude, već je isto navedeno tek u okviru zakonskog opisa djela.

6.4. S obzirom da je zakonski opis odnosno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.

6.5. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da iz činjeničnih opisa prekršaja navedenih u točkama b) i d) izreke pobijane presude ne proizlazi postojanje terećenih prekršaja, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, a u povodu žalbi okrivljenika, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu odluku te je okrivljenike, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe za ta djela, kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

7. Uslijed takve odluke, žalba okrivljene pravne osobe i žalba okrivljene odgovorne osobe je u tom dijelu bespredmetna.

8. Nadalje, razmatrajući žalbene navode te stanje spisa, i po mišljenju ovog Suda je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici počinili djela za koja su proglašeni krivima u točkama a) i c) izreke, za što je prvostupanjski sud u svojoj odluci dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, dok navodi žalitelja nisu doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani te je obrazloženje u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, izvedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem.

8.1. U odnosu na žalbene navode kojima se ponavljaju navodi obrane kako je imenovani radnik zajedno sa svojom kćeri, po dopuštenju okrivljenika, samostalno upisivao svoje radne sate u evidenciju radnog vremena, valja istaknuti kako takvi navodi nisu od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika s obzirom su okrivljenici, kao poslodavci, bili dužni voditi računa da se evidencija o radu vodi na zakonom propisani način pa su u tom smislu bili dužni osigurati kontrolu navedenog te ih takvi navodi ne mogu ekskulpirati od prekršajne odgovornosti. S obzirom da iz evidencija o radnom vremenu priležećih spisu, kao i iz iskaza propisno upozorenog svjedoka TD danog tijekom inspekcijskog nadzora te na ročištu pred prvostupanjskim sudom, proizlazi da su u predmetnom slučaju ostvarena bića predmetnih prekršajnih djela, to takvi žalbeni navodi nisu doveli u pitanje ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost pobijane odluke.

9. Razmatrajući odluku o kaznama utvrđenim okrivljenicima za djela iz točke a) i c) izreke, ovaj Sud nalazi da kazne nisu prestroge. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenicima utvrdio ublažene novčane kazne, uvažavajući utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje okolnosti i po mišljenju ovog Suda, u svojoj ukupnosti, predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski je sud adekvatno obrazložio svoju odluku o kaznama, dok se u žalbi ne navode niti dokumentiraju nove olakotne okolnosti koje bi eventualno učinile osnovanim preinačenje tako utvrđenih kazni njihovim dodatnim ublažavanjem.

9.1. Stoga je ovaj Sud, uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, po službenoj dužnosti preinačio ukupno izrečenu kaznu okrivljenicima, kako je odlučeno u točkama III. i IV. izreke. Tako izrečenu kaznu ovaj Sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

10. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i stavka 5. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 7. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.