REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-1839/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja GN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po OD Santica i Đapić, Split, protiv tuženika OTP banka Hrvatska dioničko društvo, OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000 Split, zastupan po OD Anić i Anić d.o.o. Split, radi Obvezno - isplata, 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 88061/05 od 08.09.2005. godine, zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je u članku 2. točka 1. ugovorena valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF na način da se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 30.900,00 CHF, članak 2. točka 2. u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita, članak 2. točka 3. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se sve obveze iz Ugovora obračunavaju iskazuju na istovjetan način u izabranoj stranoj valuti (CHF kao valuta ugovora), članak 2, točka 4, u dijelu u kojem je ugovoreno da se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru vrše u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF) vrijedećeg na dan plaćanja, ako ugovorom nije drugačije određeno, članak 2. točka 5. u dijelu u kojem se utvrđluje da je korisnik kredita samostalno i isključivo odgovoran za izbor valute ugovora, članak 2. točka 6. u dijelu u kojem je ugovoreno da je korisnik kredita upoznat s mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po ugovoru i pristaje na moguće posljedice izbora valute, neovisno veličini tih promjena u odnosu na HRK, članak 10. točke a) i d) u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 328,44 CHF, odnosno zadnjeg anuiteta od 327,93 CHF, odnosno u mjesečnim anuitetima izraženim u CHF kao valuti ugovora koji se podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, odnosno u slučaju kašnjenja korisnika kredita po prodajnom deviznom tečaju, vrijedećem na dan kada je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novćanim sredstvima, odnosno u slučaju prijevremene uplate, izvršene prije desetog u mjesecu, po tečaju na dan redovnog dospijeća, te u dijelu kojim je ugovoreno da kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenja prijevremenih i zakašnjelih uplata.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 5. i članak 11. Ugovora o kreditu broj 88061/05 od 08.09.2005. godine, zak!jučenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora, dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 36.605,17 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

iznos dospijeće

11,22 kn od 10.10.2005.

17,00 kn od 10.11.2005.

25,83 kn od 12.12.2005.

17,29 kn od 10.01.2006.

9,37 kn od 10.11.2008.

73,49 kn od 12.01.2009.

140,82 kn od 10.02.2009

177,97 kn od 10.03.2009.

76,74 kn od 10.04.2009.

101,13 kn od 11.05.2009.

94,59 kn od 10.06.2009.

107,73 kn od 10.07.2009.

81,48 kn od 10.08.2009.

93,40 kn od 10.09.2009.

72,95 kn od 12.10.2009.

91,13 kn od 10.11.2009.

80,73 kn od 10.12.2009.

146,76 kn od 11.01.2010.

174,96 kn od 10.02.2010.

168,98 kn od 10.03.2010.

192,95 kn od 12.04.2010.

227,43 kn od 10.05.2010.

258,16 kn od 10.06.2010.

317,09 kn od 12.07.2010.

259,47 kn od 10.08.2010.

405,86 kn od 10.09.2010.

329,04 kn od 11.10.2010.

343,91 kn od 10.11.2010.

407,61 kn od 10.12.2010.

491,81 kn od 10.01.2011.

378,85 kn od 10.02.2011.

407,96 kn od 10.03.2011.

366,76 kn od 11.04.2011.

459,98 kn od 10.05.2011.

523,87 kn od 10.06.2011.

552,86 kn od 11.07.2011.

875,04 kn od 10.08.2011.

569,46 kn od 12.09.2011.

523,87 kn od 10.10.2011.

535,10 kn od 10.11.2011.

530,95 kn od . 12.12.2011.

570,72 kn od 10.01.2012.

598,52 kn od 10.02.2012.

607,08 kn od 12.03.2012.

586,88 kn od 10.04.2012.

597,67 kn od '10.05.2012.

608,79 kn od 11.06.2012.

592,12 kn od 10.07.2012

590,56 kn. od 10.08.2012.

559,16 kn od 10.09.2012.

569,87 kn od 10.10.2012.

593,21 kn od 12.11.2012.

585,80 kn od 10.12.2012.

596,51 kn od 10.01.2013.

566,06 kn od 11.02.2013.

554 29 kn od 11.03.2013.

587 87 kn od 10.04.2013.

555,01 kn od 10.05.2013.

537,68 kn od 10.06.2013.

518,15 kn od 10.07.2013

542,08 kn od 12.08.2013.

555,17 kn od 10.09.2013.

56763 kn od 10.10.2013.

57038 kn od 11.11.2013.

586,85 kn od 10.12.2013.

563,31 kn od 10.01.2014.

560,10 kn od 10.02.2014.

570,16 kn od 10.03.2014.

568,30 kn od 10.04.2014.

551,88 kn od 12.05.2014.

549,52 kn od 10.06.2014.

56359 kn od 10.07.2014.

577 90 kn od 11.08.2014.

58534 kn od 10.09.2014.

586,20 kn od 10.10.2014.

599,88 kn od 10.11.2014.

604,13 kn od 10.12.2014.

609 68 kn od 12.01.2015.

572,92 kn od 10.02.2015.

572 92 kn od 10.03.2015.

572 92 kn od 10.04.2015.

572,92 kn od 11.05.2015.

572,92 kn od 10.06.2015.

572,92 kn od 10.07.2015.

572,92 kn od 10.08.2015.

585,08 kn od 10.09.2015.

4. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.907,53 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 5.06.2019. godine tužba tužitelja protiv tuženika radi isplate.

U tužbi se navodi da je tužitelj dana 8. 09. 2005. godine s pravnim prednikom tuženika (HVB Spiitska banka d.d. Split, koja je rješenjem Ts u Splitu od 03.12.2018. god. pripojena OTP banci d.d. Split), kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj 88061/05 (dalje: Ugovor), temeljem kojeg mu je prednik tuženika stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 30.900,00 CHF, a isplaćen u kunama po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita.

Prednik tuženika je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u čl. 2. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl. 2. i čl. 10. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 5. naveo visinu kamatne stope u iznosu 4,99% godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora te čl. 11. kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („redovna kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora") bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, prednik tuženika je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročlo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

Zbog ovakvog protupravnog postupanja prednika tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.06.2014.g., odlučujući po žalbi prednika tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13, u točki II. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrcluje da je prednik tuženika Splitska banka d.d. (kao 7.tuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosne isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017 od 14.06.2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrcluje da je prednik tuženika Splitska banka d.d. (kao 7.tuženik u tom postupku) u razdoblju od 01.10.2004.g. do 31.12.2008.g. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz kolu je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zakijučen-j-) predrnetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svirn potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj abavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posijedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strar.a, pa je time prednik tuženika postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona c zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/2013) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.02.2007.g. do 31.12.2008.g. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Na temelju dokumentacije iz ovog kredita sudski vještak za finandje G izradio je nalaz i mišljenje u smislu utvrđenja raziike u pog!edu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa kako s osnova ništetne odredbe valuti ,vvicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamat;34rna, te. iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način do otplate kredita iznosi 36.605,21 kune.

Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502. c ZPP-a te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora te ima pravni interes i predlaže da sud donese sljedeću:

Presudu

1.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 88061/05 od 08.09.2005. godine, zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je u članku 2. točka 1. ugovorena valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF na način da se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 30.900,00 CHF, članak 2. točka 2. u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita, članak 2. točka 3. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se sve obveze iz Ugovora obračunavaju iskazuju na istovjetan način u izabranoj stranoj valuti (CHF kao valuta ugovora), članak 2, točka 4, u dijelu u kojem je ugovoreno da se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru vrše u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF) vrijedećeg na dan plaćanja, ako ugovorom nije drugačije određeno, članak 2. točka 5. u dijelu u kojem se utvrđluje da je korisnik kredita samostalno i isključivo odgovoran za izbor valute ugovora, članak 2. točka 6. u dijelu u kojem je ugovoreno da je korisnik kredita upoznat s mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po ugovoru i pristaje na moguće posljedice izbora valute, neovisno veličini tih promjena u odnosu na HRK, članak 10. točke a) i d) u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 328,44 CHF, odnosno zadnjeg anuiteta od 327,93 CHF, odnosno u mjesečnim anuitetima izraženim u CHF kao valuti ugovora koji se podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, odnosno u slučaju kašnjenja korisnika kredita po prodajnom deviznom tečaju, vrijedećem na dan kada je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novćanim sredstvima, odnosno u slučaju prijevremene uplate, izvršene prije desetog u mjesecu, po tečaju na dan redovnog dospijeća, te u dijelu kojim je ugovoreno da kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenja prijevremenih i zakašnjelih uplata.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 5. i članak 11. Ugovora o kreditu broj 88061/05 od 08.09.2005. godine, zak!jučenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora, dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 36.605,17 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

iznos dospijeće

11,22 kn od 10.10.2005.

17,00 kn od 10.11.2005.

25,83 kn od 12.12.2005.

17,29 kn od 10.01.2006.

9,37 kn od 10.11.2008.

73,49 kn od 12.01.2009.

140,82 kn od 10.02.2009

177,97 kn od 10.03.2009.

76,74 kn od 10.04.2009.

101,13 kn od 11.05.2009.

94,59 kn od 10.06.2009.

107,73 kn od 10.07.2009.

81,48 kn od 10.08.2009.

93,40 kn od 10.09.2009.

72,95 kn od 12.10.2009.

91,13 kn od 10.11.2009.

80,73 kn od 10.12.2009.

146,76 kn od 11.01.2010.

174,96 kn od 10.02.2010.

168,98 kn od 10.03.2010.

192,95 kn od 12.04.2010.

227,43 kn od 10.05.2010.

258,16 kn od 10.06.2010.

317,09 kn od 12.07.2010.

259,47 kn od 10.08.2010.

405,86 kn od 10.09.2010.

329,04 kn od 11.10.2010.

343,91 kn od 10.11.2010.

407,61 kn od 10.12.2010.

491,81 kn od 10.01.2011.

378,85 kn od 10.02.2011.

407,96 kn od 10.03.2011.

366,76 kn od 11.04.2011.

459,98 kn od 10.05.2011.

523,87 kn od 10.06.2011.

552,86 kn od 11.07.2011.

875,04 kn od 10.08.2011.

569,46 kn od 12.09.2011.

523,87 kn od 10.10.2011.

535,10 kn od 10.11.2011.

530,95 kn od . 12.12.2011.

570,72 kn od 10.01.2012.

598,52 kn od 10.02.2012.

607,08 kn od 12.03.2012.

586,88 kn od 10.04.2012.

597,67 kn od '10.05.2012.

608,79 kn od 11.06.2012.

592,12 kn od 10.07.2012

590,56 kn. od 10.08.2012.

559,16 kn od 10.09.2012.

569,87 kn od 10.10.2012.

593,21 kn od 12.11.2012.

585,80 kn od 10.12.2012.

596,51 kn od 10.01.2013.

566,06 kn od 11.02.2013.

554 29 kn od 11.03.2013.

587 87 kn od 10.04.2013.

555,01 kn od 10.05.2013.

537,68 kn od 10.06.2013.

518,15 kn od 10.07.2013

542,08 kn od 12.08.2013.

555,17 kn od 10.09.2013.

56763 kn od 10.10.2013.

57038 kn od 11.11.2013.

586,85 kn od 10.12.2013.

563,31 kn od 10.01.2014.

560,10 kn od 10.02.2014.

570,16 kn od 10.03.2014.

568,30 kn od 10.04.2014.

551,88 kn od 12.05.2014.

549,52 kn od 10.06.2014.

56359 kn od 10.07.2014.

577 90 kn od 11.08.2014.

58534 kn od 10.09.2014.

586,20 kn od 10.10.2014.

599,88 kn od 10.11.2014.

604,13 kn od 10.12.2014.

609 68 kn od 12.01.2015.

572,92 kn od 10.02.2015.

572 92 kn od 10.03.2015.

572 92 kn od 10.04.2015.

572,92 kn od 11.05.2015.

572,92 kn od 10.06.2015.

572,92 kn od 10.07.2015.

572,92 kn od 10.08.2015.

585,08 kn od 10.09.2015.

4. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe te ističe prigovor zastare i predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška.

Na raspravi dana 28. svibnja 2026. godine punomoćnik tuženika izjavio je da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva i status potrošača tužitelja.

U dokaznom postupku sud je pregledao izračun razlike kamata i kunskih plaćanja iz ugovora o kreditu broj: 88061/05, ugovor o kreditu broj: 88061/05 od 8.9.2005. godine, saldo conti kartice tužitelja, obavijest o promjenama kamatnih stopa, operativni plan isplate kredita, te saslušao tužitelja kao parničnu stranku.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu broj: 88061/05 od 8.9.2005. godine i to tužitelj kao korisnik kredita a pravni prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. Split kao kreditor, na iznos od 30.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, namjenski za kupnju stambene zgrade, s rokom otplate 120 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,99 %.

Nije sporno da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala kao i da je tužitelj u cijelosti isplatio predmetni kredit. Nije sporna ni činjenica da tužitelj s tuženikom nije mogla pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu, pa tako ni o spornim odredbama, jer se radilo o tipiziranim ugovorima kreditora. Iz sadržaja ugovora i iskaza tužitelja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o namjenskom potrošačkom kreditu za adaptaciju stana.

Među strankama je sporna osnova tužbenog traženja dok nije sporna visina tužbenog zahtjeva i status potrošača tužitelja.

Odredbama Zakona o obveznim odnosima određeno je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, te da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti, s druge strane.

Prema odredbi članka 81. stavak 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – dalje: ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

Treba navesti da je Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.

U odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, te da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, da nije bila razumljiva pa time niti poštena.

Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta.

Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

Nadalje, ne postojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva

- načela savjesnosti i poštenja.

S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala je odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prozročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

Na temelju svih utvrđenih činjenica ovaj sud smatra kako tuženik o parametrima za promjenjivost stope ugovorene kamate nije pregovarao sa tužiteljem, te je promjenjivost stope ugovorene kamate formulirao bez razrade uzročno posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na promjenjivost kamatne stope, odnosno tužitelju nije na transparentan način objašnjen razlog i mehanizmi promjene valutne klauzule i kamatne stope, kao niti međusobni odnos pa ni odnos s drugim odredbama ugovora, na način da i tužitelj može predvidjeti posljedice koje iz toga za njega proizlaze, već je samo navedena promjenjivost valute i kamatne stope po odluci Banke, a što je dovoljna činjenična osnova za zaključak da su utužene odredbe Ugovora o kreditu suprotne odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te je posljedica takve nepoštene odredbe njezina ništetnost, a sve to stoga jer kamate moraju biti određene, odnosno odredive, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima.

Stoga je trebalo odlučiti kako je to navedeno pod točkom 1. i 2. izreke ove presude.

Budući da je na raspravi dana 28. svibnja 2026. godine punomoćnik tuženika izjavio je da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva trebalo odlučiti kako je to navedeno pod točkom 3. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. St. 1. ZPP-a. Tužitelju je trošak obistinjen sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to trošak sastava tužbe 200,00 eura, sastav žalbe 100,00 eura, sastav 2 podneska po 200,00 eura, sastav 1 podneska 100,00 eura, sastav 3 podneska po 50,00 eura, za zastupanje po punomoćniku na 2 ročišta po 200,00 eura, pristup na ročište za objavu presude 100,00 eura, ukupno 1.4500,00 eura. Utvrđenom iznosu je potrebno pridodati trošak 25% PDV-a od 362,50 eura, te trošak pristojbi 95,03 eura, ukupno 1.907,53 eura.

U Splitu, 7. srpnja 2026.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. GN, [adresa] zastupan po OD Santica i Đapić, Split

2. OTP banka Hrvatska dioničko društvo, Domovinskog rata 61, [adresa] Split zastupan po OD Anić i Anić d.o.o. Split

U Splitu, 7. srpnja 2026..godine.