REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj R1-89/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja 1. DRVNA INDUSTRIJA KLANA d.d., Klana, Klana 264, OIB: 81463807600 i 2. DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Kamenar Milutin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kamenar Milutin i Klepac Mustać j.t.d. iz Rijeke, Grivica 6/II, protiv protivnika osiguranja BANKA KOVANICA d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637, odlučujući o prijedlogu predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, 7. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

„Radi osiguranja nenovčane tražbine prvopredlagatelja Drvna industrija Klana d.d. i drugopredlagatelja DI određuje se:

privremena mjera

I. Protivniku osiguranja Banka Kovanica d.d. privremeno se zabranjuje poduzimanje i nastavak svih radnji prisilne naplate protiv drugopredlagatelja DI kao jamca platca po tražbini koja proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 016/03/2023 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od 19.12.2023.g., solemniziranog dana 22.12.2023.g. po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću poslovni broj OV-28956/2023 između prvopredlagatelja Drvna industrija Klana d.d. i protivnika osiguranja Banke Kovanica d.d., te drugopredlagatelja kao jamca-platca do pravomoćnog okončanja predstečajnog postupka nad prvopredlagateljem koji se vodi kod Trgovačkog suda u Riijeci pod. posl. br. St-97/2026, odnosno najmanje do pravomoćnosti odluke o potvrdi predstečajnog plana.

II. Protivniku osiguranja zabranjuje se osobito:

• provoditi prisilnu naplatu putem Financijske agencije,

• koristiti zadužnice, bjanko zadužnice i druge instrumente osiguranja, • pokretati nove ovršne ili druge postupke prisilne naplate protiv drugopredlagatelja po istoj tražbini,

• poduzimati bilo koju drugu radnju usmjerenu na prisilnu naplatu predmetne tražbine od drugopredlagatelja.

III. Sud će dostaviti ovo rješenje Financijskoj agenciji radi provedbe privremene mjere, a protivnik osiguranja dužan je u roku od 24 sata od primitka rješenja poduzeti sve radnje potrebne radi obustave daljnje naplate po predmetnoj tražbini.

IV. Nalaže se Financijskoj agenciji da po zaprimanju ovog rješenja obustavi provedbu svih osnova za plaćanje koje se odnose na predmetnu tražbinu protiv drugopredlagatelja do prestanka važenja ove privremene mjere.

V. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja predstečajnog postupka nad prvopredlagateljem Drvna industrija Klana d.d., odnosno do pravomoćnosti odluke o potvrdi predstečajnog plana, osim ako sud prije toga ne odluči drukčije.

VI. Protivnik osiguranja dužan je predlagateljima naknaditi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja do isplate.“

II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Predlagatelji osiguranja su 28. lipnja 2026., radi osiguranja nenovčane tražbine – prava predlagatelja osiguranja da se protivniku osiguranja privremeno zabrani daljnja naplata kreditne tražbine od 2. predlagatelja osiguranja, kao jamca platca do pravomoćnog okončanja predstečajnog postupka nad 1. predlagateljem osiguranja, odnosno najmanje do donošenja odluke o potvrdi predstečajnog plana, podnijeli prijedlog za određivanje privremene mjere sadržaja kao u izreci ovoga rješenja.

2. U prijedlogu predlagatelji osiguranja navode da je 1. predlagatelj osiguranja Drvna industrija Klana d.d. glavni dužnik iz ugovora o kreditu broj 016/03/2023 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 19. prosinca 2023., solemniziranog 22. prosinca 2023. po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod poslovnim brojem OV- 28956/2023 sklopljenog s protivnikom osiguranja Banka Kovanica d.d., a da je 2. predlagatelj osiguranja DI fizička osoba, koji je radi osiguranja ispunjenja obveza 1. predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja preuzeo obvezu jamca platca, te izdao zadužnice i druge instrumente osiguranja radi osiguranja vraćanja predmetnog kredita. Nadalje, navodi da je protivnik osiguranja, nakon dostave obavijesti o dospjelosti cjelokupne tražbine iz kreditnog odnosa, pokrenuo prisilnu naplatu kako protiv 1. predlagatelja osiguranja, kao glavnog dužnika, te protiv 2. predlagatelja osiguranja, kao jamca platca, aktiviranjem zadužnica i drugih izvansudskih ovršnih isprava, nakon čega da je nad 2. predlagateljem osiguranja otvoren predstečajni postupak, sukladno odredbama Stečajnog zakona. Protivnik osiguranja da je uredno prijavio svoju cjelokupnu tražbinu u predstečajnom postupku nad 1. predlagateljem osiguranja u ukupnom iznosu od 295.409,93 EUR, koji iznos se odnosi na glavnicu u iznosu od 294.659,40 EUR i kamate u iznosu od 750,53 EUR. U predstečajnom postupku da je 1. predlagatelj osiguranja tražbinu protivnika osiguranja priznao u cijelosti, slijedom čega da se ista u cijelom prijavljenom iznosu vodi kao priznata tražbina u predstečajnom postupku, a predstečajnim planom da će biti predviđeno potpuno namirenje, odnosno namirenje iste u stopostotnom iznosu. Međutim, da je neovisno o navedenom, protivnik osiguranja nastavio provoditi prisilnu naplatu iste tražbine protiv 2. predlagatelja osiguranja, kao jamca platca. Vezano uz navedeno da su se obratili protivniku osiguranja sa zahtjevom da privremeno obustavi prisilnu naplatu protiv 2. predlagatelja do donošenja odluke o potvrdi predstečajnog plana, ali da je protivnik osiguranja takav zahtjev odbio, te nastavio s prisilnom naplatom.

3. Nadalje, navode da se nenovčana tražbina čije se osiguranje predlaže sastoji u pravu predlagatelja osiguranja da se protivniku osiguranja privremeno zabrani daljnja prisilna naplata predmetne kreditne tražbine od 2. predlagatelja osiguranja, kao jamca platca, do donošenja odluke o potvrdi predstečajnog plana, odnosno do pravomoćnog okončanja predstečajnog postupka. Istaknuli su da ne osporavaju postojanje tražbine protivnika osiguranja, niti njegovo pravo na konačnu naplatu, već da isključivo zahtijevaju privremeno očuvanje postojećeg stanja do završetka kolektivnog postupka namirenja, kako bi se spriječilo nerazmjerno zadiranje u prava 2. predlagatelja osiguranja, kao fizičke osobe, koja nije korisnik kredita, nije primila kreditna sredstva, a niti iz predmetnog kreditnog odnosa ostvaruje bilo kakvu protučinidbu, već je isključivo, radi osiguranja vraćanja kredita, pristala preuzeti obvezu jamca platca. Stoga da predmet ovog postupka nije osporavanje tražbine protivnika osiguranja, nego zahtjev za privremenom sudskom zaštitom kojom bi se do okončanja predstečajnog postupka spriječila prisilna naplata od jamca platca u situaciji kada se ista tražbina u cijelosti vodi prema glavnom dužniku i predviđena je za potpuno namirenje kroz predstečajni plan. Iz navedenog da je razvidno da su ispunjene obje zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere iz odredbe članka 346. Ovršnog zakona, odnosno da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine čije se osiguranje traži, a da bi nastavak prisilne naplate prema 2. predlagatelju osiguranja prije okončanja predstečajnog postupka prouzročio teško nadoknadivu štetu koja je očito nerazmjerna eventualnoj šteti koju bi mogao pretrpjeti protivnik osiguranja. Predložena privremena mjera da ne zadire u samo postojanje tražbine protivnika osiguranja, niti ga trajno onemogućuje u njezinoj naplati, već da se istom isključivo privremeno uređuju odnosi stranaka do završetka predstečajnog postupka, odnosno do potvrde predstečajnog plana kojim će se urediti način i dinamika namirenja svih vjerovnika, pa tako i protivnika osiguranja. Svrha predstečajnog postupka nije samo zaštita interesa vjerovnika, nego i očuvanje gospodarskog subjekta, te uređivanje odnosa između dužnika i svih vjerovnika na jednak i razmjeran način, a protivnik osiguranja da je kao sudionik predstečajnog postupka dobrovoljno prihvatio sudjelovanje u kolektivnom postupku namirenja svoje tražbine prijavivši istu u cijelosti, te sudjelujući u postupku u kojem je ista priznata. Stoga da istodobno provođenje individualne prisilne naplate protiv jamca platca dovodi do zaobilaženja svrhe predstečajnog postupka i narušava ravnotežu koju zakon nastoji uspostaviti između interesa vjerovnika i zaštite dužnika, te osoba koje su preuzele sredstva osiguranja, a da je takvo postupanje protivno ne samo svrsi predstečajnog postupka, nego i temeljnim načelima obveznog prava, osobito načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima, zabrani zlouporabe prava, te načelu razmjernosti. S tim u vezi, istaknuo je da, iako jamac platac odgovara vjerovniku kao glavni dužnik, ostvarivanje tog prava ne može biti potpuno neograničeno, niti se može provoditi na način koji dovodi do očito nerazmjernih posljedica za jamca kada je istodobno izvjesno da će vjerovnik svoju tražbinu ostvariti od glavnog dužnika. Protivnik osiguranja da prihvaćanjem sudjelovanja u predstečajnom postupku i ostvarenjem svoje tražbine kroz taj postupak, ne može istodobno provoditi prisilnu naplatu iste tražbine protiv fizičke osobe koja nije korisnik kredita, nije primila kreditna sredstva, niti ostvaruje bilo kakvu korist iz predmetnog kreditnog odnosa jer za tim ne postoji opravdana potreba, barem do završetka predstečajnog postupka. Odgađanjem prisilne naplate do potvrde predstečajnog plana protivnik osiguranja da neće izgubiti svoje pravo, niti će njegova tražbina biti dovedena u pitanje, dok s druge strane, nastavkom prisilne naplate 2. predlagatelju osiguranja prijeti nastanak posljedica koje se kasnije više neće moći otkloniti, niti odgovarajuće naknaditi.

4. U odnosu na prvu pretpostavku za određivanje privremene mjere iz članka 346. stavka 1. točke 1. Ovršnog zakona navode da se nenovčana tražbina predlagatelja osiguranja sastoji u pravu da se protivniku osiguranja privremeno zabrani daljnja prisilna naplata predmetne kreditne tražbine od 2. predlagatelja osiguranja, kao jamca platca, do pravomoćnog okončanja predstečajnog postupka nad 1. predlagateljem osiguranja, odnosno najmanje do donošenja odluke o potvrdi predstečajnog plana. Istaknuli su da ne osporavaju postojanje tražbine protivnika osiguranja niti njegovo pravo na konačnu naplatu, ali da je protivnik osiguranja istu prijavio u prestečajnom postupku, te da je 1. predlagatelj istu u cijelosti priznao. Stoga, da su učinili vjerojatnim da će protivnik osiguranja svoju tražbinu ostvariti upravo od glavnog dužnika, odnosno 1. predlagatelja osiguranja, na način i u rokovima koji će biti određeni potvrđenim predstečajnim planom. 2. predlagatelj osiguranja da nije bio ugovorna strana ugovora o kreditu, pa nije niti primio kreditna sredstva, a niti je ostvario gospodarsku korist iz predmetnog kreditnog odnosa, već je isključivo pristao biti jamac platac kako bi 1. predlagatelju osiguranja bilo omogućeno korištenje kreditnih sredstava. Navode i da ne osporavaju da 2. predlagatelj osiguranja, kao jamac platac, odgovara kao glavni dužnik, te da ima zakonsko pravo neposredne naplate od jamca platca, ali da niti jedno subjektivno pravo nije apsolutno, niti se može ostvarivati protivno temeljnim načelima pravnog poretka, osobito načelu savjesnosti i poštenja, zabrani zlouporabe prava, te načelu razmjernosti, iz kojeg razloga da treba sagledati sve okolnosti slučaja, posebno to da će tražbina protivnika osiguranja biti u cijelosti namirena od glavnog dužnika. Ročište za ispitivanje tražbina u predstečajnom postupku nad 1. predlagateljem osiguranja da je zakazano za 15. srpnja 2026., pa konačno utvrđenje tražbina i izrada predstečajnog plana još nisu dovršeni, ali da je već sada razvidno da protivnik osiguranja svoju tražbinu ostvaruje u okviru kolektivnog predstečajnog postupka, zbog čega istodobna prisilna naplata od 2. predlagatelja osiguranje nije nužna i razmjerna. U svakom slučaju, istaknuli su da ako protivnik osiguranja iz bilo kojeg razloga u konačnici ne bude namiren od 1. predlagatelja osiguranja, sva njegova prava prema 2. predlagatelju osiguranja, kao jamcu platcu ostaju u cijelosti sačuvana, pa određivanjem privremene mjere protivnik osiguranja ne gubi nikakvo pravo, dok s druge strane, nastavkom prisilne naplate, da 2. predlagatelj osiguranja trpi posljedice koje su neposredne, ozbiljne i teško nadoknadive. Slijedom navedenog, vjerojatnost nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja da proizlazi iz činjenice da isti ne traže uskratu prava protivnika osiguranja, već samo privremenu zabranu ostvarivanja tog prava u razdoblju u kojem je već izvjesno da će se njegova tražbina namiriti od glavnog dužnika kroz predstečajni postupak.

5. U odnosu na drugu pretpostavku za određivanje privremene mjere iz članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona navode da postoji neposredna opasnost nastanka teško nadoknadive štete za 2. predlagatelja osiguranja ukoliko se predložena privremena mjera ne odredi, budući da je isti fizička osoba, umirovljenik koji radi na pola radnog vremena i ostvaruje prihode iz mirovine, te dodatnog rada u nepunom radnom vremenu. Aktiviranjem instrumenata osiguranja protivnik osiguranja da je pokrenuo prisilnu naplatu protiv 2. predlagatelja osiguranja putem Financijske agencije, slijedom čega da su blokirani njegovi računi, te mu je onemogućeno slobodno raspolaganje njegovim novčanim sredstvima. Navedeno da ozbiljno ugrožava njegovu svakodnevnu egzistenciju i dostojanstven život, budući da iz svojih redovitih primanja podmiruje troškove stanovanja, režijske troškove, prehranu, troškove liječenja, lijekova, prijevoza, te ostale osnovne životne potrebe, pa da bi daljnja prisilna naplata dovela do toga da bi razdoblje umirovljenja proveo s blokiranim računima i bez mogućnosti stvaranja financijske pričuve, što bi dugoročno ugrozilo njegovu financijsku sigurnost i egzistenciju, koje posljedice nije moguće naknadno u cijelosti otkloniti. S druge strane, određivanjem privremene mjere protivnik osiguranja da neće pretrpjeti nikakvu znatniju štetu, jer će, s obzirom na prijavu tražbine u predstečajnom postupku, koja je priznata u cijelosti, predstečajnim planom biti predviđeno potpuno namirenje protivnika osiguranja. Pri tome, naglašavaju da ne tvrde da je protivnik osiguranja već dvostruko namiren, ali da nesporno postoji opasnost da protivnik osiguranja ostvari naplatu iste tražbine mimo dinamike i načina namirenja predviđenog predstečajnim planom, čime bi bila narušena svrha predstečajnog postupka kao kolektivnog postupka uređenja odnosa između dužnika i svih njegovih vjerovnika. U konačnici, navode i da načelo savjesnosti i poštenja, načelo razmjernosti, te zabrana zlouporabe prava zahtijevaju da se prava vjerovnika ostvaruju na način kojim se ne uzrokuje nerazmjerna šteta drugim sudionicima pravnog odnosa, a da bi nastavak naplate prema 2. predlagatelju osiguranja proizveo posljedice koje su očito nerazmjerne legitimnom interesu protivnika osiguranja, budući da njegova tražbina nije ugrožena, niti postoji opasnost da će ostati nenamirena.

6. U vezi sa ranije navedenim, istaknuli su da institut jamca platca daje pojačanu pravnu zaštitu, budući da jamac platac odgovara za ispunjenje obveze jednako kao i glavni dužnik, ali da ni jedno pravo koje proizlazi iz zakona nije apsolutno, već se mora ostvarivati u skladu s temeljnim načelima hrvatskog pravnog poretka. Sukladno članku 4. Zakona o obveznim odnosima sudionici obveznih odnosa da su dužni pri ostvarivanju svojih prava i ispunjavanju svojih obveza postupati u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, ali da jednako tako nitko ne može ostvarivati pravo koje mu pripada na način kojim se očito prekoračuje svrha zbog koje je to pravo ustanovljeno ili kojim se drugome uzrokuje nerazmjerna šteta. Pravo vjerovnika da zahtijeva ispunjenje obveze od jamca platca postoji upravo radi zaštite njegove tražbine u situacijama kada se ona ne može ostvariti od glavnog dužnika ili kada postoji ozbiljna opasnost da će ostati nenamirena, ali da u konkretnom slučaju takve okolnosti ne postoje jer protivnik osiguranja nije vjerovnik čija je tražbina neizvjesna ili osporena, već upravo suprotno. Postupanje protivnika osiguranja da je formalno dopušteno odredbama Zakona o obveznim odnosima koje uređuju institut jamca platca, ali da zakonitost pojedine radnje ne isključuje obvezu njezina ocjenjivanja kroz prizmu načela savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava i načela razmjernosti. Svrha predložene privremene mjere da je omogućiti sudu da u konkretnim okolnostima privremeno ograniči ostvarivanje određenog prava kada bi njegova neposredna provedba dovela do posljedica koje bi bile očito nerazmjerne cilju koji se želi postići. Stoga da između interesa stranaka postoji očiti nerazmjer, pa da bi se određivanjem privremene mjere samo privremeno odgodila individualna prisilna naplata do završetka postupka koji će urediti konačan način namirenja protivnika osiguranja, a određivanje koje mjere udovoljava zahtjevu razmjernosti između prava stranaka, te predstavlja jedino pravično rješenje do okončanja predstečajnog postupka. Pri tome, naglašavaju da bi eventualna naplata ostvarena od 2. predlagatelja osiguranja nužno utjecala na visinu tražbine koju protivnik osiguranja može ostvarivati u predstečajnom postupku, te da bi se svaka djelomična ili potpuna naplata ostvarena od jamca platca morala odraziti na visinu tražbine prijavljene u predstečajnom postupku, ali da do dana podnošenja ovog prijedloga protivnik osiguranja svoju tražbinu i dalje vodi u cijelosti u predstečajnom postupku nad 1. predlagateljem osiguranja, dok istodobno provodi prisilnu naplatu protiv 2. predlagatelja osiguranja. Takva situacija da stvara pravnu nesigurnost i opravdanu bojazan da će protivnik osiguranja ostvariti naplatu izvan dinamike i pravila određenih predstečajnim planom. Stoga da, iako ne tvrde da je protivnik osiguranja već ostvario dvostruku naplatu, da je upravo radi sprječavanja mogućnosti nastanka takve situacije, te radi zaštite svrhe predstečajnog postupka nužno privremeno urediti odnose među strankama do njegova pravomoćnog okončanja.

7. Istaknuli su i da 1. predlagatelj osiguranja ima neposredan i konkretan pravni interes za podnošenje ovog prijedloga zajedno s 2. predlagateljem osiguranja jer da svaka naplata od jamca platca ima neposredan učinak na obveze 1. predlagatelja osiguranja, a osobito može dovesti do nastanka regresne tražbine 2. predlagatelja osiguranja prema 1. predlagatelju osiguranja, odnosno prema glavnom dužniku. Navedena regresna tražbina da bi nastala upravo u razdoblju trajanja predstečajnog postupka, kao posljedica prisilnog namirenja vjerovnika izvan okvira predstečajnog plana, čime bi za 1. predlagatelja osiguranja nastalo dodatno obveznopravno opterećenje koje u trenutku otvaranja predstečajnog postupka nije postojalo u tom obliku i opsegu, a što bi moglo otežati provedbu predstečajnog plana i narušiti cilj postupka da se odnosi između dužnika i vjerovnika urede na jedinstven, transparentan i zakonit način. Stoga da bi prisilna naplata tražbine od 2. predlagatelja osiguranja imala posljedice za 1. predlagatelja osiguranja, te bi mogla proizvesti dodatna potraživanja i daljnje financijsko opterećenje koje bi otežalo provedbu predstečajnog plana. Slijedom navedenog, navode da pravni interes obaju predlagatelja osiguranja proizlazi iz istog pravnog odnosa, iste tražbine i istog ugovora o kreditu, pa da su stoga ovlašteni zajednički zahtijevati određivanje privremene mjere radi zaštite svojih prava i pravnih interesa.

8. U konačnici, naveli su i da dodatnu okolnost koja opravdava određivanje predložene privremene mjere predstavlja pravni položaj 2. predlagatelja osiguranja, kao jamca platca, u slučaju da protivnik osiguranja nastavi s prisilnom naplatom jer da jamac koji ispuni obvezu glavnog dužnika stječe pravo zahtijevati od glavnog dužnika naknadu svega što je isplatio vjerovniku zajedno sa svim sporednim tražbinama, troškovima i kamatama (pravo regresa). Navedeno da znači da bi eventualnom prisilnom naplatom od 2. predlagatelja osiguranja njegova obveza prema protivniku osiguranja prestala, ali bi istodobno nastala regresna tražbina 2. predlagatelja osiguranja prema 1. predlagatelju osiguranja, a što bi imalo neposredan utjecaj na 1. predlagatelja osiguranja i predstečajni postupak koji se nad njime vodi. Naime, navode da bi u tom slučaju umjesto jedne tražbine protivnika osiguranja, tijekom trajanja predstečajnog postupka nastao novi obveznopravni odnos između 2. predlagatelja osiguranja i 1. predlagatelja osiguranja, koji u trenutku otvaranja predstečajnog postupka nije postojao u tom obliku. Na navedeni način da bi se bitno promijenili međusobni pravni odnosi između sudionika postupka, te otvorila dodatna pitanja u pogledu pravnog položaja 2. predlagatelja osiguranja kao regresnog vjerovnika, kao i odnosa njegove eventualne tražbine prema pravilima predstečajnog postupka, a što bi bilo protivno jednom od temeljnih ciljeva predstečajnog postupka, a to je stabilizacija postojećih pravnih odnosa i njihovo uređivanje kroz jedinstveni kolektivni postupak. Određivanjem privremene mjere da bi se upravo spriječio nastanak novih pravnih odnosa koji bi mogli dodatno opteretiti provedbu predstečajnog plana i dovesti do novih sporova između sudionika.

9. Prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere nije osnovan.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je između protivnika osiguranja, kao kreditora i 1. predlagatelja osiguranja, kao korisnika osiguranja, zalogodavatelja i založnog dužnika, te 2. predlagatelja osiguranja, kao jamca platca 19. prosinca 2023. zaključen ugovor o kreditu broj 016/03/2003, koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod poslovnim brojem OV-28956/2023 (list 43- 56 spisa). Nije sporno ni da je protivnik osiguranja otkazao predmetni ugovor o kreditu, te da je cjelokupni iznos kredita dospio na naplatu, kao i da je protivnik osiguranja 21. siječnja 2026. pokrenuo postupak prisilne naplate predmetne tražbine prema 2. predlagatelju osiguranja, kao jamcu platcu (list 29-31 spisa). Također, nije sporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-97/2026-7 od 19. ožujka 2026. otvoren predstečajni postupak nad 1. predlagateljem osiguranja (list 38-42 spisa), kao ni da je protivnik osiguranja prijavio predmetnu tražbinu u predstečajnom postupku (list 110-160 spisa), koju tražbinu su 1. predlagatelj osiguranja (list 57-58 spisa) i povjerenik ŽI (list 84 spisa) u cijelosti priznali.

11. Prvenstveno valja navesti da je odredbom članka 2. stavka 1. točke 1. OZ- a propisano da tražbina označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje, slijedom čega nenovčanu tražbinu u konkretnom slučaju predstavlja pravo predlagatelja osiguranja da zahtijevaju privremenu zabranu daljnje prisilne naplate predmetne kreditne tražbine od 2. predlagatelja osiguranja, kao jamca platca.

12. Odredbom članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se odredba članka 344. stavka 2. OZ-a primjenjuje i pri određivanju privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, odnosno da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

13. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da pretpostavke za određivanje privremene mjere moraju biti kumulativno ispunjene, a koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene.

14. Prema stavu ovoga suda predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine.

15. Naime, prijedlogom je zatraženo određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine – prava predlagatelja osiguranja da zatraže privremenu zabranu protivniku osiguranja daljnje naplate kreditne tražbine od 2. predlagatelja osiguranja, kao jamca platca s trajanjem do pravomoćnog okončanja predstečajnog postupka nad 1. predlagateljem osiguranja, odnosno najmanje do donošenja odluke o potvrdi predstečajnog plana. U odnosu na prvu pretpostavku za određivanje privremene mjere predlagatelji osiguranja su istaknuli da nije sporno postojanje tražbine protivnika osiguranja iz kreditnog odnosa sa 1. predlagateljem osiguranja, te da je tražbina prijavljena u predstečajnom postupku koji se vodi nad 1. predlagateljem osiguranja, koji je istu u cijelosti priznao, kao i da ne osporavaju zakonsko pravo protivnika osiguranja na naplatu predmetne tražbine od 2. predlagatelja osiguranja kao jamca platca iz kreditnog odnosa, ali da protivnik osiguranja svoju tražbinu prema glavnom dužniku ostvaruje u predstečajnom postupku koji se vodi u odnosu nad 1. predlagateljem osiguranja, u kojem postupku će u cijelosti biti namiren od glavnog dužnika, ovdje 1. predlagatelja osiguranja. Stoga da istodobna prisilna naplata od 2. predlagatelja osiguranja nije nužna ni razmjerna, pa da je u tim okolnostima prisilna naplata protiv jamca platca suprotna načelu savjesnosti i poštenja, zabrani zlouporabe prava, te načelu razmjernosti.

16. Međutim, prema stavu ovoga suda razlozi koje predlagatelji osiguranja ističu ne čine vjerojatnim postojanje predmetne nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja. Navodima predlagatelja osiguranja uopće nisu istaknuti razlozi u prilog vjerojatnosti postojanja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, s obzirom da isti ni ne navode da protivnik osiguranja ne bi imao pravo od 2. predlagatelja osiguranja, kao jamca platca iz kreditnog odnosa, naplaćivati predmetnu nespornu tražbinu. Upravo suprotno, navodima ističu da tražbina nije sporna, kao i da protivnik ima zakonsko pravo naplatiti istu od jamca platca, pa već iz toga razloga predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivniku osiguranja.

17. Također, činjenica što je nad glavnim dužnikom otvoren postupak predstečajne nagodbe ne utječe na pravo vjerovnika da svoje potraživanje koje ima prema glavnom dužniku namiri od jamca platca, koji se obvezao solidarno podmiriti glavni dug dužnika. Postupak predstečajne nagodbe provodi se s ciljem da se dužniku koji je nelikvidan ili insolventan omogući financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan i da se vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak. Međutim, taj postupak prema glavnom dužniku ne utječe na provedbu ovrhe prema trećoj osobi, u konkretnom slučaju jamcu platcu, koji odgovara vjerovniku u skladu s svojom obvezom kao jamac platac. Navedeno proizlazi iz odredbe članka 111. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) kojom je propisano da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Pri tome, u odnosu na navedeno odredbama Stečajnog zakona koje uređuju predstečajni postupak, kao lex specialis, nije propisano drugačije. Stoga, korištenje zakonskog prava od strane protivnika osiguranja da tražbinu naplati od jamca platca, neovisno o naplati ili pokušaju naplate iste od glavnog dužnika, nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja i načelu razmjernosti, niti bi isto predstavljalo zlouporabu prava od strane protivnika osiguranja. Naime, iako je sasvim jasno i nesporno da naplata tražbine od jamca platca ima utjecaj na tražbinu protivnika osiguranja u predstečajnom postupku, a time i na samu provedbu predstečajnog postupka, teret nepostojanja posebnih predstečajnih odredbi koje bi na drukčiji način (kao lex specialis) uredile konkretnu situaciju, ne može pasti na teret protivnika osiguranja, koji postupa sukladno zakonu. Slijedom navedenog, zaključak je ovoga suda da korištenje zakonskog prava koje će utjecati na tijek i provedbu predstečajnog postupka nad 1. predlagateljem osiguranja nije suprotno temeljnim načelima pravnog poretka koja ističu predlagatelji osiguranja, posebno načelu razmjernosti. Iz navedenih razloga, navodi predlagatelja osiguranja da je naplata u skladu sa zakonom, ali da bi s ostvarivanjem tog prava protivnik osiguranja trebao pričekati, iako isto ne temelji na zakonskim odredbama, već navodima da je 1. predlagatelj osiguranja priznao tražbinu protivnika osiguranja, pa da će se u budućnosti isti namiriti od 1. predlagatelja osiguranja, kao glavnog dužnika u cijelosti, ne čine vjerojatnom postojanje tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja.

18. Iz istih, ranije navedenih razloga neosnovan je i navod predlagatelja osiguranja da postoji opasnost da protivnik osiguranja ostvari naplatu iste tražbine mimo dinamike i načina namirenja predviđenog predstečajnim planom, čime bi bila narušena svrha predstečajnog postupka kao kolektivnog uređenja odnosa dužnika i vjerovnika.

19. Također, za naglasiti je da sve i da se u konačnici i potvrdi plan restrukturiranja nad 1. predlagateljem osiguranja kao glavnim dužnikom iz kreditnog odnosa na način kako to ističu predlagatelji osiguranja, odnosno na način da se istim odredi potpuna naplata tražbine protivnika osiguranja, isto ne bi utjecalo na pravo protivnika osiguranja da predmetnu tražbinu namiruje od jamca platca.

20. Tako je odredbom članka 62. stavka 4. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/2015, 104/2017, 36/2022 i 27/2024; dalje SZ) propisano da se odredbe glave VII. SZ-a o učincima potvrđenoga stečajnog plana i nadzoru nad njegovim ispunjenjem primjenjuju na odgovarajući način na potvrđeni plan restrukturiranja. Odredbom članka 340. stavka 2. SZ-a propisano je da rješenje o potvrdi stečajnoga plana ne djeluje na prava stečajnih vjerovnika protiv sudužnika i dužnikovih jamaca te na prava tih vjerovnika na dijelovima imovine koji ne pripadaju u stečajnu masu, ili na temelju predbilježbe koja se odnosi na te predmete, a da se dužnik, međutim, na temelju rješenja oslobađa od obveza prema svojim sudužnicima, jamcima ili drugim regresnim ovlaštenicima na isti način kao i prema svojim vjerovnicima.

21. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da učinci potvrđenog plana restrukturiranja nemaju utjecaja na prava ovdje protivnika osiguranja prema dužnikovom jamcu, ovdje 2. predlagatelju osiguranja. Isto tako, sve i da u konačnici plan restrukturiranja, u kojem je određeno namirenje tražbine protivnika osiguranja u cijelosti, bude potvrđen, navedeno ne garantira da će protivnik osiguranja biti u cijelosti namiren od strane 1. predlagatelja osiguranja. Radi se o planu za koji postoji mogućnost da u konačnici neće biti proveden.

22. Nadalje, prema stavu ovoga suda, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom ni drugu pretpostavku, odnosno nije učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, kao ni da bi određivanjem privremene mjere protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

23. U odnosu na navedeno predlagatelji osiguranja su istaknuli da je 2. predlagatelj osiguranja fizička osoba, umirovljenik koji radi na pola radnog vremena, a da su mu aktiviranjem instrumenata osiguranja od strane protivnika osiguranja blokirani računi i onemogućeno slobodno raspolaganje novčanim sredstvima, što ugrožava njegovu egzistenciju i dostojanstven život, a da posljedice navedenog neće moći kasnije otkloniti.

24. Nesporno je da je sama prisilna naplata određene tražbine tegobna za 2. predlagatelja osiguranja, a što svakako utječe na njegove imovinske i općenito životne prilike, ali isto ne čini ispunjenim uvjet iz citirane zakonske odredbe. Naime, da bi predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete isti mora ukazati na okolnosti iz kojih proizlazi vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete s obzirom na radnje ili propuste koje poduzima protivna strana, a što isti nisu učinili, odnosno isti nisu iznijeli okolnosti iz kojih bi proizlazilo da 2. predlagatelj osiguranja neće biti u mogućnosti svoju (eventualno regresnu) tražbinu u budućnosti naknaditi. Predlagatelji osiguranja nisu argumentirali zašto smatraju da je šteta nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, odnosno koje to okolnosti postoje na strani protivnika osiguranja, a koje bi utjecale na njegovu mogućnost naknaditi štetu 2. predlagatelju osiguranja.

25. Isto tako, neosnovano predlagatelji osiguranja ističu da bi određivanjem privremene mjere protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Naime, činjenica da bi protivnik osiguranja, pa makar i privremeno, bio onemogućen u namirenju svoje nesporne tražbine, znači da bi isti određivanjem privremene mjere pretrpio štetu posebno ako se uzme u obzir da je tražbina iz kreditnog odnosa između 1. predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja u cijelosti dospjela, a nije plaćena. Stoga protivnik osiguranja svakako već trpi štetu iz predmetnog kreditnog odnosa.

26. Slijedom navedenog, predlagatelji osiguranja nisu dokazali postojanje pretpostavki za određivanje mjere osiguranja iz odredbi članka 346. OZ-a, primjenom navedene zakonske odredbe. S obzirom da je prijedlog predlagatelja osiguranja odbijen, valjalo je odbiti i zahtjev za naknadu troškova postupka.

27. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 7. srpnja 2026.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana (osam) dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.