- 1 -              III Kr 6/2024-3

Broj: III Kr 6/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijana Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika V. Š. zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 12. svibnja 2022. broj Kzd-26/2021-40 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 15. ožujka 2023. broj Kžzd-66/2022-4, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika V. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 12. svibnja 2022. broj Kzd-26/2021-40 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 15. ožujka 2023. broj Kžzd-66/2022-4, osuđenik V. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora od deset mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.. 70/17.,126/19. i 80/22; - dalje: ZKP/08), naloženo je osuđeniku plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Osuđenik V. Š. je pravovremeno po braniteljici S. P., odvjetnici u K., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer smatra da su "u postupku u kojem je pravomoćno osuđen i u kojem su donesene odluke iz točke I. ovog zahtjeva grubo prekršena njegova temeljna ljudska prava i slobode zajamčene Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom, konkretno pravo na jednakost pred zakonom iz čl. 14. Ustava Republike Hrvatske, pravo na jednakost pred sudovima iz čl. 26. Ustava Republike Hrvatske i pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. al. 1. Ustava Republike Hrvatske, jer je proglašen krivim u suđenju koje mu nije garantiralo jednakost u postupanju po pravilima kaznenog postupka i pravilnu primjenu Kaznenog zakona, nego su ta njegova građanska prava narušena u većoj mjeri." Osuđenik također navodi da je "u postupku koji je prethodio donošenju pobijane pravomoćne presude počinjena višestruka bitna povreda odredaba kaznenog postupka, i to takve naravi da pravomoćnu presudu u njenom pisanom obliku čini posve nerazumljivom, a također se radi o povredi načela materijalne istine.“ U zahtjevu je predloženo da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pravomoćnu presudu i osuđenika „oslobodi krivnje a podredno da mu izrekne uvjetnu osudu, ili da ukine odluke višeg suda i prvostupanjskog suda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje."

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik u zahtjevu navodi da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijane pravomoćne presude počinjena višestruka bitna povreda odredaba kaznenog postupka, i to takve naravi da pravomoćnu presudu čini posve nerazumljivom, čime upućuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, zbog te povrede se, sukladno odredbi članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti.

5.2. Obrazlažući povredu prava osuđenika na pravično suđenje osuđenik ističe da je u postupku evidentno došlo do "povrede načela iz članka 3. stavka 3. ZKP-a prema kojoj odredbi dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježje kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika". Također upućuje na odredbu članka 9. stavka 1. ZKP/08 "prema kojoj odredbi sud i državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku s jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist." Međutim, u nastavku obrazloženja zahtjeva osuđenik ocjenjuje u postupku izvedene dokaze pa tako analizira iskaz žrtve M. F. smatrajući ga kontradiktornim, kao i iskaze svjedoka R. C., D. F., G. F., Lj. F. dovodeći ih u vezu s iskazom žrtve. Također, tim iskazima suprotstavlja obranu osuđenika koji je negirao svoju krivnju za djelo za koje se teretio. Smatra da su iskazi svjedoka koji su braća i sestre žrtve očito pristrani, a sud ih prihvaća kao vjerodostojne, dok otklanja obranu osuđenika kao nevjerodostojnu pa osuđenik iz toga izvodi zaključak o nejednakosti u vrednovanju iskaza žrtve i osuđenika, odnosno ocjeni dokaza koji osuđeniku idu na teret i onih koji mu idu u korist. Također smatra da je stajalište drugostupanjskog suda, kojim otklanja žalbeni navod osuđenika o počinjenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, "pristrano, neispravno i neprihvatljivo te u nastavku ponovno analizira izvedene dokaze tvrdeći da nije pouzdano utvrđeno u kojem se razdoblju odvijalo inkriminirano ponašanje te u kojoj je dobi žrtva bila, niti je utvrđeno da bi osuđenik žrtvu dirao po nogama, trbuhu i grudima, a jedini dokaz na kojem se temelji optužba, po mišljenju osuđenika, je iskaz žrtve M. F. jer da drugih neposrednih dokaza nema.

5.3. Prije svega treba reći da je kod ocjene povrede prava na pravično suđenje sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav), a koje je pravo sadržano i u člancima 1. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija), ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja pa pravo na pravično suđenje obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost (v. rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022. od 30. studenoga 2022., odlomak 9.). Pravo na pravičnost ne obuhvaća pravila o tome kako pojedini dokazi trebaju biti ocijenjeni (v. presudu Europskog suda za ljudska prava De Tommaso protiv Italije (Veliko vijeće) broj: 43395/09., od 23. veljače 2017.) pa nema govora o tome da bi ocjenom dokaza na način kako je to učinjeno pobijanom pravomoćnom presudom bilo povrijeđeno ustavno pravo osuđenika na jednakost pred sudom i jednakost pred zakonom, kako to neosnovano osuđenik tvrdi u zahtjevu.

5.4. Osim toga, prema praksi navedenih sudova, povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda uopće nema razloga, ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni, a to u ovom predmetu nije slučaj.

5.5. Osuđenikovo neslaganje s argumentima i zaključcima, kako prvostupanjskog, tako i drugostupanjskog suda odnosi se u biti na njegovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima u pobijanoj pravomoćnoj presudi, a iz te osnove se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnositi.

5.6. Osuđenik u konačnici navodi da mu je sud neopravdano izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, smatrajući da je ista prestroga s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti i uvažavajući dužinu trajanja kaznenog postupka. Međutim, ovim izvanrednim pravnim lijekom se, sukladno odredbi članka 517. ZKP/08., odluka suda o kazni ne može pobijati pa je i u tom dijelu zahtjev neosnovan.

6. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08-22, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 23. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Damir Kos, v.r.