REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
43000 Bjelovar
Poslovni broj: Ovr-1546/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ani Marković-Ćoso, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja mlljt. BIRT LANA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 43000 Bjelovar, zastupana po majci i zakonskoj zastupnici KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika BIRT DANIEL, OIB: [osobni identifikacijski broj], Malo Korenovo 39A, Bjelovar, zastupan po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač Gregurić, Hrvoje Mladinić, Bjelovar, odvjetnicima iz Bjelovara, radi ovrhe, 07. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 10. lipnja 2026. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju sudske nagodbe broj P Ob-73/2019 Općinskog suda u Bjelovaru od 03. lipnja 2019. godine i temeljem presude P-467/2013 Općinskog suda u Ivanić Gradu – Stalna služba u Čazmi od 28. siječnja 2014. godine.
Obrazloženje
1.Ovršenik je dana 10. lipnja 2026. podnio kod ovoga suda prijedlog radi donošenja rješenja za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju sudske nagodbe broj P Ob-73/2019 Općinskog suda u Bjelovaru od 03. lipnja 2019. godine i temeljem presude P-467/2013 Općinskog suda u Ivanić Gradu – Stalna služba u Čazmi od 28. siječnja 2014. godine. U prijedlogu navodi da je dana 28. ožujka 2022. godine ovrhovoditeljica je protiv ovršenika pokrenula postupak izravne naplate za novčane iznose po dva ovršna naslova u cijelosti, time da se potražuju navodno dužne alimentacije još od 2014. godine na ovamo, iako cijelo vrijeme ovršenik uredno plaća uzdržavanje. Ističe da iz Očevidnika proizlazi da je ovršenik blokiran za 8.547,59 eura, a da je naplaćeno 146,00 eura po ovršnom naslovu – sudska nagodba P Ob-73/2019, dok po ovršnom naslovu – presuda P- 467/2013 proizlazi da je blokiran za 212,36 eura, a da je naplaćeno 96,24 eura. Ovršenik cijelo vrijeme od kada su ovršne isprave na snazi podmiruje obvezu za plaćanje alimentacije uplatama u korist računa majke ovrhovoditeljice, KC, koji je otvoren u Privrednoj banci Zagreb d.d., dok joj je manji dio platio gotovinski na ruke . Kako je bio je na radu u SR Njemačkoj od 2016. godine do 2024. godine, to je pretežno sve uplate vršio preko svojeg tekućeg računa otvorenog u njemačkoj banci SPARKASSE, dok je dio uplata vršen sa računa njegove sada bivše supruge SC, također na račun KC. Ovršenik od 2024. godine više nije zaposlen u Njemačkoj, pa je zatražio od svoje banke u Njemačkoj dokaze o izvršenim uplatama. Od kada boravi u [adresa], uplate vrši gotovinski, putem naloga za plaćanje koji ovršenik dostavlja uz prijedlog. Kako u razdoblju od predaje zahtjeva za izravnu naplatu do 2024. nije živio u [adresa] niti koristio hrvatski tekući račun, to je dolaskom u RH ustanovio da je blokiran za iznose koje je plaćao. S obzirom da je račun ovršenika neosnovano i nepotrebno blokiran jer je KC primila sve uplate za korist ovrhovoditeljice mldb. FC na svoj tekući račun, a u jednom kraćem razdoblju je primila i gotovinu na ruke, to nema nikakvog osnova da se račun ovršenika tereti nepostojećim obvezama. U svakom slučaju, za dio obveza je zasigurno i nastupila zastara jer se radi o potraživanjima starijima od pet godina. Ističe da majka ovrhovoditeljice KC nije bila suglasna riješiti pitanje prestanka prisilne naplate mirnim putem, iako joj je se ovršenik obratio sa zahtjevom da se pred FINOM regulira postupak izravne naplate i podnese zahtjev za obustavom prisilne naplate, a što je ista odbila. Prijedlogu je priložio Očevidnik FINE (list 6-31), zahtjev za izravnu naplatu sa sudskom nagodbom (list 32-37), dopis (list 38), zahtjev za izravnu naplatu sa specifikacijom i ovršnom ispravom (list 39-43), te uplatnice (list 44-52). Zbog navedenog predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa temeljem gore navedenih isprava nedopuštenom kao i odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju istih isprava.
2. Iz odredbe čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 44/16, 73/17, 131/20 ) proizlazi da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe istoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. Ovršnog zakona).
3. Očitujući se na prijedlog ovršenika, ovrhovoditelj se u podnesku od 24. lipnja 2026. (list 55) u cijelosti usprotivio prijedlogu ovrhovoditelja navodeći da je točno da je ovršenik nešto plaćao, ali ni približno iznosu koji duguje na ime uzdržavanja.
4.Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.
5.Odredbom čl. 65. st.1. Ovršnog zakona propisano je da sud na ovršenikov prijedlog može ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje jednog od uvjeta iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. Ovršnog zakona.
6.Iz sadržaja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim proizlazi da se ovršenik temeljem čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona u svezi čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona poziva na žalbenu osnovu iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona.
7. Iz navoda ovršenika i ovrhovoditelja nesporno proizlazi da se radi o činjeničnom sporu, o kojim činjenicama jedino može odlučiti parnični sud, slijedom čega će sud ovršenika uputiti u parnicu po žalbenim osnovama iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona.
8. Sud nadalje utvrđuje da iz navoda ovršenika u prijedlogu za odgodu ovrhe, odnosno za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava proizlazi da kod ovršenika ne bi mogla nastati nenadoknadiva šteta. Imajući u vidu odredbe čl. 176. OZ-a, prema kojima ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj novčanoj tražbini, a pljenidba se provodi dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi, odnosno u ovom slučaju zahtjeva za izravnu naplatu, kojim se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, evidentno je da niti nakon odgode ovrhe ovršenik neće moći raspolagati sa novčanim sredstvima na računu. Kako je jedini učinak odgode ovrhe u konkretnom slučaju odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelju, sud bi mogao odrediti odgodu ovrhe jedino u slučaju da ovršenik učini vjerojatnim da bi prijenosom sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je ovršenik učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.
9. Iako je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za odgodom ovrhe/izravne naplate iz čl. 65. st. 1. t. 1. OZ-a prvostupanjski sud nalazi da je taj zahtjev neosnovan jer iz samog prijedloga ovršenika proizlazi da duže vremena živi u [adresa], te da nije koristio račun u Republici Hrvatskoj, a po povratku u Republiku Hrvatsku na predmetni račun ne prima stalne priljeve zbog čega navodno uzdržavanje podmiruje gotovinskim uplatama. Te činjenice ukazuju da ovršeniku niti ne može nastati nenadoknadiva šteta kada ne očekuje primitke na svoj račun zbog čega je sud ocijenio kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi prijenosom sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno nije učinio vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.
10. Budući da nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodom ovrhe odlučeno je kao u izreci rješenja temeljem čl. 65. st. 1. u svezi čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona.
U Bjelovaru, 07. srpnja 2026.
Sudac
Ana Marković-Ćoso
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa rješenja, Županijskom sudu, putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.
