REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-7002/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Danieli Šola, uz sudjelovanje Josipe Kovačić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PH, zbog prekršaja iz čl. 12. st. 4. i 8. i čl. 49. st. 2. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), u povodu prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU zagrebačke, I. Postaje prometne policije Zagreb, klasa: 211-07/26-4/2906, ur.broj: 511-19-44-26-1 od 14. siječnja 2026., nakon provedenog žurnog postupka, na temelju odredbe čl. 244. st. 1. i čl. 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 7. srpnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno neosuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo,

k r i v  j e

1. što je dana 5. listopada 2025. u 12:37 sati u Zagrebu upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], sjevernim prilaznim kolnikom Slavonske avenije u smjeru zapada te dolaskom do raskrižja s ulicom Hrvatske bratske zajednice nije postupio po odredbama postavljenog prometnog znaka (obavezno ravno ili desno), a nakon čega je skrenuo ulijevo na ulicu Hrvatske bratske zajednice u smjeru juga,

dakle, što se kao sudionik u prometu nije držao ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova,

čime je počinio prekršaj iz čl. 12. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl. 12. st. 8. cit. Zakona,

2. što je tom prilikom izvršio skretanje ulijevo na ulicu Hrvatske bratske zajednice u smjeru juga u suprotnom smjeru, a promet je namijenjen za kretanje vozila u smjeru sjevera,

dakle što se kao vozač kretao kolničkom trakom namijenjenom za promet vozila iz suprotnog smjera,

čime je počinio djelo prekršaja iz čl. 49. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl. 49. st. 4. cit. Zakona,

pa mu se temeljem citiranih propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona

utvrđuje

za djelo pod toč. 1. novčana kazna u iznosu od 30,00 € (trideset eura),

za djelo pod toč. 2. novčana kazna u iznosu od 130,00 € (sto trideset eura),

te se na temelju čl. . 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku

i z r i č e

ukupna novčana kazna u iznosu od 260,00 € (dvjesto šezdeset eura).

Temeljem čl. 33. st.11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu putem priložene uplatnice, u roku od 30 dana po primitku ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. st. 1. – 5. Prekršajnog zakona. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne putem priložene uplatnice, smatrat će se, na temelju odredbe čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, da je novčana kazna u cjelini plaćena.

II. Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 € (trideset eura), u roku od 30 dana po primitku ove presude, putem priložene uplatnice, jer će se u protivnom naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, PU zagrebačka, I. postaja prometne policije Zagreb, klasa: 211-07/26-4/2906 ur.broj: 511-19-44-26-1 od 14. siječnja 2026., izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude. Na navedeni obavezni prekršajni nalog

okrivljenik je pravovremeno podnio prigovor, pa je temeljem čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona isti stavljen izvan snage i proveden je žurni prekršajni postupak.

2. Okrivljenik je po branitelju dostavio sudu pisanu obranu putem e-maila dana 2. srpnja 2026. u kojoj je u bitnome naveo da je postupao u dobroj vjeri i oslanjao se na navigacijski sustav koji ga je usmjeravao na konkretni pravac kretanja, a u trenutku događaja da su prometna signalizacija i semafor na navedenom mjestu upućivali na skretanje ulijevo, zbog čega mu nije bilo jasno da se radi o jednosmjernoj ulici u suprotnom smjeru. Dodaje kako nije iz Zagreba pa mu navedena prometna infrastruktura nije bila poznata pa se oslanjao na navigacijski sustav. Ističe kako nije postupao s namjerom počinjenja prekršaja, već isključivo u dobroj vjeri, a da ranije nije kažnjavan te da mu je vozačka dozvola nužno potrebna zbog svakodnevnog odlaska na posao i obavljanja radnih obaveza. Nadalje moli sud da se primijene odredbe o beznačajnom djelu te da ga se oslobodi plaćanja novčane kazne, jer nije nastupila šteta, a podredno, ukoliko se izrekne sankcija, moli da se ista primjereno umanji uz uvažavanje navedenih olakotnih okolnosti.

3. U tijeku postupka sud je pročitao izvješće o počinjenom prekršaju od 5. listopada 2025. i prekršajnu evidenciju za okrivljenika.

4. Iz cit. izvješća o počinjenom prekršaju razvidno je da je okrivljenik 5. listopada 2025. u 12,37 sati u Zagrebu, upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], sjevernim prilaznim kolnikom Slavonske avenije u smjeru zapada, a dolaskom do raskrižja s ulicom Hrvatske bratske zajednice nije postupio po odredbama postavljenog znaka (obavezno ravno ili desno), a nakon čega je skrenuo ulijevo na ulicu Hrvatske bratske zajednice u smjeru juga (suprotan smjer), a gdje je promet namijenjen za kretanje vozila u smjeru sjevera.

5. Iz cit. prekršajne evidencije razvidno je da okrivljenik nije prekršajno osuđivan.

6. Analizirajući provedeni dokazni postupak, te ocjenjujući dokaze u smislu čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona sud smatra utvrđenim da su u ponašanju okrivljenika predmetnog dana ostvareni svi elementi bića prekršajnog djela koja mu se stavljaju na teret, jer se kao sudionik u prometu nije držao ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova i što se kao vozač kretao kolničkom trakom namijenjenom za promet vozila iz suprotnog smjera, čime je postupio protivno cit. odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, stoga je oglašen krivim i kažnjen kao u izreci presude. Odgovornost okrivljenika proizlazi djelomično iz njegove obrane u kojoj činjenično priznaje da se oslanjao na navigacijski sustav koji ga je usmjerio na konkretan pravac kretanja, kao i na temelju izvješća o počinjenom prekršaju sastavljenom od ovlaštene službene osobe, policijskog službenika koji je neposredni svjedok utvrđenog prekršaja, ničim zainteresiran za ishod prekršajnog postupka stoga sud nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost navedenog dokaza. U prilog navedenome govori i presuda Europskog suda za ljudska prava broj odluke: 40820/12 od 10. srpnja 2014. godine. Temeljem čl. 158. st. 5. Prekršajnog zakona navedeno izvješće sud je prihvatio kao valjan i zakonit dokaz. Stoga obranu okrivljenika, u dijelu u kojem navodi da mu nije bilo jasno i vidljivo da se radi o jednosmjernoj ulici, sud nije prihvatio držeći da je ista dana s ciljem otklanjanja prekršajne odgovornosti te se paušalno poricanje okrivljenika ne može tretirati kao njegova prednost u sumnji koje nema. Potrebno je naglasiti da u skladu sa odredbom čl. 24a Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno ostvarenje dva elementa: ona mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i onih vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti pojedinog slučaja. Dakle, pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost) njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela. Stoga sudac ove prekršaje nije okarakterizirao beznačajnim kako to okrivljenik pogrešno smatra.

7. Odlučujući o vrsti i mjeri prekršajne sankcije, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da ista bude lakša ili teža za okrivljenika, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost osobnih i društvenih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja te je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio prekršajnu neosuđivanost, izostanak štetnih posljedica, dok otegotne okolnosti nisu nađene. Cijeneći sve okolnosti koje se tiču prekršaja i počinitelja, Sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u označenom iznosu, smatrajući da će se upravo takvom kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja te da će ista dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini prekršaje, kao i na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Sud je primijenio i odredbu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona na način da je omogućio da plaćanjem dviju trećina izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.

8. Prema okrivljeniku nije primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije, jer po mišljenju suda i bez primjene takve zaštitne mjere, a s obzirom na sve okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, ne postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj, a posebice cijeneći činjenicu da okrivljenik nije prekršajno osuđivan.

9. Na temelju u izreci citiranih odredbi Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu odmjerenom prema složenosti i duljini trajanja postupka te imovinskom stanju okrivljenika.

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. . 3. Prekršajnog zakona).

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Josipa Kovačić

Daniela Šola

Dostavna naredba:

1. Okr. PH, [adresa],

2. Branitelj, Josip Valić, Pula, Dalmatinova 4,

2. Tužitelj, MUP RH, PU zagrebačka, I. Postaja prometne policije Zagreb,

3. Spis.