REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4320/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice VN iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koje zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi obvezno - ostalo, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja GN - odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika ŽN - odvjetničke vježbenice, dana 7. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.942,26 eur sa zateznim kamatama:
- na iznos od 6,55 EUR od 6.1.2009. godine do isplate
- na iznos od 6,53 EUR od 6.2.2009. godine do isplate
- na iznos od 8,74 EUR od 6.3.2009. godine do isplate
- na iznos od 3,49 EUR od 6.4.2009. godine do isplate
- na iznos od 4,61 EUR od 6.5.2009. godine do isplate
- na iznos od 0,55 EUR od 6.6.2009. godine do isplate
- na iznos od 0,89 EUR od 6.9.2009. godine do isplate
- na iznos od 1,39 EUR od 6.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 4,38 EUR od 6.1.2010. godine do isplate
- na iznos od 8,16 EUR od 6.2.2010. godine do isplate
- na iznos od 7,27 EUR od 6.3.2010. godine do isplate
- na iznos od 12,98 EUR od 6.4.2010. godine do isplate
- na iznos od 12,80 EUR od 6.5.2010. godine do isplate
- na iznos od 30,79 EUR od 20.8.2010. godine do isplate
- na iznos od 30,79 EUR od 20.8.2010. godine do isplate
- na iznos od 34,88 EUR od 16.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 34,88 EUR od 16.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 34,88 EUR od 16.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 49,02 EUR od 22.2.2011. godine do isplate
- na iznos od 49,02 EUR od 22.2.2011. godine do isplate
- na iznos od 49,02 EUR od 22.2.2011. godine do isplate
- na iznos od 49,02 EUR od 22.2.2011. godine do isplate
- na iznos od 51,45 EUR od 5.3.2011. godine do isplate
- na iznos od 42,33 EUR od 8.4.2011. godine do isplate
- na iznos od 67,38 EUR od 14.6.2011. godine do isplate
- na iznos od 92,92 EUR od 25.8.2011. godine do isplate
- na iznos od 92,92 EUR od 25.8.2011. godine do isplate
- na iznos od 92,92 EUR od 25.8.2011. godine do isplate
- na iznos od 70,77 EUR od 28.12.2011. godine do isplate
- na iznos od 70,77 EUR od 28.12.2011. godine do isplate
- na iznos od 77,99 EUR od 23.2.2012. godine do isplate
- na iznos od 78,75 EUR od 23.5.2012. godine do isplate
- na iznos od 75,19 EUR od 21.7.2012. godine do isplate
- na iznos od 75,67 EUR od 1.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 75,67 EUR od 1.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 75,67 EUR od 1.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 75,67 EUR od 1.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 75,67 EUR od 1.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 75,67 EUR od 1.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 75,67 EUR od 1.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 75,67 EUR od 1.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 75,67 EUR od 1.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 1.007,20 EUR od 1.11.2012. godine do isplate
do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici „s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta“ u iznosu od 6,75 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od
1,88 EUR od 02.07.2009. pa do isplate,
1,63 EUR od 02.08.2009. pa do isplate,
1,33 EUR od 02.10.2009. pa do isplate,
1,91 EUR od 02.11.2009. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 naknaditi tužiteljici VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.325,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 7104371217 na temelju kojeg je tuženik tužiteljici, kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje nenamjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita, da se tužiteljica sukladno predmetnom Ugovora obvezala tuženiku iznos kredita platiti u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, važećem na dan plaćanja te da se navedeni iznos kredita tužiteljica obvezala vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom, a preuzetu obvezu po predmetnom Ugovoru je u cijelosti ispunila. Tužiteljica navodi da joj prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja, dapače, tužiteljici da je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom, da prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva jednostranom odlukom banke, da se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca, a o pojedinim ugovornim odredbama se uopće nije niti moglo pojedinačno pregovarati, budući su odredbe ugovora bile već unaprijed formulirane od strane banke kao trgovca. Tužiteljica se poziva na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013., presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018. godine, presudu Vrhovnog suda RH, Revt-2221/18 od 03.09.2019. godine te navodi da kako je spomenutim pravomoćnim presudama utvrđena ništetnost ugovornih odredbi to je tuženik sukladno odredbama čl. 323. ZOO- a dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi Ugovora.
Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 24. studenog 2025. tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.942,26 eur sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su tužitelj i tuženik sklopili 30. listopada 2008. godine Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 7104371217 kojim je tužitelju na raspolaganje stavljen kredit u iznosu kunske protuvrijednosti CHF 19.363, 26, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja navodeći da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate koje su vršene po ovom kreditu, iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja nego i od strane drugih osoba te bi, stoga, tužitelj mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose koje je sam vršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti, da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe te ističe prigovor zastare. Tuženik dalje navodi da je odredba o valutnoj klauzuli iz ovo-predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba je odraz odredbe čl. 22. ZOO-a, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti te da je stoga isključena iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača, jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti (praesumptio iuris et de iure) da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, da je tuženik tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina, da je iz Ugovora o kreditu vidljivo da je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja, da su tužitelju prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužitelj je i potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja, da je svim zaposlenicima u nadležnim službama tuženika bio dostavljen materijal “Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005. godine“ u kojem je sadržana jasna uputa kako odgovarati na pitanja klijenata prilikom sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom te da je u razgovoru sa službenicima banke tužitelju bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak. Tuženik navodi da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten. Tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu, podredno da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7104371217 (list 17 spisa), otplatnu tablicu (list 18-20 spisa), promet po kreditu (21-25 spisa, list 109-113 spisa), Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu kreditna partija 7104371217 (list 26-30 spisa), izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. i izveo dokaz saslušanjem tužiteljice.
4. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.
5. Na pripremnom ročištu održanom pred naslovnim sudom dana 28. svibnja 2025. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka djelatnika banke.
6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Uvidom u ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3214796766, kreditna partija 7104371217 utvrđeno je da je isti zaključen između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita dana 30. listopada 2008., kao nenamjenski kredit, u kunskoj protuvrijednosti od 19.363,26 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl.2), koja kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora iznosi 8,90% godišnje (čl.2.), uz rok otplate kredita od 60 mjeseci, u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 401,02 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (čl.4.).
8. Uvidom u otplatnu tablicu utvrđeno je da su u istoj navedeni iznosi anuiteta i kamate te datum dospijeća anuiteta za razdoblje otplate kredita.
9. Uvidom u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu utvrđeno je da je kamatna stopa od 1. srpnja 2009. iznosila 9,40 % te je prikazan iznos anuitete u CHF.
10. Uvidom u promet po kreditu utvrđeno je da su u istom navedeni iznosi uplata i datum plaćanja istih.
11. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije te prigovor tuženika da su uplate po kreditu vršene od strane treće osobe valja napomenuti kako su uplate po kreditu vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita (tužiteljice), a kreditor (tuženik) ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu. Eventualno potraživanje koje bi treća osoba koja je faktički izvršila uplatu mogla imati prema tužiteljici kao korisniku kredita tiče se odnosa te osobe i same tužiteljice kao korisnika kredita, a ne kreditora.
12. U svom iskazu, kojeg je sud ocijenio kao životan i uvjerljiv, tužiteljica je navela da je kredit dignula radi adaptacije stana koji je dobila od roditelja i koji je koristila za osobne potrebe, da se odlučila za Zagrebačku banku koja je bila njezina matična banka, a u kojoj banci su joj ponudili kredit koji je vezan za švicarski franak kao najpovoljniji kredit, da se kroz vrijeme otplate rata udvostručila te da je u banci nitko nije upozorio da bi se rata kredita mogla toliko izmijeniti, da je niti kod javnog bilježnika nitko nije upozorio na rizike sklapanja ugovora, da je predmetni ugovor bio "špranciran", a samo su se dogovorili o otplatnom planu i početnoj rati kredita, da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bila vlasnik obrta niti član trgovačkog društva i da se ne bi odlučila za sklapanje ugovora o kreditu koji je vezan za valutu švicarski franak da je znala da će rata kredita toliko rasti zbog porasta tečaja.
13. Sukladno odredbi čl. 502 c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnim broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnim broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača -korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača . Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična
- potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
14. Iz ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice proizlazi da tužiteljica ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. tč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 45/07, dalje: ZZP), a obzirom je tužiteljica sklopila predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
15. Uvidom u ugovor o kreditu utvrđeno je da je na istom naznačena šifra namjene te iz sadržaja istog proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik i da se radi o tipskom ugovoru pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.
15.1. Vezano za navode tuženika da su tužiteljici prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze valja istaknuti da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao tužiteljici objasniti rizik promjene tečaja švicarskog franka koji nije bio naveden u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti.
15.2. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo.
16. Polazeći od navedenog i vezanosti suda za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača; nisu osnovani prigovori tuženika da je tuženik informirao tužiteljicu o valutnoj klauzuli i da je postojalo dovoljno informacija na temelju kojih je tužiteljica mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno da je tužiteljica bila obaviještena o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak.
17. Slijedom svega naprijed navedenog, odredbe Ugovora o kreditu su ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula na način da se povrat kredita vrši u anuitetima čiji je iznos vezan za valutu CHF, po tečaju za CHF na dan plaćanja anuiteta pa je tuženik sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) dužan vratiti tužiteljici što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim odnosno bez osnove.
18. Na okolnost visine potraživanja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.
18.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 22.168,66 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 2.942,26 EUR pri čemu su pojedinačni iznosi i datum uplate istih navedeni u tablici pod točkom 1. Zaključka.
18.2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen nepristrano, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije.
19. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
20. Obzirom u ovoj pravnoj stvari najstarija tražbina po osnovi valutne klauzule dospijeva 5. siječnja 2009., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018., kada je zastara počela ponovno teći po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 29. svibnja 2023. to prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.
21. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) dužan vratiti tužiteljici što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim odnosno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinog preplaćenog iznosa, kako je to navedeno u točki I izreke presude, proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, pa je valjalo je na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a odlučiti kao pod točkom I izreke presude.
22. Po tuženiku istaknuti prigovor radi prebijanja s tražbinom tužiteljice iznosa pobliže naznačenog u točki II. izreke presude nije osnovan. Ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužiteljici i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan isplate kredita. Sud je stava da ovaj zahtjev tuženika ne ispunjava zakonske pretpostavke iz članka 323. ZOO-a jer pravo zahtijevati naknadu štete zbog djelomične ništetnosti ugovora u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužiteljica, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora. Također, plaćanjem anuiteta kada je tečaj bio niži od početnog tečaja tužiteljica nije primila, odnosno stekla bez osnove, pa stoga ne postoji niti njezina obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.
22.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.
23. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a i na odredbi čl. 155. ZPP-a.
23.1. Tužiteljici je trošak postupka odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska od 20. srpnja 2023. u iznosu od 200,00 eur (tbr. 8.tč.1.OT), za sastav podneska od 2. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 24. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištima dana 28. svibnja 2025., dana 3. ožujka 2026., dana 22. travnja 2026. (kod Općinskog suda u Šibeniku povodom zamolnice za saslušanje tužiteljice), dana 26. svibnja 2026. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.tč.3. OT), sve uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 2.125,00 eur. Tužiteljici je dosuđen i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eur. Slijedom navedenog tužiteljici je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.325,00 eur.
23.2. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
23.3. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP -a valjalo je odlučiti kao pod točkom III izreke presude.
U Zagrebu, 7. srpnja 2026.
Sudac:
Ana Santini Gazilj
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik po pun.