1

Poslovni broj: 38 K-517/2016-57

 

                                                                                                                                           

 

 

 

 

Republika Hrvatska

         Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

                            Poslovni broj: 38 K-517/2016-57

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Sisku po sutkinji Gordani Muža Andreić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ines Vukčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. Š., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11) i članka 117.stavak 2. KZ/11 povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-138/2016 od 31. ožujka 2016., činjenično izmijenjene na raspravi 19. siječnja 2024., nakon provedene javne rasprave u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, Senke Parać i okrivljenog D. Š., zaključene 19. siječnja 2024., javno je 23. siječnja 2024. izrekao, objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje: ZKP/08),

 

okrivljeni D. Š., OIB: …., sin P. i K. Š., djev. S.,  rođen ……. u S., s prebivalištem u S., S. 24, državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, po zanimanju vozač motornog vozila, oženjen, otac troje maloljetne djece, trenutno nezaposlen, bez primanja, vlasnik kuće na adresi prebivališta i vlasnik oranice na području k.o. Kutina, nema vojni čin, nema odlikovanja, prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan,

k r i v    j e

 

I.               što je,

 

              dana 21. veljače 2016. oko 21,30 sati, Stružecu, Sisačka kbr. 24 A, u obiteljskoj kući, došao u prizemlje kuće u kuhinju  u kojoj su se nalazile njegova  tetka  K. I. i baka J. Š. te  u cilju da ih ustraši  izrekao im  riječi  „Jebem vam mater, koju prije da udavim“, a što je kod imenovanih izazvalo osjećaj bojazni i straha za vlastiti život, nakon čega je  pristajući da ih tjelesno ozlijedi,  svaku jednom rukom primio za vrat i stiskao, a  nakon što su se iste  uspjele osloboditi od njegovog  stiska primio je  K. I. za kosu  te joj iščupao pramen kose i naušnicu s lijevog uha, uslijed čega je K. I. zadobila tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine nosa,

II.              dakle, drugom ozbiljno prijetio  da će ga  usmrtiti te drugoga tjelesno ozlijedio, a kaznena djela su  počinjena prema bliskoj osobi

              čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano  po članku 139. stavak 2., u vezi stavka 4. KZ/11,  a kažnjivo prema  članku 139. stavak 2.  KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano po članku 117. stavak 1. i 2.  KZ/11,  a kažnjivo po članku 117. stavak 2.  KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11 

III.               te se okrivljenom D. Š.,  prethodno  u t v r đ u j e

              za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, počinjenog na štetu K. I. kazna zatvora 3 (tri) mjeseca,

 

te se okrivljenom D. Š., prethodno u t v r đ u j e

 

              za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11, počinjenog na štetu K. I. kazna zatvora 4 (četiri) mjeseca,

 

IV.              pa se okrivljeni D. Š. na temelju članka 51. KZ/11,

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci

 

V.              te mu se na temelju članka 56. KZ/11   i z r i č e  

 

uvjetna osuda

 

tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

VI.               Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećena K. I. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 6.636,14 eura (šest tisuća šesto trideset šest eura i četrnaest centi) upućuje u parnicu.

 

VII.              Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni D. Š. oslobađa se u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 31. ožujka 2016. pod brojem K-DO-138/2016 optužnicu protiv okrivljenog D. Š. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 2., u vezi stavka 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11 sve u vezi članka 51. KZ/11, koja optužnica je činjenično izmijenjena na raspravi 19. siječnja 2024.

 

2.              Oštećena K. I. u ovom postupku postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 6.636,14 eura.

 

3.              Pozvan da se očituje na navode iz izmijenjene optužbe okrivljeni D. Š. izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret izmijenjenom optužnicom.

 

4.              U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka, pročitan je iskaz svjedoka – oštećene K. I. sa zapisnika od 7. svibnja 2019. (list spisa 87-88) i dopuna iskaza svjedoka – oštećene K. I. sa zapisnika od 7. studenog 2019. (str. 107 spisa), iskaz svjedoka pokojne J. Š. sa zapisnika od 14. ožujka 2016. sastavljen kod Županijskog suda u Sisku (list spisa 40-41), iskaz svjedoka A. Š. sa zapisnika od 7. svibnja 2019. (list spisa 88-89), iskaz svjedoka K. Š. sa zapisnika od 7. svibnja 2019. (list spisa 89-90), iskaz svjedoka M. Š. sa zapisnika od 10. rujna 2019. (list spisa 101-102), iskaz svjedoka S. P. sa zapisnika od 10. rujna 2019. (list spisa 102-103), iskaz svjedoka M. M. sa zapisnika od 10. rujna 2019. (list spisa 102) te iskaz svjedoka D. P. sa zapisnika od 7. studenog 2019. (list spisa 107-109).

 

4.1.  Od materijalnih dokaza, uz suglasnost stranaka pročitan je dokumentacijski list Zavoda za hitnu medicinu SMŽ  za K. I. (list spisa 14), dokumentacijski list Zavoda za hitnu medicinu SMŽ za J. Š. (list spisa 15), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj 1106762 od 21. veljače 2016. (str. 20 spisa) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. med. Ž. O. od 29. siječnja 2020. (str. 113-114 spisa).

 

4.2. Prije završetka dokaznog postupka ispitan je okrivljenik, nakon čega je  reproducirana snimka prvog ispitivanja okrivljenika od 23. veljače 2016. kod Općinskog državnog odvjetništva, te je pročitan izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika od 8. studenog 2023. (str. 127-128 spisa) kao i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 8. studenog 2023. (str. 129-130 spisa).

 

5.              Okrivljeni D. Š. iskazao je da je kritične zgode došao kući oko 21,30 sati sa sadašnjom suprugom na adresu S., S. 24 a. Navodi da je tada bio sa suprugom na rođendanu njezinog tate gdje je malo i popio te su se u večernjim satima vratili kući. Nadalje, iskazuje da kuća ima dva kata i da je on tada živio na gornjem katu sa suprugom, a u donjem dijelu kuće su živjeli pokojna baka J. i njena kćer K.. Glasno se čula muzika iz donjeg dijela kuće kada su krenuli leći, te je sišao niz stepenice s gornjeg kata u donji dio kuće da zamoli ukućane da stišaju muziku. Tada su u donjem dijelu kuće bili prisutni baka J., tetka K. i njen tadašnji izvanbračni partner D. P. i svi troje su sjedili za stolom, a prvi se od stola digao D. P. koji je počeo vikati na njega da što hoće i udario ga sa šakom u područje glave, od kojeg udarca je on pao na pod. Zatim, navodi da je tada na njega krenula i pokojna baka udarajući ga sa svojim drvenim štapom kao i tetka K.. Ne sjeća se kojim dijelom bi ga tetka K. udarala, ali navodi da je D. P. uzeo kuhinjski nož srednje veličine te je krenuo na njega, ali se on podigao s poda i uspio pobjeći na gornji dio svog kata. Nadalje, navodi da je supruga za to vrijeme već nazvala policiju koja je ubrzo došla na mjesto događaja. Pojašnjava da nije imao prilike pružiti bilo kakav otpor te je samo gledao da što prije pobjegne, a D. P. mu je nožem nanio ozljedu na lijevoj ruci na način da je istim nožem samo ''štrajfao'' po njegovoj koži odnosno malo ga je zagrebao sa istim, a baka ga je štapom udarila po leđima. Zbog navedenih ozljeda nije išao doktoru niti su iste negdje dokumentirane medicinski. Također, navodi da nije stigao izgovoriti nikakve riječi dok su svo troje bili oko njega, a sjeća se da je baka glasno vikala odnosno ista je imala poštapalicu ''jebo te otac''. Nadalje, okrivljenik navodi da su takve fešte bile česte u kući i to je bilo nepodnošljivo, a sa bakom je imao odličan odnos, sve dok njegova tetka K. nije izgubila svoju kuću pa je došla kod njih i trebala je ostati mjesec dana, ali to se pretvorilo u dulje vremensko razdoblje. Isto tako, navodi da je s bakom imao ugovor o doživotnom uzdržavanju, a po istom ugovoru, nakon njene smrti njemu je pripala ta kuća u cijelosti, pa tetka K. više ne živi u toj kući jer je istu napustila odmah nakon što je baka J. umrla tj. nakon 16. svibnja 2019. Nadalje, je iskazao da K. I. sada živi u N. kod svojih kćeri, a on u cijelosti vodi brigu o navedenoj kući koju mu je baka ostavila. Glede noža  navodi da policija istoga nije izuzimala s mjesta događaja, a policajci su ga pitali hoće li ići na hitnu da prijavi navedene ozljede, na što je odgovorio da neće, da to nije ništa ozbiljno. Isto tako, ističe da je sa K. I. imao dobre odnose prije nego što se ista doselila u njihovu kuću. Smetalo mu je kada bi došao s posla, a zna da je napunio frižider i da je bilo hrane u istome jer su se baka i on podijelili oko poslova u kući na način da je ona od svoje mirovine plaćala režije, a on se brinuo o hrani i  ostalome. Pojašnjava da je kuhinja bila u donjem dijelu kuće u kojem je stanovala pokojna baka zajedno sa svojom kćeri K. dok je on na katu sa suprugom imao samo spavaću sobu i kupaonicu.

 

5.1.              Na postavljena pitanja okrivljenik iskazuje da su on i njegova supruga već legli u krevet, kada im je zasmetala ova glasna muzika iz donjeg dijela kuće, pa budući da je supruga u to vrijeme bila trudna sa prvim djetetom, on je sišao u prizemlje iste da kaže ukućanima da stišaju navedenu muziku. Pojašnjava da je supruga zvala policiju jer je čula komešanje u prizemlju kuće, a suprugu je vidio na stepenicama kada se uspio dići i pobjeći na gornji dio kata i tada mu je supruga priopćila da je u međuvremenu zvala policiju. Nadalje, odgovara da njegova majka živi preko puta ove kuće i tada ju je njegova supruga zvala na mobitel da joj kaže što se događa u kući te je njegova majka došla u kuću otprilike desetak minuta prije nego što će doći policija. Na daljnji upit zastupnice optužbe, odgovara da kada je došao kući vidio je svo troje da sjede za stolom, ali je on otišao na gornji dio kata te nije razgovarao sa njima, a pojašnjava da ima poseban svoj ulaz za gornji dio kuće.

 

5.2.               Obzirom da je okrivljenik u postupku pred sudom iskazivao drugačije u odnosu na dinamiku nekih dijelova događaja, na prijedlog zastupnice optužbe reproducirana je snimka prvog ispitivanja okrivljenika od 23. veljače 2016. kod Općinskog državnog odvjetništva.

 

5.3.              U iskazu danom kod Općinskog državnog odvjetništva 23. veljače 2016. okrivljenik je iskazao da je došao doma u pola deset navečer sa svojom curom, a tamo je bio D. P., čovjek od njegove tetke K. I.. Oni su vidjeli kada je on došao sa svojom curom te je D. P. krenuo prema njemu kada je on otključao vrata, a K. je vikala da evo ga, a D. je rekao da će ga on riješiti, a nakon čega ga je uhvatio za vrat i bacio ga, a K. je uzela bakin drveni štap i udarila ga tri puta s njim po leđima,  nakon čega je D. viknuo K. da mu da nož, a u međuvremenu je njegova cura otišla u sobu na kat kuće. Zatim je K. uzela kuhinjski nož sa stola, a sa istim ga je D. zakačio po lijevoj ruci te mu je sve bilo plavo. On se nekako uspio oteti D., a u međuvremenu  je došla i policija  jer je istu zvala K.. To nije bilo prvi puta da je policija dolazila jer oni stalno zovu policiju na njega te žele da se on iseli iz te kuće. Pojašnjava da je baka vlasnik te kuće, a on ima s njom sklopljen ugovor po kojem će kuća pripasti njemu poslije njezine smrti, a do tada on ima pravo koristiti cijelu kuću iako se on nalazi samo na katu kuće u jednoj sobi dok K. ima prostorije i na katu i u prizemlju kuće. Nadalje je iskazao da je njegova cura trudna i očekuje obitelj te mu je potrebno više prostora te on želi da se njegova tetka K. iseli iz gornjeg dijela kuće. Navodi da on ostaje u kući do daljnjega, dok sud ne odluči drugačije. Također, navodi da on nije ni došao do D. P., a njegova tetka K. je u stanju sama sebe uhvatiti za vrat samo da njemu naškodi.

 

5.4.              Na daljnja pitanja odgovara da kada je došao kući, odmah je krenuo na gornji kat kuće, a iz donjeg dijela kuće, odnosno iz kuhinje prema njemu su dolazili D. P., tetka K. i baka J. kada je on otključavao vrata kuće. D. P. ga je uhvatio za vrat, a tetka Katica ga je bakinim štapom tri puta udarila po leđima. Navodi da nije ni došao do tetke i bake niti im je išta rekao jer nije stigao od D. koji ga je uhvatio za vrat. Nakon toga također nije bio u kontaktu sa K. i bakom jer je policija vrlo brzo stigla, otprilike za tri minute jer su bili u blizini. Smatra da je K. nazvala policiju već kad je on dolazio kući obzirom da su policajci brzo došli, a on je bio gore u svojoj sobi sa curom. Nije se verbalno prepirao s nijednim od njih troje, te je policiju sačekao u sobi sa svojom curom koja je plakala, a sa policijom došla je i njegova majka koja živi preko puta kuće. Pojašnjava da ga je D. ozlijedio u lijevu ruku, ali na sreću ništa nije bilo ozbiljno. On nije izlazio iz sobe sve dok policija nije došla po njega, a najprije je razgovor obavila sa ukućanima. Ispitivali su ga i onda su ga priveli. Ne zna zbog čega bi ga D. napao, ali navodi da je već imao pet prijava zbog te kuće jer oni svakako žele da se on iseli iz nje. Tetka je u kuću došla prije tri godine, jer je izgubila svoju kuću i nije imala gdje. Do tada je on živio sam sa bakom osam godina i sve je bilo u redu, a tetka je trebala ostati tjedan – dva, a na kraju se njen boravak produljio. Baka je govorila da je ona njeno dijete i da može ostati do kad želi u kući. On je na to pristao, ali je rekao da neka mu bude gornji kat, a da one imaju donji kat, a na što se pobunila njegova tetka K. rekavši mu da što bio on htio, da ima cijelu kuću. Navodi da ne priča sa bakom i sa tetkom K. te je on kod kuće svaki drugi vikend, a zbog prirode posla koji radi, a kad dođe kući uvijek su nekakvi problemi. Na katu ima samo jednu prostoriju koju koristi jer  druge dvije koristi K., ali pojašnjava da on ima pravo koristiti cijelu kuću. Sada kada je njegova cura trudna on želi za sebe cijeli kat i da se K. sa istoga iseli, ali K. to ne prihvaća. Još jedanput navodi da je baka vlasnik kuće, a on ima s njom sklopljen ugovor prema kojem će kuća pripasti njemu poslije njezine smrti. Od sedamnaeste godine živi na gornjem katu bakine kuće. Povremeno unazad dva mjeseca u kući živi i D. P. s K., na gornjem katu kuće. Tog dana popio je tri piva sa svojim puncem jer je saznao da će postati otac. Hitna je došla te večeri u njihovu kuću radi bake. Nije mu poznato da su kod bake i K. bile nekakve ozljede te navodi da su oni njega napali. On samo želi mir i želi za sebe gornji dio kata. Tom događaju nije nitko drugi bio prisutan, a za curu navodi da je bila u sobi i njegova majka je došla kasnije jer živi preko puta kuće. U odnosu na daljnji suživot u kući, navodi da on želi samo gornji dio kata za sebe, a da K. i baka imaju donji dio kata odnosno da se K. iseli sa gornjeg kata kuće jer će cura doći kod njega živjeti. To je sve što želi, a radi mirnog života. Dodaje da je tri mjeseca prije ovog događaja bio mir te su se ponašali kao susjedi koji ne razgovaraju.

 

5.5.              Nakon toga okrivljenik upitan od strane uredujućeg suca zašto je iskazivao na današnjem ročištu drugačije u odnosu na činjenicu da su ga D. P., K. I. i J. Š. napali odmah nakon što je otključao ulazna vrata kuće, a da je njegova tadašnja djevojka, a danas supruga otišla odmah u sobu, a ne da su oboje otišli na počinak odnosno na spavanje pa da je tada okrivljenik ustao zbog glasne muzike i otišao u prizemlje kuće, okrivljenik pojašnjava da se zbog proteka vremena više ne sjeća detaljno događaja, te dodaje da je sa bakom J. i tetkom K. još imao tri slučaja prijave pa se više ni ne može detaljno sjetiti svega. U odnosu na osobu koja je zvala policiju nadalje navodi da je moguće da je to bila i K., a i njegova supruga. Nadalje, dodaje da je hitna pomoć došla kritične večeri u njihovu kuću, a zvali su je K. I. i J. Š.. On nije svoje ozljede tada pokazivao bolničaru koji je došao u pregled. Nadalje navodi da je prilikom ulaska u kuću odmah ukućanima rekao da stišaju glasnu muziku, a nakon toga se D. P. digao od stola i krenuo prema njemu da ga napadne. Pojašnjava da on u to vrijeme nije pričao sa bakom i sa K., a u bakinoj kući odnosno sa bakom živi od svoje osamnaeste godine.

 

6.              U ovome postupku nesporno je da su okrivljenik i oštećena K. I. u vrijeme inkriminiranog događaja živjeli u kući sada pokojne J. Š., zajedno sa J. Š.. Nesporno je i da su odnosi između istih bili poremećeni uslijed sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju između J. Š. i okrivljenika. Nesporno je da se inkriminirani događaj odvijao u prizemlju kuće te da istom osim okrivljenika i oštećene K. I. te J. Š. nisu bili prisutni drugi ukućani. Nesporno je da je oštećenoj K. I. dana 21. veljače 2016. dijagnosticirana ozljeda u vidu oguljotine nosa.

 

7.              U postupku je sporno je li okrivljenik prijetio oštećenoj K. I., na koji način i da li je prijetnja bila ozbiljna te je li navedenog dana upravo okrivljenik tjelesno ozlijedio oštećenu i na koji način, jer okrivljenik poriče krivnju za kaznena djela, a iz njegove obrane proizlazi da se ništa od inkriminiranih događaja nije dogodilo.

 

8.              Ispitana u svojstvu svjedoka oštećena K. I. iskazala je da je dana 21.02.2016.g. oko 21,30 sati bila u obiteljskoj kući u S., S. 24a, a u to vrijeme s njom je bio i D. P. s kojim je tada bila u vezi, nešto je tu radio taj dan pa je ostao i prespavati kod nje i bili su u sobi iznad garaže, a između te sobe i prostorija koje je tada koristio okrivljenik bio je zid. Nadalje, navodi da je 21,30 sati bila sa D. u svojoj sobi i čula je da su u dio kuće koji je tada koristio okrivljenik došli on i njegova tadašnja djevojka A., čula je da joj on svašta psuje, da joj govori ružne riječi, da ona govori "nemoj D.", "pusti me D.", čula je i određene udarce i na osnovu svega je zaključila tj. pretpostavila da on nju tuče. Rekla je D. da ide u prizemlje kuće i da će zvati policiju, pa se i spustila u prizemlje i našla je svoju majku J. kako leži i ima jastuk na glavi, a pretpostavlja da je čula sve ovo te je rekla majci da ide zvati policiju, a ona je rekla da bude tiho i pozove policiju, pa ju je i pozvala. Izašla je iz sobe u kuhinju i za njom je u kuhinju došla i majka. U tom trenutku je jako brzo sa kata došao okrivljenik i rekao im objema "Jebem vam majku, koju prije da udarim" i onda je svaku od njih uhvatio jednom rukom  za vrat i gušio ih je. Također, navodi da je vidjela da je to ozbiljno i pokušala se osloboditi, u čemu je i uspjela, a onda ju je okrivljenik uhvatio rukom za kosu s lijeve strane glave i iščupao joj pramen kose i naušnicu s tog uha. Tako ju je vukao do vrata kroz koja je sišao odozgora, a ona je zvala D. koji je sišao dolje. Kada je vidio D., okrivljenik mu je rekao "E tebe trebam, jebem ti majku". Nakon toga je okrivljenik udario šakom D. ispod desnog oka, a onda je D. uspio uhvatiti okrivljenika tj. njegovu glavu ispod ruke i tako su stajali kada je došla i policija. Isto tako, navodi da je sve to vidjela A. Š., a K. Š. je majka okrivljenika koja je samo odjedanput prošla kroz kuću i pokupila ovaj pramen moje kose. Nadalje, iskazuje kako se okrivljenik oslobodio D. stiska i otišao na kat, a kada je došla policija vraćao se s kata i govorio da ga je D. ubo sa nožem, što nije bila istina. Kada je došla policija došla je i hitna pomoć i osoblje hitne pomoći ih je na brzinu pregledalo i nisu nakon toga išli nigdje dalje kod liječnika. Nadalje, svjedokinja navodi da je prilikom ovog događaja imala iščupan pramen kose, iščupanu naušnicu iz uha bez oštećenja ušne resice i na desnoj strani vrata crvenilo što je ostalo od toga gdje ju je okrivljenik držao sa rukom i imala je ogrebotinu na nosu. Njena majka je isto imala ozljede i vidjela je isto tako na vratu crvenilo, ali je to bilo nekako više izraženo jer je starija osoba, a uz to je kasnije vidjela ozljede na leđima za što pretpostavlja da ju je optuženik gurnuo i da je udarila u nešto, a liječnici to tada nisu  ništa gledali niti zapisivali.

 

8.1.              Na postavljena pitanja svjedokinja je iskazala da je inače u kući gdje su živjeli bilo sve normalno dok je bio živ pokojni otac okrivljenika, a nakon toga je došlo do poremećaja odnosa. U vrijeme smrti pokojnog oca okrivljenika, ona je živjela na drugoj adresi u K. od 2008.g. do 2014.g., majka ju je zvala da dođe razgovarati i rekla joj je da bi željela da se vrati i tu živi s njom, a ona joj je rekla da zašto to sada pita kada se sve treba rješavati sa okrivljenikom i znala je da već postoji Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su njih dvoje sklopili. Nadalje, pojašnjava da je njena majka to tražila jer je bila nezadovoljna ponašanjem  okrivljenika, da se nije brinuo o njoj, da je trošio njezine novce za svoje potrebe. Riječi koje je izgovorio okrivljenik njoj i majci u početku nije shvatila potpuno ozbiljno, ali kada je i fizički nasrnuo na nju i kada ih je uhvatio za vrat, onda ih je shvatila ozbiljno i boji se okrivljenika od mjeseca ožujka 2014.g., a doselila je u ovu kuću 2014.g. kada ju je majka zvala. Nadalje, iskazuje da je u periodu od  2008.g. do 2014.g. živjela u kući koja je bila u vlasništvu D. P., te ponavlja da se majci vratila isključivo iz razloga što je to majka tražila, a ne iz nekakvih drugih razloga. Također, iskazuje da je okrivljenik držao nju i majku za vrat nekoliko minuta, ali ne zna točno koliko, a okrivljenik je nju gušio sa lijevom rukom, a majku sa desnom. Navodi da je policijskim službenicima pokazala otrgnutu naušnicu i da su policijski službenici mogli vidjeti njezine ozljede jer su oni zvali hitnu pomoć. Navodi i da je D. P. imao vidljivu ozljedu ispod desnog oka gdje ga je udario okrivljenik lijevom rukom. Međutim, iskazuje da nakon pregleda od strane hitne pomoći nije tražila drugu medicinsku pomoć, a koliko se sjeća policijski službenici nisu fotografirali njezine ozljede. Nadalje, iskazuje da su slijedeći dan nakon ovog događaja ona i D. P. bili dovedeni u policijsku postaju K. i tamo im je okrivljenik pred policijom rekao da im jebe mater i da si pripreme kovčege, da će ih sahraniti, ali je policija to sve negirala, da to nije bilo rečeno, a prilikom iskazivanja ovih riječi svjedokinja je i zaplakala.

 

8.2.              U dopuni svog iskaza pred sudom na raspravi 7. studenog 2019. oštećena K. I. ostala je u cijelosti kod svog iskaza koji je dala 7. svibnja 2019. s time da nakon što je čula svoj iskaz, navela da nije točno upisano da je ona rekla riječi koje je izgovorio okrivljenik i to "jebem vam majku, koju prije da udarim", već ističe da je rekla na raspravi i ponavlja da je okrivljenik rekao "jebem vam majku, koju prije da udavim" nakon čega je bilo onako kako je i navela, odnosno da ih je uhvatio svaku za vrat jednom rukom i gušio, a na upit branitelja okrivljenika iskazuje da tijekom i nakon davanja svog iskaza je bila cijelo vrijeme u sudnici i slušala što se događa, a tada je bila zastupana po svom opunomoćniku, odvjetniku E. D., i nije tada posebno ništa prigovarala jer je smatrala da je sve napisano onako kako je rekla.

 

9.              Dakle, iz iskaza oštećene K. I. proizlazi da je kritične zgode čula svađu između okrivljenika i njegove sadašnje supruge na katu kuće gdje se nalazila sa D. P. u jednoj sobi te je sišla u prizemlje, gdje je bila njena pokojna majka J. Š., a kako bi radi navedenoga pozvala policiju. Nadalje, iz iskaza oštećenice proizlazi da je u jednom trenutku sa kata sišao okrivljenik i objema je uputio riječi "Jebem vam majku, koju prije da udavim". Nadalje, iz iskaza oštećenice također proizlazi da joj je ozljede nanio okrivljenik i to tako što ju je uhvatio jednom rukom za vrat i gušio te se ona pokušavala osloboditi okrivljenika te je uslijed tog hvatanja i branjenja od okrivljenika zadobila oguljotinu korijena nosa.

 

10.              Na okolnost predmetnog događaja u svojstvu svjedoka ispitana je pokojna J. Š., supruga okrivljenika A. Š. te D. P., za koje je u postupku nesporno utvrđeno da su se nalazili u kući u vrijeme inkriminiranog događaja. Također su ispitani i svjedoci K. Š., M. Š., S. P. te M. M..

             

11.               Tako je pokojna J. Š., ispitana u svojstvu svjedoka pred sucem istrage Županijskog suda u Sisku 14. ožujka 2016. iskazala da je okrivljenik njezin unuk  s kojim ima zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji je zaključen 23. lipnja 2008. i upravo je u tijeku parnica radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nadalje, je navela da su se nakon smrti njenog sina, a oca okrivljenika, odnosi između nje i okrivljenika pogoršali i da od tada ne razgovaraju. Okrivljenik ju je zapustio, nije se pridržavao odluke iz ugovora, radi čega je pozvala svoju kćerku K. I. da dođe i živi s njom. Navodi da su  kritičnog dana negdje oko 22,00 sata, ona i kćerka otišle na spavanje, pa pojašnjava da prizemlje kuće koriste ona i kćerka zajedno, dok kat kuće koristi okrivljenik, međutim, u potkrovlju kuće iznad garaže, a u sklopu postojeće kuće ima jedna prostorija koju koristi kćerka K. I. kada kod nje bude  njezin izvanbračni suprug D. P.. Tako je i kritične večeri, oko 22,00 sata  kćerka K. I. otišla u tu prostoriju sa D. P. na spavanje. Ona je isto legla u krevet, kada je odjednom čula kćer K. da je sišla u kuhinju, pa se digla iz kreveta i čula je gore na katu viku i zapomaganje djevojke koja je govorila ''D. nemoj me, nemoj me''. Kćer K. je tada rekla da to D. tuče svoju djevojku, na što joj je ona rekla da zove policiju i kćer K. je doista i nazvala policiju. Nadalje, navela je da su stajale jedna pored druge, kada je odjednom u kuhinju  utrčao okrivljenik, te jednom rukom uhvatio nju za vrat, a drugom rukom njenu kćer K. govoreći im ''jebem vam mater, koju prije da udavim''. Nadalje, navela je da ju je gušio  tako da nije mogla doći do zraka, međutim kćer K. ga je nekako uspjela odgurnuti pa je došla do zraka i počela vikati, a kćerka K. je počela zvati ''D. D.. Kada je D. ušao u kuhinju, okrivljenik ga je opsovao riječima ''tebe baš čekam'' te su se  okrivljenik i Damir naguravali, nitko nikoga nije udario, jedino zna da je okrivljenik ugrizao Damira za ruku jer ga je D. tom rukom u jednom momentu uhvatio oko vrata i tako su se međusobno držali. Navela je da je vidjela da je okrivljenik uhvatio njenu kćer za kosu i tako joj iščupao pramen kose, a  to je bilo upravo u momentu kada ih je prethodno bio uhvatio za predio vrata. Tada ga je K. odgurnula i on ju je uhvatio za kosu i iščupao joj kosu. Navela je da se okrivljenika boji jer se boje da će im upasti u kuću, a prilikom odgovaranja na pitanje da li se okrivljenika boji, svjedokinja je bila vidno uzbuđena i plakala.

 

11.1.              Na posebno pitanje zamjenice ODO Sisak svjedokinja je  navela da je okrivljenik promijenio tri djevojke koje je sve tukao, a i prije ovog događaja tu istu djevojku je tukao, ali su se one bojale to prijaviti policiji  jer se boje okrivljenika. Nadalje, je iskazala da dok je trajao ovaj sukob, nije vidjela tu djevojku da je sišla u prizemlje, a njezino ime ne zna. Od tog događaja između nje i okrivljenika te oštećene K. I. nije bilo nikakvog novog sukoba, a sve režije od kuće plaća ona, kako od prizemlja, tako i od kata kuće koji koristi okrivljenik.

 

12.              Svjedokinja A. Š. otklonila je blagodat ne svjedočenja te je iskazala da je u vrijeme ovog događaja 21. veljače 2016. bila u vezi s okrivljenikom i taj dan su bili kod njenih roditelja da im  kažu da je trudna, a zatim su se vratili kući u S., S. 24a, gdje je okrivljenik koristio dio kuće na katu gdje je imao svoju sobu, kuhinju i kupaonu i tu je tada i ona povremeno dolazila, a kasnije su se oženili i tu sada žive zajedno. U to vrijeme je u toj kući živjela i baka okrivljenika J., u prizemlju i K., za koju je vidjela da najviše vremena provodi u prizemlju. Sjeća se da kada su došli kući, ona je legla i čula se glasna muzika iz prizemlja, a okrivljenik je sa kata kuće rekao dolje da se smanji muzika. On se vratio, ali je muzika i dalje bila glasna, pa se okrivljenik ponovno vratio i vikao odozgora da se smanji muzika. Nakon toga je čula galamu, čula je i muške i ženske glasove i da se netko svađa, što ju je uplašilo i otišla je brzo kod svekrve K. Š. koja je živjela u kući preko puta ceste. Navodi da je doista brzo prošla kroz kuću i išla kod svekrve da joj kaže što se događa i nije točno vidjela i čula što se događa, ali je vidjela da su se tu nalazili okrivljenik, baka J., K. i D. P.. Nakon toga su se ona i svekrva vratile na kat kuće gdje imaju poseban ulaz s vanjske strane i tu su našle okrivljenika koji je na svojoj lijevoj ruci imao porezotinu i bilo je krvi pa su mu to išli zaviti, a u svemu tome je došla i policija i ona je ostala na katu. Ističe da su taj dan došli kući i bili su sretni jer je konačno objavila roditeljima da je trudna i nisu se ni svađali niti galamili.

 

12.1.              Na daljnja pitanja iskazala je da baku J. i K. nije više vidjela to veće, već ih je vidjela drugi dan i tada na njima nije vidjela ozljede. Navodi da joj je okrivljenik rekao da ga je netko porezao na ruci, a kasnije je rekao da je to napravio D. P. sa nožem. Na daljnje pitanje iskazala je da je taj dan okrivljenik popio kod njezinih  roditelja možda 2-3 pive. Navodi da drugi dan nije pričala o ovom događaju sa bakom J. i sa K., ali joj je pričao okrivljenik da su njega napali baka J., K. i D. P.. Iskazuje i da su nakon ovog događaja nastavili živjeti u toj kući jer nisu tada imali druge mogućnosti, očekivali su dijete i počeli su to sređivati, a nakon ovog događaja je počela stalno živjeti sa okrivljenikom dok je prije dolazila povremeno. Navodi da su se nakon ovog događaja odnosi jako poremetili i da je bila pozivana i policija od strane bake i K.. Također iskazuje da kada se vratila sa svekrvom u kuću njih dvije su odmah produžile na kat kuće, a svekrva je sišla dole kada je došla već policija.

 

12.2.              Na upit opunomoćnika oštećenice, svjedokinja je iskazala da je bilo oko 20,00m sati kada su došli kući i kada je legla te dalje iskazuje da nije prepoznala vrstu glazbe tada, ali da je bila jako glasna. Navodi da zbog ove preglasne glazbe u tom trenutku nisu zvali policiju, ali kako je bilo preglasno, okrivljenik ih je otišao upozoriti i ne zna zašto tada nisu zvali policiju, a mislila je da će se smiriti nakon upozorenja supruga. Na daljnji upit odgovara da se ova svađa odvijala u prostoriji kuhinje sa blagovaonicom, a taj prostor su tada koristili J. i K.. Ne sjeća se kada je prolazila kroz ovaj prostor da li je  glazbe bilo ili nije, a kada se vratila sa svekrvom na kat ove glazbe nije bilo. Ona osobno se pozdravlja sa J. i K. jer je takva osoba i s njima komunicira vezano za potrebe kuće. Također, navodi da suprug drugi dan nije rekao zbog čega su ga napali dan prije, ali joj je suprug rekao da se ovo sve događalo "dolje", a to je ova prostorija gdje je kuhinja i tu je suprug rekao da je došlo do napada. Navodi da smatra da je okrivljenik vlasnik ove kuće jer zna da je sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa bakom J..

 

 

13.              Svjedok D. P. iskazao je da je u vrijeme ovog događaja za koji ga se pita on bio u obiteljskoj kući u S. 24a i to na katu kuće, a sa njim je bila K. I., slušao je muziku i onda je čuo iz prizemlja galamu. Prije te galame je K. otišla u prizemlje gdje se nalazila njezina majka J. i nakon određenog vremena on je čuo ovu galamu i čuo je K. da ga doziva po imenu. On je sišao u prizemlje i vidio da okrivljenik drži K. za kosu, pustio ju je i krenuo je prema njemu rekavši mu "tebe trebam mamu ti jebem". Tada ga je okrivljenik stisnuo i on njega i u tome ga je okrivljenik stisnuo za međunožje te ga je on pustio, a zatim je okrivljenik otišao na kat. Nakon toga je došla policija i okrivljenik  rekao da  ga je on ubo s nožem u rame, a to nije istina jer on to nije učinio, a nakon toga je policija dalje radila svoj posao. Kada su se nalazili u ovoj prostoriji, tu je bila J. Š. koja se nalazila kod stola i nešto je galamila. On osim ovoga što je rekao, nije vidio da se događao kakav drugi fizički kontakt između okrivljenika,  K. i J. Š.. Isto tako  ne sjeća se da li je tu bilo i kakve komunikacije verbalne između okrivljenika, J. i K.. On je tada bio u vezi sa K. oko 4 godine i u vrijeme ovog događaja i zna da su odnosi između nje i okrivljenika bili normalni sve negdje do smrti oca okrivljenika kada su se ti odnosi poremetili, a on ne zna zašto. Što se tiče ovog događaja, on nije bio pozivan niti je imao kakve postupke u svezi prijava.

 

13.1.              Na daljnja pitanja, svjedok je iskazao da je u tijeku ovog događaja primijetio na K. I. da je imala na jednom mjestu iščupanu kosu, a drugo na njoj ništa nije primijetio, a na J. Š. je vidio da ima nešto plato na nadlaktici jedne ruke, ne zna koje, i ne zna od čega joj je to bilo plavo te se ne sjeća da mu je K. I. kasnije nakon ovog događaja pričala što se tu događalo.

 

13.2.              Na pitanje oštećenice K. Š. da li je svjedok čuo nakon ovog događaja kada su bili u Policijskoj postaji K. što je okrivljenik govorio njoj i njemu, tj. da im je prijetio govoreći da si pripreme ljesove da ih ima u čemu zakopati, svjedok je iskazao da se okrivljenik obraćao prema njima i da im je rekao da si pripreme ljesove.

 

13.3.              Na pitanje branitelja okrivljenika, svjedok je iskazao da se ne može sjetiti od kada je povremeno dolazio kod K. u kuću, te da je sa okrivljenikom bio u sasvim dobrim odnosima, a kada je sišao sa kata u prizemlje rekao je okrivljeniku da pusti K. na miru i onda ga je okrivljenik jednostavno napao kao što je rekao u iskazu. Na daljnje pitanje svjedok je iskazao da mu je J. Š. rekla da joj je ovo plavo na ruci od toga što ju je okrivljenik bio gurnuo na frižider.  Bio je prisutan kada je došla hitna pomoć te su djelatnici hitne pregledavali K. i J., mjerili im tlak, a ne zna točno da li im je J. govorila za ovo plavo na ruci. Na daljnje pitanje svjedok je iskazao da kada je sišao sa kata u prizemlje, u prizemlju je bilo sve normalno što se tiče namještaja i uređenja, nije bilo ništa razbijeno te nije kod sebe imao nikakav nož i da sigurno nije okrivljeniku nanio nikakve ozljede, a kamo li nožem.

 

14.              Svjedokinja K. Š. otklonila je blagodat ne svjedočenja te je iskazala da je majka okrivljenika i živi u kući preko puta kuće u kojoj žive okrivljenik i sada njegova supruga. Zna da su njih dvoje kritičnog dana bili kod njezinih roditelja i da su se vratili ovdje u kuću u S. br. 24a, a ona je bila u svojoj kući. U jednom trenutku je došla njena snaha A. kod nje i bila je vidno uplašena i rekla je da se preko svađa. Navodi da je toga dana vidjela da je u kuću došao D. P., a inače kada bi on dolazio znalo je biti glasne muzike i vike. Zajedno su se vratile u kuću i otišle su na kat preko vanjskog ulaza koji su oni koristili za dolazak do svog dijela  kuće. Tamo su zatekle okrivljenika na kauču i on je rekao da je bila glasna muzika i da je išao dolje  reći da se to smanji. Navodi da je vidjela na njegovoj lijevoj ruci porezotinu i tragove krvi, a on joj je rekao da ga je to D. P. sa nožem porezao. Uzrujala se i sišla u prizemlje gdje je policija već radila svoj posao i unijela se u lice K. i rekla joj "jebem mu mater, do kada više ovako, zar ti je toliko stalo do te jebene kuće". Nakon toga su je policajci smirivali i otišla je gore. Navodi da su po njenom mišljenju odnosi poremećeni zbog imovine jer je K. dobila i svoju kuću i ostala bez nje tako da smatra da je jednostavno htjela i želi da joj pripadne ova kuća, a baka J. je napravila Ugovor sa njenim sinom jer je željela zaštiti imovinu i nije imala povjerenja u K. da se brine o njoj.

 

14.1.              Na pitanje branitelja okrivljenika, svjedokinja je iskazala da su odnosi između bake J. i okrivljenika i svih njih bili normalni dok nije umro njezin suprug, a i onda kada se doselila K. sve je pošlo naopako. Također, navodi da je vidjela u kući kada je bila policija, baku J. kako sjedi za stolom koja joj je rekla "Kurvo marš napolje", a tada nije vidjela niti na J. niti na K. nekakve ozljede.

 

14.2.              Na pitanje ODO Sisak svjedokinja je iskazala da ju nakon ovog događaja niti J. niti K. ne žele pozdravljati, a komunicira sa K. vezano za korištenje kuće, ako joj je potreban ključ od kuće. Nadalje je iskazala da joj je sin rekao da je to veće bila glasna muzika u kući, da ih je on išao opomenuti da se muzika stiša i da je onda nastala svađa i da su ga napali, a drugih detalja ne zna.

 

14.3.              Na pitanje opunomoćnika oštećenice, svjedokinja je iskazala da se ne sjeća detalja razgovora sa sinom, a da je tada Katici prigovorila osim za muziku i za kuću jer joj je jednostavno bilo dosta svega i prekipjelo joj je te je iskazala da je ona te večeri iz svoje kuće čula muziku iz kuće gdje su bili sin i snaha, a to je bilo predvečer.

 

15.               Svjedok M. Š. iskazao je da je kritične večeri radio zajedno sa kolegom Đ. u Zavodu za hitnu medicinu Sisačko-moslavačke županije, Ispostava Popovača i prema tadašnjoj organizaciji Zavoda za hitnu medicinu u Popovači njihov tim je bio tim T2, što znači da nema uopće liječnika ni vozača, već su se tada nalazili njih dvojica medicinskih tehničara i oni su zbrinjavali pojedine slučajeve najbolje što su mogli i kako su mogli. Ne sjeća se baš svih detalja, ali sjeća se da su izašli na teren u Stružec i tamo su utvrđivali stanje pacijenata zbog kojih su bili i zvani. U takvim slučajevima se popunjava obrazac, koji mu je pokazan na listu 92, a nakon toga kada dođu u svoje prostorije onda u računalu obrađuju i dokumentacijski list hitnog slučaja što mu je pokazano na listu spisa 75. Ne sjeća se točno kako su izgledale dvije osobe koje su pregledali jer je prošlo puno vremena i imao je i puno drugih intervencija, ali navodi da sve što su utvrdili kroz razgovor s pacijentima i pregledom su onda konstatirali u ovim dokumentima koji su mu pokazani.

 

15.1.              Na pitanje branitelja okrivljenika, svjedok je iskazao da kada je vidio ovaj obrazac sa lista spisa 92 i 93, da se radi o njegovom rukopisu, da je to popunjavao, da je kolega vršio pregled, ali su obojica bili prisutni s tim osobama, tako da je i on vidio na njima ako ima kakvih vidljivih ozljeda i slušao što ti pacijenti govore. Na daljnje pitanje u rubrici dokumentacijskog lista "ostala stanja" svjedok navodi da tu sastavlja sve što je utvrđeno na pisanom obrascu i što su utvrdili osobno i što su čuli od pacijenata. Na poseban upit da li može opisati o kakvoj se ogrebotini ovdje radilo koja je konstatirana, svjedok iskazuje da se ne sjeća detalja te ogrebotine. Na daljnje pitanje na osnovu čega je navedeno i da je pacijentica pod stresom, svjedok iskazuje da su to vjerojatno utvrdili na osnovu njezinog stanja ili provedenih mjerenja. Nadalje, u odnosu na ozljede po vratu tipa crvenila, svjedok navodi da se isto tako ne sjeća samog detalja. Također, navodi da se ne sjeća točno kome je sve taj dan pružena pomoć, ali u svakom slučaju svakome tko je to zatražio, a onda za to postoji i dokumentacija kao i za ove dvije osobe.

 

15.2.              Na pitanja zamjenice ODO Sisak svjedok je iskazao da je tako bio organiziran posao  u tom trenutku, da su njih dvojica jednostavno tu radila i onda procjenjuju ovisno o stanju pacijenta da li ga mogu sami zbrinuti, da li je potrebna konzultacija sa  najbližim liječnikom ili prijevoz pacijenata do druge zdravstvene skrbi. Također, navodi da prije nego što se unose ovi podaci u obrasce, pacijenti su pregledani.

 

15.3.              Na upit branitelja okrivljenika, svjedok je iskazao da se ne sjeća da li su u ovom slučaju kontaktirali liječnika, a vezano za navod u dokumentacijskom listu "bez prijevoza" te je svjedok iskazao da to znači da su onda ove osobe ostale na svojoj adresi.  Na dodatno pitanje zamjenice ODO Sisak svjedok odgovara da je inače procedura u ovakvim slučajevima da se pacijenti pregledaju, izvrše potrebna mjerenja, razgovara sa njima, pregledaju se i vizualno i palparno i na osnovu svega toga se onda na terenu donosi odluka kakav će biti daljnji postupak prema pacijentima.

 

16.              Svjedok S. P. iskazao je da je kao policijski službenik PP Kutina bio na uredovanju na adresi u S., S. 24a, a zna da su tu imali i inače više uredovanja. Navodi da su uredovali on i kolega M. M. , a šef smjene ih je poslao po prijavi K. I.. Kada su došli na ovu adresu K. I. i J. Š. su zatekli u prizemlju, a okrivljenik je bio na katu i tu su krenuli u obavljanje razgovora sa K. i Jelkom. One su rekle da ih je napao okrivljenik i objašnjavale su što se sve događalo, da se tu umiješao i D. P. koji je tada živio u izvanbračnoj vezi sa K.. Obje su govorile da ih je u svemu tome okrivljenik i davio, pitali su ih da im to i pokažu i one su im obje to pokazale i vidio je kod obje crvenilo na vratu, ali nije tada vidio na njima nikakve druge vidljive ozljede. Nakon toga su obavili razgovor sa okrivljenikom na katu gdje im je on rekao da ga je P. napao s nožem i da ga je porezao po desnoj nadlaktici ili ramenu. Nakon toga su obavili razgovor sa P. koji je negirao ove tvrdnje okrivljenika.

 

16.1.              Na pitanje branitelja, svjedok je iskazao da kada su oni došli u kuću, više nije bilo nikakvog sukoba između oštećenih i okrivljenika. Ne sjeća se koliko je prošlo vremena od kada su dobili dojavu šefa smjene do trenutka kada su stigli na adresu. Navodi da mu je P. D. pokazivao i svoju ruku i govorio da ga je tu okrivljenik ugrizao i tu je vidio nekakvo crvenilo, a tijekom obavljanja razgovora su javili i šefu smjene tako da je ubrzo došla i hitna pomoć.

 

17.              Svjedok M. M. je  iskazao da je bio sa kolegom S. P. u ophodnji i bili su na uredovanju kritičnog dana u kući gdje je bio okrivljenik, K. I., a bio je i P. D.. Ne sjeća se svih detalja, ali se sjeća da je bilo razgovora da je okrivljenik napao K. s nožem, da je P. branio K., da je okrivljenik onda njega ugrizao. Isto tako, ne sjeća se da li je tom prilikom na K. I. vidio nekakve ozljede, kao niti kod okrivljenika i P. D..

 

 

18.              Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Ž. O. od 29. siječnja 2020., a koji nalaz i mišljenje je vještak izradio na temelju medicinske dokumentacije u spisu, proizlazi da je oštećenoj K. I. 21. veljače 2016. u Dokumentacijskom listu hitnog slučaja Zavoda za hitnu medicinu, dijagnosticirano crvenilo na vratu te ogrebotina na korijenu nosa od čega ogrebotina na nosu predstavljaju tjelesnu ozljedu i to laku tjelesnu ozljedu. U odnosu na mehanizam nastanka ozljeda, vještak navodi da je ista mogla nastati u trenutku hvatanja i branjenja od hvatanja, pri čemu je najvjerojatnije  nokat okrivljenika  zahvatio kožu korijena nosa. Do ozljede je moglo doći i u varijanti da se oštećena ozlijedila vlastitim noktom u trenutku branjenja  od hvatanja.

19.              Iz medicinske dokumentacije na ime K. I. od 21. veljače 2016. proizlazi da je oštecenici pružena hitna medicinska pomoć i to na kućnoj adresi, a prema iskazu svjedoka M. Š., te je istoj u Dokumentacijskom listu hitnog slučaja Zavoda za hitnu medicinu, dijagnosticirano crvenilo na vratu te ogrebotina na korijenu nosa.

20.              Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj 1106762 od 21. veljače 2016. (str. 20 spisa) proizlazi da je kritične zgode okrivljenik bio pod utjecajem alkohola te mu je izmjerena koncentracija alkohola od 0,90g kg.

21.               Dovođenjem u vezu iskaza oštećene K. I. s nalazom i mišljenjem vještaka, zaključak je suda da je iskaz oštećenice u pogledu načina na koji je zadobila ozljede istinit i vjerodostojan. Naime, oštećenica je u iskazu navela da ju je okrivljenik, uhvatio jednom rukom za vrat i gušio je te se ona pokušavala osloboditi. Nadalje, iz iskaza medicinskog tehničara M. Š. proizlazi da je kritične večeri izašao na teren u S. i te je utvrdio stanje pacijenata zbog kojih je zvan i popunio obrazac, a potom je kasnije obradio Dokumentacijski list hitnog slučaja za oštećenu K. I.. Iz navedenog Dokumentacijskog  lista hitnog slučaja proizlaze ozljede u vidu crvenila po vratu i ogrebotina na korijenu nosa. Također je i policijski službenik Slavko Pokorni zajedno sa kolegom M. M. bio na uredovanju na adresi u S., S. 24a, a po prijavi K. I. te je kod K. I. i J. Š. vidio crvenilo na vratu, ali tada nije vidio na njima nikakve druge vidljive ozljede. Dakle, navedena ozljeda kod oštećene K. I. kritične zgode nastala je u trenutku hvatanja i branjenja od okrivljenika. Obzirom na navedeno, sud nedvojbeno zaključuje da je oštećena K. I. zadobila laku tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine korijena nosa.

22.              Stoga je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka, kao i njegov iskaz, te ga cijenio kao objektivan, potpun i sukladan pravilima struke, kao i svu materijalnu dokumentaciju koja je pročitana tijekom dokaznog postupka budući da vjerodostojnost iste nije ničim dovedena u pitanje.

23.              Isto tako, s obzirom na sve naprijed navedeno, a uzimajući u obzir da iskaz svjedoka K. I. u odnosu na odlučne činjenice glede nastalih ozljeda i mehanizma nastanka ozljeda nije proturječan medicinskoj dokumentaciji te nalazu i mišljenju vještaka, već se naprotiv s istima može dovesti u vezu, a cijeneći činjenicu da je njezin iskaz jasan, životan i logičan, to je sud iskaz ove svjedokinje u pogledu sporne činjenice tko ju je ozlijedio, kada i na koji način prihvatio kao istinit.

24.              Isto tako sud je kao istinit i vjerodostojan cijenio iskaz svjedoka K. I. u pogledu prijetnji koje joj je izrekao okrivljenik dok su se nalazili u prizemlju kuće. Naime, oštećenica je u iskazu navela da je okrivljenik kritične večeri rekao njoj i njenoj pokojnoj majci da će ih udaviti. Iz vrlo opširnog iskaza oštećene može se zaključiti da se ista osjećala uplašeno, pa je zato i pozvala D. P., koji se nalazio na katu kuće, da joj pomogne. Iako okrivljenik osporava da bi oštećenici rekao da će ju udaviti, iz iskaza oštećenice, a koji iskaz je potvrđen i iskazom J. Š., nedvojbeno proizlazi da su navedene riječi prijetnje izgovorene.

25.              S druge strane, s obzirom na naprijed utvrđene činjenice, sud nije prihvatio iskaz i obranu okrivljenog D. Š. prije svega u dijelu u kojem negira da bi na bilo koji način fizički napao oštećenu K. I. i da bi joj pritom nanio tjelesne ozljede kako ga se izmijenjenom optužbom tereti jer je u tom dijelu njegova obrana proturječna naprijed navedenim dokazima, napose iskazu svjedoka K. I. i J. Š. te nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka i priležećoj medicinskoj dokumentaciji s obzirom da je temeljem ovih dokaza, kako je to naprijed obrazloženo, a dovodeći iste u vezu s naprijed navedenim nespornim činjenicama, nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik, a ne neka druga osoba, kritične zgode u obiteljskoj kući u S., fizički napao oštećenu K. I., a nakon što joj je uputio prijetnju da će je udaviti. Isto tako sud nije prihvatio iskaz i obranu okrivljenika u dijelu u kojem negira da bi oštećenici prijetio jer je i u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti s iskazom oštećenice te je sud stajališta da je iskaz okrivljenika očito usmjeren na pokušaj izbjegavanja kaznene odgovornosti, posebno kada se još doda i činjenica da je okrivljenik različito iskazivao u odnosu na navedeni događaj na raspravi dana 19. siječnja 2024. i prilikom prvog ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu dana 23. veljače 2016.

26.              Uvažavajući naprijed navedeno, sud nije prihvatio niti iskaz svjedoka A. Š., supruge okrivljenika u dijelovima u kojima ista tvrdi da se iz prizemlja kuće čula glasna muzika pa da je zbog toga okrivljenik sišao u prizemlje. Ona je čula galamu te se uplašila, pa je otišla po svekrvu K. Š., koja je također u svome iskazu navela da joj je okrivljenik rekao da je te večeri u kući bila glasna muzika, za koju navodi da ju je i ona čula predvečer i da je onda nastala svađa i on je napadnut. Ovakvi iskazi imenovanih svjedokinja prije svega su kontradiktorni iskazu svjedoka K. I. i medicinskoj dokumentaciji, te nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka, a radi se o svjedocima upitne objektivnosti i nepristranosti s obzirom da je A. Š. u to vrijeme bila djevojka okrivljenika, a  sad mu je supruga, dok je K. Š., majka okrivljenika koja je također obzirom na iskaz koji je dala, bila ljuta na oštećenicu budući je živjela u kući za koju je okrivljenik smatrao da je njegova zbog Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopio sa J. Š., svojom bakom te su obje sa svojim svjedočkim iskazima pogodovale okrivljeniku iznoseći činjenice koje su potpuno kontradiktorne medicinskoj dokumentaciji, nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka te iskazu oštećene K. I..

27.              Dakle, sud je na temelju iskaza oštećene K. I., kao i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku izveo zaključak da je okrivljenik postupio na način kako ga se tereti izmijenjenom optužbom, odnosno da je dana 21. veljače 2016. oko 21,30 sati u S., u obiteljskoj kući, došao u prizemlje kuće u kuhinju  u kojoj su se nalazile njegova  tetka  K. I. i baka J. Š. te  u cilju da ih ustraši  izrekao im  riječi  „Jebem vam mater, koju prije da udavim“, a što je kod imenovanih izazvalo osjećaj bojazni i straha za vlastiti život, nakon čega je  pristajući da ih tjelesno ozlijedi,  svaku jednom rukom primio za vrat i stiskao, a  nakon što su se iste  uspjele osloboditi od njegovog  stiska primio je  K. I. za kosu  te joj iščupao pramen kose i naušnicu s lijevog uha, uslijed čega je K. I. zadobila tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine nosa. Da su ovakvi postupci okrivljenika kod žrtve izazvali osjećaj straha, te da je inkriminirane riječi doživjela kao ozbiljne prijetnje utvrđeno je na temelju iskaza same žrtve K. I., pa je stoga takvim postupanjem okrivljenik ostvario sva obilježja kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom - opisano po članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11, kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 2. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11 sve u vezi članka 51. KZ/11.

28.              U odnosu na subjektivne elemente kaznenih djela sud je utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja inkriminiranih kaznenih djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Nadalje, prema stajalištu suda okrivljenik je djela počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenih djela, a grubim fizičkim nasiljem prema K. I., svojoj tetki kao žrtvi te izgovaranjem inkriminiranih prijetnji žrtvi koje bi kod svake osobe izazvale uznemirenost i osjećaj straha za vlastiti život, htio ostvarenje upravo tih kaznenih djela. Nadalje, okrivljenik je u takvim postupcima morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da nije znao da je to protupravno postupanje. S obzirom na navedeno okrivljenik je kriv za počinjenje inkriminiranih kaznenih djela jer je bio ubrojiv, postupao s namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja zbog čega je proglašen krivim za svako od inkriminiranih kaznenih djela.

29.                Prilikom donošenja odluka o vrsti i visini kaznene sankcije sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

 

30.              Sud je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenoga D. Š. cijenio činjenicu da je otac troje djece koju je dužan uzdržavati. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio i protek vremena od počinjenja kaznenih djela kao i okolnost da nakon počinjenja istog nije imao sukob s oštećenicom te da je kazneno neosuđivan. S druge strane,  kao otegotno je cijenio način izvršenja kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. KZ/11, a u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 izostanak bilo kakvog kritičnoga odnosa kao i potrebu da se ispriča oštećenici za svoje postupanje. Uzimajući u obzir ovako utvrđene okolnosti te težinu i značaj kaznenog djela, te da je od počinjenja kaznenih djela prošlo dosta vremena, sud je okrivljenome D. Š. za počinjeno kazneno iz članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora  3 (tri) mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11, kaznu zatvora 4 (četiri) mjeseca, te je okrivljenik na temelju članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci, no kako je zaključak ovoga suda da nije nužno izvršenje kazne zatvora protiv okrivljenika da bi se ostvarila svrha kažnjavanja, to je sukladno članku 56. KZ/11,  okrivljenome D. Š. izrečena uvjetna osuda na rok od tri godine, držeći da će se i tako izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja, a okrivljenik ubuduće kloniti činjenja istih ili istovrsnih kaznenih djela.

31.              Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani okrivljenika, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju okrivljenika da postupa protivno zakonu. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 3 ( tri) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku okrivljenik ne počini novo kazneno djelo, upravo primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da je na vrijeme shvatio neprimjerenost takvog načina postupanja te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen, izvršiti.

 

32.              Oštećena K. I. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom od 6.636,14 eura upućena u parnicu jer podaci iz kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za potpuno ili djelomično dosuđenje postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.

 

33.              Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 sud je okrivljenika u cijelosti oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka, a s obzirom na njegove imovinske, pa kako je u obvezi uzdržavati svoje troje maloljetne djece, to je jasno da bi plaćanje troškova ovog postupka dovelo u pitanje ne samo uzdržavanje okrivljenika već i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

 

U Sisku 23. siječnja 2024.

                                                                                                                     Sutkinja

                                                                                                                 Gordana Muža Andreić,v.r.