REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4456/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Vesne Stanić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Josip Kozjak, odvjetnik iz Varaždina, Franjevački trg 11, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, nakon objave presude, 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21-01/546, URBROJ: 513-04-25-2 od 6. listopada 2025. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Varaždin KLASA: UP/I-410-23/2016-02/25128, URBROJ: 513-07-05-01/21-16 od 8. studenoga 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21- 01/546, URBROJ: 513-04-25-2 od 6. listopada 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, KLASA: UP/I-410-23/2016-02/25128, URBROJ: 513-07- 05-01/21-16 od 8. studenoga 2021.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 8. studenoga 2021., točkom I. izreke tužitelju se utvrđuje porez na dohodak za 2014. godinu, odnosno razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 25.878,88 kn. Točkom II. izreke tužitelj se obvezuje uplatiti razliku poreza i prireza u roku od 15 dana od dana primitka rješenja na naznačeni broj računa. Točkom III. izreke određeno je da se na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza obračunava i plaća zatezna kamata. Točkom IV. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe prigovor zastare s pozivom na odredbu članka 94. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 147/2008, 18/2011, 78/2012, 136/2012, 73/2013, 26/2015, 44/2016), prema kojem pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Nadalje, ističe da porezno tijelo nije ispitalo da li je tužitelj boravio izvan Republike Hrvatske više od 183 dana u 2014. godini, odnosno gdje je bilo središte životnih interesa tužitelja za 2014. godinu. Smatra da je u ovom predmetu bilo potrebno utvrditi status rezidentnosti tužitelja radi oporezivanja dohotka ostvarenog za 2014. cijeneći odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu. Poziva se na članka 4. navedenog Ugovora kojim je propisan postupak u slučaju utvrđenja „dvostruke rezidentnosti“. Navodi da ima prebivalište i u [adresa] i u Republici Sloveniji te da ga se ima smatrati isključivo slovenskim rezidentnom, s obzirom da ga sa Republikom Hrvatskom veže isključivo vlasništvo nekretnine u koju dolazi povremeno i to isključivo vikendom. Nastavno, da od 2011. godine neprekidno radi u Republici Sloveniji i tamo boravi više od 183 dana u periodu od 12 mjeseci, počevši od 2011. godine pa tokom svih narednih godina, uključivo i 2014. godinu koja je predmet oporezivanja u ovom postupku i gdje je prijavljen na sva obvezna osiguranja, uključivo i na zdravstveno i ima u vlasništvu automobil. Smatra da sve i da se uzme u obzir činjenica statusa poreznog obveznika kao izaslanog radnika u treću državu, isti opet ne bi udovoljio kriteriju fizičke prisutnosti u Republici Hrvatskoj u periodu od ukupno 183 dana u 2014. godini. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24 – dalje: ZUS), te je sud održao usmenu i javnu raspravu dana 30. lipnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tužitelja i tuženika, koji iako uredno pozvani, raspravi nisu pristupili, niti su svoj izostanak opravdali.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je u odnosu na tužitelja doneseno porezno rješenje 8. studenoga 2021. U obrazloženju rješenja prvostupanjsko tijelo je navelo da je u provedenom postupku, primjenjujući navedene odredbe nacionalnih propisa i međunarodnih Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu (Narodne novine, br. 8/05, dalje: Ugovor sa Republikom Slovenijom) i Ugovora između Republike Hrvatske i Kraljevine Nizozemske o izbjegavanju plaćanja poreza na dohodak i na imovinu (Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 3/01 . dalje: Ugovor sa Kraljevinom Nizozemskom) utvrđeno je da je tužitelj hrvatski rezident te je tijelo utvrdilo poreznu obvezu. Nadalje, glede utvrđivanja tužiteljeve rezidentnosti, da je, između ostalog, tužitelju 23. svibnja 2019. na obrascima KIDO 12-Zahtjev za povrat poreza na druge dohotke, za 2014., 2015., 2016., 2017., i 2018. potvrđeno od strane Porezne uprave-Područnog ureda Varaždin, Ispostave Varaždin da je isti rezident Republike Hrvatske prema članku 4. stavku 2. Ugovora sa Republikom Slovenijom. Isto tako, tijelo je navelo da, uzimajući u obzir odredbe Ugovora sa Republikom Slovenijom, da je tužitelj u 2014. godini kao zaposlenik slovenskog poslodavca bio izaslan na rad u Kraljevinu Nizozemsku te da u nadziranoj godini niti u Republici Sloveniji, a niti u državi izaslanja nije bio fizički prisutan više od 183 dana. Prilikom utvrđivanja porezne obveze tijelo je uračunalo uplaćeni porez u Kraljevini Nizozemskoj, dok je za porez uplaćen u Republici Sloveniji navelo da se isti ne može uračunati u godišnji obračun poreza na dohodak za 2014., obzirom da je tužitelj bio izaslan na rad u drugu državu te nije niti trebao plaćati porez u Republici Sloveniji, budući da Republika Slovenija nije bila država izvora/rada. Također, tijelo je navelo da je Porezna uprava Republike Slovenije rješenje o rezidentnosti tužitelja kao slovenskog rezidenta donijela samo na temelju nacionalnih propisa, Zakona o porezu na dohodak Republike Slovenije, koji definira u članku 6. točki 1. da je porezni obveznik rezident Slovenije u bilo koje vrijeme tijekom porezne godine, ako ima službeno prijavljeno prebivalište u [adresa], a da pritom nije uvažila odredbe članka 4. stavka 2. međunarodnog Ugovora sa Republikom Hrvatskom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu, koji je po pravnoj snazi iznad nacionalnog propisa. Nastavno, da je prvostupanjsko tijelo razmjenom podataka sa Poreznom upravom Republike Slovenije zaprimilo podatke o ostvarenim primicima tužitelja u Republici Sloveniji za 2014. godinu, što u protivnom, da je Republika Slovenija istog smatrala svojim poreznim rezidentom, ne bi dostavila. Nadalje, tijelo je navelo da je putem međunarodne razmjene podataka zaprimilo od Kraljevine Nizozemske 22. ožujka 20219. podatke da je tužitelj u 2014. godini ostvario bruto dohodak u iznosu od 19.412,00 EUR te uplatio porez u iznosu od 1.168,00 EUR.

9. Tuženik je odbio žalbu tužitelja navodeći da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je tužitelj hrvatski rezident na temelju odredaba Općeg poreznog zakona, Zakona o porezu na dohodak i u skladu s člankom 14. stavkom 2. Ugovora sa Republikom Slovenijom, o čemu je dalo detaljno obrazloženje. Slijedom navedenog tužitelju je prvostupanjsko tijelo oporezovalo dohodak po načelu svjetskog dohotka . Također, da se tužitelj u Republici Sloveniji izjasnio kao rezident Republike Hrvatske i da je Republika Slovenija dostavila podatke o ostvarenom dohotku za tužitelja. U odnosu na tužiteljev prigovor zastare ističe da u situaciji kada je porezni obveznik bio dužan podnijeti godišnju prijavu poreza na dohodak, a istu nije podnio te kada porezno tijelo nije znalo niti je moglo znati za postojanje obveze poreznog obveznika koji je tu poreznu obvezu dužan prijaviti, mjerodavno je kada je porezno tijelo saznalo za istu, a što u konkretnom slučaju znači da je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela teći istekom 2019. godine kada je porezno tijelo saznalo za ostvareni inozemni dohodak, a koji stav je izražen u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-3488/20-2 od 11. studenog 2020.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj u 2014. godini bio zaposlen u Republici Sloveniji te da je kao izaslani radnik radio u Kraljevini Nizozemskoj.

11. Međutim, sporno je da li je nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze, odnosno da li je tužitelju pravilno utvrđen porez na dohodak za 2014. godinu, kako je to određeno osporenim rješenjem.

12. Sukladno članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona ( Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, dalje: OPZ) pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

13. Sukladno članku 4. stavku 2., Ugovora sa Republikom Slovenijom, ako je prema odredbama stavka 1. neka fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način:

a) smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište, ako ima prebivalište u objema državama, smatra se rezidentom one države s kojom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa),

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište,

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatra se rezidentom samo one države čiji je državljanin, d) ako je osoba državljanin obje države ili niti jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica rješavaju ovo pitanje međusobnim dogovorom.

14. Sukladno članku 14. stavku 1. Ugovora sa Republikom Slovenijom, u skladu s odredbama članka 15., 17., 18. i 19. plaće, naknade i druga slična primanja koja rezident države ugovornice ostvari nesamostalnim radom, oporezuju se samo u toj državi, osim ako se nesamostalni rad obavlja u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanja koja se od toga ostvaruju mogu se oporezivati u toj drugoj državi. Stavkom 2. određeno je da neovisno o odredbama stavka 1., primanja koja rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuju se samo u prvospomenutoj državi ako: a) primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u bilo kojem dvanaestomjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u predmetnoj poreznoj godini, i

b) primanja isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ono isplati u njegovo ime,

c) primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu koju poslodavac ima u drugoj državi.

15. Sukladno članku 23. stavku 1. Ugovora sa Republikom Slovenijom, kad rezident države ugovornice ostvari dohodak ili posjeduje imovinu koja se u skladu s odredbama ovog Ugovora, može oporezivati u drugoj državi ugovornici, prvospomenuta država će odobriti:

a) kao odbitak od poreza na dohodak toga rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u toj drugoj državi,

b) kao odbitak od poreza na imovinu toga rezidenta iznos koji je jednak porezu na imovinu plaćenom u toj drugoj državi.

16. Sukladno članku 15. stavku 1. Ugovora sa Kraljevinom Nizozemskom propisano je da se u skladu s odredbama članaka 16., 18. i 19. plaće i slična primanja koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada, oporezuju samo u toj državi, osim ako se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanja koje se od toga ostvaruje mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

17. Člankom 15. stavkom 2. istog Ugovora sa Kraljevinom Nizozemskom propisano je da neovisno o odredbama stavka 1. istog članka , primanja koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuju se samo u prvospomenutoj državi ako:

a) primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u bilo kojem dvanaestomjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u predmetnoj poreznoj godini, i

b) ako primanja isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ono isplati u njegovo ime i

c) ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu koju poslodavac ima u drugoj državi.

18. Sukladno članku 82. stavku 1. Pravilnika o porezu na dohodak ( Narodne novine, broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13) U inozemstvu plaćen porez iz dohotka rezidenta, koji prema tuzemnim propisima podliježe oporezivanju u tuzemstvu, uračunava se u tuzemni porez na dohodak, ako ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili višestranim međudržavnim ugovorima i sporazumima nije drukčije određeno (članak 37. stavak 4. Zakona).

Stavkom 2. istog članka određeno je da se porez plaćen u inozemstvu može uračunati samo na temelju potvrde inozemnog poreznog tijela o uplaćenom porezu u inozemstvu ili na temelju potvrde za to ovlaštene osobe o uplaćenom porezu u inozemstvu. Stavkom 3. istog članka propisano je da se inozemni porez može uračunati samo ako odgovara tuzemnom porezu na dohodak, i to do visine obračunanog tuzemnog poreza na inozemni dohodak.

19. Predmet ovog spora je utvrđivanje poreza na dohodak za 2014. godinu.

20. Osnovni prigovor tužitelja je da je predmetna porezna obveza zastarjela i da je u 2014. godini imao status slovenskog poreznog rezidenta pa da iz tog razloga nije bilo osnove da ga se oporezuje za 2014. godinu kao hrvatskog poreznog rezidenta.

21. U odnosu na tužiteljev prigovor zastare, Sud ističe kako se sukladno stavu izraženom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-3488/20- 2 od 11. studenog 2020., u situaciji kada je porezni obveznik bio dužan podnijeti godišnju prijavu poreza na dohodak, a istu nije podnio te kada porezno tijelo nije znalo niti je moglo znati za postojanje obveze poreznog obveznika koji je tu poreznu obvezu dužan prijaviti, mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za istu, a što u konkretnom slučaju znači da je sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela teći istekom 2019. godine kada je porezno tijelo saznalo za ostvareni inozemni dohodak, i da u konkretnom slučaju, zastara nije nastupila.

22. Nadalje, Sud nalazi da je u ovom sporu nesporno utvrđeno da je tužitelj u 2014. godini imao prijavljeno prebivalište u [adresa] i da mu je za 2014. godinu od strane prvostupanjskog tijela izdana potvrda o rezidentnosti u Republici Hrvatskoj u smislu odredbe članka 4. stavka 2. Ugovora sa Republikom Slovenijom. Nastavno, da je tužitelj u 2014. godini radio u Republici Sloveniji, odnosno bio je zaposlenik slovenskih društava RM Vuk d.o.o. i DNV d.o.o. – u stečaju te da je u razdoblju od 1. siječnja 2014. - 8. ožujka 2014. bio izaslani radnik od poslodavca RM Vuk d.o.o. te da je u razdoblju od 9. ožujka 2014. – 31. prosinca 2014. bio izaslani radnik od poslodavca DNV d.o.o. u stečaju. Na izaslani rad bio je upućen u Kraljevinu Nizozemsku.

23. Isto tako, Sud nalazi da je u provedenom postupku tijelo sagledalo utvrđene činjenice u cjelini s posebnom pozornošću na osobne radnje tužitelja u nadziranoj godini poput kupnje nekretnine i dobivanja porezne olakšice za stan u [adresa] kod koje je jedan od uvjeta i boravak u mjestu i na adresi gdje se nekretnina nalazi i ispravno zaključilo da je središte tužiteljevih životnih interesa u Republici Hrvatskoj i da ga se ima smatrati hrvatskim rezidentom . Također, sud nalazi da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti koje propisuje članak 14. stavak 2. Ugovora sa Republikom Slovenijom da bi se tužitelja moglo smatrati isključivo rezidentom Republike Slovenije.

24. Nastavno, kako je tužitelj u nadziranoj godini bio izaslan na rad u Kraljevinu Nizozemsku, tijelo je ispravno primjenjujući članak 23. stavak 1. Ugovora sa Kraljevinom Nizozemskom uračunalo plaćeni porez u Kraljevini Nizozemskoj u tuzemnu poreznu obvezu, slijedom čega je doneseno rješenje zakonito.

25. Također, tijelo je ispravno zaključilo da se plaćeni porez u Republici Sloveniji ne može uračunati u godišnji obračun poreza na dohodak za 2014. godinu iz razloga što je iz potvrde Zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Republike Slovenije razvidno da je tužitelj bio izaslan na rad u drugu državu, odnosno da tužitelj nije ni trebao plaćati porez u Republici Sloveniji budući da Republika Slovenija nije bila država izvora/rada.

26. S obzirom da tužiteljevi prigovori nisu osnovani te isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj Sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te provedeni postupak i osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

27. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke presude.

28. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, odluka o troškovima donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II izreke)

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Josip Kozjak, Varaždin, Franjevački trg 11

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV

3. U spis