1              Poslovni broj: 8 Kž-644/2023-7

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 8 Kž-644/2023-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog V. C. i dr. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući povodom žalbi državnog odvjetnika, 1. optuženog V. C. i 2. optuženog S. G. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru broj 2 K-8/2014 od 20. rujna 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              I. Prihvaća se žalba 1. optuženog V. C. te djelomično žalba 2. optuženog S. G., preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se 1. optuženi V. C. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11., a 2. optuženi S. G. zbog kaznenog djela pomaganja u neovlaštenoj proizvodnji i prometu drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11 u vezi sa člankom 38. KZ/11., zbog kojih su prvostupanjskom presudom proglašeni krivim osuđuju i to 1. optuženi V. C., na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a 2. optuženi S. G. na temelju članka 190. stavak 2. u vezi sa člankom 48. stavak 2. KZ/11. i člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

 

              II. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. 2. optuženom S. G. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2009. pa do 6. listopada 2009.

 

III. Odbijaju se kao neosnovane žalba državnog odvjetnika i u ostalom dijelu žalba 2. optuženog S. G. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim 1. optuženog V. C. i 2. optuženog S. G. da su počinili kaznena djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama i to 1. optuženik V. C. iz članka 190. stavak 2. KZ/11., a 2. optuženi S. G. iz članka 190. stavak 2. KZ/11. u vezi sa člankom 38. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci pobijane presude. Na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11. 1. optuženi V. C. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i četiri mjeseca, a na temelju članka 190. stavak 2. u vezi sa člankom 38. KZ/11. 2. optuženi S. G. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Na temelju članka 54. KZ/11. 2. optuženom S. G. je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2009. do 6. listopada 2009.

 

2. Na temelju članka 190. stavak 8. KZ/11. u odnosu na 1. optuženog V. C. je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to opojne droge heroin, u količini od 20,46 grama, privremeno oduzete prema zapisniku o očevidu Policijske uprave zadarske broj 511-18-04-05/K-17/09 od 7. veljače 2009.

 

3. Na temelju odredbe članka 190. stavak 8. KZ/11. u odnosu na 1. optuženog S. G. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to opojne droge heroin u količini od 10,63 grama, privremeno oduzete prema zapisniku o očevidu Policijske uprave zadarske broj 511-18-04-05/K-17/09 od 7. veljače 2009. te zapisniku o pretrazi prijevoznog sredstva od 7. veljače 2009.

 

4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa stavkom 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) 1. optuženi V. C. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-6- ZKP/08.

 

5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08. naloženo je 2. optuženom S. G. da naknadi troškove provedenog dokaznog postupka u visini od 583,98 eura / 4.400,00 kuna (1 eura = 7.53450 kuna) sve u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.

 

6. Protiv presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP/08. s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u odluci o kazni na način da optuženike osudi na kazne zatvora u dužem trajanju, 1. optuženi V. C. putem branitelja T. K., odvjetnika u Z., zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP/08. s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da 1. optuženiku izrekne kaznu zatvora u trajanju jedne godine uz primjenu uvjetne osude te 2. optuženi S. G. putem branitelja L. V., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 467. stavak 1. točka 1. ZKP/08., zbog povrede kaznenog zakona iz članka 467. stavak 1. točka 2. ZKP/08., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i zbog odluke o kazni iz članka 467. stavak 1. točka 4. ZKP/08., s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu preinači na način da 2. optuženog S. G. oslobodi optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

7. 1. optuženi V. C. je putem branitelja, odvjetnika T. K., podnio odgovor na žalbu u kojem je predložio odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

 

8. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

9.  S obzirom na zahtjev 2. optuženog S. G., sadržan u njegovoj žalbi, a u skladu s odredbom članka 475. stavak 2. ZKP/08. o sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, 2. optuženi S. G. i branitelji optuženika odvjetnici T. K. i L. V. koji uredno obaviješteni nisu pristupili na sjednicu vijeća pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.

 

10. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, žalba 1. optuženog V. C. je osnovana, a žalba 2. optuženog S. G. je djelomično osnovana.

 

11. Nije u pravu 2. optuženi S. G. kada pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. tvrdi da je izreka prvostupanjske presude proturječna sama sebi i razlozima presude u odlučnim činjenicama. Naime, izreka presude je jasna i u skladu s razlozima presude, tako da nema govora o ikakvim proturječnostima. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, 2. optuženi S. G. ponavlja svoju obranu, tvrdeći da nema nikakvih saznanja o namjeri 1. optuženog V. C. kritične zgode da preuzme opojnu drogu, da se našao u krivo vrijeme na krivom mjestu, odnosno polemizira sa zaključcima suda da se u njegovom ponašanju pronalaze sve bitne sastavnice terećenog kaznenog djela, što ukazuje da, iako pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, sadržajno pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. 2. optuženi S. G. proglašen je krivim da je automobilom vozio 1. optuženog V. C. do mjesta gdje je ovaj preuzeo, odnosno nabavio drogu, radi se o ukupno 30,99 droge hašiša pa da je na taj način pomogao 1. optuženom V. C. u počinjenju kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11. Pomaganje, kao oblik sudjelovanja u počinjenju kaznenog djela, je svako podupiranje glavnog počinitelja u počinjenju kaznenog djela, pomagač može počinjenje kaznenog djela olakšati, ubrzati, intenzivirati, ne mora nužno omogućiti počinjenje kaznenog djela, niti ima vlast nad kaznenim djelom. Vožnja automobila koju je u počinjenju kaznenog djela 1. optuženog V. C. poduzeo 2. optuženi S. G. je sigurno utjecala da 1. optuženi V. C. što brže dođe u posjed nabavljene količine droge, da se što manje zadržava na mjestu gdje je ostavljena droga i time teže dovede u mogućnost otkrivanja ilegalne djelatnosti, tako da po svojim obilježjima ima karakter radnje pomaganja, međutim, sporna je svijest 2. optuženog S. G., odnosno je li bio svjestan da vožnjom automobila podupire radnju 1. optuženog V. C. i je li to htio, ili barem pristao učiniti.

 

13. Prvostupanjski je sud nakon detaljne i sveobuhvatne analize obrana 1. optuženog V. C. i 2. optuženog S. G. te njihovog ponašanja po nailasku i zaustavljanju od strane policijskih djelatnika, posve osnovano zaključio da je između optuženika postojao dogovor da 2. optuženi S. G. odveze 1. optuženog V. C. do mjesta gdje će ovaj preuzeti drogu, kao i da je 2. optuženi S. G. to htio. Prvostupanjski sud je ispravno otklonio kao neuvjerljivu obranu 2. optuženog S. G. da ne bi znao zašto ga je 1. optuženi V. C. tražio uslugu prijevoza jer je neživotno i neuvjerljivo da bi 2. optuženi S. G. tražio od nadređenih da napusti gradilište, na kojem je radio, da bi odvezao poznanika da kupcu motocikla preda tablicu, retrovizor ili blatobran. Predaja tablice, retrovizora i blatobrana nije zahtijevala hitnost u postupanju i napuštanje radnog mjesta, niti je uvjerljivo da se isto ostavlja u parkiranom i nezaključanom vozilo, a ne direktno kupcu. Upravo činjenica da se u parkiranom i nezaključanom vozilu nalazila droga opravdava hitnost u postupanju i potrebu brzog prijevoza, a kako ne bi netko neovlašteno došao u posjed droge ili bi ista djelatnost bila otkrivena. Nadalje, ponašanje 2. optuženog S. G. nakon pokušaja zaustavljanja po djelatnicima policije A. L., Z. Š. i I. B., naglo kočenje na nailazak policijskog vozila koje blokira put vozilu G. kojim upravlja te odmah kretanje unatrag velikom brzinom dok policajci trče za vozilom, ukazuje da je bio svjestan što prevozi i zbog toga je pokušao izbjeći policijsko postupanje. Odbacivanje droge uslijedilo je tek nakon toga, a što potvrđuju policijski djelatnici M. B., D. P. i G. B., koji su zaustavili vozilo u kojem su bili optuženici, tako da tvrdnja 2. optuženog S. G. da je tek u tom trenutku shvatio da je 1. optuženi V. C. preuzeo drogu je neutemeljena i neprihvatljiva.

 

14. Pobijajući odluku o kazni, državni odvjetnik navodi da su izrečene kazne u odnosu na oba optuženika preblage i ne mogu ostvariti svrhu u pogledu specijalne i generalne prevencije. Smatra da je prvostupanjski sud u odnosu na 1. optuženog V. C. precijenio olakotne okolnosti manifestirane u činjenicama smanjene ubrojivosti, ali ne bitno, priznanja učina djela u lipnju 2012., proteka vremena i kajanja, a podcijenio je otegotnu okolnost manifestiranu u činjenici višestruke osuđivanosti u činjenju djela zlouporabe opojnih droge. U odnosu na 2. optuženog S. G. smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti u vidu činjenice proteka vremena od učina djela, smanjene ubrojivosti, ali ne bitno, sudjelovanja u Domovinskom ratu zbog čega je višestruko pohvaljivan i odlikovan, a podcijenio je otegotne okolnosti u vidu njegove kaznene osuđivanosti.

 

15. Nasuprot stavu državnog odvjetnika, 1. optuženi V. C. pobijajući odluku o kazni ističe da je izrečena kazna prestroga i suprotna zakonskoj svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ711. Smatra da je olakotnim trebalo cijeniti i činjenicu da je u međuvremenu u cijelosti izdržao zatvorsku kaznu po djelomično potvrđenoj presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj K-19/2010 zbog čega sada ne može ostvariti objedinjavanje kazni, da je sud precijenio višestruku osuđivanost pri čemu nije jasno uzeta u obzir i presuda Županijskog suda u Zadru K-19/2010., a da je sud podcijenio činjenicu da je 1. optuženik odmah i u cijelosti priznao kazneno djelo za koje je osuđen i protek vremena od počinjenja inkriminiranog kaznenog djela.

 

16. Žaleći se zbog odluke o kazni, 2. optuženi S. G. navodi da je izrečena kazna zatora previsoko odmjerena imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a sama svrha kažnjavanja uslijed proteka vremena mogla se je ostvariti i uvjetnom osudom, osobito imajući u vidu činjenicu duševnog stanja optuženika. Ističe da je 2. optuženi S. G. surađivao s tijelom progona, korektno se držao pred sudom te ni na koji način nije onemogućavao i opstruirao kazneni postupak.

 

17. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11., odlučne za proces individualizacije kazne pa je tako kao olakšavajuću okolnost na strani 1. optuženog V. C. cijenio smanjenu ubrojivost tempore criminis, priznanje učina kaznenog djela u lipnju 2012., izraženo kajanje te protek vremena od počinjenja (2009.) do danas, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, dok je 2. optuženom S. G. kao olakotno cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela, smanjenu ubrojivost, sudjelovanje u Domovinskom ratu, višestruku pohvaljivanost i odlikovanost tijekom rata Spomenicom Domovinske zahvalnosti, dok mu je kao otegotno cijenio kaznenu osuđivanost.

 

18. Međutim, nakon što ih je ispravno utvrdio, nije ih primjereno vrednovao, odnosno dao im odgovarajući značaj, posebno kada se ima u vidu protek vremena od počinjenja terećenog kaznenog djela i činjenicu da je u vrijeme počinjenja djela 7. veljače 2009. 1. optuženi V. C. bio osuđivan i to presudom Općinskog suda u Sinju, broj K-19/98. od 24. veljače 2000., pravomoćnom istog dana zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca, primijenjena je uvjetna osuda i utvrđen rok provjeravanja u trajanju jedne godine, presudom Općinskog suda u Zadru, broj K-269/02. od 15. studenog 2002., pravomoćnom istog dana, zbog kaznenog djela krađe iz članka 216. stavak 1. KZ/97. i nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 335. stavak 1. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, primijenjena je uvjetna osuda i utvrđen rok provjeravanja u trajanju dvije godine, presudom Općinskog suda u Zadru, broj K-892/03. od 10. veljače 2004., pravomoćnom 1. ožujka 2004. zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavak 1. i 3. u vezi sa člankom 216. stavak 1. KZ/97. te kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 1. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci, presudom Općinskog suda u Zadru, broj K-361/02 od 22. listopada 2004., pravomoćnom 29. ožujka 2005. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, presudom Općinskog suda u Zadru, broj K-338/06. od 7. travnja 2009., pravomoćnom 25. travnja 2009. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga na kaznu zatvora u trajanju dva mjeseca te presudom Općinskog suda u Zadru, broj K-521/06. od 20. svibnja 2009., pravomoćnom istoga dana zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 1. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca, dakle, u pet navrata zbog tada osnovnog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 1. KZ/11., a koje se odnosilo na neovlašteno posjedovanje tvari ili pripravaka koji su propisom proglašeni opojnim drogama, što je u, međuvremenu, dekriminalizirano. Kada se, dakle, uzme u obzir da je optuženik osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, ali blažeg od sada terećenog, kao i činjenica da je od počinjenja inkriminiranog kaznenog djela prošlo više od četrnaest godina, tada je kazna zatvora u trajanju dvije godine i četiri mjeseca, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neprimjerena svim istaknutim okolnostima. Stoga je prihvaćena žalba 1. optuženog V. C. i preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni tako što je 1. optuženi V. C. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

 

19. U odnosu na 2. optuženog S. G., prvostupanjski sud je propustio imati u vidu da je u vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela ovaj optuženik bio neosuđivan, osuđivan je tek deset godina kasnije, presudom Općinskog suda u Zadru, broj K-245/19. od 30. listopada 2019., pravomoćnom 3. ožujka 2020. zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 331. stavak 1. u vezi sa člankom 51. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, što je različito kazneno djelo od kaznenog djela zbog kojeg mu se sudi u ovom postupku. Činjenica neosuđivanosti u vrijeme počinjenja djela kao i stupanj krivnje 2. optuženog S. G. koji nije bio najvišeg stupnja jer je 2. optuženik tempore criminis, a prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka mr. sc. R. B., dr. med. zbog ovisnosti o opojnim drogama jer redovito uzimao H., a jednom mjesečno i heroin, bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, kao i protek vremena od počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju izricanje blaže kazne od zakonom propisanog minimuma za ovo kazneno djelo, stoga je ovaj drugostupanjski sud osudio 2. optuženog S. G. na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci. Kazne zatvora na koje su osuđeni 1. optuženi V. C. i 2. optuženi S. G. primjereni su jačini ugrožavanja i povredi zaštićenog dobra, pobuda iz kojih su postupali optuženici, načinu počinjenja i skrivljenim učincima kaznenog djela, njihovim prijašnjim životima, osobnim i imovinskim prilikama optuženika, njihovom ponašanju nakon počinjenja kaznenog djela te će u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženike, kao i na sve ostale, da ne čine kaznena djela, shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, omogućit će optuženicima ponovno uključivanje u društvo te predstavljaju adekvatnu društvenu osudu za ono što su počinili. Nekom težom kaznom, za koju se zalaže državni odvjetnik, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne bi bila ostvarena svrha kažnjavanja.

 

20. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, niti da bi bila ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

21. Slijedom navedenog, prihvaćanjem žalbe 1. optuženog V. C. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe 2. optuženog S. G., na temelju odredbe članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude. Kako je 2. optuženi S. G. bio u istražnom zatvoru, na temelju odredbe članka 54. KZ/11. odlučeno je kao pod točkom II. izreke, dok su u ostalom dijelu žalba 2. optuženog S. G. i žalba državnog odvjetnika odbijene kao neosnovane te je u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđena pobijana presuda (točka III. izreke).

 

U Zagrebu 23. siječnja 2024.