Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ob-32/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Šarušić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika GS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Delić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-221/2021-81 od 2. travnja 2026., na sjednici vijeća 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-221/2021-81 od 2. travnja 2026. u dijelu pod točkom IV. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-221/2021-81 od 2. travnja 2026. u dijelu pod točkom I., II., III., i VI. izreke.

III. Prihvaća se dopuna žalbe tuženika, kao djelomično osnovana i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob -221/2021-81 od 2. travnja 2026. u dijelu pod točkom I. i II. izreke u pogledu početka tijeka zakonskih zateznih kamata na način da kamate na dosuđeni iznos od 71.483,87 eura (točka I.) i dosuđeni iznos od 49.078,50 eura (točka II.) teku od 16. travnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznose navedene pod točkom III. izreke ove presude, u odnosu na početak tijeka i to za razdoblje od 6. ožujka 2014. pa do 16. travnja 2019., kao neosnovan.

V. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika na naknadu žalbenog troška, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici DS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 71.483,87 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici DS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 49.078,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici DS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 37.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužiteljica DS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnici svaki u ½ idealnog dijela nekretnine i to: -1. suvlasničkog dijela 132/1000 dijela (E-1) [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , [adresa], površine 379 m2 (dvorište, površine 206 m2, stambena zgrada, [adresa], površine 173 m2) – trosobni stan oznake „A“-južni stan u prizemlju, površine 69,12 m2, sa pripadajućom loggiom površine 4,98 m2, terasom površine 2,67 m2, spremištem oznake „A“ u podrumu površine 2,15 m2, parkirnim mjestom oznake PM3 površine 10 m2 i parkirnim mjestom oznake PM 8 površine 11,25 m2, te se ova suvlasnička zajednica razvrgava civilnom diobom-utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem stranaka prema njihovim suvlasničkim omjerima.“

V. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 71.483,87 EUR do zatraženog iznosa od 98.939,01 EUR (745.456,00 kn), preko dosuđenog iznosa od 49.078,50 EUR do zatraženog iznosa od 74.204,26 EUR (559.092,00 kn).

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 61.312,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. travnja 2026. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u rolu 15 dana."

1.2. Prvostupanjski rješenjem odlučeno je:

"Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na stan u [adresa] je povučen."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom žale se tužiteljica i tuženik.

2.1. Tužiteljica se žali protiv dijela presude pod točkom IV. izreke kojim je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije imao pravnu osnovnu za dosuditi cijelu nekretninu tuženiku, već je isti uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebao usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice, te dosuditi ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da tužiteljici dosudi predmetni suvlasnički dio nekretnine ili podredno da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 4.116,80 eura.

2.2. Tuženik se žali protiv presude u dijelu pod točkama I., II. , III. i VI. izreke iz svih zakonom propisanih razloga predviđenih u članku 353. Zakona o parničnom postupku, odnosno žali se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev, te obveže tužiteljicu na plaćanje svih troškova ovog postupka, ili podredno da drugostupanjski sud ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 7.331,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2.2.1. Tuženik je podnio i dopunu žalbe, u kojoj dopuni ističe da je tužiteljica podneskom od 16. travnja 2019. preinačila tužbeni zahtjev s prvotno stvarno -pravnog u obvezno-pravni, odnosno zatražila je isplatu, ali je u odnosu na zakonsku zateznu kamatu ostala kod zahtjeva podnesenog u tužbi 6. ožujka 2014. kao da je od početka postavila tužbeni zahtjev za isplatu. Kako je tužiteljica takav zahtjev postavila tek po preinaci tužbenog zahtjeva podneskom od 16. travnja 2019. onda joj je sud mogao priznati zakonsku zateznu kamatu najranije od tog dana, odnosno od dana kada je preinaka napravljena, a nikako od dana podnošenja tužbe. Stoga tuženik smatra da je prvostupanjski sud na štetu tuženika pogrešno primijenio materijalno pravo, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev, te obveže tuženu na plaćanje svih troškova ovog postupka, dok podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu tužiteljice odgovorio je tuženik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice, i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.

3.1. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane, dok je dopuna žalbe tuženika u odnosu na početak tijeka zakonskih zateznih kamata osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u okviru žalbenih navoda tuženika i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u svezi odredbe članka 8. ZPP-a na koju se poziva tuženik, a ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i zakonito ocijenio sve dokaze provedene u ovom postupku.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim zahtjeva utvrđenje da je stan u [adresa], oznake A suvlasništvo stranaka u ½ dijela te se suvlasnička zajednica razvrgava civilnom diobom – utvrđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem stranaka prema njihovim suvlasničkim omjerima, da je tuženik GS dužan tužiteljici DS isplatiti iznos od 745.456,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, isplatiti tužiteljici iznos od 559.092,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe, te iznos od 37.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te stvarno-pravni zahtjev za utvrđenjem da je suvlasnica ½ stana u [adresa], na adresi [adresa], pobliže opisanog pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude.

9. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik zaključili brak **.**.1998., a živjeli su zajedno do mjeseca svibnja 2013.,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženika upoznala u lipnju 1997., te su nakon mjesec dana od dana upoznavanja počeli živjeti u izvanbračnoj zajednici i to u stanu tuženika na adresi u [adresa],

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je tužitelju upoznao u ljeto 1997. i tada su stupili u vezu, a počeli su živjeti zajedno nekoliko mjeseci prije sklapanja braka, a dokaz o tome je promjena prebivališta tužiteljice, brak su zaključili **.**.1998.,

- da je u braku rođeno dvoje djece,

- da je tijekom postupka utvrđeno da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice od 5. rujna 1998. do 14. svibnja 2013. stekle stan u [adresa], oznake "A" i "H", uređivali nekretninu na Silbi, te su imali novčana sredstva na računima u bankama,

- da su za vrijeme trajanja bračne zajednice obje stranke bile zaposlene, ostvarivale su solidna primanja i imali dobar životni standard,

- da iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. SS poslovni broj O- 1391/2012, UPP/OS-165/2012 od 21. studenog 2012. proizlazi da je tuženi u cijelosti naslijedio kuću i pomoćnu zgradu izgrađenu na čestici 2320/5, k. o. [katastarska općina],

- da iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog između LS i D kao prodavatelja, te SS kao kupca proizlazi da je SS kupio čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] veličine 485 m2 na kojoj je započeta gradnja kuće za odmor,

- da iz ugovora o zajedničkom ulaganju od 4. ožujka 2008. proizlazi da su TS, MS i BS te poduzeće Medijak d.o.o. sklopili ugovor o ortakluku kako bi zajednički izgradili stambenu građevinu na kč. br. [katastarska čestica] , upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da MS unosi 1/3 dijela zemljišta nalazećeg na kč. br. [katastarska čestica] upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] , k. o. [katastarska općina], te 55.500,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti, a nakon što stambena zgrada bude izgrađena MS će pripasti u vlasništvo stan u nadgrađu oznake u projektu H4-S parkirno mjesto oznake PM2, spremište u podrumu oznake 5 površine 2 m2 uz obvezu isplate novčanih sredstava poduzeću Medijak d.o.o.,

- obzirom na vrijeme stjecanje nekretnina i to stanova u [adresa]. ili 2010. te obavljanja građevinskih radova na nekretnini na Silbi a koji su vršeni nakon 2000. ima se primijeniti Obiteljski zakon (Narodne novine 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, dalje: ObZ),

- da su za vrijeme trajanja bračne zajednice od **.**.1998. do **.**.2013. tužiteljica i tuženik stekli stan u [adresa] oznake „A“ i „H“, uređivali nekretninu na [adresa], te su imale novčana sredstva na računima u bankama,

- da je tužiteljica tijekom postupka iznosila da je stan u [adresa] oznake "A", te podrumski prostor kupljen za gotovinu, novcima koje su stranke držale u stanu,

- da su je stan oznake "H" temeljem ortačkog ugovora dobila majka tuženika MS i to veličine 70 m2 da bi stranke kupile dodatnih 70 m2 stambenog prostora za 50.000,00 eura,

- da su uređivali stan tako su ostaklili terasu, proširili sobe na način da su pomaknuti zidovi na terasu, te namještale stan, a u odnosu na nekretninu na [adresa] tužiteljica je navela da je zemljište sa kućom u roh-bau gradnji kupio otac tuženika ali su stranke ulagale u kuću od 2000., te su tako digle kat, uredile terasu, garažu, malu kućicu kraj kuće, te vršile unutarnje uređenje i to sve sredstvima svoje zarede ,

- da su u bankama i oročavale novac kojeg su zaradili u braku,

- da je tuženik vezano za stan u [adresa], oznake "A" naveo da je stan kupljen u braku za 100.000,00 eura sa izbom i parkirnim mjestom na način da je novac posudio od svog oca i brata, a da se po smrti oca obvezao vratiti taj novac bratu, koji novac je vratio nakon prodaje stana na [adresa]. kojeg je prodao za 100.000,00 eura, te da je nekretninu na [adresa] istu kupio i sagradio njegov otac,

- da je u pogledu stana oznake "H" naveo je da se prema ortačkom ugovoru radi o stanu majke te u ugovoru stoji da stan ima 94 m2 + terase, dokupljen je podrum za 10.000,00 eura, a stranke su vršile unutarnje uređenje,

- da u pogledu novaca na računima u bankama tuženik naveo da je od oca dobio dar od 100.000,00 eura 1999. godine koje je oročio u [adresa] na 10 godina , kamate od oročenih sredstava su korištene za podmirenje troškova obitelji, te je 2009. novac prebacio u banke u Hrvatskoj i to u [obrt] i [obrt], a tužiteljica je imala punomoć na te račune,

- da je prema iskazima stranaka i dokumentaciji u spisu stan u [adresa], oznake H stečen na način da je majka tuženika MS potpisala ugovor o zajedničkom ulaganju sa poduzećem Medijak d.o.o. radi izgradnje stambene zgrade te je unijela 1/3 dijela zemljišta i iznos od 55.500,00 eura, te nakon izgradnje zgrade MS će pripasti stan u nadgrađu oznake H4-S (danas stan oznake H), parkirno mjesto PM2 i spremište u podrumu,

- da je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za stan utvrđeno je da je MS pripao stan površine 92.01 m2,

- da je svjedok IS naveo kako je MS dobila stan u potkrovlju te je uz isti bila i vezana nadoplata od 55.000,00 eura budući je dobiven stan veće kvadrature od zemljišta, da je novac dobio od GS sa kojim je i inače dogovarao i rješavao sve međusobne obveze,

- da je svjedok ZS naveo da je vršena nadoplata tj. da je G pričao kako je htio povećati stan i da je nadokupio kvadraturu,

- da među strankama nije sporno da su u naprijed navedeni stan vršili ulaganja te je tako stambeni prostor proširen na terase, terase su ostakljene , da su vršena ulaganja i u podrumski prostor tj. vršeno je proširenje na tehnički prostor koji je preuređen u poslovni prostor,

- da je prema nalazu vještaka od 21. siječnja 2023., a kojeg sud cijeni vjerodostojnim i sačinjenim prema pravilima struke vrijednost ulaganja stranaka u stan u razdoblju trajanja bračne zajednice iznosi 33.156,00 eura, a u podrumski prostor 15.001,00 eura, tj. ukupna ulaganja iznose 48.157,00 eura,

- da je vještak sačinio temeljem prigovora tužiteljice i dopunski nalaz dana 7. listopada 2024. radi ponovnog utvrđenja površine stana oznake H u [adresa], te je utvrđeno da je površina stana dobivena ortačkim ugovorom i upisana u zemljišne knjige od 92,01 m2 + pripadci izmijenjena na način da je izveden zimski vrt na dijelu istočne terase, da su sobe proširene te je izveden zimski vrt na dijelu zapadne terase,

- da je u osnovom nalazu od 21. siječnja 2023. obračunato ulaganje stranaka u promjene terasa i proširenje soba u površini od 55,25 m2 stoga je vještak ostao kod svog nalaza od 21. siječnja 2023..

10. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je stan u [adresa], oznake "H" iako je glasio na majku tuženika MS bio namijenjen za stanovanje stranaka DS i GS, te da su isti, a što je životno i logično izvršili nadoplatu za stan sukladno ortačkom ugovoru a što proizlazi i iz iskaza VS i ZS, te da su stranke u cilju uređenja i povećanja tako dobivenog stana vršili daljnja ulaganja (terase, sobe) i to sve sa sredstvima koja su stekli svojim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, dakle sredstvima koja su bračna stečevina stranaka, a u kojima su sudjelovali na jednake dijelove. Kako su ulaganja u stan i podrum procijenjena na 48.157,00 eura, te je nadoplata prema navodima tužiteljice u iskazu i tijekom postupka iznosila 50.000,00 eura odnosno dakle ukupno 98.157,00 eura, u kojem iznosu su stranke sudjelovale podjednako to je tužiteljici dosuđen iznos od 49.078,50 eura. Također se iznosi da tužiteljica svoje navode o unutarnjem uređenju stana tj. cijeni kuhinje, parketa i sl., a koje bi moglo utjecati na visinu ulaganja, nije potkrijepila nikakvim računima niti drugim materijalnim dokazima.

11. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod točkom II. izreke prvostupanjske presude.

12. U odnosu na nekretninu na [adresa] utvrđene sud sljedeće činjenice:

- da je otac tuženika kupio česticu zemlje na kojoj je već bila započeta gradnja kuće za odmor,

- da je tužiteljica navela da je prije njihovih ulaganja u kuću postojala prizemnica te su onda stranke vršile ulaganja na način da su digli kat, uredili terasu ispred kuće, garažu, uredili malu kućicu koja je bila samo sazidana,

- da je tuženik naveo da je kuću koja je bila dovršena naslijedio od oca,

- da su stranke uređivale nekretninu na [adresa] i to unutarnje uređenje cijele kuće, uređenje vanjskog objekta i okoliša, a što se tiče gradnje kata kuće na već postojećem objektu tj. prizemlju svjedok PS je iskazao da je gradnja vršena između 1995. i 2000. godine i to za života oca tuženika SS te da je gradnju naručio i platio otac tuženika, koji svjedok svojim iskazom, a kojeg sud smatra nepristranim i vjerodostojnim potvrđuje navode samog tuženika prilikom očevida da je gradnja kuće trajala par godina te da je završena u 5./6. mjesecu 2000., što također isto iznosi i svjedok ZS,

- da prema nalazu vještaka stranke su za vrijeme trajanja bračne zajednice objekt adaptirale i uredile te su tako troškovi izmjene i adaptacije donjeg kata iznosili 53.166,00 eura, nenatkrivene terase-prizemlje 14.450,00 eura, vanjskog uređenja 8.951,75 eura, dogradnje sobe br. 3, 29.000,00 eura, natkrivene terase-kat, 28.900,00 eura, raznih troškova 8.500,00 eura, dakle sveukupno 142.967,75 eura, što su stranke financirale sredstvima proizišlim iz rada na jednake dijelove, te je stoga tužiteljici dosuđena polovina tog iznosa, odnosno 71.483,87 eura,

- da nije priznat trošak same gradnje kata od 79.440,00 eura budući iz iskaza svjedoka kako je naprijed navedeno gradnju financirao otac tuženika,

- da tužiteljica nije priložila niti jedan dokaz svojih tvrdnji da su stranke gornji kat sagradile svojim sredstvima.

13. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

14. Što se tiče stana na adresi [adresa], oznake A utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice za iznos od 100.000,00 eura,

- da tužiteljica svoj navod da je kupljen gotovinom koju su držali u stanu nije dokazala dok je tuženikove navode da je za kupnju stana od oca posudio 50.000,00 eura i od brata 50.000,00 eura, te da je novac vratio bratu potvrđuje svjedok ZS, brat tuženika, a da je vraćen novac u iznos od 50.000,00 eura proizlazi i iz potvrde priložene u spisu,

- tuženik navodi da je novac vraćen od sredstava ostvarenih prodajom njegovog stana na [adresa] koji je posebna imovina tuženika, a u vezi kojeg je tužiteljica i povukla tužbeni zahtjev da bi isti bio bračna stečevina stranaka,

- da je stan je prodan prema navodima tuženika 2019. godine kada je i izvršena naprijed navedena uplata.

15. Polazeći od naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i zaključuje da tužiteljica nije dokazala da bi predmetni stan bio kupljen zajedničkim sredstvima stranaka, tj. sredstvima njihove bračne stečevine slijedom čega je tužiteljica odbijena sa tim dijelom tužbenog zahtjeva kao pod točkom IV. izreke presude.

16. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva za utvrđenje da bračnu stečevinu čine novčana sredstva u bankama utvrđeno je sljedeće:

- da je tuženik imao otvorene račune u [obrt] i [obrt] dok iz dopisa [obrt] proizlazi da u istoj nema evidentiranih računa na ime tuženika ,

- da iz dopisa Kent banke proizlazi da je na dan prestanka bračne zajednice 14. svibnja 2013. tuženik imao depozit br. [broj depozita] sa stanjem 15.000,00 eura, depozit br. [broj depozita] sa stanjem 3.000,00 eura, depozit br. [broj depozita] sa stanjem od 2.000,00 eura, depozit br. [broj depozita] sa stanjem 25.005,00 eura, depozit br. [broj depozita] sa stanjem 5.000,00 eura,

- da iz dopisa Imex banke proizlazi da je na dan 14. svibnja 2013. tuženik imao više računa s ukupnim iznosom od 90.003,96 eura,

- da su tijekom braka stranke bile zaposlene, ostvarivale su solidne prihode te kako tuženik svoj navod da je novac zapravo dobio od oca i to 100.000,00 eura 1999. koja je oročio u banci u [adresa] te je po isteku 10-godišnjeg oročenja prebacio u banke u Hrvatskoj i to [obrt] danas [obrt] i [obrt] nije dokazao da su tuženikova posebna imovina, slijedom čega prvostupanjski sud pravilno smatra je je navedena ušteđevina rezultat rada stranaka stoga je ista bračna stečevina stranaka na jednake dijelove,

- da iz podataka dostavljenih od strane navedenih banaka proizlazi da su stranke na dan prestanka bračne zajednice imale sredstva u ukupnom iznosu od 140.008,96 eura.

17. Kako je tužiteljica zatražila na ime bračne stečevine isplatu iznosa od 37.000,00 eura to je u cijelosti usvojen njezin tužbeni zahtjev, te je prvostupanjski sud pravilno odlučio kao pod točkom III. izreke presude.

18. U odnosu na navode tuženika da se o istim novčanim sredstvima vodi postupak pod poslovnim brojem P Ob-1324/17 ističe se da su u navedenom postupku predmet spora novčana sredstva oročena kao depozit kod [obrt], novčana sredstva na polici životnog osiguranja ugovorene kod Kvarner Vienna Insurance Group d.d. te sredstva koja je tuženik ostvario prema rješenju porezne uprave bez izdavanja računa, dakle ne radi se o sredstvima položenima u [obrt] i [obrt].

19. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i iskaze svjedoka saslušanih tijekom postupka, tako svjedok ES nema saznanju o stjecanju stanova, o [adresa], niti o drugoj imovini stranaka. Također niti svjedokinja JS nema saznanja o samoj gradnji kuće na [adresa] niti o zgradi na [adresa]. Naime, prvostupanjski sud je poklonio vjeru iskaza svjedoka PS o gradnji kuće na [adresa] kao nepristranom i objektivnom, te u tom dijelu i iskazu svjedoka ZS, kao i u dijelu koji se odnosi na posudbu novca za kupnju stana u [adresa], oznake "A".

20. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem ponovnog vještačenja nekretnina koje su predmet ovog postupka po novom vještaku, budući su nalazi vještaka sačinjeni prema pravilima struke, a prigovori tužiteljice na iste su subjektivne prirode i isti su otklonjeni na pravilan i zakonit način.

21. Nije sporno da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na stan u [adresa], slijedom čega je temeljem odredbe članka 193. ZPP -a odlučeno kao u izreci rješenja, a koje rješenje nije niti osporavano žalbama stranaka.

22. Suprotno žalbenim navodima, kako tužiteljice tako i tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primjenom naprijed citiranog Obiteljskog zakona utvrdio činjenično stanje i na isto primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane presude i to na način da je djelomično prihvatio kao osnovan, a djelomično odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

23. Naime, odredbom članka 248. stavak 1. ObZ-a koja se odredba ima primijeniti obzirom na vrijeme stjecanja spornih nekretnina, a prema kojoj odredbi je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te temeljem odredbe članka 249. stavak 1. ObZ-a koja propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili.

24. Ovdje je također potrebno imati u vidu da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, kojom se smatra i imovina koju je bračni dru stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog iz članka 248. ObZ-a (članak 253. ObZ-a), pri čemu nije od značaja je li i koji dio imovine stečen po stupanju na snagu Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23), jer se i u tom Zakonu institut bračne stečevine definira na jednak način.

25. Bračna stečevina je dakle imovina koja je stečena radom tijekom bračne zajednice pod kojim se smatra djelatnost bračnih drugova gdje oni ostvaruju prihode, odnosno pridonose povećanju svoje imovine što su npr. prihodi ostvareni na temelju ugovora o radu, ugovora o djelu, prihodi iz obrta, poslovi u domaćinstvu i poljoprivredi ili potječe iz takve imovine.

26. Kako bi se mogla točno utvrditi jasna granica između bračne stečevine i vlastite imovine ObZ je regulirao mogućnost ugovornog uređenja imovinskih odnosa bračnih drugova i odredio da bračni drugovi mogu sklopiti bračni ugovor kojim se uređuju odnosi na postojećoj ili budućoj imovini, a ako nisu sklopili takav ugovor, bračni drugovi imaju i mogućnost trajanja braka ili nakon njegova prestanka također sporazumno urediti svoje imovinsko-pravne odnose sklapanjem ugovora o diobi bračne stečevine gdje će bračni drugovi također utvrditi i između ostalog, koja imovina predstavlja bračnu stečevinu ili vlastitu imovinu bračnih drugova.

27. Suvlasništvo bračne stečevine u jednakim dijelovima (jer nisu drukčije ugovorili) imajući na umu odredbu članka 249. stavak 1. ObZ koja propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili, predstavlja neoborivu zakonsku pretpostavku, nakon koje se u sudskom postupku više ne utvrđuju doprinosi bračnih drugova u stjecanju bračne stečevine je r se u ovom slučaju radi o imovini stečenoj nakon 30. lipnja 1999. kada je prestao važiti Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78., 54/89. i 59/90.) prema kojemu je jedino bilo moguće utvrđivati različite doprinose u stjecanju bračne stečevine.

28. Ova neoboriva pretpostavka o jednakim suvlasničkim udjelima odnosi se samo na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice a ne i imovinu koja je kupljena odnosno pribavljena za vrijeme trajanja bračne zajednice vlastitom imovinom bračnog druga u kojem slučaju bi došlo do miješanja bračne stečevine i vlastite imovine bračnog druga.

29. U ovom postupku između stranaka nije sporno da nisu sklopili bračni sporazum prije, tijekom bračne zajednice, niti nakon njezina prestanka kao prvu pretpostavku da bi postojala granica između bračne stečevine i vlastite imovine.

30. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno provođenjem svih predloženih dokaza raspravio i utvrdio koja imovina je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice i koja je posebna imovina tuženika, te je o svemu tome dao jasne određene i uvjerljive razloge, koje kao takve u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer ih tužiteljica i tuženik svojim žalbenim navodima nisu doveli u dvojbu.

31. Pri tome valja istaknuti da su neosnovane i ničim dokazane tvrdnje tužiteljice da bi pozajmice koje je tuženik dobio od brata i oca svaku u iznosu od 50.000,00 eura, predstavljale dug bračne stečevine za koji iznos odgovaraju tužiteljica i tuženik.

32. Naime, prema podacima u spisu pozajmica je sačinjena od članova obitelji tuženika, te je tuženik svom bratu pozajmicu i vratio i to iz svoje posebne imovine, odnosno prodaje stana u [adresa], a koja činjenica je potvrđena dokazima predloženim od strane tuženika.

33. Nije sporno da je tužiteljica u odnosu na stan u [adresa], podneskom od 19. travnja 2016. povukla tužbu, očito smatrajući da nije u mogućnosti dokazati svoje sudjelovanje u stjecanju tog stana.

34. U odnosu na drugu pozajmicu sačinjenu u drugom iznosu od oca tuženika koja nije vraćena potrebno je istaknuti da se ista ne može tretirati kao pozajmica sačinjena zajednički od tužiteljice i tuženika budući o tome ne postoje nikakvi dokazi. Naime, otac tuženika SS je darovao upravo svom sinu GS iznos od 50.000,00 eura, a ne sinu i nevjesti kako to smatra tužiteljica.

35. Da je to tako, proizlazi i iz ostalih dokaza provedenih na tu okolnost, a što je potvrđeno iskazom svjedoka ZS koji je detaljno opisao razloge pozajmice i način povrata, kao i činjenicu pozajmice drugog dijela kupoprodajne cijene od oca tuženika.

36. Naime činjenica je da zbog smrti oca tuženika, njemu nije vraćen dugovani iznos od 50.000,00 eura, ali to ne znači da su dug bili dužni vratiti tužiteljica i tuženik zajedno, a konačno svu imovinu iza pok. SS nasljedili su njegova pok. supruga MS, te njegova dva sina ZS i GS, pa tako i predmetno potraživanje.

37. Dakle, suprotno tvrdnjama tužiteljice ne postoji dug bračne stečevine niti prema ZS, kojemu je dug vraćen i to iz posebne imovine tuženika, a niti prema pok. SS, jer se isti sjedinio s imovinom njegovih nasljednika.

38. U odnosu na prigovor zastare u pogledu obvezno pravnog zahtjeva koji je tuženik isticao, kako tijekom postupka tako i sada u žalbi potrebno je istaknuti da je isti prvostupanjski sud pravilno raspravio kada je utvrdio da isti nije osnovan budući se obvezno-pravni zahtjev u postupcima utvrđenja bračne stečevine može postaviti u roku od pet godina od pravomoćnosti presude o razvodu braka. U konkretnom slučaju presuda o razvodu braka stranaka poslovni broj P2-1332/13 od 30. svibnja 2016. postaja je pravomoćna i ovršna 24. lipnja 2016. iz čega proizlazi da nije nastupila zastara obvezno-pravnog zahtjeva koji je podnesen u podnesku od 16. travnja 2019..

39. Međutim, osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja iz dopune žalbe u kojem navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na dosuđeni tijek zakonske zatezne kamate sadržan u izreci pobijane presude u točki I. i II. izreke. Naime, tužiteljica je podneskom od 16. travnja 2019. preinačila tužbeni zahtjev s prvotno stvarno-pravnog u obvezno-pravni, odnosno zatražila je isplatu, ali je u odnosu na zakonsku zateznu kamatu ostala kod zahtjeva postavljenog u tužbi od 16. ožujka 2014.. Dakle, kako je tužiteljica takav zahtjev postavila tek po preinaci tužbenog zahtjeva podneskom od 16. travnja 2019., to joj zakonska zatezna kamata pripada najranije od tog dana, odnosno od dana učinjene preinake, a nikako od dana podnošenja tužbe, kako joj je to dosudio prvostupanjski sud. Naime, tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

40. Naprijed navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja kao pravilne i potpune u cijelosti utemeljene na rezultatima provedenog dokaznog postupka, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo prihvaća i ovaj sud, osim u dijelu (točka I. i II. izreke) koji se odnosi na dosuđeni početak tijeka zakonskih zateznih kamata.

41. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2., u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a. U skladu je sa vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23).

42. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a to je žalbe tužiteljice i tuženika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, s time da je dopunu žalbe tuženika djelomično valjalo prihvatiti, te preinačiti odluku o početku tijeka zakonskih zateznih kamata i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkama III. i IV. izreke temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

43. Tužiteljici i tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić