Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-438/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice DPO, iz [adresa], 2. tužiteljice DP iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Radomiru Glumičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tužene GP, iz [adresa], 2. tužene TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. tuženika OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. i 3. tuženi zastupani po punomoćnici Andreji Diković, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi 2. tužene i 3. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj P-195/2025-12 od 3. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba 2. tužene i 3. tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj P-195/2025-12 od 3. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev 2. tužene i 3. tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je apsolutno ništav ugovor o prodaji nekretnina zaključen dana **.**.1997. u Otočcu, ovjeren pred Općinom Gospić, Ispostave Otočac br. Ov:-2838 dana 09. rujna 1997. g. između ČP iz [adresa] kao prodavateljice s jedne strane i ĆP iz [adresa], kao kupca s druge strane.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Gospiću, Ispostavi u Otočcu, Zemljišnoknjižnom odjelu upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između ČP iz [adresa] kao prodavateljice s jedne strane i ĆP iz [adresa] kao kupca s druge strane, sastavljen dana **.**.1997. u Otočcu, ovjerenom pred Općinskim sudom Gospić, Ispostava Otočac br. Ov: 2838 dana 09. rujna 1997. g. kojim je ĆP upisana kao vlasnica nekretnina u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kao posjednica nekretnina u p.l. 995 k. o. [katastarska općina] i uspostava prethodnog vlasničkog i posjedovnog stanja, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženicima 1 - 3 da tužiteljicama 1 i 2 naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbijaju se tužiteljice 1 i 2 sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška, odnosno sa iznosom od 500,00 eura, kao neosnovanim."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 2. tužena i 3. tuženik (dalje:tuženici) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je pobijana presuda nezakonita i neosnovana, a da Ugovor o kupoprodaji od 9. rujna 1997. između ČP kao prodavateljice s jedne strane i ĆP kao kupca s druge strane, potpuno pravno valjan i zakonit. Predlažu da drugostupanjski sud usvoji žalbu, prvostupanjsku presudu ukine u cijelosti ili podredno da istu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, te da im prizna parnični trošak specificiran u troškovniku od 1. prosinca 2025.. Potražuju žalbeni trošak u iznosu od 275,00 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eura.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi. Prema tome, nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se pozivaju tuženici.

7. Nisu osnovani žalbeni prigovori tuženika u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnim ugovora o prodaji nekretnina zaključenog **.**.1997. u Otočcu, ovjeren pred Općinom Gospić, Ispostava Otočac broj Ov-2838 od 9. rujna 1997. zaključan između ČP iz [adresa], kao prodavateljice s jedne strane i ĆP iz [adresa], kao kupca s druge strane, te nalog Općinskom sudu u Gospiću, Ispostavi u Otočcu, Zemljišnknjižnom odjelu upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog temeljem predmetnog kupoprodajnog ugovora i uspostava prethodnog vlasničkog i posjedovnog stanja.

9. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlaze slijedeće pravno - relevantne činjenice:

- da je uvidom u ostavinski spis poslovni broj O-301/01, ranije O-278/97 utvrđeno da se radi o ostavinskom postupku iza pok. AP, te je vidljivo da su na smrtovnici koja prileži navedenom spisu točno naznačene adrese sada 1. tužiteljice, te ranije 2. tužiteljice VP, odnosno navedena je adresa [adresa], s tim što je uz adresu VP dodana i adresa [adresa],

- da iz zapisnika sa ostavinskog ročišta od 3. rujna 1997., a kojem ročištu je prisustvovala supruga ostavitelja ČP proizlazi da su kao kćerke ostavitelja iz prvog braka naznačena upravo kćerke VP i DPO, r. DPO,

- da su DPO i VP, kao zakonske nasljednice ostavitelja AP, bile dostupne ostavinskom sudu odnosno bile su poznate njihove adrese, naime na smrtovnici su uredno naznačene njihove adrese kao što su i tijekom utvrđivanja rodoslovlja predmetne također označene sa točnim adresama svoga prebivališta,

- da iz nepoznatih razloga nije niti pokušana dostava poziva navedenim zakonskim nasljednicama, a niti im je dostavljen primjerak oporuke ostavitelja AP radi očitovanja na istu, već je istima iz nepoznatih razloga Centar za socijalni rad po prijedlogu ČP postavio skrbnika za poseban slučaj u osobi EP koja je u njihovo ime i za njihov račun dala nasljedničku izjavu , te se istovremeno odrekla i prava na žalbu na navedeno rješenje,

- da iz parničnog spisa proistječe da je istoga dana proveden i postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama pod poslovnim brojem: R1-74/97 i to pred istim uređujućim sucem, a u kojem postupku naznačene protustranke DPO, te VP ponovno bivaju zastupane po skrbnici EP, te nije razvidno da li je uopće pokušana dostava navedenim protustrankama da ista nije niti pokušana s obzirom da je rješenje o nasljeđivanju iza pok. DPO AP, a koje je bilo temelj za postupak razvrgnuća postalo pravomoćno istoga dana, tj. 5. rujna 1997.,

- da ovakvim načinom postupanja kako tijekom ostavinskog postupka, a tako i u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, odnosno propuštanjem dostave poziva, nedvojbeno je da ovdje tužiteljicama nije bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom, tužiteljicama je kako u ostavinskom postupku, tako i u postupku razvrgnuća nepotrebno (a i nezakonito) postavljen skrbnik za poseban slučaj,

- da iz Kupoprodajnog ugovora zaključenog između ranije 1 . tužene ČP kao prodavatelja i ranije 2. tužene ĆP kao kupca, sa naznačenim datumom 4. rujna 1997., razvidno je da su predmetom istoga bile upravo nekretnine koje je prodavateljica stekla u naprijed navedenom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, odnosno u postupku u kojem je tužiteljicama bilo onemogućeno raspravljanje,

- da je Ugovor datiran, odnosno zaključen 4. rujna 1997., dakle, prije nego što je prodavateljica ČP bila upisana samovlasnicom nekretnina koje su predmet Ugovora, s tim da iz Ugovora proistječe da je prodavateljica potpis na Ugovoru ovjerila 9. rujna 1997.,

- da iz točke 2. navedenog Kupoprodajnog ugovora naznačena kupoprodajna cijena u iznosu od 15.000,00 tadašnjih kuna što je svakako nesrazmjerno vrijednosti predmeta kupoprodaje iz prethodne točke,

- da iz iskaza 1. tužiteljice DPO proizlazi da je za činjenicu predmetne kupoprodaje saznala 2001., od susjeda te ističe da nikada nije dobila rješenje o razvrgnuću odnosno diobi, te navodi da smatra da su ona i sestra (VP) oštećene zbog sklapanja navedenog Ugovora te posebno ističe da je maćeha DPO ČP znala gdje one žive te drži da to što je postavljen skrbnik "nije bilo u redu".

- da ranije 2. tužena ĆP navodi da su ona i suprug jedno vrijeme bili izbjeglice, da je suprug pronašao predmetnu kuću iz Kupoprodajnog ugovora te da su ona i suprug već i živjeli u toj kući neko vrijeme prije nego što je isti sklopljen, te da im je ČP stavila ponudu za kupnju kuće i zemlje jer da je "ona to sudski riješila" pa da su onda oni to i kupili. Navodi da su kupoprodajnu cijenu dogovorili i isplatili u vrijednosti tadašnjih 15.000,00 DEM-a,

- da iz iskaza 2. tužiteljice DP proizlazi da ista smatra da je predmetni Kupoprodajni ugovor ništetan jer da su i kupac i prodavatelj postupali nesavjesno, te pojašnjava da su nakon brisanja zadruge Kosovac na nekretninama bili upisani njezina majka, zatim tetka DPO, ovdje 1. tužiteljica, djed DPO AP te njegova druga žena ČP, ranije 1 . tužena. Ističe da nikada nije došlo do fizičke diobe predmetnih nekretnina , te da se iza smrti djeda ČP AP 1993. pojavila oporuka kojim su njezina majka i tetka isključene iz nasljedstva. Naglašava da ČP, tj. druga supruga njezinog djeda nije mogla biti u svojstvu prodavateljice predmetnih nekretnina jer da je znala da nije izvršena fizička dioba, da je iskoristila okolnosti odnosno ratna događanja tih godina te je takav ugovor zaključila,

- da je 2. tužiteljica za EP (skrbnicu za poseban slučaj) saznala 2005. ili 2006. kada je saznala i za postojanje djedove oporuke, a da je jedina svjedokinja takve pisane oporuke bila upravo EP koja je inače srodnica ČP. Navodi da su svi srodnici uključujući i ČP te GP znali za adresu i prebivalište i 1. tužiteljice koja stanuje na istoj adresi od 1961. kao i za adresu njezine majke VP. Također, da izražava sumnju u točnost naznačene kupoprodajne cijene u Kupoprodajnom ugovoru, te smatra da je ista lažna kako bi se izbjegle porezne obveze, ali da ne zna da li su iste u konačnici izbjegnute.

10. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i zaključuje pozivom na odredbu članka 103. stavak 1. i članka 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99, dalje: ZOO), koji zakon je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora, da je navedeni ugovor protivan prisilnim propisima budući u vrijeme kada su ga ugovorne strane zaključile (4. rujna 1997.) prodavateljica ČP još uvijek nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao samovlasnica nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje, a što nije moglo biti nepoznato ni kupcu ĆP imajući u vidu da su zemljišne knjige javne, a životno je i logično da se prilikom poduzimanja ovakvih pravnih poslova detaljno provjerava zemljišnoknjižno stanje. Naprijed navedeno potvrđuje i brzina kojom su se provodili potrebni postupci, ostavinski i izvanparnični radi razvrgnuća, odnosno riječ je o razmaku od nekoliko dana u kojem je sređivano zemljišnoknjižno stanje i sklopljen kupoprodajni ugovor, te ovjeren potpis prodavatelja. Sve navedeno ukazuje da je zaključenje predmetnog ugovora protivno i moralu društva jer su ugovorne strane znale da zaključenjem takvog ugovora bivaju oštećene tužiteljice 1. i 2. budući istima nije bilo omogućeno da sudjeluju u postupcima koji su prethodili i koji su bili nužni za sređivanje zemljišnoknjižnog stanja, odnosno za sklapanje kupoprodajnog ugovora.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je također pravilno istakao da nije sporno postojanje načela povjerenja u istinitost i točnost zemljišne knjige koje bi trebalo štititi kupca koji postupa u dobroj vjeri, međutim s obzirom na sve naprijed navedene okolnosti koje su prethodile samom zaključenju predmetnog kupoprodajnog ugovora, po ocjeni prvostupanjskog suda, ali i ovog drugostupanjskog suda niti jedna ugovorna strana nije postupala savjesno, a niti u dobroj vjeri, u prilog čega govori i činjenica da su kao iznos kupoprodajne cijene za utužene nekretnine tužene naznačile 15.000,00 kuna i to brojkom i slovima, a što prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio da je riječ o omašci u pisanju.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je predmetni ugovor protivan prisilnim propisima, te moralu i kao takav je ništav, s time da ističe da su tužiteljice ovlaštene isticati ništavost predmetnog ugovora jer se iste imaju smatrati zainteresiranim osobama, budući je predmetnim kupoprodajnim ugovorom otuđena imovina njihovog prednika, a istovremeno je tužiteljicama onemogućeno sudjelovanje u postupcima putem kojih je prodavateljica stekla vlasništvo nekretnina koje je potom prodala.

13. Isto tako, u obrazloženju pobijane presude pravilno je prvostupanjski sud istakao da se pravo na isticanje ništavosti ne gasi, te je neosnovan prigovor zastare na koji su se tijekom postupka, kao i sada u žalbi pozivale tužene.

14. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja budući je sve utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

15. Dakle, suprotno svim žalbenim navodima u provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje koje tuženici neosnovano osporavaju.

16. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljica kao osnovan, o čemu je dao jasne, potpune i određene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući ih tuženi svojim žalbenim navodima u kojima u bitnom precjenjuju pravilno ocjenjene dokaze od strane suda prvog stupnja u svom subjektivnom smislu.

17. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

18. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

19. Tuženicima nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić