Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-448/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja MN iz [adresa], 118. brigade [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonskog nasljednika pok. DN iz [adresa], te kao zakonskog nasljednika pok. IV. tužiteljice SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja DN iz [adresa], M [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonskog nasljednika pok. DN iz [adresa] te kao zakonskog nasljednika pok. IV. tužiteljice SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te III. tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Alan Bauer, odvjetnik u Rijeci, protiv I. tuženika UN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonskog nasljednika za pok. ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženika ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ĐN i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bušurelo, Žužul i partneri u Zagrebu, kao zakonskog nasljednika pok. II. tuženika GN iz [adresa], III. tuženika AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonskog nasljednika pok. II. tuženika GN iz [adresa], IV. tuženice HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonske nasljednice pok. II. tuženika GN iz [adresa], V. tuženika EN iz [adresa]. tuženika PN iz [adresa], svi kao zakonski nasljednici ĆN i ČN iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-302/2014-41 od 27. srpnja 2017., na sjednici vijeća 7. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se žalba 1. tuženika kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-302/2014-41 od 23. srpnja 2017. i spis se vraća istom sudu na ponovni postupak.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekli pravo suvlasništva slijedećih nekretnina: k. č. br. [katastarska čestica] oranica u klancu pod kućom površine 1078 hvati, k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 754 hvati, k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 162 hvati i k. č. br. [katastarska čestica] oranica klanac površine 450 hvati ukupne površine 2444 hvati sve upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 46 sa štalom i dvorištem površine 199 hvati upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to MN i DN svaki u 1/6 dijela, a RN i SN svaki u 1/3 dijela na suvlasničkim udjelima prednika tuženika CN i ČN slijedom čega su ovlašteni zatražiti i ishoditi upis stečenog prava suvlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena prednika tuženika ČN ĆN i ČN, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 7.989,25 kuna, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se 1. tuženik UN, kao zakonski nasljednik pok. ŠN (dalje: žalitelj) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je do zaključenja glavne rasprave njegova pravna prednica istakla činjenicu da tužitelji nisu savjesni stjecatelji parničnih nekretnina jer su znali i za prednike žalitelja i za okolnost da je njihov prednik kupio kuću i okućnicu, na koje nekretnine se i uknjižio, a nakon toga su se prednik tužitelja i tužitelji samovlasno bez znanja i odobrenja tuženika proširili na sve nekretnine, radi čega dosjelošću ne mogu steći ovdje utužene nekretnine. Na sporne okolnosti prednica žalitelja predlagala je više dokaza i to uvidom u spise suda poslovni broj P-146/08, saslušanje svjedoka ŽN i JN, rješenje o nasljeđivanju i uvid u spis prvostupanjskog suda poslovni broj O - 503/07, posjedovni list broj 26, DGU, Područnog ureda Gospić od 28. travnja 2006. (u kojem je prednik tužitelja upisan samo za dio nekretnina i to kao suposjednik, a ne na sve nekretnine kako to prezentiraju i utužuju tužitelji, uvid u kupoprodajni ugovor u Zagrebu od **.**.1953. iz kojeg je razvidno da je prednik tužitelja kupio samo oranicu Klanac i Livadu pod kućom za koje nekretnine su se tužitelji već uknjižili jer im prednica žalitelja nije osporavala to pravo i koje nekretnine nisu bile predmet ovog konkretnog postupka), a da nije kupio sve nekretnine, te je predložila očevid na licu mjesta i fotografiju najveće čestice iz kojih dokaza je razvidno da se ne radi o obradivoj oranici već se radi o zapuštenim i ne obrađenim nekretninama. O svemu ovome prvostupanjski sud nije naveo niti jedne riječi. A posebno nije naveo razloge zašto je odbio izvođenje dokaza predloženih po prednici žalitelja, a što se posebno odnosi na saslušanje naprijed navedenih svjedoka, uvid u spise i dr. Ovo iz razloga jer je na tuženoj teret dokaza nesavjesnosti posjeda tužitelja, pa je na takav način sud onemogućio prednicu žalitelja u raspravljanju pred sudom. Pri tome se prednica žalitelja poziva na stajalište iskazano u Odluci Ustavnog suda RH broj UIII-2097/2007 od 12. siječnja 2011.. Obrazlažući bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, prednica žalitelja je navela da je presuda nerazumljiva budući postoji proturječnost izreke i obrazloženja jer su prema izreci tužitelji dosjelošću stekli pravo suvlasništva nekretnina, a prema obrazloženju prednik tužitelja je kupio parnične nekretnine. Nadalje presuda je nerazumljiva i u odnosu na dokaze koje je sud izveo u postupku jer je u obrazloženju presude naveo da je izveo dokaz čitanjem i pregledavanjem dokumentacije u spisu, bez da je pobliže naveo što je čitavo i pregledavao u dokaznom postupku. Nadalje u žalbi se ističe da je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku budući nije donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, niti rezultata cjelokupnog raspravljanja. Tako prvostupanjski sud nije cijenio zemljišnoknjižno stanje prema kojem su tužitelji upisani na nekretninama Oranica Klanac i Livada pod kućom, u biti radi se o česticama [katastarska čestica], koje u naravi predstavljaju kuću i okućnicu, te jednu parcelu, a za koje im pravna prednica žalitelja nije osporavala pravo vlasništva jer su im prodane. Naime, to je bilo nužno cijenio sa kupoprodajnim ugovorom u Zagrebu **.**.1953. u kojem se navodi što se prodalo, a to je samo oranica Klanac i Livada pod kućom i ništa drugo. Isto tako, bilo je nužno cijeniti i izvod iz katastarskog plana priložen u spisu iz kojeg je razvidan položaj kuća (oranice pod kućom) i parcele koja je prodana oranica k. č. br. [katastarska čestica] (za koju su tužitelji naveli da je o pravu vlasništva odlučeno u drugom postupku) kao što je razvidan i udaljeni položaj svih ostalih utuženih nekretnina koje su razbacane okolo i dalje od parcela koje su prednici tužitelja nesporno kupili. U žalbi se osporavaju i iskazi svjedoka NN (rođenog 1972.) i FN (rođenog 1970.), kao i svjedokinje ZN koja nije znala niti brojeve čestica, niti nazive čestica, a u svom iskazu navela je da se nalaze odmah uz građevinu tužitelja, pa je očito da i ova svjedokinja govori o nespornim nekretninama koje su bile predmet kupoprodaje. Konačno prednica žalitelja osporava i parnični trošak. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu u cijelosti, a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 1.971,88 eura.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe žalitelja i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju opravdano ukazuje žalitelj, a ovo iz razloga jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne sadrži niti adekvatno obrazloženje, odnosno ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama kojima se sud rukovodio prilikom donošenja takve odluke, a i razlozi koji se navode u suprotnosti su s činjenicama utvrđenim u postupku, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženicima za utvrđenjem prava suvlasništva stečenog dosjelošću na nekretninama i to k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na suvlasničkim udjelima pravnih prednika tuženika ĆN i ČN.

7. Prvostupanjski sud prihvaćajući tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a ocjenjujući provedene dokaze zaključuje da su se pravni prednici tužitelja nalazili i samostalnom i nesmetanom posjedu utuženih nekretnina od kada su kupljene, a potom su u posjed istih stupili tužitelji kao njihovi nasljednici i nitko ih u tome posjedu nije smetao do danas.

8. Slijedom toga, sud nadalje zaključuje da je pravni prednik tužitelja stekao predmetne nekretnine na valjan i zakonit način, nakon čega su iste nastavili nesmetano posjedovati tužitelji pa su se u pogledu predmetnih nekretnina ispunile zakonske pretpostavke stjecanja nekretnine pravnim poslom i dosjelošću.

9. Međutim, žalbenim navodima tužene osnovano se dovodi u pitanje ovakvo stajalište suda prvog stupnja, jer se taj sud u razlozima prvostupanjske presude uopće ne osvrće na prigovore tužene, da je prednik tužitelja kupio samo kuću i okućnicu, te još jednu parcelu tj. [katastarska čestica] a za koje parcele prednica žalitelja tužiteljima nije niti osporavala pravo vlasništva jer su im iste prodane, i u odnosu na parcele [katastarska čestica] tužitelji su po tvrdnji tužene već realizirali svoje vlasništvo.

10. Dakle, od navedenih i kupljenih parcela između ostalih spornih nekretnina u ovom postupku utužena je samo k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a u odnosu na koju nekretninu je tužena još na ročištu održanom 2014. izjavila da tužiteljima ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na tu parcelu.

11. Nadalje, podneskom od 3. svibnja 2011. tužitelji su obavijestili sud da povlače tužbu u odnosu na parcelu broj 31, oranica Klanac, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz razloga jer je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ovu nekretninu već prihvaćen u drugom postupku kod naslovnog suda pod poslovnim brojem P - 146/08, a čime se potvrđuje naprijed navedena tvrdnja tužene da su tužitelji u odnosu na dio kupljenih nekretnina prema Kupoprodajnom ugovoru iz 1953. već realizirali većim dijelom svoje pravo vlasništva odnosno suvlasništva, na nekretninama koje su prodane njihovom pravnom predniku.

12. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja udovoljavajući u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, posebno nalazeći da su kvalificirani posjednici u odnosu na sve utužene nekretnine (što za sada ne odgovara stvarnom stanju) budući prvostupanjski sud nije otklonio prigovore prednice žalitelja koji se odnose na savjesnost (poštenje) posjeda tužitelja, ne samo da je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba postupka, već je činjenično stanje pogrešno utvrdio i na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenio i materijalno pravo.

13. Tako prvostupanjski sud nije cijenio pri donošenju presude u pobijanom dijelu, Kupoprodajni ugovor iz 1953. i izvod iz katastarskog plana, a iz kojih dokaza proizlazi da je tužitelj utužio sve nekretnine u vlasništvu pravnih prednika tuženika, a ne samo one koje su bile predmet Kupoprodajnog ugovora iz 1953..

14. Naime, nije sporno da je pravni prednik tužitelja od pravnog prednika tuženika kupio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], koje u naravi predstavljaju kuću i okućnicu i još jednu parcelu, a za koje nekretnine prednica žalitelja tužiteljima nije niti osporavala pravo vlasništva, odnosno suvlasništva, jer su im te nekretnine citiranim Kupoprodajnim ugovorom prodane.

15. U odnosu na sve druge u ovom postupku utužene nekretnine, osim nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], koje nisu predmet kupoprodajnog ugovora iz 1953., sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje i prema do sada provedenom postupku ne može se sa sigurnošću zaključiti da su tužitelji iste stekli dosjelošću.

16. Ovdje prvenstveno valja istaknuti da se u konkretnom slučaju na razrješenje odnosa između stranaka ima primijeniti mjerodavno pravo važeće u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ-a), budući se sud prvog stupnja u pobijanoj presudi poziva na vrijeme dosjelosti od 1953. do 1973.. U paragrafu 1460. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godine (tzv. izvanredna dosjelost), nije dužan dokazivat i zakoniti način stjecanja. Odredbe istovjetnog sadržaja nalaze se i u članku 28. stavak 4. Zakona o osnovno vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91), te u članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV).

17. Dakle, odlučne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su pošten (savjestan) posjed i potrebno vrijeme posjedovanja koje mora biti ostvareno prije podnošenja tužbe, s time da se poštenje (savjesnost) posjeda presumira, a onaj tko tvrdi suprotno treba to dokazivati.

18. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je pravna prednica žalitelja predložila u svrhu dokazivanja da posjed tužitelja nije bio pošten budući su prednik tužitelja i tužitelji, samovlasno, bez znanja i odobrenja tuženika, svoj tužbeni zahtjev usmjerili na sve nekretnine tuženika iako su znali i za prednike tuženih i za okolnost da je njihov prednik kupio kuću i okućnicu i na te nekretnine su se uknjižili, što im nije niti osporavano.

19. Razloge zbog kojih nije proveo dokaze koje je predložila pravna prednica žalitelja prvostupanjski sud nije naveo, a posebno nije iznio razloge zbog čega je odbio izvođenje tih dokaza, a što je bitno jer je na tuženima, odnosno u konkretnom slučaju na pravnoj prednici žalitelja, a sada na žalitelju teret dokaza nesavjesnosti posjeda. Tim propustom prvostupanjski sud je onemogućio pravnu prednicu, odnosno sada žalitelja na pravično raspravljanje pred sudom, a čime je počinio daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, a koja povreda se ističe u žalbi žalitelja.

20. Obzirom na činjenicu da je prvostupanjski sud počinio naprijed citiranu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, valjalo je pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

21. U ponovnom postupku sud će ukloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje ovo ukidno rješenje i žalba žalitelja, s time da će u nastavku postupka provesti dokaze koje je predložila pravna prednica žalitelja tijekom postupka u svrhu dokazivanja nesavjesnosti posjeda tužitelja, a potom će pravilnom i ponovnom ocjenom svih dokaza provedenih u postupku donijeti zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

22. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Gospiću, 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić