Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-16/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Mucalo odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4 OIB: 87939104217 zastupane po punomoćniku Mihovilu Graniću odvjetniku iz Zagreba, Savska cesta 32, radi isplate, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-975/2024-13 od 26. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu p oslovni broj: P-975/2024-13 od 26. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe članaka Ugovora o kreditu broj: 205565 od 29.03.2007. potvrđenog pod brojem OV-4677/07 po javnoj bilježnici Obreniji Ribarić iz Zagreba, Nikole Tesle 16, sklopljenog između tužitelja CR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4 OIB: 87939104217, kao banke, u dijelu „6. NAKNADE“ koji glasi:

„6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita:

Jednokratno 1,10 % (jedancijeladesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 528,37 EUR / 3.980,99 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate i to do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.075,33 EUR / 15.636,61 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 101,08 EUR / 761,62 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.03.2007. godine do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijsk im trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 naknaditi tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.647,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2024. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i dosudi trošak postupka tuženoj uključujući i žalbeni trošak, ili podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 312,50 eura.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP - a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud povrijedio neku od navedenih odredb i. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tužena u žalbi posebno ukazuje) jer je pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbe sadržane u članku 6.1. Ugovora o kreditu br. 205565 od **.**.2007. (dalje: Ugovor o kreditu) koji su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor, a kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od 1,25% od iznosa kredita, 101,08 eura, a što se naplaćuje neposredno prije isplate kredita jednokratno na iznos odobrenog kredita, te zahtjev za povratom iznosa naplaćene naknade temeljem stečenog bez osnove.

6.1. Predmet spora je i zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 528,37 eura koji je preplaćen temeljem nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i iznos od 2.075,33 eura koji je preplaćen temeljem nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF.

7. Nakon što je proveo sve predložene dokaze sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je Volksbank d.d. pravni prednik tuženika Sberbank d.d., a koja je sada pravni prednik Nove hrvatske banke d.d., te je ta banka 4. srpnja 2023. pripojena Hrvatskoj poštanskoj banci d.d.,

- da je Ugovor o kreditu broj 205565 sklopljen između prednika tuženika Volksbank d.d. kao banke kreditora i tužitelja SR kao korisnika kredita dana **.**.2007.,

- da je navedenim Ugovorom o kreditu kreditor korisniku dao na raspolaganje kredit u iznosu od CHF 15.199,15 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize važećem na dan isplate,

- da je točkom 2.1. Ugovora određena redovna kamata od 5,10 % i to promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora koja se otplaćuje u anuitetima s rokom otplate od 120 mjeseci,

- da je tužitelj kredit realizirao radi kupnje osobnog vozila,

- da je tužitelj dokumentaciju za kredit je rješavao samo u auto kući, gdje su mu objasnili da je najpovoljniji kredit u CHF-u iz razloga što je najmanja kamatna stopa iako je u ponudi bila i druga valutna klauzula,

- da tužitelj nema nikakvih stručnih znanja iz područja ekonomije, bankarstva i međunarodnih tečaja valuta a pojmovi promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula su mu poznati u osnovi. Nitko ga u auto kući nije upozorio da HNB ne štiti tečaj prema CHF na isti način kao prema EUR. Nitko ga nije upozorio na eventualne opasnosti koje mogu proisteći iz promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF,

- da tužitelju nisu mu ništa govorili o odredbi o naknadi te je to shvatio kao još jednu stavku kreditu, nisu mu govorili koja je svrha te naknade i što se s njom plaća .

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tuženik u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika

8. Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da Ugovor o kreditu ima sva obilježja potrošačkog kredita obzirom da je korisnik privatna fizička osoba te da je njegova namjena kupnja vozila. Iz iskaza tužitelja zaključuje da u procesu realizacije kredita od djelatnika tužene nije dobio nikakva upozorenja o mogućoj opasnosti koja može nastati vezano uz valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatu stopu, a pogotovo ne da bi zbog promjene istih rata kredita mogla značajno porasti kao što se to dogodilo u ovom slučaju.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se potražuje isplatu vezano uz jednostranu promjenu kamatne stope njenim povišenjem po tuženiku 528,37 eura, dok je s osnova valutne klauzule u CHF utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 2.075,33 eura kao i iznos od 101,08 eura za plaćenu ulaznu naknadu te je iste iznose dosudio tužitelju na teret tuženika.

10. U konkretnom slučaju pitanje ništetnosti pojedinih ugovornih stavaka (u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i valutna klauzula), koje istovremeno ne dovode do ništetnost cijelog ugovora o kreditu budući ugovor može opstati i bez tih odredbi, prethodno je pitanje glede osnovanosti zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa kredita temeljem takvih ništetnih (nepoštenih) odredbi. Pri tome sudovi o ništetnosti (nepoštenju) pojedinih odredbi mogu odlučivati temeljem deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva, bilo kao o prethodnom pitanju, (kao u konkretnom slučaju), ali svakako o tome trebaju odlučiti i na toj odluci temeljiti odluku o kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva, što je u razlozima presude, prvostupanjski sud jasno obrazložio.

11. Iako je točno da se subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev - 3142/18 od 19. ožujka 2019.), to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati.

12. Naime, presudom donesenom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, između ostalog je zaključeno da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti.

13. Prvostupanjski sud je proveo i dokaz saslušanjem tužitelja, te pravilno zaključio temeljem njegovog iskaza da kao korisnik kredita nije bio od strane banke informiran o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na bilo koji drugi način izuzev standardnog ugovora sastavljenog po tuženoj i javno dostupnim informacijama koje su uzete u obzir u tzv. "kolektivnom sporu". Pri tome valja naglasiti da je upravo na tuženoj bio teret dokaza da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu.

14. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupaka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP -a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

15. Na konkretni spor prvostupanjski sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen **.**.2007.

16. Ključne odredbe Zakona o zaštiti potrošača su:

- Odredba članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavak 2. je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U stavku 4. navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

- Odredba članka 82. Zakona propisuje da ugovorne odredbe, koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima, jesu npr. odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenjanje ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

- Odredba članka 87. koja propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

17. Isto tako bitne su i odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora, i to:

- odredba članka 96. ZZP-a, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati,

- odredba članka 99. ZZP-a, kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive,

- odredba članka 100. ZZP-a, kojom je propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive,

- odredba članka 101. ZZP-a kojom je propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača,

- odredba članka 102. ZZP/07, kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

18. Prvostupanjski sud izvršio analizu spornih odredbi Ugovora o kreditu i utvrdio da Ugovor o kreditu ne sadrži jasne kriterije koji bi sadržavali i pojašnjavali informacije o specifičnosti i mogućim rizicima valutne klauzule ugovorene u CHF, prije svega jer je ugovor o kreditu sastavljen je kao tipski ugovor po kojem je unaprijed izrađen model Ugovora.

19. Temeljem analize dokaznog postupka i ovaj drugostupanjski sud smatra da tužena u Ugovoru o kreditu, kao kreditor koji je samostalno sastavio ugovor, nije utvrdio egzaktne parametre i način utvrđivanja parametara koji bi sadržavali osnovne informacije o specifičnostima i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, koji bi bili jasni i razumljivi prosječnom građaninu, odnosno potrošaču, niti je posebno o mogućim rizicima upozorio korisnika kredita.

20. Jednostranim pristupom tužena je unaprijed sročenim odredbama tužitelju nametnula ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, što je u suprotnosti sa odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača budući uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

21. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je i zaključcima Visokog trgovačkog suda sadržanog u presudi poslovni broj Pž-7129/2013-4., a slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

22. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je prihvatio suglasno očitovanje obaju stranaka dano na ročištu koje je održano dana 16. svibnja 2024. na način da čine nespornim visinu tužbenog zahtijeva i tijek kamata za svaki pojedini iznos te stoga prvostupanjski sud nije providio financijsko vještačenje već je prihvatio takvo dopušteno raspolaganje stranaka.

23. Vezano uz pitanje ništetnosti ulazne naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita od 1,10 % prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev pozivom na članku 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st.1) i da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastav ljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

24. Isti pravni stav zauzeo je i sud EU u presudama donesenih u predmetu C- 26/13, a vezano za tumačenje odredbe članka 4. Direktive 93/13/EEZ te spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 koje se odnose na problematiku naplate naknade za obradu kredita.

25. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno ističe da ništetnost navedenih ugovornih odredbi proizlazi i iz odredaba članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) kojima je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unapri jed standardnog ugovora trgovca. Također i članka 87. istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

26. Obzirom je zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale o odredbi iz članka 6.1. predmetnog Ugovora o kreditu prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je ista nepoštena te da stoga tužitelj ima pravo na isplatu iznosa u visini naplaćene naknade uvećane za kamatu od dana kada je ista naplaćena temeljem odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a. Stoga je i u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio iznos od 101,08 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2007., odnosno od prvog slijedećeg dana pa do isplate.

27. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

28. Žalbenim razlozima tužene, koji se svode na osporavanje zaključka i razloga zbog kojih prvostupanjski sud smatra da je citirana ugovorna odredba ništetna, nisu dovele u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

29. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužene odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

30. Prvostupanjski sud odluku je o parničnom trošku donio pravilnom primjenom odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) prema čijoj odredbi Tbr. 9.3. stranci zastupanoj po odvjetniku pripada nagrada za pristup na ročište na kojemu se objavljuje presuda pa nije ostvaren ovaj žalbeni navod tužene. Isto tako pravilno je tužitelju dosudio trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu koji je tužitelj i platio o čemu postoji dokaz u prvostupanjskom spisu.

31. Kako tužena nije uspjela sa žalbom to je odbijen i njen zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš