REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-115/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda mr. sc. Leonu Širić, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Orešković, u pravnoj stvari tužitelja MO, vl. Autolimarski i autolakirerski obrt, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski, Zagreb, Lovinčićeva ulica 3, protiv ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 07. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I./ Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužitelju MO, vl. Autolimarski i autolakirerski obrt, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 96,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II./Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 07. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 107,02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 07. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 06. studenog 2024. nastala šteta na vozilu NISSAN QASHQAI, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], koje je u vlasništvu oštećenika Domiva d.o.o., OIB: 76046056564, iz Zagreba, Skočilovići 12. Navedeno vozilo oštećeno je u štetnom događaju, a koji osigurani slučaj je bio osiguran policom kasko osiguranja tuženika broj 03068200101959. Navodi kako se oštećenik tuženiku obratio odštetnim zahtjevom od dana 17. travnja 2025., a na koji je tuženik odgovorio obrazloženom ponudom broj:
2582 0320 1628 od dana 02. prosinca 2025. i to na način da je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan, te na temelju istog oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 3.067,12 eura. Ističe kako je predmet ovog postupka novčani iznos koji prelazi ranije navedeni nesporan iznos do potpunog namirenja naknade štete . Oštećenik je kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka, a kako to proizlazi iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 16. prosinca 2025., a o čemu je obaviješten tuženik zajedničkom obavijesti tužitelja i oštećenika od 16. prosinca 2025. koja je istom dostavljena uz prigovor od dana 15. siječnja 2026. godine na obrazloženu ponudu tuženika. Tuženik je prigovor tužitelja odbio u cijelosti kao neosnovan. Nadalje navodi kako je tužitelj oštećeniku pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete na vozilu, a koja je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Za navedene usluge tužitelj je izdao račun broj 193/VP1/1 oštećeniku u iznosu od 3.954,73 EUR. Stoga ističe da tuženik predniku tužitelja nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, s obzirom na to da je za saniranje predmetne štete izdan račun u iznosu od 3.954,73 EUR, odnosno umanjen za pripadajući PDV u iznosu od 3.163,78 EUR, a tuženik je priznao i isplatio iznos štete od 3.067,12 EUR, dok razliku u iznosu od 96,66 EUR tužitelj, kao osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno, potražuje u ovom postupku. Predmetno potraživanje utemeljeno je na čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da će sud dosuditi naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, koja je u ovom slučaju evidentno iznos cjelokupnog računa za usluge koje su bile potrebne da se šteta sanira. Nakon štetnog događaja prednik tužitelja je svoje vozilo na popravak dao tužitelju čija je primarna djelatnost popravak vozila, a koje vozilo je tužitelj i popravio te za isto izdao račun u skladu sa svojim cjenikom. Posebno ističe kako je prednik tužitelja imao pravo slobodno odabrati gdje će popraviti vozilo te na temelju računa koji mu je izdan potraživati isplatu naknade štete od osiguranja, ovdje tuženika. Pritom je tužitelj cijenu predmetnih popravaka obračunao prema svom valjanom cjeniku koji je određen sukladno pozitivnim propisima te je javno dostupan u poslovnim prostorima tužitelja, a popravak i izdavanje predmetnog računa je odrađeno sukladno pravilima struke. Nadalje navodi da je nejasno kako je tuženik odredio iznos štete koji je priznao kao nesporan, kada je istom bio dostavljen račun tužitelja iz kojih je razvidan iznos štete. Stoga se poziva i na mišljenje Agencije za tržišno natjecanje od 20. veljače 2020. Slijedom svega navedenog, tužitelj zahtjeva plaćanje od tuženika iznosa od 96,66 EUR uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja. Ističe kako je tužitelj u tužbi naveo da je popravio vozilo koje je bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja, te da predmetni popravak vozila iznosi 3.954,73 EUR (uključen PDV), odnosno 3.163,78 EUR (bez PDV-a) pa kako je tuženik na ime predmetnog popravka vozila uplatio iznos od 3.067,12 EUR tužitelj tvrdi da postoji obveza tuženika na plaćanje predmetne razlike u iznosu 96,66 EUR. Nadalje navodi kako tužitelj nije osiguranik po predmetnoj polici kasko osiguranja, a nesporno nije ni vlasnik, ali isti svoju legitimaciju na potraživanje isplate naknade štete temelji na Ugovoru o ustupu. Navodi kako tužitelj nije oštećenik jer nije ni osiguranik po predmetnoj polici kasko osiguranja, te da tužitelj svoju aktivnu legitimaciju temelji na ugovoru o ustupu sa kasko osiguranika tuženika na tužitelja pa ukazuje kako odnos tužitelja i tuženika, treba promatrati imajući na umu odredbu čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje ističe kako sastavni dio police kasko osiguranja predmetnog vozila čine Uvjeti za kasko osiguranja cestovnih vozila. Obzirom na navedeno, tuženik upućuje na odredbu točke E.I. Uvjeta kojom su stranke ugovorile postupak popravljanja štete pri čemu su ugovorile kako postupak naknade štete podrazumijeva naturalnu restituciju odnosno uspostavljanje stanja osiguranog vozila koje je bilo prije nego je šteta nastala pri čemu su ugovorne strane precizirale da predmetna naturalna restitucija podrazumijeva popravljanje oštećenih dijelova vozila tako što tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak. Navodi da je tuženik predmetno i učinio tako što je postupivši po ugovoru dopisom od 24. travnja 2025. uputio oštećenika na mjesta gdje može popraviti svoje vozilo. Navodi da se tužitelj neosnovano poziva na mišljenja AZTN i HANFA-e jer se radi o pravno neutemeljenim stajalištima tužitelja koji nemaju ni pravni , ni činjenični identitet s predmetom ovoga spora. Tuženik ističe kako je tužitelj taj koji na tržištu nastoji ostvariti što veći profit koji nerealno odskače od stvarnih troškova popravka ali i rada radnika koji faktički obavlja popravak. Nadalje navodi kako nije sporno da tužitelj kao poslodavac nastoji dobro zaraditi na radu svoga radnika ali isto tako tuženik ima pravo poduzeti razumne radnje kako bi smanjio svoju obvezu plaćanja naknade štete kada ugovorom o kasko osiguranju motornog vozila dogovori da će štetu svom osiguraniku popraviti naturalnom restitucijom tako da vozilo kasko osiguranik popravi u servisu u koji ga tuženik uputi što će za tuženika biti jeftinije a kasko osiguraniku biti jednako kvalitetno popravljeno njegovo vozilo što se nikako ne može smatrati nikakvim nezakonitim uvjetovanjem. Osporava službeni cjenik radionice tužitelja jer ga je tužitelj izdao sam sebi, stoga smatra da isti ne može biti relevantan kao kao mjerodavni dokaz o cijeni sata. Osporava službenu cijenu sata rada u radionici tužitelja, te ističe kako vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete, te da je šteta na taj način preuveličana. Slijedom navedenog u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kao i traženi tijek i stopu kamata te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave priložene spisu premeta: preslika ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 16. prosinca 2025. (list 7-8 spisa), obavijest o ustupu potraživanja dužniku od 16. prosinca 2025. (list 9 spisa), prigovor od 15. siječnja 2026. (list 10-11 spisa), ponuda tuženika od 02. prosinca 2025. (list 12-13 spisa), izvid štete br. 258203201628 od 21. listopada 2025. (list 14 spisa), račun br. 193/VP1/1 od 27. studenog 2025. (list 15 spisa), cjenik tužitelja od 01. prosinca 2023. (list 16 spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 17-20 spisa).
4. Sud nije provodio druge dokaze, jer se provođenje istih nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tako sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja, kao ni prometno tehničko vještačenje budući da je ocijenio da bi se izvođenjem tih dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, u konkretnom se slučaju radi o trgovačkom postupku u sporu male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava.
5. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP), temeljem savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 96,66 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada limara i lakirera za izvršene popravke na vozilu, a koji su posljedica prometne nezgode.
7. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu društva Domiva d.o.o. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio ukupan iznos od 3.067,12 EUR po osnovi predmetne štete. Nije sporno da se preostali iznos od 96,66 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju tuženik priznaje.
8. Među strankama je u konkretnom predmetu sporna aktivna legitimacija , osnovanost, odnosno visina tužbenog zahtjeva, kao i tijek i stopa zateznih kamata.
9.1. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 7-8 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i Domiva d.o.o. navedeni Ugovor sklopili 16. prosinca 2025. te da je istim Domiva d.o.o. kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku, a prema računu popravka za štetu br. 193/VP1/1 od 27. studenog 2025. u ukupnom iznosu od 3.954,73 EUR i temeljem izvida štete dužnika broj: 258203201628 (oznaka štete dužnika, ovdje tuženika). Time je oštećenik Domiva d.o.o. ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08, 125/2011, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22, 156/22, 145/23, 155/23. - dalje: ZOO). Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja br. 193/VP1/1 od 27. studenog 2025. (list 15 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da je Domiva d.o.o. ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je obaviješten o ustupu tražbine notifikacijom (list 9 spisa).
9.2. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
9.3. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.
9.4. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, s time da je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je i učinjeno dopisom/notifikacijom od 16. prosinca 2025. (list 9 spisa), što tuženik nije osporio.
9.5. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.
10. Iz izvida štete tuženika (list 14 spisa) sud je utvrdio da se izvid odnosi na vozilo marke NISSAN QASHQAI, registracija: [registarska oznaka], broj šasije:
SJNTAAJ12U1419452. U izvidu štete su specificirani dijelovi za zamjenu, popravak i radno vrijeme popravka (limar – 3,40 sati, lakirer – 2,70 sati). Tužitelj je za obavljanje poslova popravka izdao račun broj: 193/VP1/1 (list 15 spisa) 27. studenog 2025. u iznosu od 3.954,73 EUR a isti se, među ostalim, odnosi na autolimarske i autolakirerske radove. Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina sati 3,40 za autolimarske, a 2,70 sati za autolakirerske radove koja količina radnih sati odgovara i onoj iz izvida štete od 21. listopada 2025. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 42,00 EUR (plus PDV) za autolimarske te 42,00 EUR (plus PDV) za autolakirerske radove.
11. Iz preslike cjenika usluge rada tužitelja od 01. prosinca 2023. (list 16 spisa), proizlazi da cijena koju naplaćuje tužitelj za pružanje autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 42,00 EUR (plus PDV).
12. Iz ponude tuženika od 02. prosinca 2025. (list 12. spisa) proizlazi da je tuženik procijenio cjelokupnu naknadu štete u iznosu od 3.067,12 eura, te da je visina štete procijenjena na temelju izvida štete, fotografija oštećenog vozila, računa popravka oštećenog vozila, kao i da je račun umanjen za cijenu radnog sata.
13. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao Domiva d.o.o. račun broj: 193/VP1/1 (list 15 spisa) od 27. studenog 2025. u iznosu od 3.954,73 EUR, a koji je umanjen za PDV u iznosu od 3.163,78 EUR, pozivajući se na izvid štete tuženika oznake: 258203201628, a u vezi štete na vozilu marke NISSAN QASHQAI, registracija: [registarska oznaka]. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 3.067,12 EUR, dok mu nije priznao iznos od 96,66 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata autolimarskih i autolakirerskih radova tužitelja.
14. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio cijenu radnog sata Domiva d.o.o. koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 01. prosinca 2023. navedeno da cijena radnog sata autolimara - autolakirera iznosi 42,00 EUR po satu (plus PDV). Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.
15. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 193/VP1/1 od 27. studenog 2025. (list 15 spisa) ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete (list 14 spisa), tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osigura telj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i čl. 84. st. 1. ZOO -a, i to u preostalom nepodmirenom iznosu koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata autolimara i autolakirera u iznosu od 96,66 EUR.
16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
17. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikove ponude od 02. prosinca 2025. (list 12 spisa) proizlazi da je datum prometne nezgode 06. studenog 2024., kao i da je odštetni zahtjev podnesen 17. travnja 2025. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana jer to sam tuženik navodi u ponudi. Kako tužitelj potražuje zatezne kamate upravo od tog datuma, to su mu iste i dosuđene sukladno zahtjevu.
18. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.
19.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi) i troškovniku tužitelja za naknadu troška postupka (list 84 spisa).
19.2. Tužitelju je priznat zahtjev za jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100 EUR (Tbr. 7.9. Tarife). Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR (određene rješenjem poslovni broj: P-115/2026-2 od 29. siječnja 2026. (Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi) i sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 13,26 EUR prema odredbi članka 1. stavka 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi , pa ukupni priznati troškovi iznose 151,54 EUR-a, a sve sukladno članku 164. stavak 1., 2., i 3. u svezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a.
20. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznosu od 93,75 EUR (uključen PDV) koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za poduzete radnje u prvostupanjskom postupku i dosuđenog iznosa, a s obzirom na to da je Tarifom propisano da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1., ukoliko točkama od 2. do 8. ovog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (Tbr. 7.8. Tarife). S tim u vezi valja napomenuti kako sud smatra da tužitelju ne pripada pravo na naknadu za sastav prigovora tuženika od 15. siječnja 2026. u visini od 50 EUR jer isti nije bio potreban za vođenje parnice. Radi se o trošku koji je nastao prije pokretanja ovog postupka, u povodu postupka u smislu odredbe članku 151. stavka 1. ZPP-a. Međutim, ne radi se o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a jer podnošenje prigovora na tuženikovu odluku o odbijanju isplate naknade štete u iznosu od 96,66 EUR ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe. Isto tako valja napomenuti kako sud smatra da tužitelju ne pripada pravo na naknadu za trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući da ročištu za objavu nije pristupio pa mu ti troškovi nisu nastali (članak 151. stavak 1. ZPP-a).
21. Tužitelju nije priznat niti trošak pristojbe za rješenje u iznosu od 13,27 EUR sukladno odredbi članka 156. stavka 1. ZPP-a jer je taj trošak nastao krivnjom tužitelja. Ovo stoga što tužitelj nije platio pristojbu za tužbu u trenutku kada je ta obveza nastala, a to je trenutak podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 4. točke 1. ZSP -a pa je zbog toga moralo biti doneseno rješenje o pristojbi na koje se plaća dodatna pristojba od 13,27 eura sukladno odredbi članka 28. stavka 9. ZSP -a. Da je tužitelj platio pristojbu onako kako je propisano odredbom članka 4. točke 1. ZSP -a, dakle, u trenutku podnošenja tužbe, tada ne bi nastao trošak dodatne pristojbe na rješenje od 13,27 EUR. Zbog toga se radi o trošku koji je nastao njegovom krivnjom pa nema pravo na naknadu tog troška sukladno odredbi članka 156. stavka 1. ZPP-a.
22. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope zakonske zatezne kamate određena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 07. srpnja 2026.
Sudac
mr. sc. Leon Širić
Prijedlog odluke izradila:
Matea Orešković, sudska savjetnica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.
Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).
