Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: P-823/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i Nevena Oulovski iz Pakraca, Petra Preradovića 5/13, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 8. lipnja 2026. godine, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice UZ i zamjenika punomoćnika tuženika VZ, a presude javno objavljene dana 7. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da isplati tužiteljici JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.563,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 14 % godišnje tekućom od 31.10.2009. godine do 30.06.2011. godine, a po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekuću od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do naplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljedn je glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to na iznos od:

− 6,41 eura od 31.10.2009. godine do isplate

− 10,09 eura od 30.11.2009. godine do isplate

− 12,23 eura od 31.12.2009. godine do isplate

− 15,66 eura od 31.01.2010. godine do isplate

− 14,77 eura od 28.02.2010. godine do isplate

− 19,21 eura od 31.03.2010. godine do isplate

− 18,24 eura od 30.04.2010. godine do isplate

− 20,26 eura od 31.05.2010. godine do isplate

− 33,71 eura od 30.06.2010. godine do isplate

− 30,84 eura od 31.07.2010. godine do isplate

− 38,59 eura od 31.08.2010. godine do isplate

− 36,09 eura od 30.09.2010. godine do isplate

− 30,82 eura od 31.10.2010. godine do isplate

− 41,02 eura od 30.11.2010. godine do isplate

− 53,72 eura od 31.12.2010. godine do isplate

− 44,97 eura od 31.01.2011. godine do isplate

− 48,15 eura od 28.02.2011. godine do isplate

− 43,88 eura od 31.03.2011. godine do isplate

− 44,52 eura od 30.04.2011. godine do isplate

− 61,50 eura od 31.05.2011. godine do isplate

− 62,64 eura od 30.06.2011. godine do isplate

− 77,29 eura od 31.07.2011. godine do isplate

− 70,19 eura od 31.08.2011. godine do isplate

− 62,36 eura od 30.09.2011. godine do isplate

− 61,38 eura od 31.10.2011. godine do isplate

− 60,68 eura od 30.11.2011. godine do isplate

− 64,13 eura od 31.12.2011. godine do isplate

− 67,74 eura od 31.01.2012. godine do isplate

− 68,02 eura od 29.02.2012. godine do isplate

− 1.344,38 eura od 10.03.2012. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da isplati tužiteljici JZ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.936,86 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi isplate preplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu broj 9012062445 sklopljenog s tuženikom 30. listopada 2006. godine u Požegi. U tužbi navodi da joj je odobren namjenski kredit u iznosu od 21.708,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca i početnom promjenjivom kamatnom stopom od 4,99% godišnje. Ističe kako su sve uplate vršene u kunama prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja, pri čemu banka nije informirala tužiteljicu o rizicima valutne klauzule niti o mehanizmima promjene kamatne stope, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama. Tužiteljica se izričito poziva na pravomoćnu kolektivnu presudu kojom je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi za tuženika, te smatra da ima pravo na povrat stečenog bez osnove u vidu razlike između uplaćenih anuiteta i anuiteta koji bi bili plaćeni da tečaj i kamata nisu nezakonito mijenjani.

2. Tužiteljica je podneskom od 6. veljače 2025. godine konačno uredila tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, tražeći isplatu ukupnog iznosa od 2.563,49 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U podnesku je navela da nema primjedbi na nalaz vještaka te je uskladila zahtjev s utvrđenom preplatom, umanjenom za razdoblja tzv. potplate, pri čemu je prvo zatvarala najstarija dospijeća i nije potraživala kamate za razdoblja potplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor mjesne nenadležnosti suda u Požegi, zbog čega je predmet ustupljen ovom sudu. Nadalje, tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja, tvrdeći da se radi o povremenim davanjima koja zastarijevaju u roku od tri godine, odnosno općem zastarnom roku od pet godina od sklapanja ugovora. Materijalnopravno, tuženik tvrdi da je valutna klauzula zakonom dopuštena, da su ugovorne odredbe bile jasne i razumljive, te da je tužiteljica kao poslovno sposobna osoba samostalno odabrala kreditni proizvod u CHF procjenjujući ga najpovoljnijim. Banka također osporava primjenu kolektivne presude na konkretni slučaj, navodeći da ugovorne odredbe nisu identične onima iz kolektivnog spora te da tužiteljica nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti jer je kredit u cijelosti prijevremeno otplaćen 2012. godine.

4. U odnosu na procesni tijek postupka, tužiteljica je tužbu prvotno podnijela Općinskom sudu u Požegi, koji se u povodu prigovora tuženika, rješenjem poslovni broj P-137/2023-5 od 8. rujna 2023. godine oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Sud u Požegi je uvažio navode tuženika da je Ugovor o kreditu br. 9012062445 zaključen s Podružnicom tuženika u Slavonskom Brodu te da je člankom 11. predmetnog ugovora ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu podružnice Banke. Slijedom navedenog, po pravomoćnosti predmetnog rješenja, spis je dostavljen Općinskom sudu u Slavonskom Brodu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje.

5. Među strankama nije sporno da su 30. listopada 2006. godine sklopile Ugovor o kreditu br. 9012062445 u iznosu od 21.708,70 CHF za kupnju automobila Peugeot 207, te da je kredit u cijelosti prijevremeno otplaćen 2012. godine. Sporno je jesu li odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, je li tuženik valjano informirao tužiteljicu o rizicima, te jesu li potraživanja zastarjela.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave:

Ugovor o kreditu br. 9012062445, početni otplatni plan, knjigovodstvenu karticu kredita, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Filipa Tolića od 14. siječnja 2025. godine te njegovo pisano očitovanje od 28. siječnja 2025. godine nakon što je određeno i provedeno vještačenje. Sud je također saslušao tužiteljicu JZ kao stranku u postupku.

7. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 9012062445 od 30. listopada 2006. godine, sud je utvrdio da je tužiteljici odobren iznos od 21.708,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom utvrđena je namjena kredita za kupnju osobnog vozila PEUGEOT 207 uz rok otplate od 84 mjeseca. Odredbama ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima koji se podmiruju u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja, dok je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,99 % godišnje kao promjenjiva, u skladu s jednostranom Odlukom banke o kreditiranju građana. Analizom samog teksta ugovora utvrđeno je da se radi o tipskom, unaprijed formuliranom obrascu tuženika u kojemu nisu navedeni egzaktni parametri niti metoda izračuna promjena kamatne stope, niti su tužiteljici pojašnjeni rizici vezani uz valutnu klauzulu i mogućnost ekstremnog rasta tečaja.

8. Uvidom u knjigovodstvenu karticu kredita i pripadajući otplatni plan, sud je utvrdio točan tijek otplate kredita koji je započeo dospijećem prvog anuiteta 31. prosinca 2006. godine. Iz navedene dokumentacije razvidno je da je tuženik tijekom ugovornog odnosa učestalo koristio pravo jednostrane promjene kamatne stope, koja je s početnih 4,99 % narasla na 5,99 % već u kolovozu 2007. godine, da bi u veljači 2008. godine dosegla 7,45 %, na kojoj se razini zadržala sve do kraja otplate. Te su promjene, uz istodobni rast tečaja CHF u odnosu na kunu, dovele do znatnog povećanja mjesečne obveze tužiteljice, čiji je anuitet s početnih 1.360,00 kn narastao na iznose iznad 2.300,00 kn.

9. Nadalje, uvidom u završni dio knjigovodstvene kartice i nalaz vještaka utvrđena je nesporna činjenica da je tužiteljica cjelokupni preostali dug po predmetnom kreditu prijevremeno otplatila dana 10. ožujka 2012. godine. Tom je prilikom tužiteljica izvršila uplatu iznosa od 6.460,30 CHF, što je prema tečaju koji je banka primijenila na taj dan iznosilo 41.755,47 HRK. Sud je utvrdio da je ovakvom prijevremenom otplatom ugovorni odnos između stranaka u cijelosti prestao ispunjenjem obveza više od tri godine prije stupanja na snagu zakonskih propisa o konverziji kredita iz 2015. godine, zbog čega se na ovaj odnos nisu primjenjivale odredbe o zakonskoj konverziji u EUR.

10. Tužiteljica JZ je u svom iskazu navela da je kredit podigla radi kupnje automobila za odlazak na posao jer radi kao učiteljica. Istaknula je da joj je bankar ponudio upravo CHF kao najpovoljniju valutu s jeftinom kamatom od 4,99%, bez upozorenja na rizike rasta tečaja od 40-50%. Navela je da se o odredbama nije pregovaralo, ugovor je bio šablonski, a rata je s početnih 1.360,00 kn narasla na 2.300,00 kn, što je jedva podnosila uz plaću od 4.000,00 kn i troškove stanarine. Zaključila je da je automobil prodala i kredit zatvorila ranije 2012. godine jer se bojala daljnjeg rasta rata.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan u pogledu primjene materijalnog prava. Odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi su ništetne jer tuženik nije dokazao da je tužiteljicu u predugovornoj fazi informirao o svim parametrima bitnim za sagledavanje ekonomskih posljedica, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Kolektivna presuda obvezuje ovaj sud sukladno članku 502.c ZPP-a, čime je ništetnost navedenih odredbi utvrđena kao prethodno pitanje.

12. Financijsko vještačenje određeno je radi preciznog utvrđivanja iznosa preplate s osnova tečajne razlike. Vještak Filip Tolić je u nalazu utvrdio da je tužiteljica do 10. ožujka 2012. godine ukupno uplatila 20.222,87 kn (2.684,08 EUR) više u odnosu na početne parametre tečaja. Vještak je također obračunao potplaćene iznose od 908,39 kn (120,59 EUR) za razdoblja kada je tečaj bio niži, što je sud uvažio kod konačnog određenja iznosa. Na ročištu je vještak ostao kod nalaza, pojasnivši da se izračun temelji isključivo na financijskim podacima iz spisa bez pravnih interpretacija.

13. Ocjenom provedenih dokaza, svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ovaj sud je našao utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužiteljice, uređen podneskom od 6. veljače 2025. godine, osnovan. Nesporno je da su tužiteljica JZ kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor zaključili dana 30. listopada 2006. godine Ugovor o kreditu broj 9012062445 u iznosu od 21.708,70 CHF na rok otplate od 84 mjeseca. Početna ugovorena promjenjiva kamatna stopa primjenjivana je od 4,99% uz ugovoreni početni mjesečni anuitet od 306,73 CHF prema početnom planu otplate, a naknadno su se kamatne stope i anuiteti mijenjali od strane tuženika te se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala na više, dostižući 7,45%. Kredit je u cijelosti prijevremeno otplaćen 10. ožujka 2012. godine, što je vidljivo iz knjigovodstvene kartice i nalaza vještaka.

14. Nesporno je između stranaka da je radi zaštite kolektivnih prava kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 vođen postupak po tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruge potrošača protiv banaka, uključujući ovdje tuženika, te je pravomoćnom presudom utvrđeno da su tuženici u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača. Utvrđeno je da su koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje ovaj sud koji u pojedinačnoj parnici sudi povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

15. U Ugovoru o kreditu ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu u CHF, te je dužan plaćati anuitete i redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, a sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja. Prema članku 11. ugovora, redovna kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora. O izmjeni kamatne stope kreditor se obvezao pravodobno izvijestiti korisnika, no saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da tuženik nije na valjan način objasnio postupak formiranja kamatne stope i valutne klauzule niti rizike rasta tečaja.

16. Prema članku 81. stavcima 1., 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sud uvijek procjenjuje prema svim konkretnim okolnostima slučaja, a u ovom predmetu je utvrđeno da tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj odredbi o tečaju i kamati. Budući da su te odredbe ništetne, tuženik je temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a dužan vratiti tužiteljici sve preplaćene iznose utvrđene financijskim vještačenjem

17. S obzirom na formulaciju iz Ugovora o kreditu broj 9012062445 da je "kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kreditiranju građana", te da se kredit podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja, proizlazi da tužiteljici kao prosječnom potrošaču taj pojam mogao je biti razumljiv u gramatičkom smislu, ali tužiteljica nije bila obaviještena niti su joj mogli biti razumljivi razlozi koji dovode do promjene kamatne stope kao i valute. Tuženik kao visoko specijalizirana ustanova nije predočio tužiteljici jasne mehanizme niti parametre na temelju kojih bi ona mogla predvidjeti stvarne ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i jednostrano promjenjive kamate.

18. Saslušanjem tužiteljice JZ utvrđeno je da tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio tužiteljici postupak formiranja kamatne stope i valutne klauzule, odnosno tužiteljica nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju. Tužiteljica je u svom iskazu navela da joj je bankar ponudio upravo švicarski franak kao najpovoljniju valutu s "jeftinom" kamatom, bez ikakvog upozorenja na rizik rasta tečaja koji je kasnije iznosio i do 50 %. Također je utvrđeno da je ugovor bio šablonski i da tužiteljica, po zanimanju učiteljica bez posebnih ekonomskih znanja, nije mogla pojedinačno pregovarati o ugovornim odredbama niti je bila svjesna rizika da bi joj se rata kredita s početnih 1.360,00 kn mogla popeti na 2.300,00 kn.

19. Prema zaključcima Vrhovnog suda RH sadržanim u presudama br. Revt - 249/2014 i Revt-2221/2018 prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno dogovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa činiti tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom otplate kredita vratiti banci, a ne znati koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima u vidu raznim novčanim "proizvodima" dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinačnom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

20. Presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. (dostupna na stranicama tog suda) pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

21. Nadalje, ova odluka suda, koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, pa tuženik neosnovano ističe da se tužitelj na istu ne može pozivati. U vezi navedenog valja reći da se i prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) fizičke i pravne osobno mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, a u kojem slučaju je sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, te činjenice da je tuženik bez valjane pravne osnove naplatio od tužitelja po osnovi kamate i valutne klauzule utuženi iznos slijedom čega je sud sukladno odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojio.

23. Prigovor zastare koji ističe tuženik nije osnovan. U konkretnom slučaju radi se o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu članka 1111. ZOO. Zakon o obveznim odnosima kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok stoga se ima primijeniti članak 225. ZOO koji propisuje da takve tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare shodno članku 241. ZOO, te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a to je 13. lipanj 2014., stoga tražbine tužitelja za razdoblje od siječanj 2006. nisu u zastari, jer je za njih zastarijevanje zbog podnošenja ove tužbe počelo teći ispočetka od 13. lipnja 2014., a tužba je podnesena 11. lipnja 2019., dakle, tužba je podnesena unutar zastarnog roka i to općeg zas tarnog roka od 5 godina, shodno članku 225. ZOO. Također, Vrhovni sud RH, građanski odjel je pod brojem: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323 stavak 1 ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Odluka o kamatama temelji se na članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu zatezna kamata teče od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate, uz primjenu stopa određenih zakonom za pojedina razdoblja.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na uspjehu tužiteljice u sporu sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak prema podnesenom troškovniku u ukupnom iznosu od 1.936,86 EUR, što uključuje sastav tužbe (200,00 EUR), dva obrazložena podneska (400,00 EUR), zastupanje na tri ročišta (600,00 EUR), trošak vještačenja (400,00 EUR), sudsku pristojbu (36,86 EUR) te pripadajući PDV od 25% na odvjetničke radnje (300,00 EUR). Svi ovi troškovi bili su nužni za svrhovito vođenje postupka.

26. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 7. srpnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelji po punomoćniku

2. tuženica po punomoćniku