REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1014/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 12. lipnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno te punomoćnika stranaka, 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 3210630146 sklopljenog između tužitelja i tuženika, od dana 31.08.2007. godine, sadržana u čl. 2. st. 7. Ugovora o kreditu, a koja glasi:

“ Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.”

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 886,55 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 31. kolovoza 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj 3210630146. Prema čl. 2. st. 7. Ugovora tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje naknade i troškova za usluge kreditora, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova. Tvrdi da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora te o kojoj tužitelj nije mogao pojedinačno pregovarati. Smatra da sporna ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama potrošača u odnosu na banku. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnom predmetnu ugovornu odredbu kojom se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno s Odlukom o Tarifi naknade za usluge kreditora, uz naknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka pravnog interesa za vođenje ove parnice. Naveo je da je tužitelj u ovom postupku dužan dokazati svoj status potrošača. Smatra da je sporna odredba jasna, lako uočljiva i lako razumljiva, zbog čega da nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost. Također smatra da je tužitelj imao dovoljno informacija iz kojih proizlazi njegova obveza plaćanja naknade za obradu kredita, da je o istoj bio informiran prije i za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Tvrdio je da su se ulaznom naknadom pokrivali troškovi poput operativnih troškova, materijalnih troškova, troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge i povezanih regulatornih troškova te da odredba ne mora sadržavati koje se sve usluge i troškovi pokrivaju tom naknadom. Smatra da sporna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210630146 od 31. kolovoza 2007. (listovi 4-9 spisa) te je saslušan tužitelj (list 115 spisa).

3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu o plaćanju troškova za obradu kredita.

4.1. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 3210630146 od 31. kolovoza 2007.

4.2. Sporno je da li je ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćenje svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora ništetna.

5. Prema odredbi čl. 2. st. 7. Ugovora o kreditu korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora.

6. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko naknade za obradu kredita sud je saslušao tužitelja.

6.1. Tužitelj je u svom iskazu naveo da mu je trebao novac za izgradnju obiteljske kuće. Ugovor je pročitao prije potpisivanja te je vidio da mora platiti spornu naknadu. Kada je pitao zašto je mora platiti rekli su mu da je takva politika banke. Nije mogao sklopiti Ugovor bez plaćanja te naknade. Nitko mu nije objasnio zbog čega se ta naknada plaća, odnosno koji se troškovi njome pokrivaju. Može reći da mu je bio predočen gotov Ugovor. Kuću je uspio izgraditi, ali ne i završiti pa je godinama stajala nedovršena. Nedavno ju je prodao. Nikada nije bio vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Ne sjeća se točnog iznosa sporne naknade, negdje oko današnjih 200,00 eura. Kada je rekao da nema taj novac, rekli su da nije problem, da će se naplatiti iz kredita (list 115 spisa).

6.2. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit, jer je on iskazivao iskreno i uvjerljivo.

7. Sud utvrđuje da iz Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovor sklopio tužitelj kao fizička osoba te da se radilo o kreditu za izgradnju obiteljske kuće te da nije bio vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

7.1. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, dalje ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

8. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama ZZP.

9. Nadalje, sud je prihvatio iskaz tužitelja, jer je on iskazivao uvjerljivo i iskreno. Na temelju iskaza tužitelja u kojem je naveo da nije mogao sklopiti Ugovor bez plaćanja sporne naknade te da mu je bio predočen gotov Ugovor sud je utvrdio da se u vezi sporne odredbe nije moglo posebno pregovarati. Također, na temelju iskaza u kojem je naveo da mu nitko nije objasnio zbog čega se ta naknada plaća odnosno koji se troškovi njome pokrivaju, već da je takva politika banke, sud je utvrdio da tužitelj nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

10. Prema odredbi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.1. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10.2. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

11. Iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora.

12. Plaćanje troškova obrade kredita, bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi te činjenica da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita, niti oko ne/prihvaćanja plaćanja sporne naknade, prema mišljenju ovoga suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Treba dodati da niti odredbe čl. 1021. -1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno, niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita, nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

14. S obzirom da se, dakle, o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, a sporna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 100. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u odlukama broj Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021., Gž-4683/22-3 od 17. siječnja 2023. i dr.).

15. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

16. Slijedom navedenoga sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu te je odlučio kao u točki I izreke ove presude.

17. U odnosu na prigovor nedostatka pravnog interesa s obzirom da traži utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu, a da u ovom postupku ne potražuje isplatu iznosa naplaćenog temeljem iste odredbe valja reći da isti također nije osnovan. Suprotno navodima tuženika, tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi, s obzirom da je odredbom čl. 327. ZOO-a propisano da pravo na isticanje ništavosti ima svaka zainteresirana osoba (tako i VSRH u odluci Rev- 1051/22), na što nije od utjecaja potražuje li tužitelj pri tome isplatu s navedene osnove, kao niti je li navedeni kredit u cijelosti isplaćen.

17.1. Dodatno treba reći i da tužitelju zastara za isplatu iznosa naplaćenog temeljem ništetne ugovorne odredbe počinje teći od pravomoćnosti presude kojom je ta odredba utvrđena ništetnom.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

18.1. Tuženik je u podnesku od 30. travnja 2026. prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora navodeći da je vrijednost predmeta spora tužitelj naznačio u iznosu 1.327,22 eura.

18.2. Prema odredbi 40. st. 2. ZPP-a kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. Ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, sud će po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

18.3. Kada je predmet spora nenovčana tražbina i to utvrđenje ništetnom sporne ugovorne odredbe, u pravilu nema mogućnosti da se po objektivnim kriterijima utvrdi vrijednost koju za tužitelja ima deklaracija. U konkretnom slučaju, u slučaju osnovanosti zahtjeva tužitelj ima mogućnost tražiti isplatu iznosa naplaćenog na ime naknade za obradu kredita, pa bi bilo moguće utvrditi vrijednost koju za tužitelja ima deklaracija.

18.3.1. Međutim, kako iz sadržaja spisa nije moguće utvrditi u kojoj visini je tužitelju bila naplaćena sporna naknada, a tuženik posebno ne obrazlaže zbog čega prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora, to, prema shvaćanju ovoga suda tužitelj nije suviše visoko naznačio vrijednost predmeta spora.

18.4. Tako je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora 1.327,22 eura, priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 13. travnja 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 12. lipnja 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

18.5. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 600,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 750,00 eura.

18.6. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura te na presudu u iznosu 110,00 eura.

18.7. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 886,55 eura.

18.8. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika