Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj P-19312024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Diani Milin, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika MV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Vladimiru Marganu, odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz primjenu odredbe čl. 335. u vezi s čl. 466. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku KV, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 699,78 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

na iznos od 11,29 eura počevši od 1.rujna 2023

na iznos od 35,56 eura počevši od 1. listopada 2023.

na iznos od 25,57 eura počevši od 1. studenog 2023.

na iznos od 32,16 eura počevši od 26. studenog 2023

na iznos od 58,03 eura počevši od 23. prosinca 2023.

na iznos od 64,88 eura počevši od 26. siječnja 2024.

na iznos od 74,63 eura počevši od 24. veljače 2024.

na iznos od 103,75 eura počevši od 24. ožujka 2024.

na iznos od 104,45 eura počevši od 25. travnja 2023.

na iznos od 56,79 eura počevši od 25. svibnja 2024.

na iznos od 26,94 eura počevši od 26. lipnja 2024.

na iznos od 23,58 eura počevši od 27. srpnja 2024.

na iznos od 26,64 eura počevši od 29. kolovoza 2024.

na iznos od 28,68 eura počevši od 26. rujna 2024.

na iznos od 26,83 eura počevši od 30. listopada 2024

sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 937,50 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih pos tupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženik za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 28. studeni 2024. radi isplate iznosa od 699,78 eura sve sa zakonskom zateznom kamatom , kao i troškova postupka. Navodi u tužbi da su stranke suvlasnici nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina], u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br.: [katastarska čestica] u naravi dvorište i kuća na adresi [adresa] u [adresa], 939/3 u naravi gradilište, 939/4 u naravi gradilište, 939/7 u naravi put, 939/9 u naravi gradilište, 939/16 u naravi oranica. Računi za struju da glase na tužitelja, a tuženik ne sudjeluje u njihovom podmirenju. Tužitelj da ima kontrolni sat za struju, očitanjem kojeg bi se utvrdilo koliko je dužan participirati u ukupnom računu za struju, te je vodio evidenciju o navedenome. Tako da je npr. tužitelj u srpnju 2023.g. potrošio 78 kw električne energije, u rujnu 2023. 230 kw električne energije, u listopadu 2023., 154 kw električne energije, u studenog 2023., 170 kw električne energije, u prosincu 2023, 240 kw električne energije, u siječnju 2024., 204 kw električne energije, u veljači 2024, 178 kw električne energije, u ožujku 2024. 323 kw električne energije, u travnju 2024. 308 kw električne energije, u svibnju 279 kw električne energije. Obzirom da tuženik nema točnu evidenciju potrošnje tuženog, a i da ima, tuženik da mu bilo kakvu evidenciju osporava, stoga od tužitelja potražuje polovicu svih računa pobliže opisano kao u točki I. izreke presude sve pobliže opisano kao u točki I. izreke presude. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako je točno da ugovor o opskrbi električnom energijom sada glasi na tužitelja, ali da je to samo privremeno prema rješenju suda, posl. br. Psp-54/23, od 19. srpnja 2023. Za ranije razdoblje računi da su glasili na majku tuženika ĐV koja stanuje u navedenoj kući. Tužitelj da ima kontrolni sat za struju, očitanjem kojeg bi se utvrdilo koliko je dužan participirati u ukupnom računu za struju, a ĐV je vodila evidenciju o navedenome. Prema dogovoru, ona bi tužiteljev utrošak struje pomnožila s 0,83 kn (0,11 eura), na što bi dodala paušal od 19,00 kn (2,52 eura) što bi se množilo s koeficijentom 0,105 i na zbroj bi se dodalo još 13% pdv. Dogovor među stanarima kuće da je bio da će svako plaćati za dio koji su potrošili. Tuženik da je odselio s navedene nekretnine 1. srpnja 2023. te su struju prema potrošnji trebali plaćati tužitelj i ĐV koji i žive u kući. Osim toga, rješenjem naslovnoga suda, Psp-54/23, od 15. siječnja 2025. naloženo da je upravo ĐV, a ne tuženiku, da HEP-u podnese zahtjev za ponovnu isporuku električne energije tužitelju, pa da je očito da tuženik nije taj tko bi trebao tužitelju plaćati dio računa za struju. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Zahtjev za isplatu u visini od 699,78 eura odnosi se na zahtjev tužitelja kao suvlasnika nekretnine za neplaćenu uslugu isporučene električne energije za obračunsko mjerno mjesto u [adresa] od tuženika kao drugog suvlasnika nekretnine (suvlasnici u 1/2 idealnog dijela svaki), i to za razdoblje od rujan 2023 do listopad 2024., te tužitelj potražuje od tuženika ½ dijela plaćenih troškova prema isporučenim računima.

4. U postupku je sporna pasivna legitimacija, jer tuženik osporava da bi uopće bio u obvezi plaćanja utroška električne energije, budući tvrdi da nekretninu niti ne koristi za stanovanje od 1. srpanj 2023., kao i jer da je dogovor tužitelja i ĐV bio da električnu energiju plaća onaj tko nekretninu koristi, u ovom slučaju ĐV Sporna je i visina zahtjeva.

5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to zk izvadak, evidencija utroška električne energije sastavljena po tužitelju, dopis Hep Elektra od 9. srpnja 2025. dopis Hep Elektra od 29. srpnja 2025. računi za električnu energiju od srpanj 2023 do rujan 2024, službenim putem upit HEP-u o izračunu potrošnje struje, potvrda HEP-a od 27. lipnja 2024., Ugovor od 19. srpnja 2023., uvid u spis naslovnoga suda, posl. br. Psp-54/23, saslušanje tužitelja i tuženika kao stranaka te svjedoka EV, HV, ĐV .

6. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za očevidom na licu mjesta, kao da se izvede dokaz vještačenjem sata i kontrolnog sata za struju, kao i dokaznog prijedloga za izvođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

7. Sud je odbio izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta po prijedlogu tuženika, kako bi se utvrdilo da su u toj nekretnini zapravo tri stana neetažirana, jer tužitelj navedeno ne osporava, a niti je navedena okolnost relevantna za presuđenje.

8. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 699,79 eura neosnovan iz razloga kako slijedi.

9. U svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da se radi o kući u kojoj živi sa suprugom i to u lijevom dijelu kuće gdje je kuhinja, predsoblje, dnevni boravak, dok u drugom dijelu živi sestra ĐV, dakle na istom katu gdje je kuhinja i soba a i dolje ispod koristi ona a također i njezin sin ovdje tuženik koji je ovdje s njom živio dok se nije odselio. Misli da negdje 2023. se tuženik odselio međutim da on i dan danas dolazi kod svoje majke, viđa ga da nekad i prespava. U odnosu na dogovor vezano uz potrošnju el. energije i plaćanje iste navodi da bolje može iskazivati supruga EV koja je očitavala potrošnju el. energije i istu plaćala, a da je sestra ĐV rekla da ona neće plaćati potrošnju i nije ju plaćala. Navodi da je tuženik i nekakvo pomoćno brojilo postavio kao kontrolu potrošnju el. energije ali oni nisu imali uvid u te podatke. Sestra da je napravila problem i rekla da neće platiti ništa vezano uz struju, a on već drugu godinu koristi uređaj zbog otežanog govora i problema sa grlom i to karcinoma glasnica. Na upit pun. tuženika na koga su glasili računi, odgovara da kada je on otišao živjeti u [adresa] je zahtijevao da računi glase na ĐV budući nije imao povjerenja da će se plaćati troškovi režijski struja i voda, a da je ona tu okolnost iskoristila i zloupotrijebila. Navodi da se 2009. vratio iz Njemačke, te da je u kući živjela ĐV pa da je ona i snosila troškove jer je u kući živjela, a prije toga da je on dolazio povremeno jer je radio u Njemačkoj, a nakon 2009. da živi u ovoj nekretnini konstantno.

10. U svom iskazu tuženik navodi da u utuženom vremenskom razdoblju je točno da struja nije plaćena od strane tuženika i to srpanj 2023. do rujan 2024. Razlog je tome što je odselio na drugu adresu na [adresa] i to negdje prije 2 godine. Navodi da potrošnja el. energije u ovom razdoblju nije plaćena iz razloga jer je za ranije razdoblje el. energiju plaćala njegova majka pa je bio dogovor da će se kompenzirati ovo iduće razdoblje sa naprijed navedenim. Navodi kako ne živi na toj adresi već potrošnju u tom razdoblju su vršili isključivo tužitelj i njegova majka, i ne zna koji je razlog da bi bio tužen u ovom postupku uopće. Navodi kako je u prosincu 2024. boravio u toj nekretnini, ali u ovom utuženom razdoblju uopće ne, a i da sad opet živi na [adresa]. Na upit pun. tužitelja ima li on kao suvlasnik nekretnine dogovor sa svojom majkom odnosno ugovor sa majkom po kojem se ona obvezala plaćati struju ĐV, odg. tuženik da nema. Pojašnjava kako ona plaća njegova majka iz svoje mirovine a on joj refundira sredstva jer je mirovina mala a i jer el. energiju troše njegova majka i tužitelj. Njegova je majka tužila tužitelja za ranije razdoblje u kojem tužitelj nije plaćao potrošnju el. energije.

11. U svom iskazu svjedok EV, supruga tužitelja navodi da je činjenica vezano uz potrošnju struje bila takva da do 2003. je majka tuženika ĐV plaćala račune ali bi joj nadoplatili i to po broju članova. Postojao je kontrolni sat te je tužena odlazila plaćati račune a njima bi predočila to kontrolno brojilo koliko je očitano i oni bi potom platili račun u skladu sa načinom kako je dogovoreno. Navodi da je upravo ĐV odredila na koji način će refundirati ono što je ona platila potrošnju struje u cijelosti i to je išlo na slijedeći način. Oduzeo bi se sadašnji račun od prethodnog pa bi se rezultat množio sa 0,77, potom se doda 25,00 kn i dobije se rezultat koji se pomnoži sa 0,1050. Na taj rezultat doda se 17,50 uopće ne zna na što se odnosi ta brojka i taj zbroj se pomnoži sa 13%. Dakle to očitano sa brojila kada bi se ova formula primijenila dobio bi se određeni iznos koji bi ona dala ĐV. Ne zna je li prvo dođe 17,50 ili 25,00 kn, s time da ovaj iznos od 25,00 kn se odnosio na naknadu jer je ĐV nosila račune na plaćanje pa kao njezina naknada. Međutim, došlo je do problema iskapčanja struje, te u ovom utuženom razdoblju računi su glasili na tužitelja. Navodi da je suprug račune plaćao s obzirom da je invalidna osoba prema izdanim kuponima. Međutim, za ovo utuženo razdoblje račune je platio on, a iste nije uopće nije refundirala ĐV. Razlog tome je što uopće nemaju komunikaciju, ona ne želi uopće razgovarati. Pojašnjava da se radi o obiteljskoj kući gdje su etažirana dva stana iako su nekada bila tri. Žive tako da na katu suprug i ona na sjeveru, na istom katu na jugu ĐV, a u prizemlju tuženik sa obitelji. Misli da je prvo odselila supruga od tuženika, a potom on, međutim u ovom utuženom razdoblju ne može se izjasniti točno je li tuženik živio ili nije, viđa ga, on može i ima pravo posjetiti majku. Zbog otežane komunikacije ne zna je li tuženik u tom stanu živio. Navodi da je majka tuženika u ranijem razdoblju iskapčala struju, te je uzrok tome bio i razlog jer oni nisu plaćali struju, a to zato jer nisu dobivali na uvid kolika je potrošnja. Navodi da je digitalno brojilo u Hep-u, a kontrolno brojilo u hodniku, kojem pristup imaju svi, dakle tužena i tužitelj. Navodi kako iako ima pristup tom brojilu kontrolnom za ranije razdoblje nije htjela plaćati jer nema poziv na broj računa. Nije ĐV dala po istoj formuli iznos, jer joj je ona rekla da joj više ne vjeruje, a ne zna zašto bi ona njoj trebala vjerovati. Navodi da iz tog razloga nije bilo plaćeno od strane tužitelja iako ima formulu. Problem sa tuženom je nastao kada su joj rekli da će doći sustanar u njihov dio kuće jer će prodati svoj dio, na što joj je ĐV rekla da ona nema više povjerenja u nju. Nije sigurna je li imaju sudski postupak u kojem ĐV ih tuži za potrošnju struju jer imaju više postupaka. Ne može se izjasniti koji su to mjeseci u kojem oni nisu plaćali struju, ali kako je ona imala veliki dug struja je iskopčana. Potom je ona platila veći dio a oni ostatak da se ponovno uključi el. energija. Po privremenoj mjeri sada je obveznik plaćanja tužitelj bio do 27. veljače 2025. da bi potom opet ĐV na sebe prebacila sat. Na upit pun. tužitelja odgovara da za njen kontrolni sat nije joj potrebno da ima račun predočen od prethodnog mjeseca da bi primijenila onu formulu po kojoj su računali. Ne zna je li tuženik prespavao u utuženom razdoblju, ali vidjela je vozilo. Nije tražila da joj se izvrši povrat ove polovice od strane tuženika jer nema komunikacije. Na upit pun. tuženika odg. nikada nisu računi glasili za el. energiju na tuženika koliko ona zna. Ne zna tko je odrezao žicu samo su to zatekli. Na upit tuženika u ovom utuženom razdoblju zašto je računana potrošnja po šest članova i po formuli, ako tuženik nije živio na toj adresi, odg. da je ona platila struju u potpunosti za utuženo razdoblje. Ne zna je li tuženik presjekao kabel za struju.

12. U svom iskazu svjedok ĐV pojašnjava da u toj nekretnini žive tužitelj, zatim njegova supruga EV i ona. U utuženom razdoblju a što je od srpnja 2023. do listopada 2024. također su živjeli oni, s time da bi njezin sin ovdje tuženik ponekad došao i prespavao, međutim tuženik živi na [adresa]. Također navodi da je dogovor bio između nje i tužitelja a kada se on vratio iz Njemačke ne zna točno godinu, da će troškove el. energije snositi dio tužitelj a dio ona. Tužitelj je trebao plaćati iznos koji se očita na njihovom kontrolnom brojilu. Nikada nije bio dogovor da njezin sin plaća el. energiju. Isto tako navodi da brojilo i danas glasi na nju te da je tužitelj trebao tužiti nju, a ne tuženika. Isto tako, pojašnjava da iako je bila po dogovoru u obvezi platiti el. energiju u ovom utuženom razdoblju da to ni je učinila iz razloga jer je očekivala da će se tužitelj urazumiti. Naime postoji dugovanje iz prethodnog razdoblja koje je bio u obvezi platiti tužitelj, ali nije nikada platio, pa je očekivala da će to kompenzirati sa dugom iz ovog utuženog razdoblja. Naime, rekla im je da kako oni nisu platili raniji dug, da ona neće platiti ovaj, oni se s time nisu složili, da oni na to ne pristaju i da do dogovora u tom pravcu nije došlo. Tuženik ima uvijek prijavljeno prebivalište na [adresa]. Na upit pun. tužitelja odg. da je ona svoj suvlasnički dio prenijela darovanjem na tuženika ove nekretnine [adresa], ali ne zna datum ni godinu, sve stoji u dokumentaciji. Brojilo i danas glasi na nju jer bi trebala suglasnost suvlasnika da se prebaci na neku drugu osobu. Na upit pun. tuženika kako se vršio obračun struje između tužitelja i ĐV, odg. da bi ona predočila original računa Hep -a i to partnerici EV u kojoj stoje svi parametri za obračun i to je uredno funkcionira lo do listopada 2021. Navodi da je dio iznosa koji je otpadao na tužitelja EV dala njoj na ruke, a ona bi platila račun prema Hep-u u cijelosti. Želi još samo nadodati da se struja nikada nije plaćala prema članovima domaćinstva već samo prema potrošnji prema dogovoru. Nikada nije bilo šest članova domaćinstva već samo dvoje na strani tužitelja i ona.

13. U svom iskazu svjedok HV navodi da je dugogodišnja poznanica tužitelja, oni su bolesni te im pomaže na način da je u njihovo ime i za njihov račun u jednom razdoblju podmirivala internet bankarstvom troškove pa tako i el. energije. Također upoznata je da je supruga tužitelja sa nekim kuponima jer je tužitelj invalidna osoba također podmirivala troškove el. energije. Oni da su dugogodišnji prijatelji, a živi udaljena 1 km te im pomažem. Ona je saznala iz razgovora sa tužiteljem da je ĐV prestala plaćati el. energiju jer je navodno htjela iz kompenzirati neki dug iz ranijeg razdoblja. Koliko joj je poznato u toj nekretnini žive tužitelj i njegova supruga te ĐV, a njezin sin dolazi povremeno te njegova supruga i dijete više tamo ne žive, koliko zna. Ne zna ništa vezano uz dogovor ukoliko bi isti postojao kako će i na koji način i kojom formulom se plaćati el. energija između suvlasnika, odn. osoba koje tamo žive, a i sumnja da je dogovor ikakav postojao budući da je ĐV vrlo isključiva, sve mora biti kako ona hoće te dogovora u tom pravcu nema. Komunikacija je narušena te sumnja da postoji dogovor i za ranije razdoblje, a vode se i sudski postupci. Koliko je upoznata u toj kući misli da su čak tri stana jer je tuženik legalizirao, misli, nije sigurna još jedan prostor za sebe i obitelj, pa dakle, stan u kojem živi tužitelj sa suprugom je jedan, drugi u kojem živi ĐV i treći u kojem joj se čini je taj legalizirani dio. Misli da postoji samo jedan sat za struju te eventualno kontrolno brojilo, koje nije službeno. Na upit pun. tužitelja odgovara da je priv remena mjera donesena jer je ĐV znala isključivati struju jer je kaos. Nije joj poznato je li tužitelj ima kontrolno brojilo u okviru svog domaćinstva, a glavno brojilo misli da je u hodniku kod ulaza. Iz tog hodnika na lijevo se ulazi kod tužitelja, a na desno kod majke tuženika i brojilo je dostupno i jednoj i drugoj strani. Od 2023. i 2024. da je često dolazila tamo. Nije joj poznato potraživanje navodno majke tužene iz ranijeg razdoblja, a možda je to i plaćeno. Žalili su joj se da tuženik ne plaća struju tužitelju. Na upit pun. tuženika odgovara da je prvo sat bio na ĐV koja je to učinila nakon smrti njihovih roditelja, potom je po privremenoj mjeri određeno da ide na tužitelja da bi potom ĐV sada prebacila opet na sebe.

14. U postupku na temelju dokaza izvedenih u postupku sud utvrđuje kako:

- su tužitelj i tuženik suvlasnici nekretnine na adresi [adresa] , upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina], u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br.: [katastarska čestica] u naravi dvorište i kuća na adresi [adresa] u [adresa], 939/3 u naravi gradilište, 939/4 u naravi gradilište, 939/7 u naravi put, 939/9 u naravi gradilište, 939/16 u naravi oranica, svaki u ½ idealnog dijela,

- je tužitelj kao jedan od suvlasnika podmirio u potpunosti utrošak električne energije za cijelu nekretninu za razdoblje od rujan 2023 do listopad 2024 , a sve prema računima priloženim uz tužbu, i to za mjesec srpanj 2023. 22,58 eura ( ½ iznosi 11,29 eura), kolovoz 2023. 71,12 eura ( ½ iznosi 35,56 eura), rujan 2023. 51,14 eura ( ½ iznosi 25,57 eura), listopad 2023. 64,32 eura ( ½ iznosi 32,16 eura) , studeni 2023. 116,06 eura ( ½ iznosi 58,03 eura), prosinac 2023. 129,77 eura ( ½ iznosi 64,88 eura) , siječanj 2024. 149,26 eura (½ iznosi 74,63 eura), veljaču 2024. 207,51 eura ( ½ iznosi 103,75 eura) , ožujak 2024. 208,89 eura ( ½ iznosi 104,45 eura) , travanj 2024. 113,58 eura ( ½ iznosi 56,79 eura) , svibanj 2024. 53,89 eura ( ½ iznosi 26,94 eura), lipanj 2024. 47,16 eura ( ½ iznosi 23,58 eura), srpanj 2024. 53,28 eura ( ½ iznosi 26,64 eura), kolovoz 2024. 57,36 eura ( ½ iznosi 28,68 eura), rujan 2024. 53,66 eura ( ½ iznosi 26,83 eura), a utrošak kao i visina mjesečnih računa utvrđena je prema podacima HEP Elektra o potrošnji el energije za obračunsko mjerno mjesto 1200169277 [adresa],

- da je po tužbi LV i BV protiv ĐV pravomoćno rješenjem posl.br. Psp- 54/23-36 od 15. siječanj 2025 sud utvrdio da je ĐV smetala tužitelje 1 i 2 u posjedu nekretnine u [adresa] kada je 10. srpanj 2023. podnijela zahtjev za obustavu isporuke električne energije HEP-Operator d.o.o. RIjeka bez znanja i suglasnosti tužitelja te je odredio zabranu takvog i sličnog smetanja posjeda ubuduće.

- da je tuženik osporio vjerodostojnost podataka o navodnoj potrošnji dostavljen uz tužbu na listu spisa 8 i 9 koju je vodio tužitelj kao vlastitu evidenciju,

- da za nekretninu [adresa], postoji jedno brojilo koje se nalazi u hodniku, a da je kontrolno brojilo u stanu tužitelja,

- da tuženik kao suvlasnik nekretnine, kao niti ĐV, majka tuženika nisu pomirili trošak električne energije za utuženo vremensko razdoblje,

- da u nekretnini koja je predmet spora žive tužitelj sa suprugom EV i ĐV majka tuženika, a da tuženik u nekretninu dolazi povremeno, s time da nema podataka u kojem točno vremenskom razdoblju,

15. Konkretan spor je spor male vrijednosti u kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Takva dužnost odnosi se na obje parnične strane.

16. Odredba čl. 10 ZPP-a propisuje da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Nepotrebnim odgađanjem ročišta, postupak se odugovlači, a troškovi postupka rastu.

17. Odredbom čl. 70 st 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV-a) propisano je da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona.

18. Odredbom čl. 43 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje ZOO) propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

19. Imajući u vidu da je kao obveznik plaćanja usluge isporuke električne energije u utuženom razdoblju prijavljen tužitelj, ukoliko smatra da je u obvezi plaćanja tuženik od kojeg potražuje naknadu plaćenih troškova po računima, na tužitelju je teret dokaza po kojoj osnovi takav trošak od tuženika potražuje, a i u kojoj visini.

20. Polazeći od toga kako prema činjeničnim navodima tužitelj potražuje od tuženika plaćanje troškova električne energije u utuženom iznosu (u ½ dijela prema isporučenim računima), a za koje tvrdi da ih je snosio umjesto tuženika, ocjena je ovog suda da je odnose stranaka potrebno prosuđivati na temelju instituta plaćanja za drugoga po posebnom pravilu stjecanja bez osnove iz čl. 1119. ZOO-a, a sve s obzirom na odredbu čl. 52. ZOO-a i čl. 70 ZV-a.

21. Odredba čl. 1119. ZOO-a propisuje da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

22. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, ukoliko bi tužitelj dokazao da je tuženik koristio predmetni suvlasnički dio u utuženom razdoblju u cijelosti ili u određenom dijelu, i uslijed takvog korištenja nekretnine nastao utrošak električne energije na mjernom mjestu na kojem je kao obveznik usluge evidentiran tužitelj, tuženik bi bio dužan nadoknaditi tužitelju za učinjeni izdatak koju je tužitelj učinio za njega.

23. Međutim, tužitelj nije u postupku dokazao navedene odlučne činjenice, pa ovaj sud u cijelosti prihvaća prigovor promašene pasivne legitimacije koji ističe tuženik u ovom postupku

24. Naime, troškovi potrošnje električne energije ne predstavljaju troškove cijele nekretnine, pa da bi mogla doći u primjenu odredba čl. 89. ZV-a , koja u st 1 propisuje kako troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

25. Troškovi električne energije predstavljaju troškove koji terete pojedinu etažnu cjelinu i koje troškove je potrebno utvrditi s obzirom na namjenu i vrijeme uporabu nekretnine. Tužitelj je u ovom postupku u obvezi dokazati da je upravo tuženik bio korisnik nekretnine na način da je uslijed takvog korištenja nastao trošak električne energije, a u obvezi je dokazati i vrijeme korištenja kao i visinu tako nastalih troškova.

26. Tuženik u svom iskazu, kao i u odgovoru na tužbu osporava da bi bio korisnik nekretnine u razdoblju od srpanj 2023. do listopad 2024., jer da je nekretninu napustio još 1. srpanj 2023., a iskaz tuženika potvrđuje i svjedok ĐV, majka tuženika, čije suglasne iskaze ovaj sud prihvaća, jer tužitelj nije dokazao suprotno 27. Iz iskaza svjedoka BV Dvorski sud proizlazi da: "utuženom razdoblju ne može se izjasniti točno je li tuženik živio ili nije, viđa ga, on može i ima pravo posjetiti majku. Zbog otežane komunikacije ne zna je li tuženik u tom stanu živio ", iz iskaza tužitelja da: "misli da negdje 2023. se tuženik odselio međutim da on i dan danas dolazi kod svoje majke, viđa ga da nekad i prespava", dok iz iskaza svjedoka HV proizlazi da tuženik "dolazi povremeno te njegova supruga i dijete više tamo ne žive, koliko zna."

28. Iz naprijed navedenog ovaj sud utvrđuje da tuženik u spornom razdoblju od srpanj 2023 do listopad 2024 nije boravio u navedenoj nekretnini u [adresa], pa kako tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženik bio korisnik nekretnine u svezi s kojom je nastao trošak električne energije, to je prigovor promašene pasivne legitimacije ovaj sud ocijenio osnovanim, te iz navedenog razloga odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

29. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ističe se kako tužitelj , osim što nije dokazao vrijeme korištenja nekretnine od strane tuženika, nije dokazao niti visinu tako nastalih troškova koje bi bio u obvezi snositi upravo tuženik.

30. Tužitelj se tako nije mogao izjasniti niti na koji način je vršen obračun troškova električne energije za ranije razdoblje, kada su troškove prema ispostavljenim računima snosili tužitelj i ĐV (na čije ime je bilo prijavljeno navedeno obračunsko mjerno mjesto u ranijem razdoblju).

31. Svjedok EV iskazuje da se podjela troškova između tužitelja i ĐV vršila ovisno o broju članova domaćinstva, dok svjedok ĐV izričito osporava da bi se na takav način plaćanje ikada vršilo, već isključivo prema potrošnji i prema očitanju na brojilu. Pri tome svjedok EV navodi i određenu matematičku formulu po kojoj se navodno vršila raspodjela troškova ( ali koja nije jasno obrazložena i na kojoj tužitelj niti ne temelji zahtjev za nadoknadu i povrat plaćenih troškova električne energije), s time da tužitelj u ovom postupku potražuje polovinu iznosa prema plaćenim računima.

32. Svjedok HV nema nikakvih saznanja o način i dogovoru između stranaka vezano uz raspodjelu i plaćanje potrošene električne energije.

33. Stoga, budući da tužitelj nije dokazao niti da bi tuženik koristio nekretninu u spornom vremenskom razdoblju, a niti visinu tužbenog zahtjeva, ovaj sud ocjenjuje zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

34. Stoga je zahtjev tužitelja valjalo odbiti i presuditi kao u točki I. izreke presude

35. Samo podredno, sud ne prihvaća prigovor tuženika, da ne bi bio u obvezi plaćati troškove koji su predmet ovog spora, jer postoji dugovanje tužitelja prema ĐV za ranije razdoblje, jer takav prigovor (prigovor radi prebijanja i prigovor prijeboja) niti nisu istaknuti u ovom postupku, a niti je tuženik dokazao razdoblje i visinu takvih navodnih neplaćenih troškova u ranijem razdoblju.

36. Odredbom čl. 2. st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a čl. 7. st. 1 da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

37. Odredbom čl. 10 st. 1 Zakona o parničnom postupku propisano da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

38. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219. st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

39. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP -a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

40. Tuženiku je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku budući je u cijelosti uspio u sporu, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 75), i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na četiri ročišta u iznosu 150,00 eura svako (Tbr. 8. t. 1. Tarife), uvećano za pdv u iznosu od 187,50 eura , odnosno parnični trošak u iznosu od 937,50 eura. Stoga je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

41. Preostali dio zahtjeva za nadoknadu parničnog troška kao previsoko postavljenim i budući isti nije bio nužan za vođenje postupka, sud nije prihvatio, pa je u tom dijelu zahtjev tuženik za nadoknadu parničnog troška odbijen i odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 7. srpnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Ova se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika