REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-405/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ravlić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Igora Zekića, odvjetnika i punomoćnice tuženika DŽ, odvjetničke vježbenice, 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnica Dubrava da tužitelju BŽ, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.802,65 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 7,44 EUR od dana 16.07.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 90,61 EUR od dana 16.08.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 48,32 EUR od dana 16.09.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 86,86 EUR od dana 16.10.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 273,83 EUR od dana 16.11.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 245,05 EUR od dana 16.12.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 239,60 EUR od dana 16.01.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 273,83 EUR od dana 16.02.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 251,58 EUR od dana 16.03.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 103,87 EUR od dana 16.04.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 148,17 EUR od dana 16.05.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 82,25 EUR od dana 16.06.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 65,09 EUR od dana 16.07.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 113,09 EUR od dana 16.08.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 102,14 EUR od dana 16.09.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 87,35 EUR od dana 16.10.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 116,50 EUR od dana 16.11.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 110,83 EUR od dana 16.12.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 126,66 EUR od dana 16.01.2024. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 110,83 EUR od dana 16.02.2024. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 118,75 EUR od dana 16.03.2024. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura, zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od 7. srpnja 2026. pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlenik tuženika na radnom mjestu vatrogasnog djelatnika temeljem ugovora o radu. Tužitelj je profesionalni vatrogasac i udovoljava uvjetima Zakona o vatrogastvu. Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84) u članku 3.st.1.toč.14 navodi da su poslovi vatrogasca poslovi s posebnim uvjetima rada. Uredbom Vlade RH od 5. prosinca 1994. propisana je visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada 20% u članku 4.st.1.toč.4. koja spominje poslove profesionalnih vatrogasaca, a također i Zakonom o radu člankom 94. propisana je obveza uvećanja plaće za otežane uvjete rada. Stupanjem na snagu Zakona o vatrogastvu od 01.01.2020., u članku 76.st.10. izričito se kaže:“ (10) Visinu dodataka iz stavka 4. ovoga članka te visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada na temelju klasifikacije radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona utvrđuje Vlada Republike Hrvatske uredbom.“ Uredba do danas još nije donesena od strane Vlade RH. Hrvatska vatrogasna zajednica je 4. srpnja 2023. donijela Tumačenje/Obavijest svim vatrogasnim zapovjednicima u RH gdje izričito kaže u stavku 8. da:“ Do donošenja Uredbe propisane člankom 76. stavkom 10. Zakona o vatrogastvu, za utvrđivanje dodataka za pojedina radna mjesta, odnosno visinu istih, primjenjuje se Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi. Visinu dodataka profesionalnih vatrogasaca za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, radna mjesta profesionalnih vatrogasaca odgovaraju radnim mjestima III. vrste te se na navedena rana mjesta primjenjuje visina dodatka navedena u članku 11. točka d. Uredbe, što iznosi 25%.“ Također, Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike u svom članku 108. (NN 112/2017) ističe:“ Vlada Republike Hrvatske obvezuje se da će se odredbe ovoga Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.” Navodi da je 27. travnja 2023. na temelju članka 68.st.3. Zakona o vatrogastvu glavni vatrogasni zapovjednik je donio Pravilnik o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova, a koji je stupio na snagu 1. svibnja 2023. U članku 31. navedenog pravilnika se navodi da do donošenja Uredbe iz članka 76.stavka 10. Zakona o vatrogastvu uvećanje plaće profesionalnih vatrogasaca za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada ne može biti manje od postojećeg uvećanja za državne službenike i namještenike. Navodi da je tuženik tužitelju isplaćivao unutar koeficijenta samo 14% dodatka na posebne uvjete rada, a bio mu je dužan isplaćivati ukupno 25%, znači nije mu isplaćivao razliku od 11% na sporni dodatak u razdoblju od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022, pa od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024.

1.1. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 15. listopada 2025., koji je sukladan izračunu tuženika, predlaže sudu da naloži tuženiku isplatiti mu na ime razlike plaće iznos od 2.802,65 eura, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovi, tako i u visini. Opreza radi ističe prigovor zastare. Navodi da se ključno pravno pitanje u ovom slučaju odnosi na primjenjivost navedenih propisa na tužitelja u svojstvu vatrogasnog djelatnika, kao i na njegovu relevantnost za utuženo razdoblje. Kako bi se pravilno ocijenila ova primjenjivost, nužno je prethodno razjasniti definiciju profesionalnog vatrogasca. Ključni dio definicije čl 2. stavku 1. točki 20. ZV- a, navodi da profesionalni vatrogasac mora biti zaposlen u javnoj vatrogasnoj postrojbi, profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, drugim vatrogasnim organizacijama ili drugoj pravnoj osobi, a da udovoljava uvjetima ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca. Poziva se na odredbe čl.43. st.1. i 3. te čl. 90 st. 1. ZV. Prema važećem statutu tuženik je javna ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska te predstavlja pravnu osobu, dok je njezina primarna djelatnost usmjerena na pružanje zdravstvene zaštite. Tuženik ne obavlja vatrogasnu djelatnost kao svoju osnovnu ili registriranu djelatnost, već u sklopu svojih sigurnosnih mjera ima djelatnike zadužene za protupožarnu zaštitu, no to ih ne svrstava u kategoriju profesionalnih vatrogasaca niti, sukladno članku 90. stavku 1. ZV-a, imaju svog zapovjednika. Iz relevantnih zakonskih propisa proizlaze jasni kriteriji pod kojima je pravna osoba dužna ustrojiti profesionalnu vatrogasnu postrojbu s osposobljenim profesionalnim vatrogascima. Prema rješenju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 29. lipnja 1995., građevine i prostor tuženika razvrstani su u II a kategoriju ugroženosti od požara te je sukladno rješenju tuženik bio dužan: a) izraditi Plan zaštite od požara, b) osigurati stalno vatrogasno dežurstvo na lokaciji u Zagrebu, c) rasporediti najmanje jednog djelatnika za obavljanje preventivnih poslova zaštite od požara. Nigdje nije, niti je bila, propisana dužnost tuženika, kao pravne osobe čija se građevina i prostor razvrstavaju u II a kategoriju ugroženosti od požara, i čija je redovita djelatnost usmjerena na pružanje zdravstvene zaštite, posjedovati profesionalnu vatrogasnu postrojbu s profesionalnim vatrogascima pa tako niti tužitelj ne djeluje u tom svojstvu. Tužitelj, kao vatrogasni tehničar zaposlen u bolnici, ne ispunjava zakonske kriterije za status profesionalnog vatrogasca te se na njega ne mogu primjenjivati odredbe koje uređuju prava i obveze profesionalnih vatrogasaca. Tužitelj paušalno i bez ikakvih dokaza navodi da ima status profesionalnog vatrogasca, tu tvrdnju ne argumentira ni na koji način, niti dostavlja vjerodostojne dokaze kojima bi navedeno potvrdio. Dodatno, Plan zaštite od požara, koji je stupio na snagu 11. prosinca 2012., jasno definira obveze i nadležnosti vezane uz gašenje požara. Konkretno, njime je propisano da u slučaju požara intervenciju preuzima Profesionalna vatrogasna postrojba Ministarstva unutarnjih poslova, Ispostava Dubrava, koja dolaskom na mjesto događaja preuzima rukovođenje akcijom gašenja. Ovo jasno ukazuje na činjenicu da vanjske profesionalne vatrogasne snage imaju primarnu odgovornost u slučaju intervencije većih razmjera. Da tuženik kao pravna osoba posjeduje vlastitu profesionalnu vatrogasnu postrojbu, u Planu zaštite od požara bila bi predviđena interna intervencija, bez potrebe za angažiranjem vanjskih profesionalnih vatrogasnih snaga. Planom zaštite od požara izričito su propisane vlastite snage za gašenje požara, od kojih niti jedan ne predstavlja profesionalnog vatrogasca. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te dosuditi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. Osporavajući navode tuženika da nema status profesionalnog vatrogasca, tužitelj ističe da ima završenu vatrogasnu školu za vatrogasnog tehničara te da i sam tuženik u natječajima za zapošljavanje za predmetne poslove zahtijeva navedenu stručnu spremu. Nadalje navodi da iz Plana zaštite od požara proizlazi kako vlastite snage za gašenje požara čini sedam profesionalnih djelatnika – vatrogasaca, a u prilog osnovanosti svog zahtjeva poziva se i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gop-2/2024.

4. Tuženik ustraje kod navoda iz odgovora na tužbu te ističe da završena vatrogasna škola sama po sebi ne daje status profesionalnog vatrogasca, već se taj status stječe isključivo zaposlenjem u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi, koju tuženik nema ustrojenu niti ju je dužan ustrojiti. Nadalje navodi da izraz „profesionalni djelatnici“ iz Plana zaštite od požara ne označava profesionalne vatrogasce u smislu Zakona o vatrogastvu. Stoga smatra da tužitelj nije dokazao status profesionalnog vatrogasca pa se na njega ne mogu primijeniti propisi niti sudska praksa na koje se poziva, uključujući presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gop-2/2024.

5. Tijekom postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušan je svjedok GŽ, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku te je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedoka LŽ, dan u istovrsnim predmetima kod ovog suda.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7 Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove dodatka za rad u posebnim uvjetima rada za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. te od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., uz pripadajuće zatezne kamate

8. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca, da ima završenu vatrogasnu školu za vatrogasnog tehničara te da mu je tuženik pri obračunu plaće priznavao dodatak za posebne uvjete rada u visini od 14%.

9. Sporno je ima li tužitelj status profesionalnog vatrogasca u smislu Zakona o vatrogastvu te pripada li mu po toj osnovi dodatak za posebne uvjete rada u visini od 25%, odnosno pravo na isplatu utužene razlike plaće.

10. Nije osnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik. Naime, sukladno članku 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR), potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 27. veljače 2025., u trenutku njezina podnošenja nije protekao petogodišnji zastarni rok niti za jedno od utuženih mjesečnih potraživanja, s obzirom da tužitelj potražuje razliku plaće za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. te od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024. Kako od dospijeća najstarijeg utuženog potraživanja do podnošenja tužbe nije proteklo pet godina, sud je prigovor zastare ocijenio neosnovanim.

11. Iz iskaza svjedoka HŽ, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu voditelj Službe integriranih sustava zaštite, proizlazi da u toj službi radi i tužitelj na radnom mjestu vatrogasni djelatnik. Naveo je da je kod tuženika donesena sistematizacija radnih mjesta sukladno kojoj postoji i radno mjesto vatrogasnog djelatnika u Službi integriranih sustava zaštite. U utuženom razdoblju kod tuženika je postojalo 8 vatrogasnih djelatnika, a danas ih ima 12. Radno mjesto tužitelja predstavlja radno mjesto s posebnim uvjetima rada, a tužitelju se isplaćuje dodatak za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada. Tuženik je razvrstan u II a kategoriju, sukladno Pravilniku o razvrstavanju građevina i građevinskih objekata u kategoriji ugroženosti od požara, a tuženik kao građevina II a kategorije treba imati 2 profesionalna vatrogasaca plus 3 DVD vatrogasca ili 3 profesionalna vatrogasca, jer tako glasi definicija sukladno citiranom pravilniku. Tuženik nema profesionalnu vatrogasnu postrojbu niti ikakvu drugu postrojbu, tuženik nema zaposlenog vatrogasnog zapovjednika. Danas je kod tuženika formiran odjel za zaštitu od požara sa svojim voditeljem. Vatrogasni djelatnici dežuraju u dojavnom centru pokraj vatro dojavne centrale, a u slučaju alarma vatrogasni djelatnici idu na intervenciju. U slučaju da vatrogasni djelatnici ne uspiju riješiti situaciju tada su dužni pozvati vanjske vatrogasne službe. Kod tuženika nema zaposlenih dobrovoljnih vatrogasaca. U slučaju požara tužitelj je dužan pružiti intervenciju i gasiti požar. Tužitelj je osigurana radna odora, a ujedno mu je osigurana i interventna odora s kompletnom opremom.

12. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je zaposlen na kod tuženika od 2019. na radnom mjestu vatrogasni tehničar, a kod tuženika se zaposlio temeljem natječaja koji je bio raspisan za radno mjesto vatrogasni tehničar. Od svoga poslodavac zadužio je radnu odoru i interventno odijelo koje uključuje vatrogasne čizme, kacigu, odijelo, bocu za kisik, masku, rukavice. Njegovo radno vrijeme je organizirano u 12-satnom radnom vremenu u smjenama, mjesto rada je u vatrogasnom skladištu u kojem se nalazi kompletna vatrogasna oprema koja je potrebna za gašenje požara. Jedan od vatrogasnih tehničara dežura pokaraj vatro dojavne centrale dok dvojica odlaze u obilazak, a tijekom smjene se naprave 3-4 obilaska, dvoje vatrogasnih djelatnika dežura i na heliodromu na dočeku, slijetanju i odlijetanju helikoptera. Naveo je da je zaposlen kod tuženika u Službi integriranih sustava zaštite, kod tuženika nije formirana vatrogasna postrojba sa svojim zapovjednikom. Poslodavac mu isplaćuje dodatak za posebne uvjete rada te ima beneficirani radni staž. Sudjelovao je u određenim intervencijama gašenja požara kod tuženika. Jedna od ozbiljnijih intervencija je bila negdje u studenome 2025. kada su njih 3 vatrogasna tehničara gasili požar u praoni, tada su morali obući interventno odijelo s kompletnom opremom te je procjena bila da ne treba zvati javnu postrojbu. Prije toga događaja sudjelovao je u manjim intervencijama, kod osiguranja heliodroma moraju imati kompletno interventno odijelo, a također kod svih građevinskih radova koji se odvijaju kod tuženika, a kod kojih postoji opasnost od nastanak požara kao što je rezanje, brušenje dužni su biti prisutni na tom mjestu sa kompletnom opremom osim boce za kisik, sudjeluju u izvlačenju ljudi iz lifta, kao i kod situacije kad nastane poplava, pucanje cijevi. Javne vatrogasne postrojbe se zovu samo kada vatrogasni djelatnici procijene da nisu u mogućnosti vlastitim snagama savladati nastali požar, vrše vježbe evakuacije više puta godišnje. Naveo je da zadovoljava sve uvjete propisane Zakonom o vatrogastvu za obavljanje profesionalnog vatrogasca. U RH postoje dvije vrste vatrogasaca profesionalni i dobrovoljni. Profesionalni vatrogasci su školovani vatrogasci dok dobrovoljni uz svoje osnovno zanimanje sudjeluju ponekad u akcijama dobrovoljno. Ne postoje zaposleni dobrovoljni vatrogasci. Služba u kojoj je zaposlen ne posjeduje vatrogasno vozilo.

13. Svjedok LŽ je u svom iskazu naveo da je zaposlen kao glavni vatrogasni zapovjednik u Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici i to od 2012. i ima status državnog tajnika od 2020. Krajem 2019. i to sa primjenom od 1. siječnja 2020. donesen je novi Zakon o vatrogastvu koji je regulirao prava i obveze profesionalnih vatrogasaca i to kako onih zaposlenih u gospodarstvu, tako i onih zaposlenih u javnim vatrogasnim postrojbama. Broj profesionalnih vatrogasaca u gospodarstvu reguliran je Zakonom o zaštiti od požara i Pravilnikom o kategorizaciji građevina i građevinskih dijelova. Građevine koje su razvrstane u I i II kategoriju ugroženosti od požara moraju zapošljavati profesionalne vatrogasce, a profesionalni vatrogasci koji su zaposleni u gospodarstvu moraju imati završenu određenu školu za vatrogasca ili vatrogasnog tehničara. Radnici koji imaju završenu trogodišnju srednju školu mogu se prekvalificirati za profesionalnog vatrogasca, a oni koji imaju završenu četverogodišnju srednju školu mogu se prekvalificirati za vatrogasnog tehničara i dalje napredovati (i oni su profesionalni vatrogasci). Vrste vatrogasaca u Republici Hrvatskoj regulirane su Zakonom o vatrogastvu, a postoje profesionalni vatrogasci u javnim vatrogasnim postrojbama, u gospodarstvu, u državnim intervencijskim postrojbama. Dobrovoljna vatrogasna društva također mogu donijeti akt odnosno odluku o zapošljavanju profesionalnih vatrogasaca. Profesionalni vatrogasci u gospodarstvu ostvaruju sva prava propisana Zakonom o vatrogastvu, a to su pravo na beneficirani radni staž, pravo na minimalnu propisanu plaću i dodatke te pravo na mirovinu zbog potrebe službe. Naveo je da ima ovlast donijeti rješenje kojim umirovljuje, zbog potrebe službe, profesionalne vatrogasce, bez obzira da li su oni zaposleni u gospodarstvu ili npr. u javnim postrojbama (do danas je donio preko 450 takvih rješenja). Vatrogasci zaposleni kod tuženika su profesionalni vatrogasci i obavljaju vatrogasnu djelatnost ako je to propisano unutarnjim aktima. U slučaju kategorizacije II a ne treba biti organizirana postrojba već je moguće organizirati i dežurstvo sa profesionalnim vatrogascima, a sve sukladno Zakonu o zaštiti od požara. Svaka pravna osoba donosi Plan i Procjenu ugroženosti od požara. Vatrogasci koji su zaposleni kod tuženika su profesionalni vatrogasci, obzirom da moraju imati završenu 4.1 odnosno 4.2 srednja škola za vatrogasca odnosno vatrogasnog tehničara te obavljaju poslove sa posebnim uvjetima rada i imaju pravo na benificirani radni staž i sva ostala prava koja im pripadaju temeljem posebnih zakonskih akta i propisa. Vatrogasci kod tuženika obavljaju identične poslove kao i ostali profesionalni vatrogasci, posao je kod tuženika specifičan, obzirom da se radi o zdravstvenoj ustanovi, a vatrogasci osiguravaju cijelu ustanovu i okolinu, njihov posao se odnosi ne samo na gašenje požara, već i na evakuaciju i provođenje preventivnih radnji u slučaju opasnosti. takvi vatrogasci moraju znati baš sve.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja jer je životan i logičan i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis. Tužitelj je jasno, dosljedno i detaljno opisao narav poslova koje je obavljao u utuženom razdoblju. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka LŽ, glavnog vatrogasnog zapovjednika Hrvatske vatrogasne zajednice jer je životan i logičan u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis. Svjedok je kao osoba koja u Republici Hrvatskoj obnaša najvišu stručnu i zapovjednu funkciju u vatrogastvu, nedvosmisleno potvrdio da su profesionalni vatrogasci u gospodarstvu posebna zakonom propisana kategorija vatrogasaca, da i vatrogasci i vatrogasni tehničari s odgovarajućom stručnom osposobljenošću imaju status profesionalnog vatrogasca, te da profesionalni vatrogasci zaposleni u gospodarstvu ostvaruju sva prava propisana Zakonom o vatrogastvu, uključujući pravo na minimalnu propisanu plaću i odgovarajuće dodatke. Svjedok je nadalje potvrdio da vatrogasci zaposleni kod tuženika jesu profesionalni vatrogasci koji obavljaju vatrogasnu djelatnost, te da za razvrstavanje građevine u II a kategoriju ugroženosti od požara nije nužno ustrojiti formalnu profesionalnu vatrogasnu postrojbu, dostatno je organizirati dežurstvo s profesionalnim vatrogascima sukladno Zakonu o zaštiti od požara. Iskaz ovog svjedoka u potpunosti je koherentan, unutarnje neproturječan, utemeljen na neposrednom stručnom iskustvu i podudaraju se s odredbama zakona. Iskaz svjedoka HŽ, voditelja Službe integriranih sustava zaštite i neposredno nadređenog tužitelju, sud vjeruje u djelu u kojem je isti iskazivao suglasno s tužiteljem i svjedokom LŽ te dokumentacijom u spisu. U dijelu u kojemu svjedok opisuje organizacijske prilike kod tuženika u utuženom razdoblju, uključujući rješenje MUP-a o razvrstavanju tuženika u II a kategoriju ugroženosti od požara, broj vatrogasnih djelatnika, njihov rad u turnusima, zaprimanje dojava putem centrale, odlazak na intervencije, kao i okolnost da tuženik u utuženom razdoblju nije imao ustrojenu formalnu profesionalnu vatrogasnu postrojbu niti imenovanog vatrogasnog zapovjednika, sud prihvaća navedeni iskaz kao vjerodostojan, budući da je u tim dijelovima suglasan s iskazom tužitelja i s ostalim izvedenim dokazima. Međutim, sud ne prihvaća iskaz svjedoka HŽ u dijelu u kojemu je izrazio stav da tužitelj nije profesionalni vatrogasac, budući da se radi o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud primjenom mjerodavnih propisa na utvrđeno činjenično stanje.

15. Iz dopisa Hrvatske vatrogasne zajednice od 4. srpnja 2023. i 15. rujna 2025. proizlazi da profesionalni vatrogasac može biti zaposlen i u drugoj pravnoj osobi ako obavlja poslove profesionalnog vatrogasca i ispunjava zakonom propisane uvjete za njihovo obavljanje, kao i da do donošenja uredbe iz čl. 76. st. 10. Zakona o vatrogastvu profesionalnim vatrogascima pripada dodatak za posebne uvjete rada u visini od 25%.

16. Tijekom postupka sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na poslovima vatrogasnog tehničara te da je obavljao vatrogasnu djelatnost. Radno mjesto tužitelja je radno mjesto s posebnim uvjetima rada sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine" broj: 5/84), a rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 29. lipnja 1995. tuženik je razvrstan u II a kategoriju ugroženosti od požara.

17. Članak 2. stavak 1. točka 20. Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine" broj: 125/19., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu: ZV), određuje da je profesionalni vatrogasac fizička osoba zaposlena, odnosno raspoređena na radno mjesto na temelju ustrojstvenih akata u javnoj vatrogasnoj postrojbi, profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, dobrovoljnom vatrogasnom društvu, vatrogasnoj zajednici, Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici ili drugoj pravnoj osobi, a koja udovoljava uvjetima toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca.

18. Tužitelj je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasnog tehničara te je tužitelj završio školu za vatrogasnog tehničara (četverogodišnji program, razina 4.2. prema HKO-u), čime je stekao kvalifikaciju vatrogasnog smjera kao nužan zakonski uvjet iz članka 51. stavka 1. ZV-a. Također, iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite od 4. prosinca 2025., proizlazi da je tuženik u razdoblju od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. imao zaposlenih 7 profesionalnih vatrogasaca, dok je tužitelj naveden na popisu kao profesionalni vatrogasac. U razdoblju od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024. kod tuženika je bilo zaposleno 8 profesionalnih vatrogasaca, a među njima bio je i tužitelj. Tuženikov prigovor da nije bio zakonski obvezan ustrojiti profesionalnu vatrogasnu postrojbu nije osnovan, jer su zakonska obveza ustrojavanja postrojbe i zakonski uvjeti za stjecanje statusa profesionalnog vatrogasca dvije međusobno neovisne pravne kategorije. Pojam "druge pravne osobe" iz članka 2. stavka 1. točke 20. ZV-a upravo obuhvaća subjekte koji nisu zakonski obvezni ustrojiti postrojbu, ali koji faktično zapošljavaju radnike koji ispunjavaju sve zakonske pretpostavke za stjecanje statusa profesionalnog vatrogasca, i to bez obzira da takva pravna osoba ne obavlja vatrogasnu djelatnost. Također, iz iskaza svjedoka HŽ koji je neposredno nadređeni rukovoditelj tužitelju, sud je utvrdio da je tužitelj nedvojbeno obavljao vatrogasnu djelatnost. Sud stoga zaključuje da je tužitelj u utuženom razdoblju bio profesionalni vatrogasac u gospodarstvu u smislu članka 2. stavka 1. točke 20. ZV-a te da mu pripadaju sva prava propisana ZV-om, uključujući pravo na odgovarajuće dodatke na plaću.

19. Dodatno, iz Pravilnika o zaštiti od požara Kliničke bolnice "Dubrava" iz rujna 2012. (dalje: Pravilnik ZOP) i Plana zaštite od požara Kliničke bolnice "Dubrava" od 27. studenoga 2013. (dalje: Plan ZOP) razvidno je da je tuženik sam, vlastitim aktima, ustrojio vatrogasnu službu s profesionalnim vatrogascima i uredio sva bitna obilježja njihove djelatnosti. Članak 7. stavak 1. Pravilnika ZOP izrijekom navodi da je tuženik temeljem Pravilnika o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara razvrstan u II a kategoriju ugroženosti od požara rješenjem MUP-a, PU zagrebačke, br. 511-19-37-UP-I-7800/1-1995 od 29. lipnja 1995. te da je sukladno toj kategorizaciji u KB Dubrava ustrojena Služba integriranih sustava zaštite kao stručna služba za zaštitu od požara, zaštitu na radu i zaštitu okoliša, a čiji je sastavni dio, uz voditelja službe i referenta zaštite, vatrogasna služba kao treća organizacijska jedinica te Službe. Dakle, tuženik je sam u internom aktu neposredno povezao razvrstavanje u kategoriju ugroženosti s obvezom ustrojavanja stručne vatrogasne službe. Organizacija vatrogasne službe dalje je razrađena u članku 11. Pravilnika ZOP, koji propisuje da u KB Dubrava u okviru Službe integriranih sustava zaštite djeluju vatrogasci raspoređeni u dežurne vatrogasne jedinice sa organiziranim dežurstvima tijekom 24 sata svakim danom u tjednu, koji su dužni nadgledati i motriti mjesta mogućeg nastanka slučajnog požara. Sustavnost i obveznost tog ustroja potvrđuje i točka 5. podtočka b) Plana ZOP, kojom je organiziranje stalnog vatrogasnog dežurstva u skladu s rješenjem o kategorizaciji objekta propisano kao jedan od temeljnih uvjeta za provedbu Plana, dakle, ne kao fakultativna mjera nego kao pretpostavka valjanog funkcioniranja cjelokupnog sustava zaštite od požara. Članak 159. Pravilnika ZOP, propisuje da dežurni vatrogasci vatrogasne službe KB Dubrava čim saznaju za požar utvrđuju koje se mjere moraju poduzeti glede upotrebe sredstava i opreme za gašenje, organizacije gašenja, evakuacije i spašavanja te traženja pomoći u slučaju ozlijeđenih osoba, a uz to preuzimaju vođenje akcije gašenja požara do dolaska profesionalne vatrogasne postrojbe. Zaključno se navodi da točka 1.06. Plana ZOP, kao vlastite snage za gašenje požara u smjeni izrijekom navodi "stručne djelatnike — vatrogasce, 7 profesionalnih djelatnika". U članku 23. Pravilnika ZOP, propisuje se da na radno mjesto vatrogasca može biti raspoređena osoba koja ima najmanje srednju stručnu spremu smjera vatrogasni tehničar. Sve navedeno upućuje na zaključak da je tuženik, bez obzira što profesionalne vatrogasce naziva u svojim aktima profesionalnim djelatnicima, de facto i de iure ustrojio vatrogasnu službu s profesionalnim vatrogascima, pri čemu je tužiteljevo radno mjesto popunjavao isključivo radnicima koji imaju propisanu stručnu spremu što je upravo zakonski uvjeti za stjecanje statusa profesionalnog vatrogasca u smislu članka 2. stavka 1. točke 20. ZV-a.

20. Također sukladno odredbi čl. 94. ZR.a propisan je obveza uvećanja plaće za otežane uvjete rada.

21. Vezano uz pravnu osnovu za pravo na dodatak u visini od 25% za utužena razdoblja, sud polazi od toga da članak 76. stavak 10. ZV-a propisuje da visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada utvrđuje Vlada Republike Hrvatske uredbom, no ta uredba nije donesena. U odnosu na prvi dio utuženog razdoblja od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022., pravnu osnovu za primjenu dodatka za posebne uvjete rada u visini od 25% propisana je Uredbom o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi ("Narodne novine", broj: 63/21.; dalje: Uredba/21), koja je stupila na snagu 15. lipnja 2021. Visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada za radna mjesta III. vrste utvrđena je u visini od 25%, što za radna mjesta profesionalnih vatrogasaca potvrđuje i Tumačenje Hrvatske vatrogasne zajednice od 4. srpnja 2023., prema kojemu se na radna mjesta profesionalnih vatrogasaca III. vrste primjenjuje visina dodatka navedena u članku 11. točki d) Uredbe/21, što iznosi 25%. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 112/17., 12/18., 2/19., 119/19. i 66/20.; dalje: KU/17), koji je bio na snazi zaključno s 30. travnja 2022., u svojem članku 108. propisivao je: "Vlada Republike Hrvatske obvezuje se da će se odredbe ovoga Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu." U odnosu na drugi dio utuženog razdoblja od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., pravnu osnovu čini članak 31. Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova ("Narodne novine" broj: 46/23., 155/23. i 85/24.; dalje: Pravilnik/23), koji je donesen na temelju članka 68. stavka 3. ZV-a i koji je stupio na snagu 1. svibnja 2023., a koji propisuje za sve profesionalne vatrogasce: "Do donošenja Uredbe iz članka 76. stavka 10. Zakona o vatrogastvu uvećanje plaće profesionalnih vatrogasaca za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada ne može biti manje od postojećeg uvećanja za državne službenike i namještenike." Budući da je "postojeće uvećanje" za državne službenike u smislu te odredbe upravo ono utvrđeno Uredbom/21 u visini od 25% za radna mjesta III. vrste, od 1. svibnja 2023. primjena dodatka za posebne uvjete rada u visini od 25% ima osnovu u Pravilniku/23, neposredno primjenjivom na sve profesionalne vatrogasce, pa tako i na tužitelja.

22. Nadalje, pravno shvaćanje VSRH iz oglednog postupka Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. izravno se primjenjuje na ovaj spor jer tužitelj kao profesionalni vatrogasac koji nije pripadnik intervencijske vatrogasne postrojbe potraživanje ostvaruje upravo za razdoblja od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., koja su identična razdobljima za koja je VSRH temeljem čl. 502.n st. 1. ZPP-a zauzeo obvezujuće pravno shvaćanje o pravu na dodatak od 25% za posebne uvjete rada, pod uvjetom da u tim razdobljima nije postojalo za tužitelja povoljnije pravo.

23. Kako je tuženik na ročištu održanom 10. veljače 2026. učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata, sud na tu okolnost nije provodio dokaze.

24. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime neisplaćenog dijela dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada u visini od 25% za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. te od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024. je osnovan pa je usvojen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju razliku plaće ostvarenu uslijed neisplate punog iznosa u iznosu od 2.802,65 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. tog u mjesecu za prethodni mjesec.

25. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, u daljem tekstu: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zatezne kamate, stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koje teku od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZOR do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora, odnosno konačno preciziranom tužbenom zahtjevu te priloženom troškovniku.

27. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 100 (Tbr. 7.1. OT), za sastav obrazloženog podneska od 10. travnja 2025. 100 bodova (Tbr. 8.1. OT), za zastupanje na ročištu održanom 8. rujna 2025. 100 bodova (Tbr. 9.1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 15. listopada 2025. 100 bodova (Tbr. 8.1. OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. veljače 2026. 100 bodova (Tbr. 9.1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 28. svibnja 2026. 100 bodova (Tbr. 9.1 OT), dakle ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak tužitelja iznosi 1.500,00 eura, a koji trošak je dužan platit tuženik.

27.1. Tužitelju su temeljem članka 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

28. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude, budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište za objavu presude održano u odsustvu stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

29. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

30. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika