Poslovni broj P-372/2024-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli 9,

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariju Petaniju, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ad. 1. TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2. DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Ivani Raspović, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. svibnja 2026 godine u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, i osobno tuženika ad. 1 i ad. 2. i punomoćnik tuženika, dana 07. srpnja 2026. godine.

p r e s u d i o  j e

1.Utvrđuje se da je u cijelosti ništetan Ugovor o darovanju od dana 03. veljače 2020. godine, koji je ovjeren od javnog bilježnika mr. sc. Davora Miškovića iz Zadra, pod brojem: OV-408/2020, kojim Ugovorom je tuženica ad 1. darovala svojoj majci, tuženici ad 2., ½ dijela stana u [adresa], površine 72,40 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od tri sobe, kuhinje sa nusprostorijama, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, na 10-om katu, šifra 06004, ZK ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), sada označeno kao 67. suvlasnički udio sa neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-67), te ½ dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ZK ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 854 m2, te se utvrđuje da označeni Ugovor ne proizvodi pravne učinke.

2. Nalaže se tuženicama solidarno da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 2.240,60 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su tuženice između sebe zaključile Ugovor o darovanju dana 03. veljače 2020. godine, koji je ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem OV- 408/2020 istog dana, a kojim Ugovorom je tuženica ad 1. (ranije prezimena ĆD) darovala svojoj majci, tuženici ad 2., ½ dijela stana u [adresa], površine 72,40 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sastoji od tri sobe, kuhinje sa nusprostorijama, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, na 10-om katu, šifra 06004 - u ugovoru pogrešno naznačeno ''KPU ZK ul. [broj ZK uloška], podul. 12622'', dok bi ispravno bilo ''KPU Zadar, ZK ul. [broj ZK uloška], podul. 2761'', međutim, neovisno o tome da je izvršen upis u zk, u [broj poduloška] KPU [adresa] pod posl. br.: Z-2902/2020, sada označeno kao 67. suvlasnički udio sa neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-67), te ½ dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ZK ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 854 m2, a koja uknjižba u korist tuženice ad 2. je kod ZK odjela Zadar izvršena pod poslovnim brojem: Z-2902/2020.

1.1. U odnosu na predmetno darovanje tužitelj ističe da je isto izvršeno bez prave predaje u posjed, unatoč konstataciji označenoj u čl. III. Ugovora da se ''obdarenica već nalazi u suposjedu darovanih joj nekretnina'', te je već time predmetni ugovor ništetan, s obzirom na odredbu čl. 53. st. 1. al. 1. Zakona o javnom bilježništvu, važećem u vrijeme zaključenja ugovora, u vezi čl. 290. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, važećeg u vrijeme zaključenja ugovora.

1.3. Isto tako da je prethodno tuženica ad 1. u zemljišnim knjigama izvršila upis uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama za ½ dijela, pod brojem: Zs- 1168/2008, te Z-7236/08 (Zaprimljeno 24.07.2008.) na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog u [adresa] dana 02. srpnja 2008. god. ovjerenog kod Općinskog suda u Zadru pod posl.br. R2-873/08, OV-72/08 dana 09. srpnja 2008. god. i prijedloga, sa Paštrović Davora, u njezinu korist, što bi trebalo biti nesporno.

1.4. Tužitelj navodi da je između stranaka tužitelja i tuženice ad.1.pravomoćno razveden brak Rješenjem Općinskog suda u Zadru od dana 04.11.2019. godine, posl. br. P Ob-171/2019-4, zbog teško i trajno poremećenih odnosa, kao i da se između stranaka pred ovim sudom vodi parnični postupak pod poslovnim brojem: P- 2934/2019, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog u [adresa] dana 02. srpnja 2008.god. ovjerenog kod Općinskog suda u Zadru pod posl.br. R2-873/08, OV-72/08 dana 09. srpnja 2008. god., što bi također trebalo biti nesporno, a ujedno prilaže i odgovor na tužbu, iz kojeg je razvidno da predaja u suposjed nije mogla biti izvršena.

1.5. Tužitelj da je po podnošenju tužbe u predmetu P-2934/2019, ishodio upis zabilježbe spora (pod brojem Z-25595/2019) na nekretninama FDD, za 1/2 dijela, na stanu opisanom u A.) spram tuženice ad 1., koja je unatoč tome, u dogovoru sa majkom zaključila gore označeni ugovor o darovanju, isključivo da bi šikanirala tužitelja i istom otežala procesnu situaciju, a tužitelj je u međuvremenu u sretnom braku, u kojem je rođeno dvoje djece.

1.6. Predmetni ugovor o darovanju nekretnina, isto tako da je ništetan iz razloga što je protivan moralu društva, a što jasno propisuje čl. 322. važećeg Zakona o obveznim odnosima, sve kako je tuženica ad 2. dobro upoznata sa svim postupcima tuženice ad 1. i stvarnim stanjem, kao i teško narušenim odnosima između njezine kćeri i tužitelja, kao bivših bračnih drugova (lat. ''famila suspecta''). Tuženica ad 1. je u više navrata pozivana na mirno rješenje spora, da se raskine ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kao bespredmetan, međutim, ista je odbila prijedlog tužitelja, te inzistira na sudskim postupcima, pa tužitelj nema drugog načina nego ovim putem ostvarivati svoja prava, te ima jasan pravni interes.

2.Tužene ad. 1. i ad. 2. u svom odgovoru na tužbu se protive u cijelosti tužbenom zahtjevu tužitelja, kao neosnovanom. Sam tužitelj u tužbi navodi da je osigurao zabilježbu spora pod brojem P-2934/2019, što znači da se ishod tamo postupka proteže na svakog novog vlasnika koji se nakon toga upiše u zemljišne knjige na predmetnoj nekretnini, slijedom čega predlaže odbaciti tužbu. Nadalje navode da iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj ugovor smatra ništetnim jer da je protivan moralu društva, no za to ne da je zakonske razloge, a što se tiče isticanja ništetnosti tužitelja u pogledu ugovora, vezano za formu ugovora, tvrdeći da je darovanje napravljeno bez predaje u posjed, je neosnovano, jer iz ugovora jasno proizlazi da se obdarenica nalazi već u posjedu predmetne nekretnine, odnosno se ista nalazila u suposjedu i prije nego li je tužitelj, tuženici ad 1. promijenio bravu, jer je tuženica ad 2. imala ključeve stana, a i ista je svakodnevno dolazila kod kćeri i zeta, kuhala ručak, prala rublje, čistila stan, te i dan danas ima ključeve stana, međutim, one od prije nego li je tužitelj promijenio bravu. Sve drugo navedeno u povjesnici tužbe, osim onoga što se odnosi na isticanje ništetnosti ugovora o darovanju, je irelevantno za ovaj postupak. Stoga, nema zakonskih razloga za utvrđenje ništetnosti ugovora pa se predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Tijekom postupka navode da su sastavni dio nekretnine (stana) i šupa od koje tuženice imaju ključeve te iste i koriste, kao i da je tužitelj promjenom brave oduzeo posjed ali da su tužene isti i vratile.

3. U odnosu na navode tuženih iz odgovora na tužbu tužitelj navodi kako je tužbu radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (P-2934/2019) podnio dana 29. listopada 2019. godine, na koju tužbu je dana 27. studenog 2019. godine predan odgovor priložen uz tužbu, koji se i ovdje prilaže, te da je iz priloženog odgovora na tužbu razvidno da predaja u suposjed nije mogla biti izvršena, jer sama tuženica ad 1. putem punomoćnice u priloženom odgovoru na tužbu od 27.11.2019. godine navodi da je ''tužitelj promijenio bravu na stanu'', spominje konstrukciju ''unatoč promjeni brave na stanu'', ''ne samo da je promijenio bravu na stanu'' i sl. Kada se dakle govori o pravoj predaji u posjed u trenutku zaključenja ugovora, posjed (u onom ''punom'' smislu riječi) nije niti mogao biti predan, jer se ni sama tuženica ad 1. nije nalazila niti u posjedu, niti suposjedu, niti je tražila kakvu posjedovnu zaštitu (uostalom niti kakvu drugu zaštitu), a činjenica da je tuženica ad 2., dakle majka tuženice ad 1. imala nekakve ključeve koji ne mogu otključati predmetni stan (sa tim je ključevima mogla eventualno otključati isključivo bravu bačenu u kontejner za smeće), koji joj je, nuzgred rečeno, maliciozno ''darovan'', ne dovodi u pitanje da je predmetni ugovor ništetan, s obzirom na odredbu čl. 53. st. 1. al. 1. Zakona o javnom bilježništvu, važećem u vrijeme zaključenja ugovora, u vezi čl. 290. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, važećeg u vrijeme zaključenja ugovora. Ovakvim navodima iz odgovora na tužbu ''da se ista nalazila u suposjedu i prije promjene brave'' vrijeđa se inteligencija svih aktera ovoga postupka te prilaže izvod iz zapisnika P-2934/2019, iz kojeg je razvidno da sama tuženica ad 1. navodi kako ni ona ni majka nisu mogle ući u stan. Uostalom, prema zakonu, te sudskoj praksi, posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari sukladno čl. 12 ZOVO. Tuženica ad 2. niti jednom nije izvršavala svoju faktičnu vlast na predmetnim nekretninama, posebno ne u trenutku zaključenja spornog ugovora. Ističe kako je nekretnina označena kao ''trosoban stan na desetom katu, ukupne površine 72,40 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje sa nusprostorijama, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, šifra 06004'' te da što se tiče ''zajedničkih dijelova i uređaja zgrade'', u smislu odredbi Zakona o vlasništvu, tuženica će možda tvrditi da je ''zadržala'', ''vratila'' i sl. ali da je sve potpuno pravno irelevantno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

4.Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu i to: Rješenje ovog suda posl. br. Pob -171/2019 od 04. studenoga 2019 (l.s. 4), povijesni zk. izvadak za čest. br. 115 k. o. [katastarska općina] (l.s. 6-7), Rješenje Gž Ob - 232/2020 od 21. srpnja 2020. (l.s.8-10), odgovor na tužbu (l.s. 12), povijesni zk. izvadak za trosoban stan u [adresa], (l.s. 15-17), Ugovor o darovanju od 03. veljače 2020 (l.s. 18-20), zk. izvadak i povijesni zk. izvadak za stan u [adresa] (l.s. 21-39), preslik tužbe Pob -171/19 (l.s. 57), preslik tužbe P- 2934/19 (l.s. 58-60), odgovor na tužbu (l.s. 61-65), saslušao svjedokinju TDD (l.s. 98), saslušao stranke u postupku (l.s. 115-118) te pribavio spis ovog suda posl. br. P ob – 171/19.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Među strankama nije sporno:

-da su tužitelj i tužena ad. 1. zaključili brak dana 19. travnja 2008. godine

-da je tužitelj kao primatelj uzdržavanja zaključio sa tuženom ad. 1., svojom tada suprugom kao davateljem uzdržavanja Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dana 02. 08. 2008. g te istoj na ime uzdržavanja ostavio ½ stana u [adresa] i ½ zemljišta u Vrsima, temeljem kojeg ugovora se tužena upisala kao suvlasnica na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] i k.o. Vrsi

- da je tužena ad. 1. protiv tužitelja pred ovim sudom pokrenula tužbu za razvod braka 08. kolovoza 2019 godine, te da je brak razveden 04. studenoga 2019. godine

- da je tužitelj protiv ovdje tužene ad. 1 pred ovim sudom dana 29. listopada 2019 godine podnio tužbu radi raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenim sa suprugom, koji postupak je i dalje u tijeku pod posl. br. P-2934/19,

- da je tužena ad. 1, (nakon razvoda) kao darovateljica sa svojom majkom tuženom ad. 2 zaključila Ugovor o darovanju dana 03. veljače 2020 godine kojim joj je darovala nekretnine ½ stana u [adresa] i ½ nekretnine u Vrsima, koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika pod posl. br. Ov-408/20, te da je temeljem istog ugovora daroprimateljica prenijela svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina].

7. Među strankama je sporno, da li je prijeporno darovanje zaključeno među tuženicama ad. 1 i ad. 2. valjano, s obzirom da tužitelj u bitnome ističe da nije došlo do prave predaje u posjed nekretnina (stana u [adresa] i nekretnine u Vrsima) koje su bile predmetom darovanja tuženoj ad.2., te ističući da ugovor nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta sukladno zakonu.

8. Naime, iz ugovora o darovanju od dana 03. veljače 2020 (l.s. 18-20) slijedi da je tužena ad.1. darovala svojoj majci tuženoj ad.2. ½ stana u [adresa], u [adresa] i ½ dijela nekretnine čest. br. 115 k. o. [katastarska općina], te da je potpis darovateljice ovjeren dana 03. veljače 2020. kod javnog bilježnika Davora Miškovića pod brojem Ov- 408/20. Člankom 6. Ugovora je konstatirano da se obdarenica već nalazi u posjedu predmeta darovanih joj nekretnina.

9. Prema odredbi čl. 482. Zakon o obveznim odnosima (»Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO, a koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju (03. veljače 2020 g.), ugovor o darovanju sklapa se u pisanom obliku, dok je odredbom čl. 2 istog članka propisano da kako ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

10.Odredbom čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu (NN broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22), koji se ima primijeniti kao „lex specialis“ u odnosu na ZOO proizlazi da je propisana forma za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje stvari u neposredan posjed daroprimaoca, a kojom odredbom je propisano da je za ovu vrstu pravnog posla potreban javnobilježnički akt.

11. Sukladno čl. 322. ZOO-a propisano je kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12. Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari, mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, jer je riječ o strogom kogentnom propisu jer kod takvog ugovora bez prave predaje obdarenik ne stupa u posjed darovane stvari, obzirom je takva predaja ostavljena za neko buduće vrijeme, pa se zbog toga i zahtjeva strogi oblik tog ugovora na način da pri njegovom sklapanju obvezno sudjeluje javni bilježnik, a nepoštovanje tog navedenog oblika ugovora, zbog toga što je isti suprotan prisilnom propisu dovodi do njegove ništetnosti sukladno netom citiranom čl. 322. ZOO-a.

13. Za pravnu valjanost ugovora o darovanju odlučno je li faktično izvršena predaja u posjed darovane nekretnine, a ako nije izvršena prava predaja, ugovor mora biti sačinjen u formi sudskog zapisnika, a kraj činjenice je da predmetni ugovor o darovanju iz 2020. godine nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, pa je potrebno ispitati da li je došlo do predaje u posjed darovanih nekretnina.

14. Iz iskaza saslušane svjedokinje TDD (l.s. 95), supruge tužitelja proizlazi da joj je poznato da je između bivše supruge muža DD i njene mame TD sklopljen Ugovor o darovanju 2020., i to za stan u [adresa] i zemljište u Vrsima, te da se u ona u predmetni stan uselila 2019, a da tada u stanu nisu bile stvari tuženice. Muž da joj je pričao da prije nego se uselila u stan da je on promijenio bravu, a da je nekretnina u Vrsima, gdje je nedavno bila sa suprugom u naravi ruševina, krš i obraslo drveće te da po njoj istu nitko ne održava. Na upit odgovara da kontinuirano od kraja 2019. živi u stanu te da ključ imaju samo ona i suprug i da koliko zna da nitko drugi nema ključeve stana. Isto tako da je za predmetni ugovor saznala od supruga 2020 godine, ali da joj nije pričao detalje ali da je spominjao da se gđa DD htjela upisati na zemlju i stan u [adresa]. Ponavlja da je u stan kao podstanarka došla živjeti u drugoj polovici 2019. i to kao podstanar u jednoj od soba a da je Davor tada živio u svojoj sobi te da u to vrijeme u stanu nije bilo stvari ženskih osoba a da je suđe i posuđe bilo od njegove pok. majke.

14.1. Sud saslušanom svjedoku u cijelosti poklanja vjeru kao istinitom i vjerodostojnom a poglavito u dijelu u kojem ista iskazuje da je ključeve od predmetnog stana u vrijeme useljenja 2019 g imala samo ona i sada njen suprug budući da je promijenio bravu, što i proizlazi iz materijalne dokumentacije spisa i to odgovora na tužbu tužene ad. 1. u predmetu ovog suda posl. br. P-2934/19 od 27.11 2019 u kojem tužena navodi da joj je tužitelj oduzeo posjed stana na način da je isti promijenio bravu na stanu.

15.Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je za vrijeme braka sa bivšom suprugom FDD zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te da je na ime uzdržavanja nekretnine koje je stekao nasljeđivanjem svoga oca prenio na suprugu a nakon čega je ista nekretnine darovala svojoj mami. Nakon razvoda od TD da se ponovno oženio u kojem braku je rođeno dvoje djece. U predmetnom stanu da su ranije živjeli njegovi roditelji zajedno sa njim i njegovom braćom, a da je u vrijeme zaključenja ugovora o dosmrtnom bio vlasnik stana i u njemu da je živio sam, a povremeno da je živjela i bivša supruga budući je ista živjela i radila u Rijeci, a kada bi dolazila u [adresa] češće da bi boravila kod svoje majke u Arbanasima. U predmetnom stanu da živi već 50 godina i to neprekidno kako s roditeljima, tako i sada sa svojom suprugom i njihovo dvoje djece. Koliko zna njegova bivša supruga i danas živi u [adresa]. U vrijeme zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 2008. godine da je živio u predmetnom stanu, FDD da je studirala, a kasnije i radila u Rijeci i kako da je već iskazao povremeno dolazila u [adresa]. 2019. godine da je dio stana iznajmio i to jednu sobu F, sadašnjoj supruzi te da su te prilike upoznali, zaljubili i ona da od tada od 2019. živi sa njim u stanu, kao i danas. DD, majka bivše supruge, a ovdje tužena nikada nije došla živjeti u predmetni stan niti je stupila u posjed. Na upit odgovara da je promijenio bravu u stanu jer da brava nije funkcionirala kako treba, a navodi da od razvoda braka 2019. bivša supruga više nije dolazila u stan. U veljači 2020. godine da je izvršio uvid u zemljišne knjige i tada da je saznao za predmetno darovanje te da je potom kontaktirao svoga odvjetnika jer da se FDD upisala u zemljišne knjige na stan i zemlju u Vrsima. Na daljnji upit odgovara da je otišao na zemljište u Vrsima provjeriti zemlju te da je uvidio da je stanje bilo isto kao i do tada i da je na terenu bila ruševna zgrada kao i obrasla šikara, te da na terenu tužene nisu ništa radile, a zadnji put da je bio na terenu prije dvije godine.

Na daljnji upit iskazuje da je FDD studirala u Rijeci 5 godina, ali se ne sjeća točno perioda od kada do kada, odnosno od 2008. godine ali da je konstantno živjela u [adresa] a nakon studija da se i zaposlila, te da je imala u to vrijeme trajanja braka ključ i povremeno da bi iz Rijeke dolazila u [adresa] na dan-dva a da bi spavala kod mame. FDD nakon promijene brave da je podnijela zahtjev za razvod braka i nije bilo potrebe da joj se daje ključ, te iskazuje da je imala pravo na stan ali da nije mogao dati ključeve ženi koja ga nije poštivala.

16. Iz iskaza tužene TD proizlazi da je upoznala bivšeg supruga a ovdje tužitelja 2007. godine u 4-om mjesecu, te da su bili dečko i cura godinu dana, a nakon čega da je ostao bez majke tako da se brinula o njemu, kuhala, čistila, prala, a da joj je bio drag i da ga je zavoljela. U travnju 2008. da su se vjenčali a do tada da je već živjela u stanu sa tužiteljem. U 9-om mjesecu 2008. da je počela studirati u Rijeci, svaki vikend da je dolazila u [adresa], brinula o njemu a od ponedjeljka do petka da bi njena majka mu kuhala, čistila, peglala i vozila na posao kada bi bila kiša jer je tada imao biciklu i majci je bilo žao da pokisne. Tako da je živjela pune 4 godine i svaki vikend dolazila u [adresa]. 2013. da se doselila natrag u [adresa] na staž koji da je odradila u bolnici u [adresa] kao viša medicinska sestra i do 2014. a u to vrijeme života u [adresa] da je živjela sa tužiteljem u zajedničkom stanu. Nakon toga da je dobila posao u Domu zdravlja kao patronažna sestra u [adresa] gdje je radila 6 mjeseci i nakon doma zdravlja da je otišla raditi u KBC Rijeka i to 2017. gdje i danas radi. Da su u stan puno uložili od parketa do pločica, u kojem se nije ulagalo 30 godina, a da je podnijela zahtjev za razvod braka u 9-om mjesecu 2017. jer ju je jako povrijedilo što je promijenio bravu te iste godine i to 29. srpnja. Od srpnja 2017. da nije ušla u stan u [adresa] a isto tako da nije bila ni u Vrsima na zemljištu koje je predmet ugovora o dosmrtnom. Predmetno zemljište u Vrsima da joj je pokazao odmah 2007,. kada ju je upoznao sa svojom obitelji i od tada na tom terenu da nije bila, ali da su samo povremeno dolazili u Vrsi kod njegove familije, ali ne i na terenu. Još jednom napominje da se nije htjela razvesti, da je voljela toga čovjeka. Njena majka da je previše ulagala u bivšeg supruga tako da je sve nekretnine darovala mami. Njeni roditelju da su dali preveliki dio sebe a da im je tužitelj bio kao sin, pa da je rekla mami da uzme taj stan jer da zaslužuje i da joj pripada. Na upit suca na koji način je predala stan u [adresa] i zemljište u Vrsima svojoj mami u vrijeme darovanja ista iskazuje da je sve to njena majka zaslužila, a na daljnji upit suca koji ključ ste imali od stana 2020. godine kada je zaključen ugovor o darovanju ista navodi da je 2020. imala stari ključ i da joj tužitelj nije dao novi ključ od stana a bravu koju da je promijenio još 2017. godine. Iskazuje da je mama znala o kojem se zemljištu radi u Vrsima i to da joj je pokazala kada su išli u posjetu njegovoj obitelji na upoznavanje i to 2007. godine.

17. Iz iskaza tužene ad. 2. DD, majke tužene ad.1, a na upit suca da li je u vrijeme darovanja 2020. ušla u stan u [adresa] i bila na zemljištu u Vrsima ista odgovora da nije, te da u vrijeme kada su se razveli tužitelj i njena kćer da je raskrstila s njim i od tada da više nije dolazila u stan i Vrsi a u stan da nije ulazila jer je tada već živio tužitelj sa svojom djevojkom pa da ne bi trebala doći i istu ubiti i s njom se svađati. Da od stana ima ključ i sada kao i tada, ali s njim ne može ući jer je tužitelj promijenio bravu. Isti tako ponovno iskazuje da u vrijeme darovanja nije bila u Vrsima na zemljištu koje joj je kćerka darovala.

18. Slijedom svega navedenog, sud iz provedenog dokaznog postupka je utvrdio da tužena ad. 2 nije postala samostalni posjednik predmeta darovanja (niti stana u [adresa] niti zemljišta u Vrsima) budući da nije došlo do promijene posjedovnog stanja, jer ni sam darovatelj odnosno tužena ad. 1. nije imala posjed nekretnina u vrijeme darovanja 2020 godine. Iz iskaza svjedokinje i tužitelja proizlazi da je 2019 godine tužitelj promijenio bravu na stanu (iako tužena ad.1 navodi 2017.g) te da tuženoj ad. 1 ovdje darovateljici nije dao ključeve od stana jer su već tada bili razvedeni, što u svom iskazu tužena ad.1 i tužena ad. 2. potvrđuju, pa tako tužene i same iskazuju da u vrijeme darovanja 2020. g nisu mogle ući u stan jer nisu imale nove ključeve, a i da je već u to vrijeme u stanu tužitelj živio sa svojom djevojkom kasnije suprugom. Isto tako darovateljica na predmetnom zemljištu u Vrsima nije bila od 2007 godine, a niti je svoju mamu uvela u posjed darovane nekretnine što potvrđuje i daroprimateljica u iskazu. Slijedom svega nespornim se utvrđuje da tužena ad. 2 nije postala samostalni posjednik stana a ni zemljišta u Vrsima. Dakle Ugovor o darovanju nekretnine, kada nije izvršena faktička predaja posjeda nekretnine, tada mora biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili solemniziran jer ima pravni učinak jedino predajom i vršenjem posjeda te nekretnine. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev, utvrdivši sadržaj predmetnog ugovora o darovanju te utvrđene činjenice tijekom postupka, da ni darovateljica nije bila u posjedu darovanih nekretnina u vrijeme darovanja, ni prije a i nakon sklapanja ugovora o darovanju slijedom čega nije bila ni moguća prava predaja darovane stvari, iako tako stoji u ugovoru, pa kako ugovor o darovanju nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta već je isti samo ovjeren, to ugovor o darovanju nije realiziran pa je ništetan i bez pravnog učinka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 Zakona o parničnom postupku te se trošak priznat tužitelju sastoji se od zastupanja istih iz redova odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištima od 17. rujna 2025., 02. prosinca 2025., 20. travnja 2026., 27. svibnja 2026. svaki od po 100 bodova (Tbr. 9.1.), te obrazloženih podneska od 11. travnja 2024. i 10. srpnja 2024. svaki od po 100 bodova te podnesaka od 21. listopada 2024. i 17. prosinca 2024., te 11. veljače 2026, svaki u iznosu od po 25 bodova s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR-a sve prema Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23), uvećano za PDV od 25 %, čemu se pridodaje pristojba za tužbu i na presudu svaka u iznosu od 26,55 Eura, što sveukupno 2.240,60 EURA, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude.

Zadar, 07. srpnja 2026.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka odluke u 3 (tri) primjerka putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženima ad. 1 i ad. 2 po punomoćniku