Poslovni broj: P-504/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, Tuškanac 37 a, protiv tuženika OSOBNI RAZVOJ d.o.o. Split, Pujanke 20, OIB: 29247378973, radi isplate iznosa od 450,00 EUR, izvanraspravno, 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana isplati tužitelju iznos od 450,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 196,06 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. listopada 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi da je 20. studenog 2023., zbog tehničke pogreške tužitelja, dvostruko proveden nalog u iznosu od 450,00 EUR na račun klijenta D d.o.o. u korist računa tuženika. Dakle, umjesto da tuženiku bude isplaćen iznos od 450,00 EUR, on da je isti iznos primio dva puta, a čime da je nepripadno stekao iznos od 450,00 EUR. Nadalje, tužitelj navodi da je 24. studenog 2023. obeštetio klijenta D d.o.o. na način da mu je izvršio povrat iznosa od 450,00 EUR. Od banke tuženika da je zatražen povrat novčanih sredstava, ali banka da je povratno obavijestila tužitelja da nije zaprimljen odgovor tuženika kao primatelja sredstava te da bez njegove suglasnosti nije moguće izvršiti povrat. Nakon toga, tužitelj da je uputio tuženiku više pisanih poziva za povrat neosnovano stečenog iznosa od 450,00 EUR i to pozivima od 26. siječnja 2024., 19. travnja 2024., 6. svibnja 2024., 2. rujna 2024. i 26. ožujka 2025. Međutim, tuženik da nije izvršio povrat navedenog iznosa. Tužitelj je napomenuo i da je radi čuvanja bankovne tajne u tekstu tužbe naveo tek početno slovo obeštećenog klijenta te dio podataka iz priložene dokumentacije (o obeštećenom klijentu) zacrnio, a isto tako obvezao se u slučaju potrebe iste na zahtjev suda dostaviti. Sukladno navedenom, a kako tuženik odbija vratiti traženi iznos, tužitelj je, pozivom na odredbe članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), predložio sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 450,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2023. do isplate te da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tužitelj je u prilog osnovanosti svojih navoda iz tužbe dostavio u spis isprave i dokumentaciju, koju je sud pregledao, i to: potvrde o izvršenoj transakciji od 20. ožujka 2023. i 24. ožujka 2023. (stranice 8-10 spisa), dopise – zahtjeve za povrat sredstava od 26. siječnja 2024., 19. travnja 2024., 6. svibnja 2024., 2. rujna 2024. i 26. ožujka 2025. s poštanskim povratnicama (stranice 8-30 spisa).

3. Sukladno odredbama članka 284. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) tuženiku je tužba poslana na odgovor. U pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu od 25. studenog 2025. određen je rok od 30 dana za podnošenje pisanog odgovora na tužbu te je isto tako navedeno upozorenje da će se u slučaju nepodnošenja odgovora na tužbu donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz članka 331.b ZPP-a.

4. Odredbom članka 331.b stavak 1. ZPP-a propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno sljedećim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Tuženiku su tužba i prilozi tužbi te poziv za podnošenje pisanog odgovora na tužbu uredno dostavljeni, putem e-oglasne ploče sudova, 10. veljače 2026. Naime, iako je tuženik pravna osoba, isti nije evidentiran kao korisnik pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima pa nakon što je dostava tuženiku putem pošte na adresu navedenu u tužbi, a koja je ujedno i njegova registrirana adresa sjedišta navedena u sudskom registru, u dva navrata ostala bez uspjeha, dostava tuženiku je obavljena stavljanjem pismena na e -oglasnu ploču sudova, a sve to sukladno odredbama članka 133. stavak 6. i 7. ZPP-a.

6. Tuženiku u određenom roku od 30 dana, koji je istekao s danom 12. ožujka 2026., a ni nakon proteka toga roka, nije podnio odgovor na tužbu niti je na bilo koji drugi način osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

7. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, ispunile su se pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u smislu odredbi članka 331.b stavak 1. ZPP -a.

8. Naime, odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

9. Iz isprava koje je tužitelj priložio u spis, razvidno je da je 20. studenog 2023., a temeljem naloga rednog broja 2023-87103688 i rednog broja 2023- 87104237, na račun tužitelja dva puta uplaćen iznos od po 450,00 EUR. Isto tako je razvidno i da je 24. ožujka 2023. tužitelj uplatio klijentu iznos od 450,00 EUR, uz opis plaćanja: ispravak naloga 2023-87104237 od 20. studenog 2023. Nadalje, razvidno je i da je tužitelj, na adresu sjedišta tuženika, uputio više dopisa kojima je od tuženika zatražio povrat pogrešno uplaćenog iznosa od 450,00 EUR na račun tuženika, navodeći da se radi o uplati od 20. studenog 2023. nastaloj uslijed tehničke pogreške tužitelja. Dakle, iz navedenih isprava proizlazi osnovanost navoda tužitelja da je tuženiku 20. studenog 2023., uslijed tehničke pogreške tužitelja, sa računa klijenta tužitelja uplaćeno 450,00 EUR više nego što je tuženiku pripadalo, a koji pogrešno uplaćeni iznos je tužitelj naknadno uplatio svom klijentu. Stoga, a u smislu odredbi članka 1111. stavak 1. ZOO-a, postoji obveza tuženika vratiti tužitelju taj pogrešno uplaćeni iznos od 450,00 EUR, jer prema stanju u spisu taj uplaćeni iznos nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Tuženik je na taj iznos, a u smislu odredbi članka 29. stavak 1. u vezi s člankom 1115. ZOO-a, dužan platiti i zatezne kamate i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, jer se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini tužitelja koja proizlazi iz trgovačkog ugovora, odnosno ugovora između trgovca i osobe javnog prava, već se radi o zahtjevu za povrat stečenog bez osnove pa stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate po nižoj stopi propisanoj za ostale odnose.

10. Slijedom naprijed navedenog, a budući da su tužba s pozivom za podnošenje pisanog odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženiku, koji u ostavljenom roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s općepoznatim činjenicama, a isto tako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tuženik opravdano spriječen podnijeti odgovor na tužbu, to su se stoga ispunile pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe temeljem odredbi članka 331.b ZPP-a. Sukladno tome, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te članka 151. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 450,00 EUR. Budući da je tužbeni zahtjev usvojen, tuženik je dužan naknaditi tužitelju opravdane troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka.

12. Tužitelju je kao osnovan priznat trošak za sastav tužbe u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a, te za sastav podneska od 8. siječnja 2026. u visini od 12,5 bodova sukladno Tbr. 8. t. 4. OT-a, a što ukupno iznosi 62,5 bodova, odnosno 125,00 EUR (1 bod iznosi 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. OT-a). Na taj iznos trebalo je priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% koji iznosi 31,25 EUR. Tužitelju je, u smislu odredbi Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 2. Tarife sudskih pristojbi, trebalo priznati i trošak sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 26,54 EUR.

13. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za sastav podneska od 8. siječnja 2026. u visini od 37,5 bodova, jer se u konkretnom slučaju ne radi o jednom od podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. OT-a, već o ostalom podnesku za koji tužitelju pripada naknada troška po Tbr. 8. t. 4. OT-a, dakle u visini od 12,5 bodova koliko mu je za taj podnesak i priznato, a ne u visini od 50 bodova koliko je tužitelj zatražio. Isto tako, tužitelju nije kao osnovan priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 19. travnja 2026. u visini od 50 bodova, kao ni trošak za sastav podneska od 11. lipnja 2026. u visini od 12,5 bodova, jer navedena dva podneska sadržajno odgovaraju podnesku od 8. siječnja 2026., pa se stoga zapravo radi o ponovljenim podnescima za koje, po ocjeni ovog suda, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška, jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. Na tako nepriznati trošak u ukupnoj visini od 100 bodova, odnosno u iznosu od 200,00 EUR, tužitelja ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 50,00 EUR.

14. Sukladno navedenom, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 196,06 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude zbog ogluhe do isplate, dok je njegov zahtjev na naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Splitu 7. srpnja 2026.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave pisanog otpravka ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis