REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1062/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja Semmler d.o.o., OIB: 26312382997, Rijeka, Put pod rebar 1, kojeg zastupa punomoćnik Jan Gebauer, odvjetnik u odvjetničkom društvu BRADVICA MARIĆ WAHL CESAREC SKERLEV d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., OIB: 17491977848, Ivanić-Grad, Etanska cesta 8, radi isplate iznosa od 1.007,44 EUR, zaključio je glavnu raspravu 26. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika NČ i odsutnosti uredno pozvanog tuženika te donio i objavio presudu 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice, Nikole Šopa 41, poslovni broj Ovrv-2143/2024, UPP/OS- Ovrv-375/2024 od 24. svibnja 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.007,44 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 69,65 EUR od 07.02.2024. do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR od 07.02.2024. do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR od 23.02.2024. do isplate,

- na iznos od 37,31 EUR od 23.02.2024. do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR od 07.03.2024. do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR od 15.03.2024. do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR od 02.04.2024. do isplate,

- na iznos od 54,73 EUR od 04.04.2024. do isplate,

- na iznos od 7,46 EUR od 04.04.2024. do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR od 22.09.2023. do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR od 20.10.2023. do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR od 17.11.2023. do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR od 15.12.2023. do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR od 15.12.2023. do isplate,

- na iznos od 72,14 EUR od 08.01.2024. do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR od 08.01.2024. do isplate,

te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. svibnja 2024. do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 70,00 EUR u roku od petnaest (15) dana.

Obrazloženje

1. Na temelju tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnik Nives Mirčetić iz Velike Gorice, Nikole Šopa 41, izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2143/2024, UPP/OS-Ovrv-375/2024 od 24. svibnja 2024.

2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojemu je osporio osnovu i visinu sporne tražbine navodeći kako nema novčanu obvezu prema tužitelju. U bitnome navodi kako iz pobijanog rješenja nije razvidna pravna osnova međusobnog odnosa tužitelja i tuženika iz koje bi proizlazila obveza tuženika na plaćanje utuženog iznosa te ističe da tužitelj ne dokazuje osnovu priloženog računa niti uvjete njegova izdavanja. Navodi kako je rješenjem ovog suda poslovni broj St-3077/2022 nad tuženikom otvoren predstečajni postupak, a da je posljedica otvaranja predstečajnog postupka zabrana pokretanja novih ovršnih postupaka i postupaka osiguranja protiv dužnika. Ističe da se pobijano rješenje ne može ispitati ni u odnosu na eventualni nastanak obveze, dospijeće ni tijek kamate na navodnu obvezu tuženika prema tužitelju pa predlaže da se pobijano rješenje ukine i prijedlog za ovrhu odbaci kao nedopušten.

3. Povodom tuženikovog prigovora, citirano rješenje o ovrsi je rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Povrv- 162/2024 od 26. srpnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te istaknuo da je za njega sporno je li tuženik u trenutku pokretanja ovog postupka bio u predstečajnom postupku. Navodi da je obveze nastale nakon otvaranja predstečajnog postupka dužnik dužan plaćati jer se one smatraju tekućim obvezama nužnim za redovno poslovanje. Također, ističe kako se tužbeni zahtjev odnosi na neplaćenu naknadu za najam toaletnih kućica.

5. U nastavku postupka tuženik je u cijelosti ostao kod navoda iz prigovora te u bitnome naveo da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz koji bi ukazivao na to da je tuženik u obvezi platiti utuženi iznos. Ističe kako se u rješenju o ovrsi čak i ne prilažu računi, već samo izvod iz otvorenih stavki iz kojeg nije razvidno na što se odnosi, kakvu je uslugu tužitelj izvršio prema tuženiku, niti se može ispitati vrijeme izvršenja, kao niti kvaliteta izvršene usluge.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to otvorenih stavki od 4. travnja 2024. (str. 20-21 spisa) te izvatka iz sudskog registra za tuženika ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o. (str. 22-30 spisa).

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.007,44 EUR po osnovi neplaćene naknade za najam toaletnih kućica.

9. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (članak 461.a stavak 6. i 7. ZPP). Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. toga članka (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP ).

10. Sporna je činjenica je li tuženik u vrijeme pokretanja ovog postupka bio u predstečajnom postupku. Sporne su osnova i visina tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 1.007,44 EUR, nastanak i dospijeće tuženikove obveze, kao i tijek zateznih kamata.

11. U parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP -a). Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

12. Budući da je tuženik osporio postojanje te osnovu i visinu sporne tražbine tužitelj je u skladu s citiranim odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, prvenstveno bio dužan iznijeti činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, odnosno činjenično obrazložiti tužbeni zahtjev te predložiti odnosno predočiti dokaze iz kojih proizlazi postojanje njegove tražbine prema tuženiku u iznosu od 1.007,44 EUR. Dakle, tužitelj je bio dužan dokazati da je između tužitelja i tuženika postojao pravni odnos iz kojeg proizlazi tuženikova obveza plaćanja naknade za najam toaletnih kućica. Navedeno je, međutim, tužitelj propustio učiniti.

13. Naime, tužitelj je dostavio u spis samo izvod iz otvorenih stavki 4. travnja 2024. (str. 20-21 spisa) iz kojeg proizlazi kako je 4. travnja 2024. tužitelj u svojim poslovnim knjigama iskazao otvoreno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 1.007,44 EUR. Međutim, navedena isprava predstavlja jednostranu ispravu koju je sastavio i ovjerio samo tužitelj kao vjerovnik, ali ne i tuženik kao dužnik zbog čega ta isprava sama za sebe ne dokazuje osnovu i visinu sporne tražbine.

14. Osim navedene isprave, tužitelj nije dostavio nikakve druge isprave niti je predložio odnosno predočio bilo kakve druge dokaze u prilog tvrdnji o osnovanosti tužbenog zahtjeva unatoč tome što je tuženik u cijelosti osporio osnovu i visinu sporne tražbine te je već u prigovoru u bitnome naveo da nema nepodmirenih dugovanja prema tužitelju, da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz o osnovi i visini navodnog potraživanja te da iz vjerodostojne isprave na kojoj tužitelj temelji prijedlog za ovrhu nije vidljivo na što se odnosi te je u nastavku postupka pojasnio da iz te isprave nije razvidno kakvu je uslugu tužitelj izvršio prema tuženiku, niti se može ispitati vrijeme izvršenja, kao niti kvaliteta izvršene usluge.

15. Stoga samo na temelju navedene isprave sud nije mogao utvrditi odlučnu spornu činjenicu da je tuženik uistinu u obvezi tužitelju isplatiti sporni iznos od 1.007,44 EUR, niti po kojoj ga je osnovi dužan isplatiti, a pogotovo ne da je to dužan učiniti po osnovi najma toaletnih kućica.

16. Budući da osim navedene isprave, tužitelj u ovom sporu male vrijednosti nije u skladu s citiranim odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, te članka 461.a ZPP-a predložio niti predočio nikakve druge dokaze na temelju kojih bi sud mogao utvrditi odlučnu spornu činjenicu postojanja tuženikove obveze prema tužitelju u iznosu od 1.007,44 EUR, sud je, uzevši u obzir navedeno, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a u vezi s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, utvrdio da ne postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 1.007,44 EUR po osnovi naknade za najam toaletnih kućica zbog čega tužitelj nema pravo zahtijevati isplatu tog iznosa od tuženika.

17. Uvidom u e-oglasnu ploču suda i izvadak iz sudskog registra za tuženika utvrđeno je da je rješenjem ovoga suda poslovni broj St-3077/2022 od 16. studenoga 2022., koje je istoga dana objavljeno na mrežnoj stranici e-oglasna ploča suda, otvoren predstečajni postupak nad tuženikom kao dužnikom.

18. Odredbama članka 65. stavka 1. SZ-a propisano je da pravne posljedice otvaranja predstečajnoga postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju predstečajnoga postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Pravne posljedice otvaranja predstečajnoga postupka nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku nastale do otvaranja postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (članak 65. stavak 3. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ)).

Odredbama članka 66. SZ-a propisane su tražbine i prava na koje predstečajni postupak ne utječe.

Odredbama članka 68. stavka 1. SZ-a propisano je da danom otvaranja predstečajnog postupka nastupa prekid parničnih i arbitražnih postupaka, kao i zabrana pokretanja novih parničnih i arbitražnih postupaka protiv dužnika u svezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe. Parnični i arbitražni postupci u vezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe mogu se nastaviti ili pokrenuti nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene te nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka. Na zahtjeve u tim postupcima primjenjuju se pravila iz odredbe članka 50. stavaka 2. do 7. ovoga Zakona.

19. U konkretnom slučaju su, u skladu s odredbama članka 65. stavaka 1. i 3. SZ-a, 16. studenoga 2022., nastupile pravne posljedice otvaranja predstečajnoga postupka nad tuženikom kao dužnikom, i to za sve tražbine vjerovnika prema tuženiku kao dužniku nastale do otvaranja predstečajnog postupka. Međutim, uvidom u izvod iz otvorenih stavki 4. travnja 2024. (str. 20-21 spisa) utvrđeno je kako se radi o tražbini nastaloj u razdoblju od prosinca 2023. do siječnja 2024., dakle, o tražbini nastaloj nakon otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom kao dužnikom zbog čega se ne radi o tražbini na koju predstečajni postupak utječe.

20. Sud je odbio tuženikov dokazni prijedlog za saslušanje stranaka jer je, kao što je prethodno obrazloženo, teret dokaza na tužitelju, a ne na tuženiku.

21. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

22. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan tuženik ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP -a jer je u cijelosti uspio u ovom sporu.

23. Tuženik je zatražio naknadu troška sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 70,00 EUR na koju ima pravo u skladu s Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21). Stoga tuženik ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 70,00 EUR pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 7. srpnja 2026.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.