Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                    1             Poslovni broj 20 -124/2023-6

 

 

                                                                                     

                REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                 

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

             Tome Skalice 2, Slavonski Brod

 

                                                                                                         Poslovni broj 20 -124/2023-6

 

             

I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                           

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Slavena Vidmara, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika M. M. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1., 2. i 5. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19., 84/21. ,114/22. i 114/23. dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju odvjetniku M. K. protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 2 K-288/2019-51. od 6. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2024.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenika M. M. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci proglašen je krivim okrivljenik M. M. da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 5. KZ/11.

 

2. Za počinjeno kazneno djelo okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, a na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11. izrečena kazna zatvora zamijenjena mu je radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. U izreci pobijane presude okrivljenik je upozoren na posljedice skrivljenog neizvršavanje rada za opće dobro odnosno odbijanja davanja suglasnosti za izvršenje rada za opće dobro.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19. i 80/2022. dalje ZKP/08.) okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos od 106,18 eura, te 1.604,81 eura za troškove vještačenja i 109,36 eura za putne troškove svjedoka.

 

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju odvjetniku M. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da županijski sud prihvati njegovu žalbu i da preinači pobijanu presudu i oslobodi ga optužbe

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen. 

 

6. Žalba  okrivljenika  nije osnovana.

 

7. 1. Okrivljenik je u žalbi po branitelju najavio da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju sadržajno opisuje navodeći da u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. Prema sadržaju ovih žalbenih navoda žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.Ta povreda postoji onda kada se presuda ne može ispitati jer je izreka iste nerazumljiva ili proturječna sama sebi ili razlozima presude, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju provedenih dokaza.

 

7. 2. Drugostupanjski sud nalazi da nije u pravu okrivljenik kada u žalbi po branitelju tvrdi da su razlozi koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio o utvrđenju odlučne činjenice, postojanje ili nepostojanje tzv. sinkope (kratkotrajnog gubitka svijesti okrivljenika kao uzroku prelaska kamiona kojim je upravljao na lijevu prometnu traku) suprotni izvedenim dokazima na raspravi. Prvostupanjski sud je u točki 34. obrazloženja pobijane presude iznio svoje razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika i pri tome se pozvao na dokaze koji su izvedeni na raspravi, nalaze i mišljenja medicinskih vještaka i iskaz svjedokinje M. P. pravilno ih interpretirajući. Stoga pobijana presuda ima razloga o odlučnoj činjenici, ti razlozi su jasni i nisu proturječni ni s izrekom presude ni međusobno, pa se presuda može ispitati. Stoga nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

8. 1. Nije osnovana žalba okrivljenika ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. 2. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi po braniteljici tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno je postupio prvostupanjski sud kada nije prihvatio obranu okrivljenika da je neposredno prije sraza teretnog vozila kojim je upravljao i osobnih vozila u kojima su se nalazili oštećenici on kratkotrajno izgubio svijest. Za svoje ovakvo utvrđenje prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao iscrpne i jasne razloge koje valjanim u cijelosti ocjenjuje i ovaj drugostupanjski sud. Drugostupanjski sud smatra neosnovanim sve žalbene navode okrivljenika po branitelju kojima okrivljenik osporava ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda. Mišljenje ovoga drugostupanjskog suda je da okrivljenik, iznoseći svoju obranu u kojoj tvrdi da je u vožnji kratkotrajno izgubio svijest te da je to uzrok prelaženja teretnog vozila dijelom na suprotnu traku što je posljedično dovelo do prometne nesreće, pokušaj okrivljenika da izbjegne kaznenu odgovornost. Vještaci medicinske struke V. S. i R. M. u svojim nalazima i mišljenjima nisu našli nikakvih dokaza da je okrivljenik doživio tzv. sinkopu niti postoji bilo kakva medicinska dokumentacija koja bi ukazivala na to da bi se to okrivljeniku moglo dogoditi. S druge strane svjedokinja M. P. koja se našla na mjestu prometne nesreće neposredno nakon nje, a koja je po struci liječnica, i koja je pružala pomoć ozlijeđenima i bila u liječničkoj odori (dakle vidljiva kao takva i okrivljeniku) svjedoči da okrivljenik od nje nije tražio liječničku pomoć niti je istu tražio od liječnika iz hitne pomoći koji se tamo nalazio. Iz ovih iskaza te iskaza svjedoka D. F., M. L. i I. M. ne proizlazi da bi okrivljenik nakon prometne nesreće bio dezorijentiran što bi po mišljenju ovoga suda bilo logično da je netom prije bio izgubio svijest. Sve navedeno pravilo je uočio i u pobijanoj presudi obrazložio i prvostupanjski sud. Činjenica na koju se poziva okrivljenik u žalbi a odnosi se na dio iskaza svjedoka M. L. kojemu je okrivljenik rekao da mu je tijekom vožnje pozlilo ne potvrđuje u dovoljnoj mjeri obranu okrivljenika da bi se anuliralo sve ono što su o mogućoj sinkopi rekli vještaci medicinske struke i o čemu su svjedočili svjedoci očevidci na koje se poziva prvostupanjski sud.

 

9. Okrivljenik je najavio žalbu zbog odluke o kazni, ali u sadržaju žalbe ne navodi razloge te žalbe, pa je drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i u odluci o kazni. Prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci što je po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda dosta blago odmjerena kazna, vrlo blizu minimalno propisanoj za ovo kazneno djelo a što je u skladu s olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika koje je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda zamjenom  kazne zatvora radom za opće dobro dovoljno je vrednovana činjenica da okrivljenik do sada nije ni kazneno ni prekršajno osuđivan tako da je po prvostupanjskom sudu pravilno odmjerena kaznena sankcija a žalba okrivljenika zbog odluke o kazni nije osnovana.

 

10. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog odluke o troškovima postupka. Svoju žalbu na odluku o troškovima postupka okrivljenik u žalbi zasniva na tvrdnji da nije kriv, a kako je ta tvrdnja neosnovana nije osnovan niti ovaj žalbeni razlog.

 

11. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

12. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Slavonski Brod, 23. siječnja 2024.

 

                                                                                                                                  Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                                Slaven Vidmar

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu