REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-299/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mati Burazinu odvjetniku u Karlovcu, protiv 1. tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri, Zagreb, 2. tuženika B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 zastupan po punomoćnici Anji Barić, odvjetnici u Zagrebu i 3. tuženice OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti te proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne javne rasprave zaključene 8. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja ĆB, odvjetnika Mate Burazina, odvjetnice Hane Avdović i odvjetnice Anje Barić, po objavi 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnima odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu broj ugovora 3221974984 od 20.12.2010.g. solemniziranog kod javnog bilježnika Marine Augustinović iz Karlovca dana 28.12.2010.g. pod brojem OV -5800/2010 u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva prema odluci kreditora, a označene u čl. 2. predmetnog Ugovora koja glasi: “Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. …” te u čl. 7. predmetnog Ugovora koja glasi: ”Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz stavka 1., te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.”.

II Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu br. Ovr-1173/2017 od 12.7.2017.g. na temelju Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb, broj ugovora 3221974984 od 20.12.2010.g. solemniziranog kod javnog bilježnika Marine Augustinović iz Karlovca dana 28.12.2010.g. pod brojem OV-5800/2010 koja se ovrha provodi na nekretnini kčbr [katastarska čestica] MASARIKOVA UL. od 448 m2, DVORIŠTE od 209 m2, DVORIŠNA ZGRADA, MASARIKOVA UL. od 58 m2, KUĆA, MASARIKOVA UL. od 181 m2 iz zk ul br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: 7. suvlasnički dio: 1/7 ETAŽNO VLASNIŠTVO -jedan jednosobni stan, koji se nalazi u prizemlju, te se određuje se brisanje zabilježbe ovrhe upisane pod br. Z-7537/2017 od 14.7.2017.g. na opisanoj nekretnini na temelju rješenja Općinskog suda u Karlovcu br. Ovr-1173/2017 od 12.7.2017.g.

III Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 3.642,90 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 7. 7. 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi Zaključkom Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr- 1173/2017 od 27.5.2025.g. tužitelj je kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe na temelju Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb, broj ugovora 3221974984 od 20.12.2010.g. solemniziranog kod javnog bilježnika Marine Augustinović iz [adresa] dana 28.12.2010.g. pod brojem OV-5800/2010, koja se vodi pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Ovr-1173/2017, nedopuštenom.

D o k a z: uvid u zaključak

2. Tužitelj je upućen u parnicu iz razloga što je u ovršnom postupku naslovnog suda br Ovr-1173/2017 stavio prigovor ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o namjenskom kreditu navedenom pod točkom I. ove Tužbe u dijelu u kojem se III. tuženoj kao korisnici kredita te tužitelju kao jamcu i založnom dužniku stavlja u obvezu plaćanje iznosa od 43.300,00 EUR uz redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora o kojoj odredbi Ugovora nisu mogli pregovarati, a koju je kreditor mogao mijenjati po svojoj odluci te odredbi čl. 7. istog Ugovora u kojoj se korisnica kredita te jamca obvezuje na otplatu kredita putem anuiteta koji u sebi sadrže i kamatnu stopu promjenjivu po odluci kreditora, o čemu također nije omogućeno pregovaranje.

Nemogućnost pregovaranja oko visine stope i načina izmjene promjenjive kamatne stope ukazuje na ništetnost ovih odredbi ugovora jer se radi o nepoštenim odredbama kojima se potrošači stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na drugu ugovornu stranu koja sa sebe zadržava pravo samostalno odlučivati o izmjeni sadržaja obveze po unaprijed nejasno postavljenim kriterijima.

D o k a z : uvid u Ugovor o namjenskom kreditu

priklop spisa naslova br Ovr-1173/2017

saslušanje stranaka

3. Obzirom na sve prethodno navedeno, tužitelj predlaže da se od strane naslovnog suda donese sljedeća P R E S U D A

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu broj ugovora 3221974984 od 20.12.2010.g. solemniziranog kod javnog bilježnika Marine Augustinović iz [adresa] dana 28.12.2010.g. pod brojem OV -5800/2010 u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva prema odluci kreditora, a označene u čl. 2. predmetnog Ugovora koja glasi: “Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. …” te u čl. 7. predmetnog Ugovora koja glasi:”Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz stavka 1., te se obvezuje plaćatitako izmjenjene anuitete/rate.”.

II. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu br. Ovr-1173/2017 od 12.7.2017.g. na temelju Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb, broj ugovora 3221974984 od 20.12.2010.g. solemniziranog kod javnog bilježnika Marine Augustinović iz [adresa] dana 28.12.2010.g. pod brojem OV-5800/2010 koja se ovrha provodi na nekretnini kčbr [katastarska čestica] MASARIKOVA UL. od 448 m2, DVORIŠTE od 209 m2, DVORIŠNA ZGRADA, MASARIKOVA UL. od 58 m2, KUĆA, MASARIKOVA UL. od 181 m2 iz zk ul br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: 7. suvlasnički dio: 1/7 ETAŽNO VLASNIŠTVO -jedan jednosobni stan, koji se nalazi u prizemlju,

te se određuje se brisanje zabilježbe ovrhe upisane pod br. Z-7537/2017 od 14.7.2017.g. na opisanoj nekretnini na temelju rješenja Općinskog suda u Karlovcu br. Ovr-1173/2017 od 12.7.2017.g.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

4. U odgovoru na tužbu tuženik Zagrebačka banka d.d. u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja i to s više osnova, koje će u nastavku iznijeti.

5.1. PRIGOVOR NEDOSTATKA PASIVNE LEGITIMACIJE

Tuženik prigovara pasivnoj legitimaciji u ovoj parnici i to iz razloga što je za potraživanje tuženika, temeljem Ugovora o kreditu, zakoniti vlasnik postalo društvo B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 (kao cesionar) temeljem Ugovora o cesiji zaključenog između tuženika kao cedenta i navedenog društva, kao cesionara, a sve sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima (čl. 80. do 87.).

O navedenom je tužitelj bio obaviješten.

Dokaz: - po potrebi dostava Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina

5.2.Također, tuženik ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije u odnosu na toč. II. tužbenog zahtjeva, a obzirom da tuženik nije ovrhovoditelj u navedenom postupku. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu zbog promašene pasivne legitimacije na strani tuženika.

6. O STATUSU TUŽITELJA KAO POTROŠAČA

Nadalje, tuženik prvenstveno ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

Također, uvažavajući tumačenje Zakona o zaštiti potrošača, za ocjenu je li fizička osoba potrošač nužno je ocijeniti sve okolnosti svakog konkretnog pravnog odnosa, pri čemu poglavito uvažavati temeljna načela Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), načelo savjesnosti i poštenja, a sve u cilju sprječavanja mogućih zlouporaba u namjenskom trošenju sredstava.

Dokaz: - rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1748/2021 od 27.05.2021.

- rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1562/2021 od 05.10.2021.

- rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-633/2021 od 14.07.2021. Slijedom navedenog, tuženik ističe da je u ovom postupku tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača.

7.1. O NIŠTETNOSTI ODREDBE O PROMJENJIVOJ KAMATNOJ STOPI O IZMJENAMA KAMATNE STOPE

Tuženik prvenstveno naglašava da je iz pregleda kamatnih stopa za predmetni kredit u razdoblju od odobravanja kredita (16.12.2010.) do zatvaranja kredita, razvidno da se kamatna stopa za cijelo razdoblje otplate kredita isključivo mijenjala na način da se samo smanjivala odnosno snižavala u odnosu na početno ugovorenu (početno ugovorena 4,90%).

Tuženik niže navodi pregled promjene kamatne stope po stambenom kreditu broj 7105053341

Datum

4.65000

Kamatna

stopa

01.07.2011.

01.07.2013. 4.61000

01.01.2014. 4.41000

01.07.2014. 4.15000

01.01.2015. 3.94000

01.07.2015. 3.74000

01.01.2016. 3.52000

01.07.2016. 3.21000

01.01.2017. 2.87000

Dokaz: -pregled kamatnih stopa

7.2. Tužitelj u tužbi opisuje kako je cit.:“ Nemogućnost pregovaranja oko visine stope i načina izmjene promjenjive kamatne stope ukazuje na ništetnost ovih odredbi ugovora jer se radi o nepoštenim odredbama kojima se potrošači stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na drugu ugovornu stranu koja sa sebe zadržava pravo samostalno odlučivati o izmjeni sadržaja obveze po unaprijed nejasno postavljenim kriterijima.“

Tuženik ističe, a kako je to razvidno iz dostavljenog pregleda promjena kamatnih stopa da bi se utvrđenjem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i financijskim vještačenjem izračuna po početno ugovorenoj kamatnoj stopi utvrdilo da je tužitelj tuženiku uslijed promjena kamatnih stopa platio manje, odnosno da je tužitelj u potplati, stoga tužitelj nema pravni interes na ovako postavljen tužbeni zahtjev, a niti je u konkretnom slučaju doveden u neravnopravan položaj kako to neosnovano tvrdi.

Iz svega navedenog razvidno je da tuženik prema tužitelju, ne samo da nije postupao suprotno načelima obveznog prava, već da su izmjene kamatnih stopa izvršene na način da je kamatna stopa bila smanjivana u odnosu na početno ugovorene parametre, te da su sve izmjene izvršene in favorem tužitelja.

Stoga su bilo kakvi navodi tužitelja o navodnoj ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi neosnovani.

7.3. Opreza radi tuženik ističe i kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima

Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan.

Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio.

Dokaz: - nesporno

- po potrebi dostava obavijesti o promjeni kamatne stope

Tuženik se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993.

Navedena Direktiva u Prilogu sadrži tzv. sivu listu od devetnaest ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima, a koja lista je kasnije implementirana u odredbu čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača.

No za razliku od Zakona o zaštiti potrošača, Direktiva u Prilogu predviđa i slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor (Toč. 2.b Priloga Direktive).

Također nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj.

Treba imati u vidu da je jedan od osnovnih ciljeva Direktive 93/13/EEZ, da se prilikom donošenja ocjene o poštenju pobijane odredbe imaju cijeniti narav robe ili usluge koja je predmet ugovora, te sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora. Kako se ZZP ima tumačiti i u skladu s Direktivom 93/13/EEZ, a sukladno odredbi čl. 145. Ustava RH, ovdje tuženik ističe da postoje određene iznimke od pravila o nepoštenim ugovornim odredbama predviđene Direktivom, koje uključuju i ovdje pobijanu odredbu. Neovisno o tome što takve odredbe nisu inkorporirane u sadržaj ZZP, to ne znači da ih sud treba zanemariti. Prema njima postupanje tuženika nije nepošteno.

7.4. Strukturiranje kamatne stope sukladno ZIDZPK 112/12

Tuženik ističe da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 04.10.2012. (dalje u tekstu ZIDZPK 112/12). Naime, sukladno navedenoj noveli ZIDZPK 112/12 tuženik je kao Banka bio u obvezi definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).

Tuženik je postupio sukladno navedenoj obvezi te je donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (Opći uvjeti), koji su stupili na snagu 1. siječnja 2013., a koji Opći uvjeti su se primjenjivali i na predmetni ugovorni odnos.

Dokaz: - Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. koji su stupili na snagu 1.siječnja 2013.

U odredbama poglavlja 3. Općih uvjeta – “Krediti – načini određivanja visine promjenjive kamatne stope, pod a) Promjenjivi elementi kamatne stope i fiksni dio kamatne stope, navedeno je:

“Kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope na kredite je ugovoreni parametar, ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat Klijentima.

Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita.”

U odnosu na EUR kredite, navedeno je slijedeće:

“U usklađenju zatečenih kamatnih stopa ugovorenih ugovorima o stambenom kreditu s valutnom klauzulom izraženom u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženoga u EUR, primijenit će se 6M NRS1 za EUR.”

Dokaz: - Obavijest o novostima u utvrđivanju kamatne stope od 8. siječnja 2013. Dakle, počevši od 01.01.2013. kamatna stopa se mijenja u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju 6M NRS1 za EUR), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope. Dokaz: - Obavijest o promjenama kamatne stope nakon 01.01.2013.

Nesporno je da je tuženik tužitelja obavijestio o strukturiranju kamatne stope za njegov kredit dostavivši mu dana 8. siječnja 2013. godine Obavijest o novostima o utvrđivanju kamatne stope u kojoj je utvrdio da se kamatna stopa po kreditu tužitelja sastoji od:

• Varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6M NRS1 za EUR i koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 3,32 postotnih poena; te

• Fiksnog dijela koji iznosi 3,43 postotnih poena.

Dodatno, tuženik je obavijestio tužitelja da će redovno usklađenje promjenjivih kamatnih stopa kao i utvrđivanje statusa klijenta obavljati šestomjesečno 20. svibnja i 20. studenog, s primjenom novih kamatnih stopa od 1. srpnja i 1. siječnja svake godine, a što je tuženik tijekom trajanja ovog ugovornog odnosa nesporno i činio. Tuženik je dakle udovoljio zakonskoj obvezi tako da je donio nove Opće uvjete te strukturirao kamatnu stopu sukladno relevantnim odredbama ZIDZPK 112/12. 6

Dokaz: - cit. Opći uvjeti

- Obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 8. siječnja 2013. Tuženik je, stoga, tek od stupanja na snagu Općih uvjeta kojima je sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiran parametar, fiksna marža te razdoblja promjena kamatnih stopa, odnosno od 01.01.2013. mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope, odnosno izmijeniti sadržaj svih ugovornih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom, što je tuženik i učinio.

Slijedom navedenog, razvidno je da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope pa tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe.

Potrebno je istaknuti i da je takav način usklađenja u više navrata i od više institucija potvrđen kao zakonit (Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Hrvatska narodna banka, VSRH u presudi Revt-294/2014, str. 35., Visoki prekršajni sud u presudi posl.br. FPž-139/18 od 29.03.2018. godine).

Dokaz: - cit. priopćenja

- cit. presuda VPSRH

Prema tome, već je kroz ZPK tužitelju pružena takva razina radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, pri čemu je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope, i da je polazeći upravo od tog odabira koncipirao režim pravne zaštite koji je ustanovljen ZPK.

7.5. Deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa

Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora, i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope, te o načinu podešavanja kamatne stope. Ta dva dogovora samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi, što je uostalom i stav recentne pravne teorije. Ukoliko se iz sadržaja ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Takav ugovor pravno je i sadržajno nepotpun, stoga odgovor na pitanje koja se kamatna stopa primjenjuje na ugovorni odnos parničnih stranaka treba potražiti u tumačenju preostalih odredbi ugovora.

Odredba čl. 2. Ugovora i dalje doduše sadrži odredbu o tome da su ugovorne strane odredile primjenu promjenjive kamatne stope u početnoj visini od 4,90% godišnje, no jasno je da uslijed izostanka kriterija o načinu podešavanja njezine visine početno ugovorena visina jest njezina trajna visina, budući da druge odredbe ugovora ne daju odgovor na pitanje kako bi promjena takve stope mogla nastupiti.

Međutim, ukoliko se ugovor tumači teleološki (ako ne postoji način na koji može doći do izmjene početno ugovorene visine kamatne stope) to samo može dovesti do zaključka da kamatna stopa nije promjenjiva, već da se radi o fiksnoj kamatnoj stopi. Takva naime jedino i može biti kamatna stopa za koju, iako nazvana promjenjivom, u ugovoru nije predviđen način njezinog podešavanja.

Nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa.

Tužitelj i tuženik su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovali svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac.

U pravnoj teoriji uvriježen je stav da se odredbe ugovora imaju primjenjivati onako kako glase, a da se pri tumačenju spornih odredbi treba istraživati i zajednička namjera ugovaratelja, te odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava, posebice kroz načelo slobode uređivanja obveznih odnosa, budući da se pod njime podrazumijeva “sloboda suugovaratelja da samostalno i slobodnom voljom odlučuju hoće li uopće zasnovati određeni obveznopravni odnos, s kime, kojom vrstom ugovora, s kojim sadržajem i redovito u kojem obliku, mijenjati ga i okončati” (ŠB, Komentar Zakona o obveznim odnosima, 2005. g., str. 7.). Deklaratorni tužbeni zahtjev stoga se ne može usvojiti bez da se pritom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali i bez da se ne povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja.

7.6. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju

Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 potrošača u skladu sa praksom suda Europske unije, definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu. Tužitelj se stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo. Tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje.

Ukoliko pak tužitelj želi sebe prikazati kao osobu koja je ugovor sklopila bez da je propitivala njegove odredbe, on tim više ne uživa pravnu zaštitu po režimu koji je ustanovljen odredbama ZPK i ZZP, jer bi iz navedenog proizlazilo da on nije niti želio pregovarati o pojedinim odredbama, već je samo htio što prije ishoditi potrebna novčana sredstva.

U ovoj stvari nije sporno da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Međutim tužitelj nije tražio raskid ugovora jer su sve izmjene kamatne stope o kojima je uredno obavještavan izvršene na način da je početno ugovorena kamatna stopa snižavana od 4,65% do 2,87%.

7.7. S obzirom na sve ranije navedeno, razvidno je kako predmetna tužba predstavlja još jedan u nizu pokušaja ovršenika da protivno pravu osujeti ovrhovoditeljeva legitimna nastojanja da namiri svoju tražbinu.

Konačno, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka, a sve kako bi se moglo nastaviti s započetim ovršnim postupkom i provođenjem daljnjih ovršnih radnji sukladno rješenju o ovrsi.

8.1. U odgovoru na tužbu tuženik B2 Kapital d.o.o. navodiTužitelj predlaže naslovnom Sudu utvrditi ništetnost odredaba čl. 2. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3221974984 od 20.12.2010.g., proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu posl. br. Ovr-1173/2017 od 12.07.2017.g. na temelju Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog sa Zagrebačkom bankom d.d., broj ugovora 3221974984 te naložiti tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak.

8.2. Drugotuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga kako slijedi.

Drugotuženik, prije svega, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, drugotuženik nije pasivno legitimiran u odnosu na tužbeni zahtjev istaknut pod t. I. petita tužbe, odnosno zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe.

Drugotuženik nije niti sklopio niti pregovarao s tužiteljem u vezi sklapanja Ugovora o kreditu već je isti sklopljen s ranijim vjerovnikom, ovdje prvotuženikom. Na drugotuženika je preneseno potraživanje iz cit. Ugovora o kreditu, sve sukladno odredbama čl. 80. – 89. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu“ZOO“).

Dakle, jasno je da se u ovom slučaju ne radi o institutu prijenosa ugovora već o institutu ustupa tražbine (cesiji). Ugovor o prijenosu potraživanja i prijenos ugovora pravno su dvije potpuno različite stvari. Na drugotuženika nije prenesen Ugovor o kreditu, niti je drugo tuženik postao

nositelj svih prava i obveza iz ugovora. Drugotuženiku je ustupljeno dospjelo potraživanje, osnovu kojeg predstavlja predmetni Ugovor o kreditu, a nije postao stranka ugovora.

Za prijenos ugovora potreban je pristanak druge strane, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika. Tužitelj ne nudi valjane dokaze da bi bila riječ o prijenosu ugovora niti da postoji pristanak tužitelja na takav prijenos. Svi priloženi dokazi tužitelja potvrđuju da je riječ o ustupu tražbine.

Drugotuženik napominje da je prethodno navedeni ustup tražbine u skladu s čl. 80. st. 1. ZOO-a, po kojem vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu. U skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

Zakon o obveznim odnosima definira ustup tražbine (cesiju) kao prijenos otuđive tražbine od dosadašnjeg vjerovnika na novog vjerovnika ugovorom kojeg oni sklapaju, dok dužnik i tražbina ostaju isti. Prema tome, stranke ugovora o ustupu tražbine su samo dosadašnji i novi vjerovnik, ali ne i dužnik, stoga se i ne traži dužnikov pristanak za sklapanje navedenog ugovora, jer se sama tražbina promjenom vjerovnika sadržajno ne mijenja i dužnik ne dolazi u nepovoljniji položaj ni na koji način.

Čl. 84. st. 2. ZOO-a određuje kako „Dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.“. Međutim, jasna je pravna priroda prigovora u ovom slučaju. S obzirom na to da se radi o ustupu tražbine na novog vjerovnika, prigovor se može isticati samo u tom odnosu i postupku u kojem je tužitelj dužnik, ne može se isticati u ovom postupku koji proizlazi iz različite pravne osnove i u kojem je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora.

S obzirom na to da drugotuženik evidentno nije stranka Ugovora o kreditu, već su to isključivo prvotuženik kao kreditor te tužitelj kao korisnik kredita, očito je da je tužitelj, u odnosu na drugotuženika, pogrešno postavio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi.

8.3. Nadalje, drugotuženik ističe da je tužitelj vrijednost predmeta spora naznačio suviše visoko. Stoga, drugotuženik predlaže Sudu da, sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku, provjeri točnost naznačene vrijednosti te odredi vrijednost predmeta spora.

8.4. Neovisno o naprijed navedenom, neosnovani su navodi tužitelja kojima se poziva na ništetnost odredaba čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu koji se tiču promjenjive kamatne stope. Tužitelj u tužbi nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je prvotuženik povećavao kamatnu stopu suprotno dogovorenom otplatnom planu. Štoviše, tužitelj ni ne navodi za koliko se navodno povećala kamatna stopa, već samo paušalno navodi da su ništetne odredbe kojima je definirana promjenjiva kamatna stopa.

Nadalje, drugotuženik ukazuje na odredbu čl. 5. Zakona o kamatama (NN 94/04) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a kojom odredbom je propisano da stopa ugovorne kamate u novčanim obvezama između pravnih, te pravnih i fizičkih osoba koji stupaju u vjerovničkodužničke odnose ne može biti viša od najviše dopuštene ugovorne kamatne stope koju na preporuku Odbora za utvrđivanje kamatnih stopa uredbom propiše Vlada Republike Hrvatske. Uredbom od 27. listopada 2004. godine Vlada Republike Hrvatske je utvrdila najvišu dopuštenu ugovornu kamatu između građana i pravnih osoba u iznosu od 19% godišnje.

Člankom 2. Ugovora o kreditu određeno je da kamatna stopa iznosi 4,90% godišnje i da je promjenjiva.

Dakle, odredba predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi je očigledno valjana jer je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno zakonom, a ista nije bila viša od kamatne stope

utvrđene cit. Uredbom od 27.10.2004.g., i to ne samo u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, već nije bila viša niti u jednom trenutku.Tužitelj, naime, nije dostavio ni jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je kamatna stopa bila veća od one određene cit. Uredbom.

Isti stav je zauzeo i Županijski sud u Puli u presudi posl.br. Gž -2658/12 od 11.11.2013. te naveo:

”Što se tiče ugovorne kamate, ugovorom je određeno da stopa kamate iznosi 4,39%, da je promjenjiva i da se izmjena stope vrši izmjenama Odluke o kamatnim stopama banke. Zakon o obveznim odnosima dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope, a prema zakonskoj formulaciji i stopa zakonske zatezne kamate je promjenjiva (vezana uz eskontnu stopu Hrvatske narodne banke). Dakle, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena, pa nije ništava stoga što bi bila protivna prinudnim propisima, a niti stopa koju je tužena banka naknadno odredila temeljem ovlasti iz odredbe čl. 3.3. ugovora ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. Smisao ugovaranja promjenjive kamatne stope je da se stopa prilagođava uvjetima na tržištu za koje je izvjesno da će se mijenjati u tako dugom vremenskom razdoblju od 25 godina na koje je sklopljen sporni ugovor, pa se stoga ne može uzeti da kamata nije odrediva.”

8.5. Nadalje, drugotuženik ukazuje na odredbu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) kojom je propisano da je nepoštena odredba ugovora ništava te na odredbu čl. 81. istog zakona kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Uz to, drugotuženik ukazuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

Da bi navedene odredbe bile ništetne, potrebno je da su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

- da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo,

- da su one i/ili nejasne, i/ili teško razumljive, i/ili teško uočljive,

- da one suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (tužitelja).

S tim u vezi, a suprotno navodima iz tužbe, drugotuženik smatra da prvotuženik s tužiteljem jest pojedinačno pregovarao o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom da je tužitelj, između ostalog, mogao birati između kredita s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom, ali je donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa.

S obzirom da se prethodno pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama koje se odnose na kamatnu stopu, to proizlazi da su potpuno neosnovani navodi tužitelja u ovome pogledu.

Nadalje, drugotuženik ističe da su navedene odredbe jasne, lako uočljive i razumljive. Odredba je jasna već stoga što je iz značenja riječi ”promjenjivo” nesporno da ugovorena stopa nije fiksna, nego podložna promjenama prema određenim kriterijima i kroz određeno vrijeme. Ista odredba je uočljiva jer je sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena te je razumljiva, što proizlazi iz činjenice da je tužitelj potpuno poslovno sposobna osoba koja može shvatiti značenje istoga.

Teret dokaza da nije tako leži na tužitelju koji to u tužbi nije obrazložio.

Dakle, sukladno cit. odredbi čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dozvoljeno ocjenjivati jesu li odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu ništetne, a s obzirom da su iste jasne, lako uočljive i razumljive.

Dodatno tome, ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja, budući da je takav način ugovaranja sasvim uobičajen u bankarskom poslovanju.

Prema tome, iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi da su navodi tužitelja u ovom pogledu neosnovani.

8.6. Tužitelj u tužbi navodi da oko visine kamatne stope i načina izmjene iste ugovorne strane „nisu mogle pregovarati“, a što predstavlja razlog ništetnosti radi navodne neravnopravnosti ugovornih strana.

Međutim, tužitelj u ovom slučaju ne navodi dokaze da se o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te tuženik ističe kako u tom slučaju iz Ugovora jasno proizlazi kako je tužitelj svojim potpisom pristao na ugovorenu kamatnu stopu na način kako je određena čl. 2. i 7. Ugovora.

8.7. U pogledu t. II. tužbenog zahtjeva, drugotuženik ističe da tužitelj nije naveo pravnu ni činjeničnu osnovu temeljem kojih traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, kao što nije priložio dokaze na kojima bi eventualno temeljio činjenice. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljev zahtjev u potpunosti paušalan.

8.8. S obzirom na to da tužitelj za svoje navode ne nudi valjane dokaze te je cijeli tužbeni zahtjev očito neosnovan, drugotuženik predlaže Sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti mu da drugotuženiku solidarno naknadi parnični trošak, a podredno drugotuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika i naložiti tužitelju da mu naknadi parnični trošak.

9. Tuženica OB iako uredno pozvana nije dala odgovor na tužbu, dakle, nije osporila činjenične navode tužbe ni tužbeni zahtjev.

10. U dokaznom postupku sud je pročitao zaključak Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr-1173/2017 od 27. 5. 2025., Ugovor o namjenskom kreditu od 20. 12. 2010., zk izvadak, pregled kamatnih stopa po kreditu, Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, spis Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr-1173/2017, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

11. Predmetnom tužbom tužitelj zahtijeva da sud utvrdi ništetnima odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu broj ugovora 3221974984 od 20.12.2010.g. solemniziranog kod javnog bilježnika Marine Augustinović iz Karlovca dana 28.12.2010.g. pod brojem OV-5800/2010 u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva prema odluci kreditora, a označene u čl. 2. predmetnog Ugovora koja glasi: “Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. …” te u čl. 7. predmetnog Ugovora koja glasi: ”Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz stavka 1., te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.”.

12. Pored navedenog tužitelj zahtijeva da sud proglasi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu br. Ovr-1173/2017 od 12.7.2017.g. na temelju Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb, broj ugovora 3221974984 od 20.12.2010.g. solemniziranog kod javnog bilježnika Marine Augustinović iz Karlovca dana 28.12.2010.g. pod brojem OV-5800/2010 koja se ovrha provodi na nekretnini kčbr [katastarska čestica] MASARIKOVA UL. od 448 m2, DVORIŠTE od 209 m2, DVORIŠNA ZGRADA, MASARIKOVA UL. od 58 m2, KUĆA, MASARIKOVA UL. od 181 m2 iz zk ul br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: 7. suvlasnički dio: 1/7 ETAŽNO VLASNIŠTVO -jedan jednosobni stan, koji se nalazi u prizemlju, te da sud odredi brisanje zabilježbe ovrhe upisane pod br. Z -7537/2017 od 14.7.2017.g. na opisanoj nekretnini na temelju rješenja Općinskog suda u Karlovcu br. Ovr-1173/2017 od 12.7.2017.g.

13. Iz izvedenih dokaza proizlazi da su OB kao korisnik kredita i ovdje tužitelj njezin suprug ĆB kao založni dužnik sklopili sa Zagrebačkom bankom d.d. Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora 3221974984 od 20.12.2010.g. solemniziran kod javnog bilježnika Marine Augustinović iz Karlovca dana 28.12.2010.g. pod brojem OV-5800/2010, da su ugovorne stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu i to čl. 2. predmetnog Ugovora koja glasi: “Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. …” te u čl. 7. predmetnog Ugovora koja glasi: ”Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz stavka 1., te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.”.

14. Nadalje, proizlazi da se na temelju Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb, broj ugovora 3221974984 od 20.12.2010.g. solemniziranog kod javnog bilježnika Marine Augustinović iz Karlovca dana 28.12.2010.g. pod brojem OV-5800/2010 provodi ovrha na založnoj nekretnini vlasništvo tužitelja ĆB i to na nekretnini kčbr [katastarska čestica] MASARIKOVA UL. od 448 m2, DVORIŠTE od 209 m2, DVORIŠNA ZGRADA, MASARIKOVA UL. od 58 m2, KUĆA, MASARIKOVA UL. od 181 m2 iz zk ul br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: 7. suvlasnički dio: 1/7 ETAŽNO VLASNIŠTVO -jedan jednosobni stan, koji se nalazi u prizemlju, te da je zabilježba ovrhe upisana pod br. Z-7537/2017 od 14.7.2017.g. na opisanoj nekretnini na temelju rješenja Općinskog suda u Karlovcu br. Ovr- 1173/2017 od 12.7.2017.g.

15. U odnosu na prigovor tuženika Zagrebačke banke o promašenoj pasivnoj legitimaciji osnovano tužitelj navodi da je Ugovor o namjenskom kreditu sklopio s Zagrebačkom bankom d.d., broj ugovora 3221974984 te je Zaključkom Općinskog suda u Karlovcu, Ovr-1173/2017 tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Kako je 1. tuženik stranka navedenog Ugovora s kojom je isti sklopljen, to su neosnovane tvrdnje o promašenoj pasivnoj legitimaciji na strani Zagrebačke banke d.d.

16. U odnosu na prigovor tuženika Zagrebačke banke d.d. da tužitelj nema status potrošača, osnovano tužitelj navodi da njegov status potrošača proizlazi iz predmetnog ugovor iz kojeg je vidljivo da su OB (korisnik kredita) i tužitelj (založni dužnik) kao privatne fizičke osobe podigli kredit i vršili uplate te tužitelj kao takav ostvaruje pravnu zaštitu osiguranu potrošačima temeljem ZZP ili Direktive 93/13.

17. Neosnovano 2. tuženik B2 Kapital d.o.o. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Sve to iz razloga što je na 2. .tuženika preneseno potraživanje iz Ugovora o namjenskom kreditu od 20.12.2010.g., prema čl. 84.st.2. ZOO -a „Dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.“ Ne bi stajalo kako spomenute prigovore dužnik, ovdje tužitelj, ne može istaknuti u ovom postupku kada je isti proistekao iz predmeta Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr - 1173/2017 u kojem je tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

18. U odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi osnovano tužitelj navodi kako je u predmetnom ugovoru o kreditu sadržana nepoštena ugovorna odredba i to u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu sadržanu u članku 2. predmetnog ugovora kojom je propisano da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveza po predmetnom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te u članku 7. istog ugovora u kojoj se korisnik kredit obvezuje na otplatu kredita putem anuiteta koji u sebi sadrže i kamatnu stopu promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Osnovano tužitelj navodi da o navedenim odredbama nije postojala mogućnost pregovaranja, nejasne su, nerazumljive i teško uočljive te uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, protivno načelu savjesnosti i poštenja, što nesporno proizlazi iz stranačkog iskaza tužitelja. Naime, tuženik ničim nije dokazao da bi tužiteljevoj supruzi OB kao korisniku kredita i tuženiku kao suprugu OB i založnom dužniku dana mogućnost pregovaranja o kamatnoj stopi.

19. Naime, tužitelj svoje tvrdnje temelji na nepoštenosti odredbi temeljem Zakona o zaštiti potrošača te ništetnosti tako ugovorene kamate temeljem odredbi ZOO -a. Dade se zaključiti da tužitelj nigdje ne spori da bi samo ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo ništetno samo po sebi, već tvrdi da je način na koji je ona ugovorena u ovom ugovoru ništetan temeljem dvije pravne osnove, prema Zakonu o zaštiti potrošača i prema Zakonu o obveznim odnosima. Nesporno je da je tužena banka u predmetni Ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, i to na osnovi jednostrane Odluke o kamatnim stopama tužene banke, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer Ugovorom o kreditu nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe također uzrokuje ništetnost tako ugovorene kamatne stope, što je propisano člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima. Razvidno je da visina kamatne stope i iznos anuiteta ovisi o volji samo jedne strane bez objektivnih mjerila i kriterija za izračun. Tužena banka ničim nije dokazala da bi informirala tužitelja i njegovu suprugu o parametrima promjene kamatne stope u predugovornom odnosu, niti da bi tužitelju i njegovoj supruzi od strane banke bile dane kakve obavijesti glede promjene kamatne stope. Tužena banka je prilikom sklapanja ugovora bila u obvezi ugovornim strankama dakle, korisniku kredita i založnom dužniku, dati objašnjenje kako se kamatna stopa mijenja, i u ugovor unijeti odredbu koja će odrediti da promjenjivost kamatne stope ovisi o objektivnim parametrima, a ne jednostranoj volji jedne stranke i bez parametara koji omogućuju drugoj strani izračun svoje obveze.

20. Slijedom svega navedenoga kako je u ovom postupku utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi, a tužitelj kao ovršenik nije pristao na vezanost ništetnim ugovornim odredbama sadržanim u predmetnom ugovoru o namjenskom kreditu kao potrošačkom ugovoru na temelju javnobilježničke ovršne isprave, predmetna ovrha je nedopuštena, stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP - a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 250 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe, sastavljanje 2 podneska od 9. 9. 2025., zastupanje na ročištu 3. 3. 2026. i zastupanje na ročištu 8. 4. 2026. za svaku radnju iznos od 500,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 3.250,00 eura. Tom iznosu treba dodati t trošak sudske pristojbe za tužbu od 196,45 eura i pristojbe za presudu od 196,45 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 3.642,90 eura. Tuženik nije dužan snositi trošak nije izrade preliminarnog izračuna. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 7. srpnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Odvjetnik Mate Burazin, Karlovac

2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri, Zagreb

3. Odvjetnica Anja Barić, Zagreb

4. OB, [adresa]