Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-357/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Matteo Manarin, odvjetnik u Rijeci, Vatroslav Lisinski 6, protiv tužene ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik ABC iz [adresa], radi činidbe (vrijednost spora 14.599,51 eura), odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-535/2024-3 od 18. rujna 2024., na sjednici vijeća 7. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-535/2024-3 od 18. rujna 2024. u odbijenom dijelu pod točkom I. izreke.
II. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana u odnosu na odluku o trošku, preinačuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-535/2024-3 od 18. rujna 2024. u dijelu pod točkom II. izreke i rješava se:
"Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Odbija se tužba ZK, [adresa], radi činidbe s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženoj tj. ŠK, da u roku od 30 dana na obiteljskoj stambenoj zgradi sagrađenoj na [katastarska čestica] kuća i dvor, površine 142 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, sagradi vanjske stepenice sa prostora terase iznad šterne na prvom katu, kojima će dolaziti do svoje garsonjere na II katu opisane nekretnine. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja I. st. presude pa do isplate, u visini kamatne stope od 7,68 % godišnje pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po kamatnoj stopi u skladu s odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II. Tužitelj ZK, [adresa], dužan je tuženoj ŠK, [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.658,73 eura, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje žalbeni trošak u iznosu od 937,50 eura te trošak sudske pristojbe po odluci suda.
3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja, po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.
6. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.
7. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane presude ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koji se sadržajem žalbe poziva tužitelj.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženoj naloži gradnju vanjskih stepenica na obiteljskoj stambenoj zgradi sagrađenoj na [katastarska čestica] kuća i dvor, površine 142 m2, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, sa prostora terase iznad šterne na prvom katu, kojima će dolaziti do svoje garsonijere na 2. katu te nekretnine.
9. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
- da je tužena ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice koji su stranke sklopile 19. srpnja 2016. preuzela obvezu sagraditi vanjske stepenice do 19. srpnja 2017. na obiteljskoj stambenoj zgradi sagrađenoj na [katastarska čestica] kuća i dvor, površine 142 m2 koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici i to sa prostora terase iznad šterne na prvom katu, kojima će dolaziti do svoje garsonjere na 2. katu te nekretnine, koju obvezu protekom ugovorenog roka nije dobrovoljno izvršila,
- da je tužitelj je 3. svibnja 2018. podnio tužbu u ovom predmetu i među strankama nije sporno da je tužena tijekom trajanja postupka izvršila ugovornu obvezu i sagradila predmetne stepenice.
10. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
11. Naime, odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO/05) propisano je da obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.
12. U konkretnom slučaju obveza tužene je prestala ispunjenjem njene ugovorne obveze odnosno gradnjom stepenica prema odredbama Ugovora sklopljenog 19. srpnja 2016. pa je time prestalo i pravo tužitelja na kondemnatornu zaštitu, te sud takav tužbeni zahtjev više ne može prihvatiti, odnosno ako tužitelj ustraje u istom kao u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je takav tužbeni zahtjev pravilno odbio.
13. Što se tiče odluke o troškovima postupka, u slučaju kad tuženik udovolji tužbenom zahtjevu tijekom trajanja parničnog postupka, ovisi o daljnjim procesnim dispozicijama tužitelja, odnosno o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Naime, odluka o troškovima u takvom slučaju ovisi o tome je li tužitelj nastavio voditi postupak po istom tužbenom zahtjevu i time prouzročio daljnje troškove ili je preinačio tužbu i na koji način, kakav je njegov uspjeh u postupku u navedenim slučajevima, je li eventualno povukao tužbu odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu ili kasnije i jesu li zbog toga nastali daljnji troškovi.
14. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio da sud naloži tuženoj da izvrši svoju obvezu izgradnje vanjskih stepenica sukladno ugovoru stranaka od 19. srpnja 2016.,
- da je tužitelj podneskom predanim sudu 19. travnja 2021. (datiran sa 16. travnja 2021.) preinačio tužbu na način da je pored tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi zahtijevao i isplatu naknade materijalnih troškova, troškova puta i pristojbi vezano za izdavanje građevinske dozvole za predmetne stepenice, plaćenih troškova potrošene električne energije za predmetnu nekretninu, te naknade štete s osnova izgubljene zarade zbog nemogućnosti davanja u najam stana,
- da sud o preinaci tužbe od 19. travnja 2021. nije odlučio,
- da je tužena tijekom postupka i to u srpnju 2021. udovoljila tužbenom zahtjevu iz tužbe i sagradila vanjske stepenice,
- da je tužitelj podneskom od 23. ožujka 2022. povukao dio tužbenog zahtjeva kojim je zahtijevao izgradnju vanjskih stepenica, te specificirao tužbeni zahtjev postavljen u podnesku predanom sudu 19. travnja 2021.,
- da prvostupanjski sud rješenjem od 4. listopada 2022. nije dopustio preinaku tužbe u dijelu u kojem se traži isplata prema specificiranom tužbenom zahtjevu iz podneska zaprimljenog 23. ožujka 2022. .
15. Dakle, iz navedenog proizlazi da je sve troškove nastale do srpnja 2021. kada je tužena udovoljila tužbenom zahtjevu i sagradila vanjske stepenice trebala snositi tužena, a naknadno nastale troškove nakon toga tužitelj.
16. Tužitelj je do ispunjenja obveze od strane tužene (srpnja 2021.) imao opravdan trošak prema priloženom troškovniku u ukupnom iznosu od 4.375,00 eura, a koji trošak se sastoji od troška sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 500,00 eura, trošak zastupanja na ročištima od 23. listopada 2018., 04. travnja 2019., 30. rujna 2019. i 4. svibnja 2021., svako u iznosu od 500,00 eura, trošak sastava dva obrazložena podneska i to podnesak od 27. studenoga 2019., i 19. travnja 2021., svaki u iznosu od 500,00 eura + 25 % na ime PDV-a.
17. S druge pak strane tužena je imala opravdan trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku pristupa na tri ročišta i to 28. ožujka 2022., 5. ožujka 2024. i 18. rujna 2024., svako po 500,00 eura + 25 % na ime PDV-a što ukupno iznosi 1.875,00 eura. Pored toga tužena je imala opravdan revizijski trošak budući je uspjela sa revizijom i to trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 750,00 eura, trošak sastava revizije u iznosu od 750,00 eura + 25 % na ime PDV -a u iznosu od 375,00 eura, što ukupno iznosi 1.875,00 eura. Tužena je imala i trošak sudskih pristojbi na podnošenje prijedloga na dopuštenje revizije u iznosu od 192,45 eura, te trošak pristojbe na reviziju u iznosu od 192,45 eura, što ukupnom iznosi 2.259,90 eura, a što sve ukupno iznosi 4.134,90 eura.
18. Kada se izvrši prijeboj troška tužitelja i tužene (4.375,00 eura – 4.134,90 eura), dobije se iznos od 240,10 eura, a što u konačnici znači da je uspjeh stranaka u ovoj dugogodišnjoj parnici podjednak. Kako su tužitelj i tužena djelomično uspjeli u ovoj parnici u približno jednakim dijelovima to je ovaj sud temeljem odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke potvrditi, a odluku o trošku preinačiti temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
20. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom u odnosu na glavno potraživanje, već samo djelomično u odnosu u trošak postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 7. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tatjana Radaković Bašić
