Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-411/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HPB d.d., OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, zastupanog po punomoćnici SH, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5433/2025-11 od dana 27. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu p oslovni broj: P-5433/2025-11 od dana 27. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 5.1. Ugovora o kreditu br. 312583 od dana 31.05.2008.g. koji su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a koja glasi: „5.1. Naknada za odobrenje kredita: 1,25% (jedancijeli dvadesetpetposto) jednokratno na iznos odobrenog kredita.“

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe tužitelju naknadi parnični trošak 1.231,18 EUR uzrokovan ovom parnicom sa zakonskom zateznom kamatom sukladno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zateznim kamatama tekućom od dana 27. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i žalbene razloge kao osnovane, te preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, po stopi propisanoj članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 312,50 eura.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP - a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud povrijedio neku od navedenih odredbi. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tužena u žalbi posebno ukazuje) jer je pobijana presuda u dovoljnoj mjeri razumljiva te se može preispitati.

6. U odnosu na žalbene navode da je u dijelu obrazloženja presude prvostupanjski sud naveo da je plaćanje naknade za obradu kredita u visini 1,25%, ugovoreno točka 4.2. ugovora o potrošačkom kreditiranju, a koja naknada nije sadržaj točke 4.2. predmetnog ugovora o kreditu, kao i da je u članku 2. C) predmetnog ugovora o kreditu ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno važećim Općim uvjetima poslovanja i Odluci o tarifi naknade Kreditora, a što ne proizlazi iz stanja prvostupanjskog spisa , za navesti je da stranke obvezuje izreka presude, a budući je izreci naveden članak 5.1. Ugovora o kreditu br. 312583 od dana 31. svibnja 2008., a što je u skladu i sa sadržajem priloženog ugovora, činjenica da je u dijelu opsežnog obrazloženja naveden pogrešan broj ugovorene odredbe nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke i ne čini presudu nerazumljivom.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbe sadržane u članku 5.1. Ugovora o kreditu br. 312583 od dana 31.05.2008. (dalje: Ugovor o kreditu) koji su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor, a kojom je ugovoreno plaćanje naknade za odobrenje kredita u iznosu od 1,25% jednokratno na iznos odobrenog kredita.

8. Nakon što je proveo sve predložene dokaze sud prvog stupnja je utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 31. svibnja 2008. Ugovor o kreditu kojim je tužena kao kreditor odobrila tužitelju kredit za kupnju stana u iznosu od 154.664,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom za devize tečaju tuženika na dan korištenja kredita; da je člankom 5.1. Ugovora o kreditu određena naknadu za obradu kreditnog zahtjeva 1,25 % od iznosa kredita, a koju je tuženik odbio tužitelju jednostrano od iznosa kredita; da je tužitelju pri isplati kredita naplaćena naknada za obradu kredita; da tužitelj ima status potrošača; da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi.

9. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I. izreke pobijane prvostupanjske presude.

10. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP-a) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu i to njegovih odredbi članka 81. i članka 83. ocjenom kako je označena ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te zabrane zlouporabe prava pa su stoga ništetne sukladno odredbi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

11. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je navedena ugovorna odredba ništetna, pa je time uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušila načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbama koje su bile sastavni dio Ugovora, unaprijed sastavljenim od tužene, a o njima se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označene ugovorne odredbe gdje mu je nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u cjelini, niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju njegovog trajanja.

12. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

13. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

14. S obzirom na to da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.

15. S tim u vezi radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

16. Pravilno je utvrđeno da je tužena povrijedila interese i prava tužitelja, potrošača o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna.

17. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Tuženik neosnovano ističe prigovor zastare, a to stoga jer se ovdje radi o tužbi na utvrđenje u smislu čl. 187. st. 1. ZPP te isto tako valja reći da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH na svojoj sjednici 30. siječnja 2020. donio zaključak kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

18. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

19. Žalbenim razlozima tužene, koji se svode na osporavanje zaključka i razloga zbog kojih prvostupanjski sud smatra da je citirana ugovorna odredba ništetna, nisu dovele u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

20. Slijedom navedenog, za zaključiti je, kako je prvostupanjski sud imao u vidu sve navedene, pravno relevantne, okolnosti iz odredbi članka 96., 98. i 100. ZZP/07, slijedom kojih je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da je sporna odredba članka 5.1. Ugovora o kreditu u smislu odredbe članka 102. ZZP/07 nepoštena i time, ništetna. To stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade) te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga, a ovo u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita.

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. izrazio je pravni stav da sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, broj 96/03.; dalje ZZP/03) ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi članka 81. stavka 1. ZZP-a u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP-a.

22. Također je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Naime, tužitelj može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga, u ovom, ali i u nekom drugom postupku, ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Kako je naprijed navedeno sankcija ništetnosti je to da je svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (članak 323. stavak 1. ZOO-a).

23. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužene odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

24. Prvostupanjski sud odluku je o parničnom trošku donio pravilnom primjenom odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) prema čijoj odredbi Tbr. 9.3. stranci zastupanoj po odvjetniku pripada nagrada za pristup na ročište na kojemu se objavljuje presuda pa nije ostvaren ovaj žalbeni navod tužene. Isto tako pravilno je tužitelju dosudio trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu koji je tužitelj i platio o čemu postoji dokaz u prvostupanjskom spisu.

25. Kako tužena nije uspjela sa žalbom to je odbijen i njen zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća :

Milka Vraneš