REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-252/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, protiv ovršenika ČP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 313/2026-5 od 25. ožujka 2026., 7. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-313/2026-5 od 25. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem ovršenik je upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga koji je naveo u žalbi nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ćuzela poslovni broj Ovrv-15255/14 od 22. prosinca 2014., zaprimljene kod prvostupanjskog suda 27. veljače 2026. po članku 55. stavku 1. u vezi s člankom 284. stavkom 5. Ovršnog zakona.
2. Pravovremenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 55. stavak 1. Ovršnog zakona, jer u konkretnom slučaju ne postoje nikakve sporne činjenice koje bi nalagale upućivanje ovršenika u parnicu. Upućivanje u parnicu dopušteno je samo onda kada odluka ovisi o utvrđivanju sporne činjenice. U konkretnom slučaju ne postoje sporne činjenice – sve odlučne činjenice su nesporne između stranaka, a pitanje zastare isključivo je pravne naravi. Od dana donošenja, odnosno pravomoćnosti i ovršnosti rješenja kojim je utvrđeno potraživanje prema ovršeniku i temeljem kojeg je pokrenut postupak izvansudske ovrhe, nesporno je prošlo više od deset godina. Jedino tumačenje koje je u skladu sa svrhom instituta zastare jest ono koje desetogodišnji rok vezuje uz datum pravomoćnosti ovršne isprave. Predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje kojim je ovršenik upućen pokrenuti parnicu, te ukinuti rješenje o ovrsi, odnosno podredno donijeti rješenje kojim se obustavlja ovrha kao nedopuštena te naložiti ovrhovoditelju da ovršeniku nadoknadi prouzrokovane troškove postupka, podredno ukinuti prvostupanjsko rješenje kojim je ovršenik upućen pokrenuti parnicu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba ovršenika nije osnovana.
4. Činjenice koje nisu sporne i koje proizlaze iz isprava u spisu su:
- da je javni bilježnik Vesna Ćuzela donijela rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv žalitelja, kao ovršenika, poslovni broj Ovrv-15255/2014 od 22. prosinca 2014.,
- da je to rješenje postalo pravomoćno 21. siječnja 2015.,
- da je ovrhovoditelj predmetno pravomoćno rješenje dostavio na provedbu
Financijskoj agenciji 18. veljače 2015.,
- da je temeljem navedenog rješenja o ovrsi ovrhovoditelj 8. prosinca 2025. zatražio izvansudsku ovrha na novčanim sredstvima putem Financijske agencije, a koja je istu zavela u očevidnik o redoslijedu osnova za plaćanja,
- da je ovršenik zbog zastare podnio žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-15255/2014 od 22. prosinca 2014.
5. Člankom 284. stavkom 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. OZ-a protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Člankom 57. stavkom 3. OZ-a propisano je da se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može u dijelu kojim je njime određena ovrha pobijati žalbom nakon proteka roka (članak 53.) iz razloga navedenih u članku 50. točkama 7., 9., 10. i 11. OZ-a samo ako je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi. Člankom 55. stavkom 1. OZ-a propisano je da će sud, ako odlučivanje o ovršenikovoj žalbi nakon proteka roka ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, uputiti ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a samo iznimno sud neće ovršenika uputiti na parnicu, već će prihvatiti njegovu žalbu odnosno sam odlučiti o osnovanosti žalbe, ako ovršenik osnovanost žalbe dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.
6. Nije osnovani žalbeni navodi žalitelja da je prvostupanjski sud samo na temelju činjenice da je rješenje o ovrsi doneseno 22. prosinca 2014., a prijedlog za izvansudsku ovrhu ovrhovoditelja podnesen Financijskoj agenciji 8. prosinca 2025. trebao sam zaključiti da je za taj prijedlog nastupila apsolutna zastara jer je protekao rok od deset godina iz članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO).
7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (npr. Rev-x-781/2011 od 12. listopada 2011., Rev-1608/2015 od 3. svibnja 2017., Rev-1612/2019 od 24. veljače 2021., Rev-1226/2022 od 10. siječnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje na koji način se utvrđuje u ovršnom postupku protek zastarnog roka iz članka 233. stavka 1. ZOO-a te je izraženo pravno shvaćanje da se jedino u situaciji kada je ovršni postupak pravomoćno dovršen ili obustavljen na način koji bi ovrhovoditelju omogućio zaštitu njegovih prava, može uzeti da je ponovno počeo teći desetogodišnji rok za zastaru iz članka 233. ZOO-a. Tako u situaciji kada je ovršni postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu i kada je doneseno rješenje o ovrsi, ne može se uzeti da je pravomoćno dovršen takav postupak ako ne postoji u smislu odredbe članka 73. OZ-a rješenje da je ovrha dovršena ili rješenje iz članka 72. OZ-a o obustavi ovrhe.
8. Dakle, u situaciji kada je na temelju rješenja o ovrsi vođen ovršni postupak, u kojem nije doneseno niti rješenje o obustavi takvog ovršnog postupka ili rješenje o dovršetku ovrhe, a nakon toga je podnesen prijedlog za promjenu sredstva ovrhe temeljem već postojeće ovršne isprave i pravomoćnog i ovršnog rješenja tada se ne može uzeti da je protekao rok od deset godina od donošenja rješenja o ovrsi i podnošenja prijedloga za promjenu sredstva ovrhe samo na temelju proteka roka od deset godina, ako nije doneseno rješenje o obustavi ovršnog postupka ili rješenje o dovršetku ovrhe.
9. U konkretnom slučaju rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-15255/2014 od 22. prosinca 2014. postalo je pravomoćno 21. siječnja 2015., a prijedlog za izvansudsku ovrhu podnesen je 8. prosinca 2025. Međutim, sam protek više od deset godina ne znači da je ovrha provedena ili da je došlo do obustave ovrhe, već je očigledno da ovrha nije provedena i da zastara zapravo uopće nije počela teći, koji pravni stav je zauzet u naprijed navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
10. Stoga bi proizlazilo da je ovaj postupak od svog početka pa sve do podnošenja ovrhovoditeljevog prijedloga za izvansudsku ovrhu još uvijek trajao. Nastupanje zastare ovršne tražbine ne može se utvrditi samo na temelju stanja spisa kojem nedostaje pravomoćno rješenje o obustavi ovršnog postupka, odnosno rješenje o dovršetku ovrhe o provedbi posljednje ovršne radnje.
11. Slijedom navedenog neosnovano žalitelj osporava prvostupanjsko rješenje kojim je upućen u parnicu jer se činjenica nastupanja zastare ne može tumačiti samo protekom roka od deset godina od donošenja rješenja o ovrsi pa do podnošenja prijedloga za izvansudsku ovrhu, već je za utvrđenje da li je nastupila zastara potrebno utvrditi činjenice vezane za tijek ovršnog postupka kroz navedeno vrijeme, zbog čega je žalba žalitelja odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje po članku 380. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.), koji se primjenjuje po članku 21. stavku 1. OZ-a.
U Puli-Pola 7. srpnja 2026.
Sutkinja:
Nataša Babić
