Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-247/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Leu Buljatu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Haid & Švaljek Krešić j.t.d., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-13151/2019 od 30. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se tuženika te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-13151/2019 od 30. listopada 2025. u točkama I, II i III izreke te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2745/19 od 19. kolovoza 2019. se proglašava nedopuštenom, te u točki II izreke naloženo sudu prvog stupnja i to Zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe pokretanja ovrhe zaprimljene 2. rujna 2019. pod poslovnim brojem Z-40892/2019.

2. U točki III izreke naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.835,19 eura sa zateznom kamatom od 30. listopada 2025. pa do isplate.

3. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se odbacuje dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da se obustavi ovrha i da se ukidaju sve provedene radnje.

4. Protiv citirane presude žalbu podnose tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te da se obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Predmet spora je utvrđenje da li je ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-2745/19 od 19. kolovoza 2019. nedopuštena jer je tužitelj u ovršnom postupku kao ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe pod poslovnim brojem Ovr -2745/19 iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ), odnosno utvrđenje da li je tražbina tuženika prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj kao ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka, odnosno da li je tuženik ovlašten pokrenuti predmetnu ovrhu. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj kod pravnog prednika tuženika Raiffeisenbank podignuo dva ugovora o kreditu 4. kolovoza 2008. i 16. listopada 2008., da je namjena kredita bio stambeni kredit, da su oba kredita dospjela 7. lipnja 2017. te da su ugovorom o prijenosu tražbine oba kredita prenesena na tuženika kao cesionara po ugovoru o prijenosu tražbine . Zatim iz nalaza vještaka knjigovodstvene struke utvrđuje da je na dan 5. listopada 2018. dugovanje tužitelja po kreditu [broj kredita] od dana 04.08.2008. iznosi 106.221,58 eur (800.326,53 kn), te se sastojao od duga po osnovi glavnice od 85.671,04 eur (645.488,47 kn) redovnih kamata u iznosu od 1.094,50 eur (82.465,53 kn), troškova u iznosu od 11,30 eur (150,00 kn), te zateznih kamata obračunatih na iznos glavnice i troškova do dana 05.10.2018. u iznosu od 9.585,57 eur (72.222,53 kn). Na dan 05. listopada 2018. dugovanje tužitelja po kreditu [broj kredita] je iznosilo 59.869,91 eur (451.089,86 kn), te se sastojalo od duga po osnovi glavnice u iznosu od 9.754,18 eur (373.492,96 kn), redovnih kamata u iznosu od 5.117,34 eur (38.356,60 kn), troškova u iznosu od 11,30 eur (150,00 kn), te zateznih kamata obračunatih na iznos glavnica i troškova do dana 05.10.2018. u iznosu od 51.881,74 eur (39.090,30 kn). Utvrđeno je da je sveukupni dug tužitelja po osnovu kredita broj:

[broj kredita] i [broj kredita] na dan 05.10.2018. je iznosio 166.091,49 eur (1.251.416,39 kn), te se sastojalo od glavnice ukupnog iznosa 135.242,07 eur (1.018.981,43 kn), redovnih kamata u iznosu od 120.822,13 eur (120.822,13 kn), troškova u iznosu od 39,82 eur (300,00 kn), te zateznih kamata u iznosu od 14.773,75 eur (111.312,83 kn).

8. Prvostupanjski sud je uvažavajući zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda ispitao tražbinu tuženika jer se radi o ovršnim ispravama koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora u pravcu da li ti potrošački ugovori sadrže nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Sud prvog stupnja je saslušao tužitelja i utvrđuje da mu banka nije ništa objasnila o ugovornoj odredbi u valutnoj klauzuli, a niti o promjenjivoj kamatnoj stopi, da se radilo o unaprijed formuliranom ugovoru.

9. Utvrđuje nadalje da je u predmetu kolektivne zaštite potrošača koj i se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe o ugovorenoj jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli gdje je otplata kredita vezana uz vrijednost tečaja na dan isplate, pa da je i predmetnim ugovorima ugovorena promjena kamatne stope ovisno o odluci banke, da su te odredbe bile jasne i lako uočljive ali da nisu bile razumljive jer da je visina kamata ovisila isključivo o odluci banke te da nisu navedeni bilo kakvi kriteriji o kojima bi ovisila promjena kamatne stope. Nadalje je utvrđeno da tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja o promjenjivoj kamatnoj stopi i o vezanosti plaćanja obroka za vrijednost CHF u vrijeme isplate pa da su stoga ništetne i bez pravnog učinka odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da isplata kredita se veže za valutu švicarskog franka i u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva.

10. Navodi sud prvog stupnja da je banka tužitelju morala na transparentan način objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koji iz toga za njega proizlaze. Utvrđuje da banka nije poštivala načelo savjesnosti i poštenja što znači da bi sudionici u obveznim odnosima bili dužni postupati obzirno uvažavati i interese obiju strana pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa i kao mjerilo ponašanja procjenjuje se način kako bi se ponašao prosječan potrošač s jedne strane odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Slijedom navedenih utvrđenja zaključuje da primjenom odredbe čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 77/07, 125/07 – dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora posljedice postupanja protivno navedenim odredbama koje su nepoštene u konkretnom slučaju je njihova ništetnost sukladno čl. 102. ZZP-a. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da su osnovani navodi tužitelja da ne postoje ovršna tražbina u visini navedenoj u ovršnom prijedlogu te da je stoga ovrha nedopuštena, a sve temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a i to iz razloga što je utvrđeno da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potiče ovrha, te je naloženo sudu zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe pokretanja ovrhe.

11. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada navodi da ne postoji tražbina tuženika u iznosi za koji je pokrenuo ovrhu iz razloga što je prednik tuženika jednostrano mijenjao visinu kamatne stope jer je vezao kredit za valutu CHF zbog čega su djelomično i ništetne navedene odredbe iz ugovora o kreditu jer je u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ -a propisano da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, zbog kojeg razloga je tužitelj i upućen u parnicu, i to ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ta odredba.

12. Iz stanja spisa kako to sud pravilno utvrđuje tražbina prednika tuženika je prestala na temelju činjenice koja je nastala kada je tužitelj kao ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe, a to je zaključen ugovor o kreditu u obliku javnobilježničkog akta jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su te ugovorne odredbe ništetne sada u ovom postupku ali sud prvog stupnja ne utvrđuje bitnu činjenicu visine tražbine koja je prestala na temelju činjenice da su navedene odredbe ništetne.

13. Naime, sud prvog stupnja navodi da ne postoji tražbina tuženika u iznosu koji je pokrenuo ovrhu ali ne navodi za koji iznos ne postoji tražbina jer ugovor o kreditima nije u cijelosti ništetan nego u samo u odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i u dijelu odredbe koja je vezana isplate obroka za protuvrijednost CHF u vrijeme isplate.

14. Iz provedenog vještačenja koje nije primjenjivo u ovom postupku utvrđena je visina duga ali prema zaključenim ugovorima sa nepoštenim navedenim odredbama ugovora će stoga sude prvog stupnja u nastavku postupka na nedvojbeni način utvrditi iznos tražbine koja je prestala na temelju činjenica koje su nastale nakon zaključenja navedenih ugovora o kreditu kao javnobilježničkog akta jer je nakon toga donesena presuda u vezi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a sporne činjenice iz tog predmeta utvrđene su i u ovom postupku.

15. Stoga nakon što sud upotpuni činjenično stanje ponovno će odlučiti o tome u kojem iznosu je određena ovrha nedopuštena te će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

16. Navodi tuženika da je sud prvog stupnja na ročištu za glavnu raspravu održanu 24. rujna 2025. trebao donijeti rješenje o presumiranom povlačenju tužbe jer da tužitelj iako je uredno pozvan, a nije opravdao svoj izostanak nije pristupio na raspravu, a da je tuženik istakao da se neće upustiti u raspravljanje pa da su stoga ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 295. st. 2. ZPP-a za donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe te da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 295. st. 3. ZPP-a za odgodu tog ročišta jer je sud na tom zapisniku konstatirao da se ročištu za glavnu raspravu odgađa za novo ročište za glavnu raspravu 30. listopada 2025. u 13,00 sati jer da je sud prvog stupnja uzeo u obzir da je tužitelj potrošač i da je potrebno razriješiti neizvjesnu situaciju u kojoj se nalazi provođenjem ovršnog postupka s obzirom na činjenicu da je raskid ugovora o kreditu došlo zbog ništetnih odredbi primjene jednostrane promjenjive kamatne stope i valutne klauzule koja ništetnost temeljem ZZP-a pravomoćno utvrđena u kolektivnoj presudi zaštite potrošača.

17. Ovo iz razloga jer nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe jer je na ročištu za glavnu raspravu 17. lipnja 2025. prema stanju spisa na listu 247. utvrđeno da su pristupili punomoćnici stranaka na kojoj raspravi je saslušan tužitelj, da je rješenjem utvrđeno da se daljnji dokazi neće provoditi i da se izvrši uvid u spis i da su punomoćnici stranaka priložili troškovnike te da je određeno novo ročište za glavnu raspravu za 24. rujna 2025. te su stranke upozorene da će na tom ročištu biti objavljena presuda, a kako je to konstatirano na tom zapisniku temeljem čl. 335. st. 12. u vezi s odredbom čl. 335. st. 7., 9. i 10. ZPP-a.

18. Stoga proizlazi da je na toj raspravi održanoj 17. lipnja 2025. zaključena glavna rasprava i da je određeno ročište za objavu presude kako je to sud i konstatirao na zapisniku od 17. lipnja 2025. te su stranke upozorene prema čl. 335. st. 7., 9. i 10. ZPP-a o posljedicama nedolaženja na ročište za objavu presude.

19. Stoga budući da se nije radilo o održavanju glavne rasprave za dan 24. rujna 2025., već se je radilo o ročištu za objavu presude na koju tužitelj nije pristupio nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se donese rješenje o presumiranom povlačenju tužbe.

20. Stoga navodi sud prvog stupnja na ročištu održanom 24. rujna 2025. o razlozima za odgodu tog ročišta, a koje razloge sud prvog stupnja tumači temeljem odredbe čl. 295. st. 3. alineja 2. ZPP-a nisu odlučujućeg značaja za donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

21. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ovog rješenja.

22. Budući da je presuda prvog stupnja ukinuta o troškovima žalbenog postupka odlučiti će se o konačnoj odluci pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Rijeci 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić