Poslovni broj Gž-1118/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Martine Maršić Lukić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćnici JP na temelju generalne punomoći broj Su-1269/23, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3027/2022- 14 od 18. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3027/2022-14 od 18. travnja 2025. u točki IV. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJU d.d. isplatiti tužiteljici FP iznos od 392,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn -3027/2022-14 od 18. travnja 2025. te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.470,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 182,79 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 404,11 eur sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2022. do isplate, u točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 665,00 eur tekućim od 17. veljače 2022. do isplate, u točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 847,71 eur sa zateznim kamatama od 18. travnja 2025. do isplate te je u točki IV. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 392,23 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv citirane presude, u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva u točki IV. izreke kao i o odluci o trošku pravovremenu žalbu izjavila je tužiteljica pobijajući je iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. U žalbi tužiteljica u bitnome navodi da iz obrazloženja presude ne proizlazi na čemu je sud temeljio svoju odluku o visini dosuđene naknade imovinske i neimovinske štete čime da je presuda ostala neobrazložena. Žalbom upire na pogrešnu ocjenu visine naknade neimovinske štete ističući da je od izmijene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, kojima je iznos naknade štete povisio za 50 % u odnosu na Orijentacijske kriterije iz 2002., do donošenja pobijane odluke prošlo preko tri godine, a za koje vrijeme je došlo do dodatnog rasta cijena i inflacije što je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir, a u skladu i s odlukom Ustavnog suda U- III/7796/2014 od 11. veljače 2016. u kojoj je zauzeto stajalište da promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima treba uzeti u obzir prilikom dosude naknade štete.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na naknadu imovinske i neimovinske štete nastale joj u prometnoj nezgodi 24.10.2020. u kojoj je sudjelovala kao putnik u vozilu i zadobila tjelesne ozljede.

6. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tužiteljica u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće valjano pravno ispitati.

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika,

- da među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici s osnove naknade štete nastale joj u predmetnom štetnom događaju prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 1.327,23 EUR te da joj je tijekom postupka isplatio i daljnji iznos od 665,00 EUR,

- da je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,

- da se tužiteljica obratila tuženiku 17.2.2022. sa zahtjevom za naknadu neimovinske i imovinske štete iz predmetnog štetnog događaja u iznosu od 40.000,00 kn/5.308,91 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- uvidom u medicinsku dokumentaciju, presliku zdravstvenog kartona tužiteljice te provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Porinu Periću, specijalistu fizikalne medicine i rehabilitacije , da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi kao suvozačica i da je tom prilikom zaoblila trzajnu ozljedu vratne kralježnice i nagnječenje desnog dijela prsnog koša, da je nakon nezgode tužiteljici inicijalna medicinska pomoć pružena u klinici za traumatologiju, da tužiteljica prije nezgode nije imala tegobe s vratnom kralježnicom i prsnim košem,

- da su zbog navedene ozljede kod tužiteljice zaostale subjektivne smetnje u vidu povremenih glavobolja i straha u vožnji, da je tužiteljica nakon ozljede trpjela jake bolove 3 dana, srednje jake bolove tijekom liječenja zbog kojeg je provodila fizikalnu terapiju kumulativno 15 dana, te slabe bolove 20 dana, a da kasniji bolovi ulaze u pojačane napore te da je tužiteljica imala nelagodu prilikom liječenja u vidu RTG snimanja, odlazaka u bolnicu i provođenja fizikalne terapije,

- da je tužiteljica u trenutku odvijanja štetnog događaja pretrpjela primarni strah jakog intenziteta koji je trajao koliko i sama prometna nezgode, a nakon toga je trpjela sekundarni strah (strah za zdravlje i ishod liječenja) i to jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, te slabog intenziteta još 20 dana,

- da kod tužiteljice nije zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti te da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme liječenja 2 sata dnevno kumulativno 2 mjeseca, te joj je liječenje završeno 12. siječnja 2021.

7.1. Temeljem prednjih utvrđenja sud prvog stupnja, pozivajući se na odredbe članka 19. stavak 2. i članka 1095. stavak 1. i članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23 i 155/23.; dalje ZOO), zaključuje kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta te imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege.

7.2. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud prvog stupnja cijeni da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.200,00 EUR , dok imajući u vidu način ozljeđivanja te karakter, jačinu i trajanje straha ocjenjuje da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.100,00 EUR , odnosno da tužiteljici pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 2.300,00 eur. Također je tužiteljici priznata imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege u cjelokupno zatraženom iznosu od 96,34 EUR.

7.3. Kako je tuženik isplatio tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 1.992,23 EUR (1.327,23 i 665,00 EUR) to prvostupanjski sud nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 404,11 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva tuženiku do isplate, dok u preostalom dijelu za iznos od 392,23 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama njezin tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

7.4. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud donosi na temelju odredbe članka 154. stavak 2. i čl. 155. ZPP-a odmjerenim prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) za poduzete radnje, polazeći od uspjeha tužiteljice u sporu od 51%, te obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužiteljici u ukupnom iznosu od 847,71 eur s kamatama tekućim od presuđenja do isplate , u visini kamatne stope propisane odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

8. Osnovano tužiteljica žalbom osporava dosuđenu visinu neimovinske štete za pretrpljene bolove i strah ukazujući na propuštanje prvostupanjskog suda da prilikom ocijene pravične novčane naknade uzme u obzir inflatorna kretanja od vremena nakon donošenja Izmjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda u lipnju 2020., kojima je iznos naknade štete povisio za 50 % u odnosu na Orijentacijske kriterije iz 2002., pa do donošenja svoje odluke.

9. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Radi ujednačenja primjene navedenih odredbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednicama Građanskog odjela 29.11.2002. usvojio je Orijentacijske kriterije, poslovni broj Su-VI-1331/02 i Su-II-1372/02, koji su na sjednicama od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., poslovni broj Su-IV-47/2020-5, povišeni za 50% uz obrazloženje da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. Stoga je, po mišljenju ovoga suda, i u konkretnom slučaju pri ocjeni pravične novčane naknade valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon lipnja 2020. i prethodila donošenju pobijane odluke u travnju 2025., a koja inflacija je prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od srpnja 2020. do travnja 2025. iznosila 30,6%.

10. Slijedom izloženoga, prilikom odmjeravanje visine neimovinske štete prvostupanjski sud je uz primjenu Orijentacijskih kriterija trebao uzeti u obzir i kriterije kojima se rukovodio Vrhovni sud Republike Hrvatske, dakle podatke Državnog zavoda za statistiku i konceptu primjene stope inflacije mjerene indeksom promjena potrošačkih cijena, te polazeći od cilja i svrhe citiranih zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete valjalo je udovoljiti zahtjevu tužiteljice u cjelokupno zatraženom iznosu i po tom osnovu.

10.1. Naime, primjenom navedenih zakonskih odredbi te Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji, iako ne predstavljaju matematičku formulu koja bi automatizmom služila za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, služe kao orijentir pri određivanju visine naknade te vodeći računa o stopi inflacije koja je uslijedila nakon donošenja Izmjena Orijentacijskih kriterija i prethodila donošenju prvostupanjske odluke, a rukovodeći se utvrđenjima medicinskog vještačenja na koje stranke nisu imale prigovor, tužiteljici osnovano pripada pravo na daljnju neimovinsku štetu u iznosu od 392,23 eur.

11. Iz navedenih razloga, uvažavajući žalbu tužiteljice kao osnovanu te primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke i naložiti tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati i daljnji iznos od 392,23 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a u svezi s odredbom članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.; dalje: ZOOP) i odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

12. Odluka o parničnom trošku, sadržana u točki II. izreke ove presude, donijeta je primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. i člankom 155. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom. Tako je tužiteljici na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku valjalo priznati pravilno odmjeren trošak od strane prvostupanjskog suda sukladno odredbama Tarife za poduzete radnje u ukupnom iznosu od 1.218,75 EUR, trošak sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 53,08 eur kao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, te obvezati tuženika na naknadu parničnog troška tužiteljici u ukupnom iznosu od 1.470,91 eur sa zakonskim zateznim kamatama prema odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

13. Tužiteljici je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, budući da je uspjela u žalbenom postupku, valjalo priznati trošak sastava žalbe po odredbi Tbr 10.1. Tarife u iznosu od 156,25 eur (uračunat PDV) te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eur te odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

14. Prvostupanjska odluka u točki I. i II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak