Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-48/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te sutkinja za mladež Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CG, zbog kaznenih djela iz članaka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 17. lipnja 2026. broj Kovm-45/2026-7, u sjednici održanoj 7. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CG.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, nakon podnesene optužnice, na temelju članka 131. stavka 1. u vezi sa člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog ĆG te je određeno da se u trajanje istražnog zatvora uračunava vrijeme od uhićenja 17. travnja 2026. nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni CG, po branitelju, odvjetniku Hrvoju Žigeru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući njegovo ukidanje i puštanje okrivljenika na slobodu, podredno da se pobijano rješenje preinači i okrivljeniku odredi mjera opreza.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljeni CG kada u žalbi tvrdi da je izreka pobijanog rješenja proturječna razlozima i da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.
5.1. Naime, ovaj oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik obrazlaže činjenicom da su žrtve koje su živjele u zajedničkom kućanstvu s njim – njegova supruga HG te kćeri GG i ŽG, odselile na drugu adresu, tvrdeći da zbog toga ne postoji opasnost od ponavljanja djela, odnosno da bi se ta opasnost sada mogla prevenirati mjerama opreza, a da je prvostupanjski sud, unatoč navedenoj okolnosti, produljio mjeru istražnog zatvora protiv okrivljenog CG po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a. Međutim, time nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 3. ZKP-a na koju u žalbi ukazuje okrivljeni CG, već se istaknuta žalbena tvrdnja suštinski odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ujedno, ovaj drugostupanjski sud je pobijano rješenje ispitao u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP-a, pri čemu nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.
6. Okrivljeni CG žalbom ne osporava postojanje opće i temeljne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora – osnovanu sumnju da je, na štetu supruge HG, počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. te na štetu svojih kćeri GG, UG i ŽG kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., već osporava ocjenu prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će na slobodi okrivljenik ponoviti kaznena djela. Naime, pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu koji se odnosi na postojanje posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, okrivljeni CG u žalbi ističe da su, zbog činjenice da su žrtve HG, GG i ŽG, kao i UG, odselile s adrese na kojoj su živjele s okrivljenikom, na kojoj adresi su, prema činjeničnom opisu iz podnesene optužnice, počinjena kaznena djela koja se okrivljenom CG stavljaju na teret, prestali razlozi koji upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
6.1.Međutim, protivno istaknutoj žalbenoj tvrdnji okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da okolnosti počinjenja kaznenih djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava, za počinjenje kojih je okrivljeni CG osnovano sumnjiv, odnosno činjenica da je, na nivou osnovane sumnje, tijekom višegodišnjeg razdoblja bio verbalno i psihički nasilan prema supruzi i kćerima, time da je osnovano sumnjiv da je prema kćeri GG bio i fizički nasilan, a situacijama u kojima je vrijeđao suprugu i kćeri GG i UG da je bila prisutna i dijete ŽG koja je u takvim situacijama plakala i molila ga da prestane, ukazuju na izniman stupanj upornosti okrivljenog CG u protupravnom postupanju na štetu bliskih osoba, na bešćutnost, bezosjećajnost okrivljenika prema supruzi i kćerima, što, u povezanosti s činjenicom da je, prema iskazima ispitanih svjedokinja, sklon prekomjernoj konzumaciji alkohola koji poticajno djeluje na njegovu agresivnost, ukazuje na postojanje konkretne i realno predvidive opasnost da će, bude li pušten na slobodu, okrivljeni CG ponoviti kazneno djelo, bez obzira na to što su žrtve odselile na drugu adresu.
6.2. Naime, iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da je okrivljeni CG, na razini osnovane sumnje, učestalo se dovodeći u alkoholizirano stanje, svoju agresivnost usmjeravao prema osobama koje su živjele s njim. Puštanjem na slobodu, okrivljeni CG, za kojeg prvostupanjski sud opravdano nalazi da je nekritičan prema problemu svoje pretjerane konzumacije alkohola, ponovno bi došao u priliku konzumirati alkohol koji očigledno poticajno djeluje na njegovu agresivnost , a s obzirom na to da je osnovano sumnjiv za višegodišnje verbalno i psihičko nasilje prema supruzi i kćerima, te da se prema njima odnosio s omalovažavanjem i podcjenjivački, to postoji realna bojazan da bi, iako su odselile, na štetu supruge i kćeri, za koje ima saznanja na koju adresu su odselile, ponovio kaznena djela. Zbog navedenog te s obzirom na to da nisu žrtve kaznenih djela te koje bi, radi izbjegavanja svoje daljnje izloženosti nasilju, trebale napustiti svoj dom i odseliti se, to je, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostave za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP- a, jer okolnosti počinjenja djela, duljina inkriminiranog razdoblja te iskazana upornost, kriminalna volja i bešćutnost okrivljenika prema žrtvama, u povezanosti s činjenicom da okrivljeni CG ima sklonost konzumaciji alkohola koji poticajno djeluje na njegovu agresivnost, ukazuju na realnu opasnost da će ponoviti kazneno djelo te na zaključak da se utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenog djela, unatoč činjenici da se žrtve nalaze na drugoj adresi, ne može uspješno otkloniti mjerama opreza.
6.3. Takvu pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika i nužnosti primjene mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, nije dovela u sumnju ni žalbena tvrdnja okrivljenog CG da se podignutom optužnicom tereti da prema žrtvi UG nije bio nasilan nakon što je imenovana 2021. odselila iz roditeljskog doma, od kada je prošlo više od četiri godine, kao ni tvrdnja da su UG i GG postale punoljetne, pa da stoga nema mogućnosti ponavljanja na njihovu štetu kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. Jednako tako, kraj iskazane upornosti u protupravnom postupanju na štetu bliskih osoba, za koje protupravno postupanje je osnovano sumnjiv, bez značaja za pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda su žalbene tvrdnja okrivljenika da žrtvama nikada nije prijetio počinjenjem bilo kakvih kaznenih djela i da je kroz dva mjeseca koliko je do sad proveo u istražnom zatvoru imao vremena promisliti o svojim postupcima prema žrtvama, a žalbena tvrdnja da žrtva GG odlazi sezonski, dakle privremeno, raditi na more ne otklanja, niti ne umanjuje opasnost da će, bude li pušten na slobodu, okrivljeni CG ponoviti kaznena djela na štetu ostalih žrtava.
6.4. U odnosu na žalbeni prigovor okrivljenika o tome da prvostupanjski sud nije omogućio žrtvi HG da sudjeluje na ročištu na kojem se raspravljalo o istražnom zatvoru, treba odgovoriti da, prema odredbi članka 98. stavka 3. ZKP -a, sud ima obvezu na okolnost postojanja opasnosti za njezinu sigurnost ili sigurnost članova obitelji saslušati žrtvu kaznenog djela nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama prije donošenja rješenja o određivanju, produljenju ili ukidanju mjera opreza, dakle u onim slučajevima kada se opasnost od ponavljanja djela može eventualno otkloniti mjerama opreza. S obzirom na to da prvostupanjski sud, zbog iskazane upornosti okrivljenika u protupravnom postupanju i njegove sklonosti konzumaciji alkohola koja kod njega potiče agresivnost, ne nalazi da se u konkretnom slučaju iteracijska opasnost može prevenirati mjerama opreza, to nije ni postojala obveza saslušati žrtvu HG.
6.5. Nadalje, s obzirom na to da se utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju opće i posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a temelji na iskazima žrtava, iskazima svjedokinja CGS, ZG i AG, čiji sadržaj je prvostupanjski sud u cijelosti izložio, to činjenica da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja spominje i navode iz kaznene prijave žrtve GG ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
7. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog CG po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Varaždin, 7. srpnja 2026.
Predsjednik
Zdravko
