Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-344/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Mihaela Dragun, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KD, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog KD, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-101/2026-8 od 19. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog KD odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog KD produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni KD po branitelju odvjetniku Zoranu Vidoviću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“ te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje i istražni zatvor ukinu te „uputi okrivljenika na liječenje u adekvatnu zdravstvenu ustanovu“.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenog KD nije osnovana.

5. Premda se okrivljeni žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i „pogrešne primjene materijalnost prava“, ispravnije povrede kaznenog zakona, u žalbi ne navodi o kojim povredaba iz čl. 468. i čl. 469. ZKP/08 je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču navedenih žalbenih osnova. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, s tvrdnjom da iz rezultata psihijatrijskog vještačenja okrivljenika proizlazi da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, zbog čega „nije kazneno odgovorna osoba i u tom smislu počinitelj kaznenog djela“, pa stoga niti ne postoji dostatna razina osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela. Naime, žalitelju prije svega valja ukazati da je osnovni uvjet za primjenu mjera istražnog zatvora osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, kod čega je irelevantno da li je okrivljenik kod toga bio ubrojiv, smanjeno ubrojiv ili neubrojiv, dakle, pitanje sposobnosti za krivnju odnosno kaznenu odgovornost je irelevantno za postojanje osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora. Stoga su navedeni žalbeni razlozi kojima se osporava utvrđenje postojanja osnovanog uvjeta potpuno irelevantni za utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo. S druge strane, sud prvog stupnja naveo je jasne i dostatne razloge u svezi utvrđenja postojanja osnovane sumnje (točka 8.-14.), koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud, te se u tom dijelu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na razloge navedene u pobijanom rješenju.

7. Također nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da ne postoje osobite okolnosti koje bi upućivale na postojanje iteracijske opasnosti, te da je okrivljenika prvenstveno potrebno liječiti u psihijatrijskoj ustanovi, a ne produljivati istražni zatvor.

8. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela odnosno od počinjenja kaznenog djela kojim je prijetio, proizlazi iz njegove ranije višestruke kaznene osuđivanosti, s obzirom da je već dva puta bio pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje, ali i njegovog višestrukog prekršajnog recidivizma zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, s time da su mu kako za kaznena djela, tako i za prekršaje, izricane bezuvjetne kazne zatvora. Kad se tome dodaju rezultati provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika prema kojima je okrivljenik narušenih intelektualnih, emocionalnih, socijalnih i adaptacijskih resursa, oštećenih sposobnosti za kritičko rasuđivanje s deficitarnom kontrolom efekta, posljedično i ponašanja, što kompromitira njegove mogućnosti funkcionalne prilagodbe i unutrašnje inhibicije u situacijama pojačanog psihičkog pritiska, zbog čega postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, odnosno počinjenja kaznenog djela kojim je prijetio, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o postojanju iteracijske opasnosti. Stoga je pobijanim rješenjem protiv okrivljenika pravilno i osnovano produljen istražni zatvor, s obzirom da predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza ili eventualno istražnim zatvorom u domu, kod čega žalitelju valja ukazati da ZKP/08 ne predviđa mogućnost upućivanja ubrojivog okrivljenika na liječenje u adekvatnu zdravstvenu ustanovu kao zamjenu za istražni zatvor.

9. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 6. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček