Poslovni broj: Pn-55/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sucu Anđelki Bagić u pravoj stvari tužitelja Ivana Markovića iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Kelavi Zorici, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Stečajna masa iza RTD, d.o.o. u stečaju, Lovretska 10, Split, OIB: 64760328518, zastupan po punomoćniku Marku Udiljku, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon zaključene javne glavne rasprave održane dana 28. svibnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Sanje Kelave Zorice, odvjetnice u Zadru, na ročištu objave i dostave presude dana 7. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja Ivana Markovića iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vjerovnika drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 123.301,08 kn/16.364,87 EUR, prema Stečajnoj masi iza RTD, d.o.o. u stečaju, Split, Lovretska 10, OIB: 64760328518.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.335,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je već donio presudu pod poslovnim brojem:

Pn-42/2020 dana 25. travnja 2022. godine i rješenje dana 28. travnja 2022. godine, a koja presuda je po žalbi tuženika ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: Gž-4638/2023 od dana 30. rujna 2025. godine i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a dana 30. rujna 2025. godine Županijski sud u Zagrebu potvrdio rješenje Općinskog suda u Šibeniku.

2. Županijski sud je u svojim uputama ovom sudu za postupanje naveo da ovaj sud u ponovljenom postupku treba pravilno utvrditi sporne činjenice na koje je ukazano, a to je koje su sve od objavljenih informacija u sva tri članka netočne, također je li riječ o informacijama o netočnim činjenicama ili vrijednosnim sudovima i provesti test razmjernosti, pri čemu će najprije točno i potpuno utvrditi, polazeći od navoda samog tužitelja, koje informacije u predmetnim člancima nisu točne, odnose li se one na činjenice ili je riječ o vrijednosnim sudovima, ako je riječ o vrijednosnim sudovima jesu li oni dostatno činjenično utemeljeni, te ovisno o ostalim bitnim kriterijima na koje je prethodno ukazano te o tužbenom zahtjevu donijeti novu, zakonitu odluku te će prvostupanjski sud morati odlučiti o troškovima u povodu žalbe konačnom odlukom.

3. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka naveo da je dana 14. listopada 2019. godine u 15:37 sati objavljen članka naslova „Sud je poslao jasnu poruku silovanoj tinejdžerici „nebitna si“, a dana 14. listopada 2019. godine u 16:03 sati objavljen je članak na Platformi za reproduktivna prava „Nekažnjavanje zločina je zločin, Ministre F pokrenite stegovni postupak protiv suca Markovića pred Državnim sudbenim vijećem“, te dana 17. listopada 2019. godine u 9:50 sati na portalu tuženika je objavljen članak naslova “Prosvjed ispred zadarskog suda, Mladi u crnom poslali znakovitu poruku nakon puštanja osumnjičenih za silovanje“. U navedenim objavljenim člancima tuženika vrijeđa se suca Županijskog suda u Zadru, koji je kao uredujući sudac istrage postupao u istražnom postupku Županijskog suda u Zadru, a radi čega tužitelj i podnosi tužbu zbog povrede osobnosti tužitelja na duševni mir i zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo, objavom neistinitih, klevetničkih, uvredljivih i omalovažavajućih informacija o tužitelju u spornim člancima, pa se tužbom potražuje pravična novčana naknada sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a.

4.Tuženik kao nakladnik koji urednički oblikuje stranice portala u skladu s člankom 21. Zakona o medijima u vezi s. člankom 1100. ZOO-a odgovoran je za štetu nastalu tužitelju povredom njegovih prava osobnosti. Tuženik je na svojim web portalima objavio sadržaj i tijek istražnog postupka u kojem je tužitelj postupao kao istražni sudac istrage je objavljivanje tijeka i sadržaja istražnog postupka koji je vodio tužitelj kao sudac istrage protivno zakonu, a obzirom na postupanje u istrazi i pred istražnom postupku tajno (čl. 231. Zakona o kaznenom postupku). Tajnost je veća zbog prirode kaznenog dijela i zbog toga što se postupak odnosi na maloljetnike (čl. 115. st. 7. u vezi člankom 60. st. 1. , st. 2. i st. 3. Zakona o sudovima za mladež). Člankom 60. st. 1. da je propisano da su izvidi kaznenih dijela i postupak prema maloljetniku tajni, st. 2. da se bez odobrenja nadležnog tijela ne može objaviti sadržaj i tijek postupka prema maloljetniku niti odluka donesena u tom postupku dok st. 3 je propisano da se objaviti može samo onaj dio postupka, odnosno samo onaj dio odluke za koje postoji odobrenje suda za mladež ili državnog odvjetnika za mladež, ali se tada ne smije navesti ime maloljetnika i ostali podaci na temelju kojih bi se moglo zaključiti o kojem je maloljetniku riječ.

5. Ovakvim selektivnim objavljivanjem pojedinosti iz istražnog spisa izvršen je pritisak na sudbenu vlast i javnost, te je sugerirana iznimno teška protupravnost u postupanju tužitelja pri čemu se stekao dojam da se radi o kriminalnoj i nesavjesnoj osobi, koja u najmanju ruku zaslužuje prijezir, a što je protivno zabrani prenošenja programskih sadržaja koji širi neprijateljstvo i nesnošljivost.

6. Javnosti koja uključuje i društvenu i privatnu sredinu iz koje tužitelj dolazi da je u cijelosti plasirana necjelovita i iskrivljena slika cijelog događaja koja je time dovedena u zabludu ne samo o težini dijela nego i o nezakonitom postupanju tužitelja, a što da je apsolutna neistina. Javnost nije imala uvida u cjelokupni sadržaj spisa na temelju kojeg je tužitelj odlučivao, a što nije bilo ni moguće jer se radilo o postupku za kojeg je zakonom propisana tajnost. Zbog propisane tajnosti postupka tužitelj da je doveden u nezavidni položaj budući da su neistine, netočne i nepotpune informacije nanijele tužitelju enormnu štetu, nije mogao očitovati niti dopunjavati za potrebe javnosti (kao ni sud službeno).

7. Tužitelj da je svoju odluku donio u zakonom provedenom postupku na temelju svojih ovlasti i nadležnosti, a zakonitost njegova postupanja ni u jednom trenutku nije dovedena u pitanje. S druge strane, čak da je tužitelj i donio nezakonitu i neispravnu odluku ista da bi od strane drugostupanjskog tijela bila ukinuta, a što da se u postupanju tužitelja nije dogodilo, što da se nikako ne može prihvatiti način pisanja naznačen u objavljenom tisku tuženika u kojima se bez ikakva osnova vrijeđa, čast, ugled i dostojanstvo tužitelja.

8. Kodeksom časti hrvatskih novinara je propisao da je novinar obvezan iznositi točnu i potpunu i provjerenu informaciju čl. 5., a čl. 13. da je propisano da novinari u svom djelovanju poštuju, štite i promiču ljudska prava i slobode. Nedopustivo je koristiti stereotipe, pejorativne izraze i ponižavajuće prikazivanje. Također u Općim načelima Kodeksa novinarske etike je propisano da su novinari u svom radu dužni braniti ljudska prava i dostojanstvo te da se novinari pridržavaju zakona i Ustava Republike Hrvatske, a člankom 1. i člankom 6. Kodeksa da je propisano posebice kada se iznose optužujući navodi, novinari nastoji sva ta stajališta predstaviti javnosti.

9. Sva načela navedena u Kodeksu tuženik je prekršio, a tužitelja tuženik nije putem glavnog urednika niti novinara tuženika u vezi s pojedinačnim, naprijed navedenim objavama kontaktirao što je osnovno novinarko pravilo.

10. Jedino što je u objavi iz točke I.1. naznačeno da je „za indeks (sudac Marković) danas izjavio kako smatra da je donio ispravnu odluku“ te da je izjavio “ne mogu vam otkriti niz detalja istrage koji idu u korist moje odluke. Sve što sam mislio, napisao sam u odluci, smatram da je rješenje ispravno. Ne mogu vam ništa otkriti jer bi vam morao reći obrazloženje koje je tajno. Istraga je po zakonu tajna, a ne po mojoj odluci. Tako da vam ne mogu ništa reći, glasnogovornik suda će danas izaći u javnost s izjavom. To je redovni put kojim se ide, no još jednom napominjem kako je postupanje u istrazi tajno, počevši od sadržaja kaznene prijave.“ Upravo prema ovakvoj izjavi (cjelovito danoj index.hr), a koju tuženik nije prenio u cijelosti je jasno razvidno da tužitelj postupa sukladno odredbama Zakona kako je to naznačeno u naprijed navedeno obzirom na tajnost postupka, a što je tuženik zanemario.

11. U odnosu na objavljeni članka 14. listopada u 15:37 sati „Sud je poslao jasnu poruku silovanoj tinejdžerici: „Nebitna si“ tužitelj je naveo da je u tom članku tuženik iznio niz uvreda, netočnih i nepotpunih informacija o predmetnom slučaju, slijedom čega da je u javnosti predočena potpuno iskrivljena slika slučaja, a sve je da je to napravljeno uz povredu odredaba Zakona o sudovima za mladež koja jamči tajnost postupka, tim više što bi djelo bilo počinjeno prema maloljetnoj osobi.

12. Netočni da bi bili navodi da se „sedmorica mladića“ sumnjiče da su „nesretnu djevojku u više navrata grupno silovali“. Točno da bi bilo da se od petorice prijavljenih osoba samo jedan mlađi punoljetnik tereti za silovanje, a ostala četvorica za druga, blaža kaznena dijela protiv spolne slobode. Sve navedeno kao i da se nije radilo o “grupnom silovanju“ da je potvrdilo Državno odvjetništvo u svom priopćenju za javnost od dana 11. studenog 2019. godine.

13. Nepotpuna i netočna informacija da je „Sudac Županijskog suda u Zadru Ivan (Ivica) Marković na slobodu pustio sedmoricu mladića“ jer dvoje mladića Županijsko državno odvjetništvo nije niti obuhvatilo za određivanje istražnog zatvora, stoga isti nisu niti mogli biti kako pušteni na slobodu tako niti zatvoreni. Naime, to da bi bilo (što je svjesno u članku prešućeno) da je izvan raspravno vijeće u cijelosti potvrdilo zaključak tužitelja da bi postojala osnovana sumnja za počinjenje kaznenog dijela za koje se terete osumnjičenici. Tužitelj je kao sudac istrage svoj petorici privedenih osumnjičenika zbog opasnosti utjecaja na svjedoke odredio mjeru opreza koju je dužna nadzirati i izvršavati policija, uz pridržaj istražnog zatvora u slučaju kršenja mjera opreza (dok je tročlano vijeće odmah odredilo istražni zatvor pa navedeno predstavlja jedinu razliku u rješenju tužitelja od rješenja vijeća). Naknadno je izvanraspravo vijeće potvrdilo tužiteljevo rješenje u dijelu u kojem je odbijen prijedlog državnog odvjetništva za određivanjem istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja dijela odluka tužitelja je potvrđena u navedenom dijelu. Zakonitost i pravilnost postupanja tužitelja potvrđeno je i po odluci Ustavnog suda broj U-III- 4424/2019 od 13. studenog 2019. godine, kojim je povodom ustavne tužbe jednog od osumnjičenika utvrđeno da je izvan raspravo vijeća Županijskog suda u Zadru, koje je po žalbi izmijenilo tužiteljevu odluku, nezakonito odredio istražni zatvor i svojom odlukom povrijedio pravo na slobodu osumnjičenika zajamčeno člankom 22. Ustava RH.

14. Ovakve nepotpune i neistinite informacije da su utjecale na percepciju tužitelja od strane javnosti i okoline kao osobe koja na nestručan, nepravilan i nezakonit način obavlja svoj posao čime se nanosi šteta kako poslovno tako i privatnom životu tužitelja. S druge strane stečen je dojam da se radi o pristranoj osobi koja da pogoduje i štiti pojedince nasilnike i silovatelje-seksualne prijestupnike, a sve na štetu djevojke, žrtve za čiji život se ne obazire.

15. Nadalje objava članka naslova “Platforma za reproduktivna prava: „nekažnjavanje zločina je zločin! Ministre F pokrenite stegovni postupak protiv suca Markovića pred Državnim sudbenim vijećem! sramotna odluka Ivana Markovića“, sramotno postupanje zadarskog suca“,njegovo neprofesionalno, nemarno postupanje koje dovodi u opasnost sigurnost i dostojanstvo žrtve“, „nekažnjavanje zločina je zločin“, da se „izražava puna podrška djevojčici koju je sudstvo ovim sramotnim postupkom suca ostavilo na cjedilu“, da se hitno premjesti ovaj sudski postupak kako bi se spriječili eventualni utjecaj interesnih skupina na sudski postupak i to na štetu žrtve“, da se „sve građanke i građani glasno i javno pobune protiv sramotnog postupanja zadarskog suca“

16. Iz naprijed objavljenog je razvidno da je izneseno niz uvreda i kleveta na štetu tužitelja, iako je isti proveo postupak na zakonit i pravilan način. Također da je vidljiv stav u odnosu na donesenu odluku u dijelu u kojem se navodi da bi njegova odluka bila „sramotna“ te je vidljivo da je dojam javnosti da se radi o nemoralnoj osobi koja nezakonito i neprofesionalno obavlja dužnost, pristranoj osobi.

17. Prenošenjem ovakvih kleveta i zahtjeva udruga građana za „pokretanjem stegovnog postupka protiv suca Markovića pred Državnim sudbenim vijećem zbog neprofesionalnog, nemarnog postupanja, “koji je donio “sramotnu odluku o puštanju na slobodu grupe osumnjičenika za opetovano seksualno zlostavljanje djevojke iz okolice Zadra“, javnost je dovedena u zabludu da je tužitelj u predmetnom postupku zaista tako i postupao što apsolutno nije točno. Tužitelj je prikazan kao osoba čija je profesionalan djelatnost dovedena u pitanje odnosno na uvredljiv i neprimjeran način sumnja se u sposobnost daljnjeg, kvalitetnog obavljanja sudske djelatnosti od strane tužitelja.

18. Tužitelj izričito osporava bilo kakvu povezanost sa „interesnim skupinama“ koje bi mogle utjecati na sudski postupak. U vezi navedenog da se je oglasilo i nadležno Županijsko državno odvjetništvo javnim priopćenjem u kojem je navelo da ne postoje nikakvi razlozi za premještanje ovog postupka. Nadalje navodi tuženika „Zadrom vladaju političke i katoličke elite koje svoju moć pokazuju svojim članovima i podražavateljima u svim segmentima društva. Korupcija, nepotizam, bio on stranački ili crkveni je ogroman problem cijele Hrvatske, pogotovo Zadra“. Iznošenje ovakvih informacija da se stvara dojam da se radi o korumpiranom i pristranom sucu, članu političke elite koji donosi takve odluke, pogodujući osobama od kojih ima koristi, to da je apsolutan neistina. Tužitelj da je izabran na mjesto suca Županijskog suda u Zadru u redovnom postupku s ostvarenim najvećim brojem bodova, sudi temeljem Zakona, nije član niti jedne političke stranke niti se bavi političkom djelatnošću, a niti to može biti obzirom na relevantne odredbe čl. 90 Zakona o sudovima.

19. Zatim objavljeni tekst „nužnost je prozvati plutanja u „neutralnom“ prostoru i konformističke poštapalice nazvati pravim imenom, dijametralno suprotnim od odgovornosti, a ono je direktna tolerancija nasilja nad ženama pa tako i nasilja kojeg provode pravosudne institucije“ , a ovakva uvredljiva i neistinita informacija se nalazi u podnaslovu teksta objavljenog u dijelu gdje se navodi „Žene i djevojčice žrtve RH pravosuđa“. Ovakvim neistinitim i uvredljivim tvrdnjama da se ukazuje na tužitelja, ali i u širem kontekstu cijelo pravosuđe kao pojedinca i institut koji tolerira nasilje i koji kao takav i sam proizvodi nasilje, što da apsolutno nije točno. Sudac u konkretnom slučaju je djelovao u okvirima svoje nadležnosti propisane odredbama Zakona o kaznenom postupku, dok su senzacionalistički naslovi tuženika i naznačeni tekst u istima stvorili kod cjelokupne javnosti dojam kakav je upravo iznesen.

20. Objavljeni tekst „nažalost, traumatiziranje se nastavlja traumatiziranjem seksualnog nasilja u pravosuđu koje je dalje pravi razliku seksualnog odnosa bez pristanka i silovanja, a uzroke ovom kaznenom djelu traži u karakteristikama žrtve.“ Ovakve neistinite i uvredljive optužbe („traumatiziraju“) da svrstavaju tužitelja kao suca u istu skupinu kao i osumnjičene što je apsolutno nedopustivo. Tužitelj kao sudac istrage da nije niti mogao suditi u konkretnom slučaju odnosno odlučivati o postojanju kaznenog dijela, već je isti kao sudac istrage odlučivao samo o prijedlogu za određivanjem istražnog zatvora.

21. Tuženik je povrijedio tužiteljeva pravo osobnosti na čast, ugled, dostojanstvo, duševno zdravlje i mir objavom neistinitih, nepotpunih, netočnih, uvredljivih i klevetničkih informacija o tužitelju u predmetnim člancima, te je njima tuženik povrijedio pravo osobnosti tužitelja te posebice primljene pratnje tužitelju i njegovoj obitelji kod tužitelja da su izazvale strah njega i njegove obitelji nemir i uznemirenost, zbog čega je tužitelj bio i na bolovanju u razdoblju od 16. listopada 2019. do 15. studenog 2019.

22. Tužitelj se je svojim znancima, rodbini i prijateljima trebao opravdavati da ono što piše nije istina, a sve to da je kod tužitelja izazivalo nelagodu i neugodu u svakodnevnom životu. Objava predmetnih članka utjecala je i na djecu tužitelja obzirom da tužitelj živi u [adresa] koji je mali gradi pa se radi o brže dostupnim informacijama.

23. Dana 14. listopada 2019. godine tužitelj je dobio i prijetnju smrću, pa je radi toga primoran na korištenje posebne zaštite od policije što se posebno odrazilo i na njegovu povredu prava osobnosti. Nakon objave članaka tužitelj da je dana 16. studenog 2019. godine novu prijetnju, o čemu da je obaviještena i policijska postaja, radi čega je podnio i kaznenu prijavu, a predmet se vodi pod posl. br. KN-DO-1442/19, a kriminalistička istraživanja za sada nisu rezultirali otkrivanjem počinitelja. Objava netočnih informacija u predmetnim člancima da su dobili negativne odsjeke u masovnim prosvjedima diljem Hrvatske održanim dana 19. listopada 2019. godine u petnaestak hrvatskih gradova, među kojima u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Zadru, Puli, Šibeniku, Varaždinu i dr., a isti su nosili transparente „ Dosta mi je ličkog rukovanja i dalmatinskog milovanja“, „grupno silovanje“, institucije koje štite zlostavljače su zlostavljači, krivosuđe, a ne pravosuđe “nekažnjavanje zločina je zločin“, „korupcija“.

24. Tužitelj je u pravosudnim krugovima poznat kao osoba koja nema niti jedne mrlje u svojoj karijeri od 30 godina radnog staža, koji savjesno i izvrsno obavlja sudačku dužnost, a objavljivanje članka od tuženika tužitelja da je prikazan da nije kompetentan za obavljanje sudačke dužnosti.

25. Slijedom navedenog tužitelj zbog povrede prava osobnosti na duševni mir i zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo objavom neistinitih, uvredljivih i omalovažavajućih informacija u spornim člancima je potraživao iznos naknade štete od 90.000,00 kn/, sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a, te je podneskom od dana 10 travnja 2026. godine je uredio tužbeni zahtjev na iznos od 123.301,08kn / 16.364.87 € , ujedno istim podneskom je uredio tužbu na pasivnoj strani.

27. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je djelomično točno da je dana 14. listopada 2019. godine objavljen članak "sud je poslao jasnu poruku silovanoj tinejdžerici: nebitna si". Radi se o preuzetom članku indeks hr. autorice FOČ koji je objavljen na stranicama Indexa hr. 14. listopada 2019. godine u jutarnjim satima kao intervju sa ČOČ. Ovdje se ne radi o uratku novinarke Zadarskog lista već o preuzetom članku koji je preuzet u cijelosti bez komentara, dodataka ili ispravaka. Nadalje, da je točno da je 14. listopada 2019. godine na portalu tuženika objavljen članak "platforma za reproduktivna prava: nekažnjavanje zločina je zloćin! Ministre F pokrenite stegovni postupak protiv suca Markovića" ovdje da se radi o platformi za reproduktivna prava koja je poslala pismo Zadarskom listu i da je isto u cijelosti objavljeno na portalu tuženika. Nadalje, točno je da je dana 17. listopada 2019. godine na portalu tuženika objavljen članak pod naslovom "Prosvjed ispred Zadarskog suda: mladi u crnom poslali znakovitu poruku nakon puštanja osumnjičenih za silovanje". Ovdje da se radi o pismu kluba studenata sociologije koje su Zadarskom listu poslali pisano priopćenje koji je prenesen na portalu tuženika bez ikakvih komentara. Dana 16. listopada 2019. godine da su studenti i građani prosvjedovali pred Županijskim Zadarskim sudom zbog odluke suca istrage ovdje tužitelja da pusti na slobodu uz mjere opreza petoricu mladića optuženih za silovanje maloljetnice. Tu vijest da je portal tuženika prenio sa portala Dnevnika hr. Nadalje, u pismu kluba studenata sociologije upućenom Zadarskom listu da ni jednom riječju se ne vrijeđa, ne kleveće suca Ivana Markovića, a da se o tome radilo na portalu tuženika da se zasigurno ne bi objavilo pismu kluba studenata sociologije, toga da se nije moglo povrijediti pravo osobnosti tužitelja, tj. njegovo pravo na duševni mir, zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo. Tuženik ističe da nije objavio nikakav "neistiniti, klevetnički, uvredljivi i omalovažavajući članak odnosno informaciju", budući da je u cijelosti objavilo pismo kluba studenata sociologije.

28. Tuženik da nije mogao svojim portalom prešutjeti informacije koje je brujala cijela država, da nije mogao ne objaviti da pred Županijskim sudom u Zadru protestiraju mladi i građani Zadra nezadovoljni odlukom suca istrage. U pismu upućenom Zadarskom listu mladi da se zalažu za objektivno suđenje, zaštitu žena i njihova prava, kao i na efikasnu zaštitu žena od zlostavljanja i silovanja. U konkretnom slučaju da se radilo, barem da je tako objavila policija, o silovanju i zlostavljanju maloljetnice od petorice mladića uz napomenu da traju duže vrijeme. Sudac da je pravosudni dužnosnik pod povećalom javnosti i javnost ima pravo izraziti svoje nezadovoljstvo, a mediji imaju pravo i dužnost prenijeti to nezadovoljstvo. Za očekivati je da javnost nema uvid o činjenicama o konkretnom predmetu, što se od njih niti ne očekuje, ali oni da mogu izraziti svoje nezadovoljstvo radom sudova, tim više da je u Hrvatskoj veliki broj zlostavljanja i ubijanja žena. Jer se radi o djevojčici javnost je bila senzibilizirana do usijanja.

29. Tuženik da nije na svom portalu objavio tijek i sadržaj istražnog postupka jer te informacije da nije imao. Mediji da su imali samo one informacije koje su dobili od policije, državnog odvjetništva i glasnogovornika Županijskog suda u Zadru, a tužitelj da takvih dokaza i nema.

30. Tuženik da nije nigdje prikazao tužitelja "kao kriminalnu odnosno nesavjesnu osobu", tuženik da je na svom portalu prenio objavu portala Indeks, te da je prenio dva pisana priopćenja i to je sve. U svim tim natpisima da se nigdje ne prikazuje tužitelja kao kriminalno nesavjesnu osobu. U nedostatku valjanih dokaza, tužitelj da dramatizira, iznosi ono što nitko i nigdje nije napisao. Tužitelj da je pogođen i povrijeđen samom činjenicom što se uopće netko usudio nešto napisati protiv pravosudnih dužnosnika, a svim silama da se okomio na dužnosnika koji se uopće usudio prenijeti natpis drugog medija, odnosno prenijeti dopis udruženja građana. Tuženik nadalje navodi da ne tako davno da su se presude donosile "U ime naroda" a sada suca smeta, pa čak i vrijeđa da taj narod nije zadovoljan njegovom odlukom, pa taj narod "čitaj : čitatelji da nisu zadovoljni pisanjem medija, spočitavajući im režimsko pisanje, plaćeno pisanje i sl., pa koga da tuži Zadarski list. Čitav narod, ili sve one koji čitaju Zadarski list, koga da tuži nogometni sudac kome 20000 ljudi skandira lopove, cigane ili sl. Dužnosnici koji se financiraju iz državnog proračuna da moraju dopustiti da se o njima piše, ali da se kritizira njihov rad. Zadarski list da nije ni u čemu povrijedio pravilo da su novinari dužni iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju, a u konkretnom slučaju se ne radi o autorskim člancima, već o natpisima koje su pisali drugi. Da nije bilo nikakve potrebe ni obveze da se prilikom objave dvaju pisanih priopćenja odnosno prenijetog članka kontaktira tužitelja budući da se nije radilo o autorskim člancima autora Zadarskog lista.

31. Tužitelj da želi zaradu od 95000 kn nazivajući je naknadom nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti, pa navodi izraze koje nitko nikada nije napisao, odnosno da navodi podatke koje nitko nikada nije iznio, tako da tužitelj navodi da su povrijeđene odredbe Zakona o sudovima za mladež koje se odnose na tajnost podataka, pritom ne navodeći koji su to podatci iznijeti koji nisu smjeli biti iznijeti. Koliko je tuženiku poznato mediji da su iznosili (a ne i tuženik) one podatke koje je dala policija i državno odvjetništvo. Da se očekuje od tužitelja da će predočiti natpise o kojima tuženik iznosi podatke o navodnim silovateljima, silovanoj i sl. umjesto toga tužitelj da iznosi informacije koje je dalo Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, no prešućuje informacije od Policije, koji se razlikuju od informacija Županijskog državnog odvjetništva. Da li tužitelj tereti tuženika za informacije koje je dalo Županijsko državno odvjetništvo iz tužbe da nije razvidno. Tužitelj u svakoj od 12 stranica tužbe nabrojeno puta ponavlja riječi "laži", "neistine", kriminalac, nesposoban, povreda dostojanstva, zdravlja, duševnog zdravalja, osobnog mira, obiteljskog mira, uvreda, kleveta, a niti za jednu od tih radnji povreda prava osobnosti ne nudi nikakve dokaze u odgovornosti tuženika i za naknade eventualne štete tužitelju, a naravno da ih ne nudi kad tuženik te štetne radnje nije učinio.

32. Tužitelj da poziva tuženika zašto nije pisao o mjerama opreza koje je odredio tužitelj, te zašto nije pisao o oluci Ustavnog suda U-III-4424/2019 od 13. studenog 2019. godine kojim je poništeno rješenje o pritvoru. Čudi se da tužitelj nije tužio i tročlano vijeće Županijskog suda u Zadru koje je iznijelo njegovu odluku. Sasvim da je logično da se izvještava javnost o onome što ih zanima. Normalo da mediji neće izvještavati o dijelovima kaznenog postupka koji je tajan za javnost, tuženik opetovano ponavlja da on nije ništa izvještavano, niti su njegovi novinari ništa pisali, da su prenosili i objavili pisana priopćenja. Tužitelj pod točkom 4 tužbe da želi pronići dokaze za odgovornost tuženika, pa napada tuženika za pisano priopćenje koje je dala Platforma za reproduktivna prava, a objavom pisanog priopćenja platforme za reproduktivna prava da nisu povrijeđeni ni čast ni ugled a ni dostojanstvo, a ni osobni ni duševni mir tužitelja.

33. Nadalje, tužitelj naširoko elaborira da su ovakve nepotpune informacije utjecale na percepciju javnosti i okoline kao osobe koja na nestručan, nepravilan i nezakonit način obavlja svoj posao, čime se nanosi šteta privatnom i poslovnom životu tužitelja. Kod ove objave tužitelj da nema u vidu da tuženiku uopće nije davao nikakve informacije, već da je objavio otvoreno pismo koje mu je poslano od strane platforme za reproduktivna prava koja u svom pisanom priopćenju da niti na jednom mjestu tužitelja ne naziva "nestručnim" i da se ne bavi tužiteljem kao osobom, već ne odobrava i osuđuje postupke tužitelja, nazivajući njegovu odluku sramotnom, traži stegovni postupak, traži da se suđenje preda drugom županijskom sudu, traži izmjene Kaznenog zakona u smislu da se uvedu strože kazne za silovanje i da se daje puna podrška silovanoj djevojčici. U priopćenju platforme da nema riječi kojim bi se vrijeđalo tužitelja, već da se osuđuje puštanje silovatelja na slobodu te da se traže izmjene zakona i pravosuđa, da se istim ne kleveće tužitelj, a da li je pravo udruga civilnog društva i građana da se ne slažu odlukama sudova i da traže promjene u zakonodavstvu i pravosuđu, prema sucu Ivanu Markoviću da bi trebalo zabraniti i komentirati bilo koju sudsku odluku, suci da bi trebali biti nedodirljivi kao nepogrešivi o svojim odlukama o kojima nitko nikada ne bi smio pisati, a i da ima zaista čudnih odluka sudaca, počevši od one "o gospićkom rukovanju" pa do one "da je diskriminiranje ako napasnik dira nekoliko žena, ali ako dira sve tada se ne radi o diskriminiranju" i sl. 34. Tuženiku nije jasno zašto tužitelja uznemirava parola "pravda za djevojčice, nekažnjavanje zločina je zločin". Ovom parolom da se nikoga ne vrijeđa nego da se ističe parola i nikoga se ne vrijeđa, te se iznosi jedan stav koji je opće prihvaćen. Da su uvjereni da se sudac Marković s tim slaže, da li je trebalo zbog toga na građane koji su se okupili ispred suda ići sa policijom, vodenim topovima i gumenim metcima. Što u toj paroli ima uvredljivo, neprihvatljivo i sramotno, i on šalje poruku da svi oni i sudstvo policija i građani koji ne osuđuju zločine su jednako krivi kao i oni koji ih čine. Jednom da je veliki FO kazao: "ne bojim se onih koji zločine čine, već onih koji im to toleriraju", i nakon toga dali su svi suci trebali suditi FO, da li bi sudac Ivan Marković istog tužio da je živ.

35. Platforma za reproduktivna prava žena da se bori za prava žena i da li bi je zbog toga trebalo zabraniti, da li zbog toga treba zatvoriti sve članove ili ih kamenovati. Normalno je da svojim nastupima su žešći od građana i pojedinaca i da burno reagiraju na ubojstvo i silovanje žena, a posebno djevojčica. Da li treba od takvih udruga tražiti da kod svojih javnih nastupa pažljivo biraju riječi? Može se boriti za ljuska prava i šutnjom, no to da je jednom uspjelo i to ČO i više nikada nikome.

36. U petoj točci tužbe tužitelj da se ponovno vraća na prosvjed mladih i članka koji je izašao na portalu indeks.hr, a tuženik da ga je na svom portalu prenio kao Prosvjed ispred Županijskog suda u Zadru: mladi u crnom poslali znakovitu poruku nakon puštanja osumnjičenih za silovanje". Tuženik da nije organizirao prosvjedni skup ispred Zadarskog skupa, a niti im je pisao plakate. Tuženik da je na svom portalu objavio da je organiziran prosvjedni skup, da su mladi nosili transparente s natpisima kao: "sama si to tražila" ili "žene i djevojčice žrtve HR pravosuđa". Tuženik drži da u ovom transparentima nema ničeg uvredljivog, diskriminirajućeg i uznemiravajućeg, da li je tuženik na svom portalu trebao prenijeti takvu vijest? svakako da je trebao objaviti i on je objavio to na svom portalu i tu vijest ima točno 5 rečenica pa postavlja tuženik pitanje pa što bi onda zadarski list na svom portalu objavljivao ako ne bi objavljivao protest mladih ispred Zadarskog suda, tko bi trebao biti taj tko bi odobravao koje vijesti idu na portal a koje ne, da li bi trebalo odabrati posebno povjerenstvo, da li se može graditi demokratsko društvo kojim se zabranjuje da se određenim staležima, dijelovima društva uopće išta piše.

37. Navodi tužitelja da je tročlano vijeće Županijskog suda u Zadru izmijenio njegovu odluku i da ih je stavio u pritvor, a on da je odredio mjere opreza, a da do toga ne bi došlo da nije bilo protesta, pisanja medija, da građani nisu izražavali nezadovoljstvo na društvenim mrežama tuženik postavlja pitanje: A što tuženik ima s tim, da li je tuženik trebao mlade pozvati da se ne okupljaju ispred Zadarskog suda, da li je trebao pozvati građane da o tome ne pišu na društvenim mrežama.

38. Tuženik na svom portalu niti u zadarskom listu nije pisao: "Zadrom vladaju političke i kulturne elite." već da je na portalu tuženika objavljeno pismo kluba studenata sociologije Č. No, u tom pismu studenata sociologije suca Ivana Marković da se ne naziva "korumpiranim i pristranim sucem koji pogoduje osobama od kojih ima koristi", to da su konstrukcije tužitelja da se napisima na portalu tuženika "suca svrstava u skupinu s osumnjičenima" uglavnom da se radi o izmišljotinama koje nisu objavljene, koje portal tuženika nije objavio i kojih nema u dva priopćenja i to u priopćenju kluba studenata sociologije anti fjaka i platforme za reproduktivna prava. Uostalom da se je u tim priopćenjima bilo koga vrijeđalo, klevetalo ili sramotilo tuženik to ne bi objavio na svojim stranicama.

39. U točci šest tužbe tužitelj da ponavlja ono što je već naveo u točkama od 1. do 5. i da tuženik nije povrijedio pravo osobnosti tužitelja, već samo da je prenio jedan članak sa portala indeks.hr i objavio dva priopćenja udruga odnosno udruženja. Pa samim priopćenjem da tužitelj nije povrijeđen, a što da je vidljivo iz njihova sadržaja.

48.To što je tužitelj otvorio bolovanje zbog stresa da nije dokaz da su mu zbog toga povrijeđena prava osobnosti, a o povredi prava osobnosti da odlučuje sud, a otvaranje bolovanja nije dokaz povrede prava osobnosti. Nadalje, navodi tužitelja da su mu zbog članaka tuženika obitelji zaprijetili smrću da u obitelji tužitelja smrti nije bilo, a natpis u tužbi da je poslužio da se tužba garnira zastrašujućim prijetnjama tužitelja. Ako su tim prijetnjama doprinijeli navedeni članci, tada tužitelja može biti potpuno miran da mu takvi članci nikad neće naškoditi kako privatno tako poslovno. u odnosu na navode tužitelja da su se u cijeloj državi organizirali prosvjedi zbog objave na portalu tuženika da je to neistina, te da tuženik zaista nema ništa sa prosvjedom u Zadru, Zagrebu jer da portal tuženika nije jedini portal u Republici Hrvatskoj, niti je toliko utjecajan niti čitan, ima lokalni karakter, i nema takav karakter kakav mu dodjeljuje tužitelj da bi opravdao svoje novčano potraživanje. Tužitelj da priželjkuje da što više portala objavi neku informaciju, pa kreće tužbama protiv desetak portala, a u svakoj tužbi da traži naknadu štete od 50 do 80 000 kn, što u konačnici takvoj žrtvi donosi nekoliko stotina tisuća kuna. Zbog navedenih informacija tužitelj da nije mogao trpjeti jake duševne boli niti su mu time povrijeđeni čast i ugled, dostojanstvo i ime uslijed čega bi trpio jake duševne boli, a zbog navedenih informacija tužitelj nije mogao biti izložen stresu. Europski sud za ljudska prava da je u nizu presuda koje se odnose na pravo i slobodu izražavanja utvrdio načelna stajališta i to da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i za njegov napredak i ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se samo na "informacije" ili ideje koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivim ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiruju. to zahtijevaju pluralizam, tolerancija, slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva".

40. Pravo na slobodu da nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava kao i čl. 38. Ustava ne jamči neograničenu slobodu izražavanja. Ona može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtjeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno, je li ona razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge.

41. Europski sud za ljudska prava posebno da naglašava: "iako sloboda medija ne smije prekoračiti određene granice, posebice kada se tiče zaštite ugleda i prava drugih ne smije se smetnuti s uma da je njezin primarni zadatak priopćiti kako je u skladu sa njihovim obvezama i odgovornostima- informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa. Ne samo da mediji imaju zadatak priopćavati informacije i ideje od javnog interesa, već ih javnost ima pravo i dobiti, stoga je uloga medija u olakšavanju i osnaživanju prava javnosti primati informacije i ideje ključna. Kad ne bi bilo tako, mediji ne bi bili u mogućnosti ostvariti svoju ulogu "javnog psa čuvara". U konkretnom slučaju objavljivanje informacije na portalu tuženika da su bile motivirane njegovom ulogom da izvijesti javnost o događajima koji su izlaz ali veliku zainteresiranost građana ne samo u Zadarskoj županiji nego i u cijeloj Hrvatskoj. Ponovno da su se od strane udruga otvorila pitanja o stanju pravosuđa u Republici Hrvatskoj, a na rad pravosuđa u Hrvatskoj građani da su izuzetno osjetljivi, a tim više što rad pravosuđa, kako od strane građana Republike Hrvatske tako i od europske javnosti dobiva najniže ocjene. Tema pravosuđa da je od javnog interesa, a funkcioniranje pravosudnog sustava da je podložno javnoj kritici koja može biti šira od one koja je dopuštena za obične građane pod uvjetom da se radi o kritici koja je u javnom interesu, pa tako tekst preuzet s portala indeks.hr, ničim da ne odudara od dobrog ukusa. Suci kao autoritet sudbene vlasti, odnosno dio temeljnih institucija države jesu važni da opravdavaju ograničenja slobode izražavanja, ali nisu imuni na kritiku i kontrolu te da, osim u slučaju teških štetnih napada koji su u osnovi neutemeljeni, da mogu biti podvrgnuti širim granicama prihvatljive kritike od običnih građana.

42. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom dokaza navedenih u tužbi Impressum uz tužbu, objava opisana u točki 1. uz zahtjev za ispravak informacije, upućen preporučenom pošiljkom dana 12. studenog 2019. godine, objava opisana u točki I. i II. uz zahtjev za ispravak informacije upućen preporučenom pošiljkom sa povratnicom od dana 12. studenog 2019. godine i povratnicom od 22. studenog 2019.godine te zahtjev za ispravka informacije s povratnicom od dana 15. studenog 2019. godine, objava opisanu u točki I., točka III. uz zahtjev za ispravka informacije s povratnicom od dana 14. studenog i 15. studenog 2019. godine, kodeks časti hrvatskih novinara, priopće za javnost od Županijskog državnog odvjetništva od dana 11. studenog 2019. godine preuzeto sa stranica www.dorh.hr, pregled odluka Županijskog suda u Zadru Kir-583/18 (Kvm 12/19), odluke Ustavnog suda broj U-III-4424/2019 od dana 13. studenog 2019. godine, priopćenje ŽDO Zadar o predmetnom slučaju, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za period od 16. listopada 2019. do 31. listopada 2019., pregledom članka objavljenih od strane Zadarskog (lista 11—22) spisa, službene bilješke od dana 15. listopada 2019. godine, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr1-98/2020-2 od dana 25. veljače 2020. godine, odluka donesena od Županijskog suda u Zadru, Sudačkog vijeća Broj: Su-8/15 od dana 1. listopada 2015. godine, odluka donesene od Županijskog suda u Zadru, Sudačkog vijeća Broj: Su-6/18 od dana 20. rujna 2018. godine, rješenja Ureda predsjednika suda broj: 47 Su-16/20 od 26. ožujka 2020. godine, podneska Policijske uprave Zadarske od 5. ožujka 2021. godine, spisa Policijske uprave broj KN-DO-1442/2019, te spisa Policijske uprave Zadar broj: 511-18-04-1338/19, saslušanjem svjedoka TO pok. T, KO sin K, ŽO, UO, i tužitelja Ivana Marković, dok se odbija izvođenje dokaza saslušanjem bivšeg zakonskog zastupnika JO iz razloga što ista u vrijeme kad su se događale objave nije bila zakonski zastupnik tuženika, tužitelj je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka HO, te je ponovljenom postupku izveden je dopunski dokaz saslušanja tužitelja Ivana Markovića i pregled u spis Ž12/19 i Ž 15/19.

43.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka

44. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan .

45.Stranke su popisale parnični trošak.

46. Uvidom u zahtjev za ispravak informacije i ispriku utvrđeno je da se podnositelj zahtjeva za ispravak Ivan Marković (tužitelj) obraća glavnom uredniku ZO, obzirom da su protiv njega iznesene netočne, nepotpune i neistinite tvrdnje koje su nanijele nepopravljivu štetu osobnom i poslovnom ugledu Ivana Markovića, sudca županijskog suda u Zadru u članku ''Nebitna si''.

47. Pregledom priopćenja za javnost Županijskog državnog odvjetništva u Zadru od dana 11. studenog 2019. godine utvrđeno je da su u postupku ispitani svi svjedoci te da više ne postoji zakonski osnov za zadržavanje osumnjičenika u istražnom zatvoru jer ne postoji bojazan utjecanja na svjedoke pa je sudac istrage pustio osumnjičene na slobodu. Nadalje, u ovom kaznenom postupku Županijsko državno odvjetništvo je 12. listopada 2019. godine predložilo odrediti istražni zatvor protiv petorice mlađih punoljetnika zbog teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2., bludnih radnji iz čl. 155. st. 2. iskorištavanje djece za pornografiju iz čl. 163. st. 2., prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. i tjelesne ozljede iz čl. 117. st.1. i st. 2. Kaznenog zakona na štetu djeteta. Sudac istrage odbio je prijedlog ovog državnog odvjetništva za određivanje istražnog zatvora temeljem zakonske osnove čl. 123. st. 1. točke 3. ZKP-a te odredio mjere opreza obveznog javljanja PU zadarskoj, zabrane približavanja maloljetnoj oštećenici te zabrani uspostavljanja ili održavanja veze s njom. Na rješenje sudca istrage uslijedila je žalba državnog odvjetništva koju je vijeće za mladež Županijskog suda u Zadru djelomično usvojilo tako da je preinačeno pobijano rješenje te je svim osumnjičenicima mlađim punoljetnicima određen istražni zatvor zbog opasnosti ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke.

48. Pregledom odluke Ustavnog suda broj U-III-4424/2019 od dana 13. studenog 2019., utvrđeno je da je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zadru koje je po žalbi izmijenilo doneseno rješenje sudca istrage u ovom slučaju tužitelja, nezakonito odredilo istražni zatvor i svojom odlukom povrijedilo prava na slobodu osumnjičenika zajamčeno čl. 22. Ustava RH. Također uz napomenu da je u konkretnom predmetu doneseno rješenje o tajnosti istrage.

49. Uvidom u izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad izdano od zdravstvene ustanove-ordinacija privatne prakse, ordinacije opće medicine PO, utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 16. listopada 2019. godine do 31. listopada 2019. godine te od 11. studenog 2019. godine do 15. studenog 2019. godine bio privremeno nesposoban za rad.

50. Pregledom rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr1-98/2020- 2 od dana 25. veljače 2020. godine utvrđeno je da je za postupanje u ovom predmetu Pn-55/2025 određen Općinski sud u Šibeniku, obzirom da je Općinski sud u Zadru podnio zahtjev Vrhovnom sudu da se u smislu odredbe čl. 68. ZPP-a odredi drugi stvarno nadležan sud budući da je tužitelj sudac Županijskog suda u Zadru te dijeli zajednički prostor sa Općinskim sudom i slijedom čega je u svakodnevnom kontaktu sa sudcima Općinskog suda.

51. Pregledom prijedloga za određivanje istražnog zatvora koji prijedlog je podnesen od strane Županijskog državnog odvjetništva u Zadru dana 12. listopada 2019. godine, a po prijedlogu i provedenom postupku u predmetu Kir-583/19- utvrđeno je da je doneseno rješenje istog dana pod posl. br. Kir-583/19-3 kojim rješenjem je sudac istrage za mladež Ivan Marković tužitelj u ovom postupku odbio prijedlog Županijskog u Zadru za određivanjem istražnog zatvora protiv pet osumnjičenika, te je određena mjera opreza koje mjere zamjenjuju istražni zatvor, a koje rješenje je od strane Županijskog suda u Zadru po žalbi Županijskog državnog odvjetništva od 15. listopada 2019. godine preinačeno određen istražni zatvor za sve osumnjičenike (I-V) koje odluke su u predmetnom spisu od (lista 84-111) spisa. Nadalje odlukom Ustavnog suda broj : U-III-442472019 od dana 13. studenog 2019. godine po ustavnoj tužbi GO jednog od osumnjičenika kojem je Županijski sud u Zadru rješenjem pod posl. br. Kvm-12/19 (Kir-583/19) od 17. listopada 2019. godine odredio pritvor je utvrđeno da mu je Županijski sud u zadru određujući pritvor povrijedio pravo na slobodu, zajamčeno člankom 22. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90,135/97, 113/00,28/01, 76/10 i 5/14) .

52. Uvidom u odluku županijskog suda u Zadru, sudačkog vijeća broj: Sv-8/15- 1 od dana 1. listopada 2015. godine utvrđeno je kako je Ivan Marković, sudac Općinskog suda u Zadru, izvrsno obnaša sudačku dužnost sa ostvarenih 141 bodova.

53. Uvidom u odluku županijskog suda u Zadru, sudačkog vijeća broj: Sv-6/18 od dana 20. rujna 2018. godine utvrđeno je kako je Ivan Marković, sudac Općinskog suda u Zadru, izvrsno obnaša sudačku dužnost sa ostvarenih 140 bodova.

54. Uvidom u rješenje Ureda predsjednika suda broj: 47 Su-16/20 od 26. ožujka 2020. godine, utvrđeno je da je sudac županijskog suda Ivan Marković ispunio svoje sudačke dužnosti za kalendarsku godinu 2019. prema kriterijima iz čl. 97. Zakona o sudovima.

55. Uvidom u spis Kim-12/19 utvrđeno je da je uredujući sudac istrage Hrvoje Visković dvojici maloljetnika rješenjem od dana 21. listopada 2019. godine odredio mjere opreza javljanja u PU zadarsku, zabranu približavanja žrtvi te zabranu uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom maloljetnicom i svjedocima, dok je uvidom u spis Kim-15/19 utvrđeno da je rješenjem po sucu istrage za mladež CO od dana 11. studenog 2019. godine ukinut istražni zatvor za pet osumnjičenika.

56. Pregledom spornih članka objavljenih u Zadarskom listu dana 14. listopada 2019. godine, pod naslovom „Sud je poslao jasnu poruku silovanoj tinejdžerici: „nebitna si“ utvrđeno je da u istom iznosi da se sudac ponio prema žrtvi kao da je nebitna, članak nadalje ističe da su sedmorica mladića nesretnu djevojku u više navrata grupno silovali, da je sudac županijskog suda Ivan Marković na slobodu pustio sedmoricu mladića, te da je posve jasno da su osumnjičeni za grupno silovanje trebali završiti iza rešetaka. Za komentar odluke sudca Ivana Markovića upitana je i TOČ koja je istaknula da ne ulazi u konkretan slučaj ali da će se povećati osjećaj nesigurnosti i straha u sustav za zaštitu, ukoliko se u slučajevima nasilja ne sankcioniraju počinitelji.

57. Pregledom članka pod naslovom “Platforma za reproduktivna prava: nekažnjavanje zločina je zločin! Ministre F pokrenite stegovni postupak protiv suca Markovića pred Državnim sudbenim vijećem!'' od dana 14. listopada 2019. godine utvrđeno je da se poziva ministra pravosuđa da pokrene stegovni postupak protiv navedenog sudca nadalje je navedeno kako je postupanje sudca neprofesionalno i nemarno te dovodi u opasnost sigurnost i dostojanstvo žrtve, te se u članku traži da se postupak koji se vodi pred zadarskim županijskim sudom premjesti na drugi županijski sud kako bi se spriječili eventualni utjecaj interesnih skupina na sudski postupak i na štetu žrtve te se poziva na javnu pobunu građana i građanki protiv sramotnog postupanja zadarskog sudca.

58. Pregledom članka pod naslovom „Prosvjed ispred zadarskog suda, Mladi u crnom poslali znakovitu poruku nakon puštanja osumnjičenih za silovanje“ od dana 17. listopada 2019. godine, utvrđeno je da su mladi odjeveni u crno, nosili majice s natpisom ''Sama si to tražila'' i veliki transparent ''Žene i djevojčice žrtve HR pravosuđa'', nadalje u članku se spominje da Zadrom vladaju političke i katoličke elite koje svoju moć pokazuju pogodujući članovima i podržavateljima u svim segmentima društva, da su u korumpiranom zadarskom društvu nejednake šanse građana i građanski, te da su sudci tako slobodni donositi odluke na štetu žena, da je jedna od posljedica društvenog konteksta da se zakoni provode samo za neke te da su ovakvi dvostruki diskriminatorni kriterij okoline s jedne strane onemogućili su djevojci progovaranje o seksualnom nasilju koje je proživljavala dok su s duge strane pružili uporište silovateljima za uspješnu ucjenu.

59. Osim toga tuženiku je bila osigurana i zaštita od strane PP Benkovac u razdoblju od 15. listopada 2019. godine do 22/23 siječnja 2020. godine obzirom da je imao i prijetnje smrću od nepoznate osobe što je sve utvrđeno iz dopisa PP Zadarske broj: 511-18-04-1338719 od dana 5. ožujka 2021. godine da bi se žrtva zaštitila od zastrašivanja i odmazde PP Benkovac je osigurala svakodnevno (kroz dnevnu i noćnu smjenu) obilaženje adrese prebivališta žrtve na adresi u [adresa], a tužitelju-žrtvi je dan i broj telefona radi kontaktiranja policijske službe kriminalističke policije, a sve u cilju prevencije mogućih protuzakonitih događaja na štetu tužitelja i njegove imovine.

60. Svjedok TO, pok. T u svom iskazu navodi da tužitelja poznaje jer da su susjedi kuća do kuće i da žive u [adresa]. Inače da su uvijek bili u dobrim odnosima i normalno razgovarali šalili se, Ivan tužitelj da je bio i šaljiv i s njim da je uvijek volio popričati. Iskazuje da je pročitao u Zadarskom listu što je sve Zadarski list objavio o tužitelju i nakon što je to pročitao da je pokušao pričati sa tužiteljem ali da to nije bilo moguće jer da se tužitelj povukao u sebe i da je bio jako potišten s objavljenim člancima i zabrinut. Sa tužiteljem da nije nikad pričao o konkretnom slučaju koji je objavljen u Zadarskom listu ni dan danas, ali jednom prilikom da mu je kazao samo "razapinju me" i da traže njegovu smjenu, a što se tiče stegovnog postupka, osim toga tužitelj da mu je kazao odnosno da je on pročitao u novinama da se protiv tužitelja traži stegovni postupak i da je vidio u novinama transparente da se zaštite žene i djevojčice od suda i paljenjem svijeća i da zna da je u novinama bio natpis sramotna odluka suca Ivana Marković. On je nakon što je sve to pročitao u Zadarskom listu u kojem je objavljeno ime Ivan Markovića i dalje smatrao da Ivan Marković koliko ga je poznavao da je donio dobru odluku, a sad ističe da ga je zvao njegov kum iz Dobre Vode govoreći da li je onaj tvoj susjed poludio i tada mu je kum rekao on je pustio silovatelje. Ističe da se u selu pričalo tj. u cijeloj općini [adresa] da je uzeo novac za to da je pustio silovatelje da odakle mu kuća. Ističe da su i njega čudno svi pogledavali obzirom da je bio dosta blizak s tužiteljem. Navodi i svoje mišljenje odnosno zapažanja koja je on zapažao u mjestu [adresa] u momentu kada tužitelj prolazi pored ljudi i mještana znaju neki od mještana kazati je li ono onaj koji je pustio silovatelje. Navodi da tužitelj ima troje djece, dva sina i jednu kćerku da su djeca bila prestrašena kada se sve to događalo Ivanu da to zna jer je pričao s njima i svakodnevno tj. često da ih je viđao. Navodi da je Ivan sada malo bolji što se tiče stanja ali da još uvijek ima osjećaj otuđenosti i nelagode koju je doživio i on da će tj. njegovo mišljenje da je on trajno obilježen u mjestu [adresa]. Na pitanje punomoćnika tužitelja kako su se djeca ponašala i osjećala u vrijeme kad im je otac sve ovo proživljavao svjedok odgovora da su dva sina bili povučeni, potišteni nisu to iskazivali prema vani na neki način, a kćerka da je bila uključena na društvenim mrežama i znala se boriti za prava svoga oca, odnosno kćerka da je putem mreža došla do određeni saznanja da je djevojčica koja je bila žrtva silovatelja nakon tog događaja bila kod "jednog od počinitelja iz te grupe" na rođendanu. Na pitanje punomoćnika tužitelja kako je ta potištenost kod sinova tužitelja utjecala na iste svjedok odgovora da je tužitelj bio jako zabrinut za djecu pa i cijela obitelj da je bila uključena u njegov slučaj tako da ga je majka pitala Ivane jesi li ti dobro to presudio, a otac da mu je vjerovao sto posto. Inače da je majka bila pod utjecajem kako ljudi pričaju pa da je tako postavila pitanje je li moguće Ivane da su svi u krivu, a ti u pravu, iako majka pozna svoje dijete i da zna da on to ne bi nikad učinio. Što se tiče prijetnji navodi da je bilo prijetnji, a od koga je bila prijetnja da ne zna a kada mu se prijetilo onda mu se govorilo da ima kćerku i šta da mu se to napravilo kćeri tako se to govorilo po [adresa] u razgovoru. Na pitanje punomoćniku tuženika da li je on bio zainteresiran kao javnost za predmetni slučaj na zadarskom sudu i način na koji se on vodi na sudu svjedok odgovora da je čuo za slučaj od njegovog prijatelja U da se vodi istražni postupak i da je ŠO pustio osumnjičenike na slobodu, njemu da je to U i pustio na mobitel, a on da je rekao da je Ivan pravilno postupio, a dalje da je slučaj pratio samo iz medija.

61. Svjedok BO, sin K u svom iskazu navodi da je djelatnik u PU zadarska služba krim policije, da nema nekakvih sudjelovanja u predmetnom postupku ali da je bio u tijeku u postupku prijetnji prema tužitelju Ivanu Markoviću nakon što se dogodio slučaj u kojem je on bio uredujući sudac. Tužitelj Ivan Marković nakon što se dogodio ovaj slučaj tj. nakon objavljenih članaka u medijima da je tražio zaštitu odnosno on da je prijavio kaznena djela prijetnje pisanim putem, ali ta prijetnja da je bila upućena na sud putem e-maila u kojoj prijetnji je bio tužitelj u ovom postupku Ivan Marković, a druga je bila telefonski na sud, a ta telefonsku prijetnju da je zaprimila ženska osoba s kojom je i on obavio razgovor a predsjednik ŽS da je uputio dopis PU zadarskoj, a u privitku te kaznene prijave da je bila ta prijetnja isprintana na e-mailu i telefonski poziv odnosno da je ta prijetnja bila da će ga ubiti telefonski i on da je obzirom da je bio zadužen za te poslove radio na tom slučaju. Oni da su organizirali i zaštitu tužitelju na način da su djelatnici policije obilazili svakodnevno adresu stanovanja tužitelja i da je trajalo preko tri mjeseca, a osim toga on da je dao i kontakt svog telefona tužitelju da ga u slučaju bilo čega nazove i u tom periodu od mjesec dana da su kontaktirali otprilike desetak puta, a svi ti kontakti su bili vezani za telefonske razgovore tužitelja sa trećim osobama odnosno tužitelj da im je kazivao koje je sve pozive imao i bilo je momenta da se od straha nije mogao javiti na telefon a li sve te situacije nisu bile ništa što bi rezultiralo za tužitelja negativno pa se tužitelj njima čak izvinjavao da ih je gnjavio, ali oni da su njemu rekli da to nije ništa i da je to normalno i da je to njihov posao. Nakon što je imao dva poziva na koja da se nije javio i to nakon 10 -15 dana također da je bio jedan poziv gdje su obavili izvide i nije rezultiralo nikakvim problemom. Navodi da je policija obilazila prebivalište tužitelja negdje oko tri mjeseca od objave informacija a nakon toga je to prestalo. Ističe kada je obavljao razgovor s tužiteljem izgledao je uplašeno jako, bio je uplašen i da je rekao da se boji za svoju obitelj i za sebe. Inače kada je on vodio ovaj slučaj u službi kriminalističke policije o svemu da je bio obaviješten putem portala, a koji je to portal konkretno ne zna. Navodi da i dalje nemaju poznatog počinitelja i da je i dalje nepoznat počinitelj prijetnji, te da je cijeli spis na državnom odvjetništvu i oni da su poduzeli daljnje radnje i da nemaju saznanja o daljnjim radnja i rezultatima.

62. Svjedok ŽO sin ŠO u svom iskazu je naveo da tužitelja pozna kod 2014. godine kao izrazito poštenog i pravednog i savjesnog kolegu, obzirom da su zajedno radili na kaznenom odjelu, pa tako da ga je neugodno iznenadila medijska hajka na njega nakon što su objavljeni novinski članci u Zadarskom listu 14. listopada i 17. listopada 2019. godine. Po objavi članka da je kontaktirao tužitelja 18. listopada 2019. godine jer da obojica imaju rođendan na taj dan, pa da ga je i pitao kako se osijeca nakon svih medijskih natpisa u Zadarskom listu, a ujedno da mu je čestitao i rođendan. Tužitelju da nije bilo ni do kakvih čestitki, već da mu je rekao da nakon objavljenih članaka u Zadarskom listu ne spava, ne jede, a ono što pojede da povrati. Osim toga da mu je rekao da je pao u depresiju i da mu nije do razgovora, da su ga nakon ovih članka vrijeđali pogrdnim riječima na ulici, vikali mu da je smeće koji pušta silovatelje, te da se je teško nositi sa prozivkama u Zadarskom listu posebno što ga se optužuje da je njegova odluka koju je donio kao sudac istrage rezultat korumpiranosti, a on da savjesno obavlja svoj posao. U nekim od slijedećih razgovora u vezi sa člancima koji su predmet ovog postupka da je medijski linč koji je izvršio Zadarski list jako teško podnositi da su ga zbog tih tekstova gađali kamenjem pa da se zbog toga morao obratiti liječniku i otvoriti bolovanje. Zbog prijetnji da se je morao obratiti policiji i tražiti policijsku zaštitu, jer da je procijenjeno da bi prijetnja ubojstvom koje su mu bile upućivanje nakon medijskih nasrtaja na njega kao osobi suca, mogle i provesti djelo. Osim toga da mu je kazao da se boji i za svoju kćerku koja je maloljetna, budući da je osim prijetnji smrću dobivao i prijetnje da će mu silovati kćer koja je maloljetna pa da vidi kako je to kad se silovatelji izvuku nekažnjeno. Također da mu je kazao da ga nitko iz Zadarskog lista nije kontaktirao prije objave ovih članka, a jednom prilikom kad je bio u Zadru da je primijetio da je tužitelj vidno smršavio da je loše raspoložen, bezvoljan i da se teško nosi sa prozivkama da je pustio na slobodu silovatelje sa pozivima za njegovom smjenom, pokretanjem stegovnog postupka protiv njegove odluke te prosvjedima koji bili ispred zgrade Županijskog suda u Zadru održani zbog njegove odluke da osumnjičenike puti da se brane sa slobode, a što je sve i pisalo u člancima koji su predmet ove tužbe. Žalio bi se da kad hoda gradom da prstima upiru u njega i da mu dobacuju da oslobađa silovatelje i da ne može nikamo više ići bez da netko prstom ne upire u njega. Tužitelj da mu je rekao da je u deset dana smršavio sedam kila. Posebno da ga je pogodilo to što je u svim tekstovima on prikazan kao kriminalac, da mu je rako da su to sve novinari Zadarskog lista uzeli za pravo da budu suci umjesto njega, da ga teško pogađa što ga se predstavlja kao nekog tko ne zna obavljati svoj posao, a posebno je dodao da je očigledno da je Vijeće Županijskog suda u Zadru pod pritiskom medija promijenilo tužiteljevu odluku da se optuženi mladići brane sa slobode i odredilo istražni zatvor osumnjičenicima, da bi Ustavni sud donio odluku kojom je potvrdio upravo da je upravo tužitelj bio u pravu kad je odredio mjere opreza i da su Odlukom Vijeća Županijskog suda povrijeđena prava osumnjičenika u tom postupku. Posebno ga je zasmetalo što ova odluka Ustavnog suda nije priopćena javnosti putem medija kako bi se bar malo umanjila šteta, koju mu je Zadarski list učinio objavom klevetničkih i senzacionalističkih članka. Objave predmetnih članka da su utjecale i na djecu tužitelja, jer da su njegovoj djeci govorili da im je otac monstrum, čudovišne koje oslobađa silovatelje, da njega treba strpati u zatvor, da je zasigurno primio novce da donese takvu odluku, te da su oni koji su bili prijatelji njegove djece više nisu htjeli družiti sa njegovom djecom kako se ne bi pričalo da se druže sa djecom čiji je otac pustio silovatelje. Tko je autor predmetni članka da ne zna ali zna da su bili upečatljivi po svojim naslovima i sadržajima, jer su prozivali tužitelja da je rekao navodno silovanoj oštećenici da je nebitna za sud i sustav, da joj tužitelj nije pružio zaštitu , iako je sve to bilo u fazi postupka u kojem se uopće ne odlučuje o krivnji niti o tome je li oštećenica doista silovana i jesu li ti koji su optuženi počinili to djelo za koje ih se sumnjiči. Zna da mu je tužitelj govorio da je samo jedan osumnjičeni kriv za silovanje, a da je Zadarski list njega u sva tri članka predstavio kao monstruma koji je svu petoricu optuženih za silovanje pustio da se brane sa slobode. U odnosu na pitanje tuženika kako su kolege komentirali postupak tužitelja svjedok je iskazao da njega kolege pitali u Zagreb mahom tko je taj luđak u Zadru koji je pustio petoricu silovatelja na slobodu, a on da je morao brani i govoriti da je on vrhunski sudac, da je profesionalac, da ima znanje i da takvu odluku nije donio bez pravne podloge te da mu je za pravo dao Ustavni sud. Ovo pitanje da ga je sjetilo da je tužitelj govorio da su mu kolege sa suda i kolege odvjetnici prebacivali zašto nije odredio istražni zatvor jer da je to zvučan slučaj, da je to slučaj koji će biti medijski popraćeni da bi za njega bilo bolje da ih je stavio u zatvor, a isto tako da mu je govorio da nema osobe iz kruga njegovih poznanika , prijatelja ili kolega kojima se nije morao opravdavati za svoju odluku, te da su ga osuđivali i međusobno da su ga ogovarali , jedni sa drugima, a što da bi na kraju on doznao. Također, i sada nakon godinu i pol dana, a to da mu je rekao nedavno kad su pričali i dalje ga pitaju zašto je donio takvu odluku, a kad mi kaže da je Ustavni sud potvrdio njegovu odluku, a ne odluku raspravnog vijeća, ljudi da se čude, jer o tome nije bilo niti riječi u medijima. Kako su kolege iz Zagreba u saznale za slučaj da ne zna, a da je morao stati na stranu kolege tužitelja govoreći kolegama da je riječ o kvalitetnom sucu i osobi i da je on zapravo određujući mjere opreza, a ne zatvor išao na ruku oštećenici obzirom da se je pričalo da se je navodno oštećenica nakon navedenog silovanja objavljivala fotografije na Facebooku u društvu svojih navodnih silovatelja. Kada je to prezentirao svojim kolegama iz Zagreba oni da su bili šokirani kolika je nepravda počinjena tužitelju sa medijskim napadima. Na upit tuženika da li je tužitelj u to vrijeme smio iznositi informacije o predmetu svjedok je odgovorio da nitko iz Zadarskog lista nije kontaktirao tužitelja, ali niti glasnogovornika Županijskog suda u Zadru niti predsjednika sud, već su članci objavljeni bez prethodne provjere činjenica koje su iznesene u predmetna tri članka. Na upit tuženika kakav je odnos svjedoka prema Zadarskom listu svjedok je odgovorio da je tuženik objavio klevetničke tekstove i protiv njega , a zašto mu se direktor osobno ispričao i međusobne odnose da je regulirao sklapanjem sudske nagodbe. Tuženik da je priznao svoju pogrešku u odnosu na njega, isplatio mu naknadu štete i nakon toga da nije nikad više objavljivao neistinite informacije o njemu. Tuženik da je bio u nekoliko navrata tužen i od drugih sudaca Općinskog suda u Zadru zbog objave kleveta je izgubio sve sporove i morao naknaditi štetu sucima, između ostalog i zbog objave tekstova novinarke AO koja je nekoliko puta pravomoćno osuđena za klevetu, ali kažnjena od vijeća časti hrvatskog novinarskog društva zbog neprofesionalnog pisanja. Poznato da je tuženik od svih postupka koji su vodili suci proti njega samo njemu isplatio naknadu nagodbom i osobno se ispričao, pa to da ukazuje da on nema interesa iskazivati kontra tuženika, tim više što je on u ovom postupku pozvan iskazivati kako se je tužitelj osjećao povodom objavljena tri članka koja su igrom slučaja objavljena od tuženika.

63. Svjedok UO je u svom iskazu navodi da je do prošle godine živio u [adresa], a tužitelja pozna još i Domovinskog rata jer je zajedno sa njime bio na ratištu, a od onda se često čuju, a budući tužitelj živi u [adresa] ponekad da su se i družili. Kada su se na portalu objavili predmetni članci da je nazvao tužitelja i odmah da je zaključio da je utučen i samo da je govorio da ne može vjerovati što mu se događa da je bio u lošem stanju i prilično smršavio i zna da je dugo bio na bolovanju jer sve to da nije mogao podnijeti. Zbog svega toga njegova djeca da su imali problema u školi. Osim toga kako je tužitelj iz Nadina gdje ima dosta rodbine koja je pročitala predmetne članke i komentare , pa da je imao dosta upita od rodbine jer je u člancima pisalo da je sudac pustio silovatelje, da je korumpiran što je jako utjecalo na tužitelja. Tužitelj da je bio na bolovanju, a inače da je vidio policijsku pratnju oko kuće tužitelja kad ga je posjeti. Tužitelj i njegova djeca da su imali neugodnosti jer je radi o seoskoj sredini u kojoj isti živi u mjestu [adresa]. Nije mu poznato koliko tužitelj traži na ime naknade štete, a za sadržaj predmetnih članka da je saznao iz Zadarskog lista, a poslije toga da su to objavili svi drugi medij, a nije mu poznato ni tko je autor predmetnih tekstova, a Zadarski list da je popularan na području Zadra, Zadarski list da je kritizirao tužitelja budući je pisalo da je sudac pustio silovatelja.

64. Tužitelj Ivan Marković sin pok. J je u svom iskazu naveo da je kao istražni sudac odlučivao povodom prijedloga Držanog odvjetništva za određivanja istražnog zatvora osumnjičenicima za kaznena djela protiv spolne slobode na štetu maloljetne djevojke. Kao sudac istrage odluku da je donio poštivajući sve odredbe zakona, kako procesne tako i materijalno pravne i u tom postupku nije počinjena niti jedna greška u postupanju. U tom postupku da je kao sudac istrage utvrdio da postoji osnovana sumnja da su osumnjičenici učinili to kazneno djelo, ali u svom odlučivanju da nije utvrdio da postoje uvjeti za istražni zatvor i da je izrekao odgovarajuće mjere opreza. Ovu odluku koju je donio naknadno da je potvrdio i Ustavni sud. Sve što je objavljeno u Zadarskom listu i svi tekstovi koji su priloženi uz tužbeni zahtjev za njega da su teško omalovažavajući, jer da je svoju odluku donio sukladno zakonu i svom uvjerenju. To da je na njega djelovalo jako stresno. Kada kaže da je takvo objavljivanje članka Zadarskog lista bio doživljaj stresa onda može kazati da je taj stres doživio tako da kad je saznao i pročitao članke da se je osjećao teško i uvrijeđeno, posebno kada je pročitao naslov članka "Nebitna si", kao poruka da je sud poslao jasnu poruku da je oštećenoj djevojci. On da je to doživio kao jako veliku uvredu časti i ugleda i profesionalnog obavljanja svog posla i to ga je jako pogodilo, a to da bi pogodilo i običnog čovjeka koji nema toliko znanja, a to iz razloga što se od njega kao suca traži veći stupanj moralnosti i ponašanja. Mora spomenuti tekst koji navodi da se traži stegovni postupak od ministra F i to je u naslovu napisano i to da je doživio jako streseno jer nije smatrao da je to zaslužio sa svojim radom u postupku prema osumnjičenim. Kada spominje stegovni postupak onda da mora kazati da je njegov sin bio jako zabrinut kada je pročitao u novinama da se trebao pokrenuti stegovni postupka protiv njega i čuo od drugih i onda da ga je pitao da li će izgubiti postao. Osim toga na objavljene članke da su bili komentari na stranicama i pisali su razne pogrdne riječi "sudac smeće", "pas mater", "sudac korumpiran " itd., a što ga je jako pogađalo. Zatim da je opet nakon nekoliko dana pročitao da se sprema i prosvjed u Zadru i to je bio treći članak, a misli da je to bilo 17. listopada 2019. koji ga je također pogodio kao suca koji je obavlja svoj posao. Morao je kazati i da je među kolegama doživio neugodnosti jer neki od kolega da su mu rekli "Ivane ja znam da si ti to dobro presudio", a neki od kolege su čak kako je to primijetio negativno komentirali, ali ne njemu direktno nego između drugih njegovih kolega, a to da ga je također pogodilo. Kolege sa kojima radi da su na taj način počeli sumnjati u njegov radi. U okolni u kojoj živi, a to je [adresa], također da je doživio puno upita od strane poznanika i susjeda i da se je morao opravdavati zašto je tako odlučio jer su ljudi pročitali sve ove članke koje je naprijed naveo iz Zadarskog lista koji se dosta čita na zadarskom području, a osim toga da je imao dosta poziva vezano za objavljene članke. Telefonske pozive od poznanika da je doživljavao kao jednu sramotu. Moram kazati da na svaki upit koji mi se uputio što se tiče predmeta od strane njegovih susjeda, poznanika, su bili jako teški i mučni, a svi su me zvali i postavljali pitanja da što je to napravio i samo to pitanje da je pustio silovatelje je značilo za njega jako teško i to da je teško proživio. Posebno je naveo da kad su mu ljudi upućivali pitanje što je to učinio, pustio silovatelje, da se je u tom momentu osjećao jako nemoćnim, a to sve iz razloga što nije , mogao dati odgovor u potpunosti jer je u pitanju predmet o kojem nije smio ništa govoriti zbog tajnosti postupka, a niti želio, već je samo mogao reći da je postupio sukladno zakonu. Posebne neugodnosti da je doživio neugodnosti u svom mjestu prebivališta u [adresa], a to sve obzirom da je u Općinskom sudu u Benkovcu bio predsjednik suda više od deset godina, a osim toga da je radio i na različitim predmetima u tom sudu dok je postao predsjednik i ljudi koji možda nisu uspjeli u postupcima pa je pisanje o njemu jako negativno okarakterizirano. Otvoreno da se čak pričalo da je i korumpiran. Svi objavljeni članci su utjecali i na njegovu obitelj, a posebno na djecu i majku koja je u starijoj životnoj dobi, a djeca su adolescenti i između njih se jako brze šire te informacije. Kod djece da je jako brzo primijetio i strah. Neki članci objavljeni na portalima čitali i od njegovih prijatelja čak i u Australiji i su ga također pitali preko poruka što se sve to piše. Istaknuo je i to da je prije objave članka na portalima14. listopada 2019. godine ujutro kada je došao na posao doživio i to da su mu prijetili u vezi njegova posla i ovog slučaja da će mu ubiti djecu, njega, a to je sve bilo ružno i teško, što je kod njega proizvelo šok i da je to i prijavio na policiju. Osim toga tog istog dana popodne kad su objavljeni predmetni članci da se tim više bojao da objavljeni članci ne potaknu te osobe koje su mi pozivale i prijetile za odluku kao suca istrage. Osim toga kazao je da su ga svi na sudu pitali zapisničari i kolege hoće li se pokrenuti stegovni postupak protiv njega, a to da mu je bilo jako teško. Više se po svemu ovom što je doživio nije mogao skoncentrirati na redovni posao. Po tom događaju da je bio prisiljen koristit mjesec dana bolovanja, a u kom vremenu da je imao čak i policijsku zaštitu, a što je vezano uz prijetnje za ovaj predmetni slučaj koji je doživio. Osim toga da je morao sam za spavanje koristiti sredstva za smirenje Normabel kojega ja u životu nisam nikada koristio. Nakon objave ovih članka da je dobio novu prijetnju u mjestu studenog 2019. godine. O tome da je obavijestio g. KO koji je tada rukovodio tom njegovom zaštitom. Nakon ovog što se dogodilo sa objavom članka da je izbjegavao odlaske u grad, a sve iz razloga da bi izbjegao poglede građana i razne upite. Na poseban upita punomoćnika tužitelja da objasni razliku između kaznene prijave i prijedloga za određivanje istražnog zatvora, tužitelj je odgovorio sudac istrage pa tako i on u tom konkretnom slučaju nije odlučivao na temelju kaznene prijave policije, nego zahtjeva državnog odvjetništva za određivanje istražnog zatvora. Kaznena prijava je samo jedan od priloga uz prijedlog za određivanje istražnog zatvora. Na postavljeno pitanje punomoćnika tužitelja da objasni razliku između postupka pred sucem istrage i postupka pred raspravnim vijećem, odnosno sucem pojedincem tijekom rasprave, tužitelj je odgovorio da raspravno vijeće odlučuju o krivnji i kažnjavanju, dok sudac istrage odlučuje o postojanju ili nepostojanju osnovane sumnje da je počinjeno neko djelo i shodno tome odlučuje o izboru potrebne mjere do početa suđenja ili završetak suđenja. U tekstu je taj njegov rad kao suca istrage krivo okarakteriziran kao suđenje, a to se vidi po nekim navodima "nekažnjavanje zločina je zločin", a to je sve dobilo epilog i u Zagrebu i diljem Hrvatske na skupovima "Pravda za djevojčice". Na tim skupovima se tražilo i pokretanja stegovnog postupka protiv njega kao što to piše na člancima. Nitko od Zadarskog lista njega nije kontaktirao vezano za objavu članaka. Na postavljeno pitanje pun tužitelja kako se osjećao nakon što se vratio sa bolovanja na posao, kazao je da mu je liječnica preporučila da produžim bolovanje, a on da se ipak vratio nakon mjesec dana. Po povratku da mu je trebalo nekoliko mjeseci da se vratim normalno u svoj rad. Posao da je obavljao po povratku pod opterećenjem, a sve je bila posljedica objavljenih članka. nakon što se vratio na posao nastavio je uzimati povremeno tablete za smirenje, a to je trajalo nekih 3 mjeseca. Ranije problema sa obavljanjem sudačke dužnosti, da nije imao . Posebno je naveo da u članku piše "Ivan Marković pustio sedmoricu silovatelja", a to je netočno jer se ne radi o sedam silovatelja, ne radi se čak ni o grupnom silovanju, ne radi se ni o višestrukom silovanju, a što da se vidjeti iz spisa Kir-583/19. Kao sudac istrage da je odlučivao o petorici osumnjičenika, a drugi sudac Hrvoje Visković je osam dana nakon njegova odlučivanja odlučio o još dvojici osumnjičenika. To da je sve razjasnio vezano za članak gdje se spominje vezano uz sedmoricu silovatelja. Istaknuo je da je kolega Hrvoje Visković donio istu odluku kao on, pustio ih sa slobode i odredio mjere opreza kao što je i on odlučio za ovu petoricu. Na postavljeno pitanje punomoćnika tužitelja kako se je osjećao kada su objavljeni naslovi u člancima o utjecaju interesnih skupina, političkim i katoličkim elitama koje vladaju Zadrom, korupciji i nepotizmu. Tužitelj je naveo da se osjećao jako neugodno jer se je morao sa onim s kim sam se susretao, poznanicima, dokazivati da ne pripada tim skupinama. Na postavljeno pitanje punomoćnika tužitelja da li osoba spominjana od strane tužitelja u iskazu kao prijatelja u Australiji, odnosno kako je ta osoba povezana sa Zadarskim listom, tužitelj je odgovorio da to je iseljenik u Australiji i on je njegov školski kolega i već 20 godina živi u [adresa] sa obitelji i inače uvijek čita Zadarski list pa je tako i doznao što je Zadarski list objavio na njegovo ime. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja kako se tužitelj osjećao kod objavljenih navode " da bi donosili odluke na štetu žrtve, direktno tolerirali nasilje nad ženama, uzroke kaznenog djela tražili u karakteristika žrtve.." tužitelj je odgovorio to je netočno, on da se po takvim navodima osjećam omalovažen i diskreditiran profesionalno i kao obiteljski čovjek, jer ima i majku i kćerku. Na postavljeno pitanje punomoćnika tuženika da li ga je Zadarski list optuživao da je pripadnik naprijed navedenih skupina ili su to ipak riječi trećih osoba koje bi Zadarski list prenio, tužitelj je odgovorio da je to došlo sa portala Zadarskog lista, a ne osobno netko sa Zadarskog lista. Osim toga da ga nikad nitko iz Zadarskog lista nije kontaktirao prije objave članka. Na postavljeno pitanje punomoćnika tuženika da li je tužitelj kontaktirao Zadarski list, tužitelj odgovora da se je obratio Zadarskom listu radi demanta i isprike, kao i ispravke netočno objavljenih informacija. Na postavljeno pitanje punomoćnika tuženika da li on smatra da postoji interes javnosti o ovom problemu kojeg je on vodio kao sudac istrage, tužitelj odgovara da vjerojatno interes javnosti postoji, a ali je dodao da se prilikom pisanja ne mogu pisati netočne i klevetničke informacije Na postavljeno pitanje punomoćnika tuženika da li je postojao interes javnosti da se građeni informiraju o skupovima koji su se organizirali vezano uz predmetni slučaj, tužitelj odgovara isto kao i naprijed u postavljenom pitanju. Smatram da obzirom da se spominjalo njegovo ime i prezimena svim skupovima i raznim člancima da se prije objave trebalo njega kontaktirali, a to se nije učinilo. Što se tiče prijetnji to točno ne može kazati koliko ih je bilo iz razloga što su bile i preko društvenih mreža. naveo je da je na Facebook stranici od Zadarskog lista također bilo objavljeno vezano za slučaj koji je vodio "smrdljivo korumpirano pravosuđe". Također u članku pod naslovom " Nekažnjavanje zločina je zločin.." pri početku teksta, na drugoj stani u prvom pasusu se navodi da se hrvatsko pravosuđe sve povodom njegove odluke pretvara u suučesnika grupnog silovanja. Nastavno tome u jednom od komentara građana na ovaj tekst "sudac silovatelj". Na postavljeno pitanje punomoćnika tuženika da li su i drugi mediji pisali o ovom konkretnom slučaju, tužitelja odgovara jesu, a u kojem omjeru većem ili manjem ne znam. Sigurno je bilo još članka na Zadarskom listu koje ja nisam utužio. Na postavljeno pitanje punomoćnika tuženika jeste li se i na koji način uvjerili da su osobe koje su vam pristupale sa negativnim komentarima svoje informacije stekli iz zadarskog lista, tužitelja odgovara jest jer su mu svi rekli da su to pročitali u Zadarskom listu. Na postavljeno pitanje punomoćnika tuženika osim broja osumnjičenika da li je bilo još nekih neistinitih navoda objavljenih u Zadarskom listu, tužitelj je odgovorio da bilo je još neistinitih objavljenih navoda, primjerice informacija u naslovu prvog utuženog teksta "Nebitna si" osim što je klevetnička ona je neistinita, zatim objave grupno silovanje, to je netočna informacije, višestruko silovanje, opetovano silovanje, to su također netočne informacije, zatim da bi on donio sramotnu odluku to je uvredljivo i netočno, zatim informacija da protiv njega treba pokrenuti stegovni postupak osim što je klevetnička ona je i neistinita i nisu ispunjeni uvjeti za takav postupak, da bi ja ostavio žrtvu na cjedilu, to je isto neistina itd. Na postavljeno pitanje punomoćnika tuženika da li je bilo objavljenih autorskih članaka od Zadarskog lista u kojem oni iznose neke svoje moralne sudove i stavove o predmetnom događaju ili o tužitelju, tužitelj odgovara da ne zna da li je bilo takvih članka, a bilo je drugih članaka. Kazao je da je tuženiku Zadarskom listu pisao i zahtijevao od njih ispravak i ispriku objavljenih članka, a to tuženik da nije učinio i zato da je sam pokrenuo ovaj postupak, a da nije imao uvjeta za pokretanje postupka za objavu presude u medijima jer bi se time nužno iznijeli detalji iz spisa koji je tajan, iz tog razloga nije išao sa ispravkom.

65. U dopunskom iskazu na ročištu dana 26. ožujka 2026. godine tužitelj Ivan Marković ističe da je već prošlo dosta vremena od događaja i objave takvih informacije u glasilima i portalu tuženika i da ukoliko se može sada sjetiti svega kakva su bila događanja i objave, može kazati da u sva tri članka koje je tuženik objavio postoji netočnost informacija, nepotpune informacije i vrijednosni sudovi koji nisu činjenično utemeljeni, a koji prema njemu imaju uvredljiv karakter. U prvom članku objavljenom, tuženi odnosno novinar je naveo da je bilo grupno silovanje, a ta informacija je bila netočna. Netočno je da se radi o grupnom višestrukom silovanju koje je trajalo godinu i pol dana, što bi značilo da je slučaj prikazan javnosti težim nego što je u stvarnosti bio, a samim time je bila kriva i procjena njegova rada. Također je netočno objavljena informacija da je pustio na slobodu sedam počinitelja tog djela, odnosno, te da je ovo u svakom slučaju nepotpuna informacija jer je on odlučivao o jednim počiniteljima i to ih je bilo ukupno 5, a drugi kolega sudac je odlučivao o druga dva počinitelja. Oba su samostalno odlučivali u predmetima, ali na koncu su bile identične odluke. Upravo iz ovog razloga smatra da su objavljeni članci netočni i nepotpuni, odnosno nepotpuno je prikazan njegov rad. U svim člancima se objavljuju neki detalji slučaja koji je bio tajan i nije se smjelo objavljivati. Cijela poanta u svemu tome je što to nije stvarno prikazano onako kao što jeste i realno. Ovo što sada sudu kazuje, ujedno se ograđuje od bilo kojeg iznošenja u javnost i to navodi samo za potrebe ovog postupka. Postojala je prijava da je jedan od počinitelja silovao žrtvu godinu i pol dana ranije. Međutim, prema stanju spisa, svi akteri uključujući počinitelje, sa žrtvom su nastavili čak i prijateljska druženja nakon toga, primjerice zajedničke rođendane, izlaske, što u portalima nigdje ne piše. Dakle, nije u pitanju odgovornost za čin silovanja od prije godinu i pol dana nego se postavlja u pitanje mjera koju primijeniti prema počiniteljima za vrijeme suđenja. Ovi detalji su opširnije obrazloženi u njegovoj odluci kao suca istrage u spisima. Dakle, slučaj da je prikazan nepotpuno i javnost je stekla krivi uvid u moj rad. U članku ''Nebitna si'' upravo zbog krivog pristupa i nepotpunih informacija autor iznosi vrijednosni sud ''posve je jasno da su počinitelji trebali završiti iza rešetaka'', a time se želi reći da je radio nešto krivo. Međutim, taj vrijednosni sud nije činjenično utemeljen i svakako njega prikazuje u negativnom svjetlu. U istom članku, obavlja se razgovor s MO i njoj se postavlja pitanje grupnog silovanja, višestrukog silovanja, što ne odgovara ovom događaju. Sugovornica MO doista kaže da se u slučajevima grupnog silovanja šalje poruka žrtvi da je nebitna, što nije sporno. Međutim, da se ona u više navrata ograđuje od konkretnog slučaja, dakle ograđuje se od konkretnog predmeta govoreći da ne ulazi taj predmet. Međutim, u naslovu teksta članka se jasno govori da je sud upravo toj žrtvi poslao poruku ''nebitna si'' i onda se nastavlja ''sudac Ivan Marković pustio sedmoricu počinitelja''. Takav vrijednosni sud osobito izražen u naslovu je za njega je uvredljiv, a on nije činjenično utemeljen jer MO to nije rekla za ovaj slučaj. Drugi članak, platforma za reproduktivna prava, gdje u naslovu pišu i iznose njegovo ime, stoji da je nekažnjavanje zločina zločin, pišu da od ministra pravosuđa traže pokretanje stegovnog postupka protiv suca Ivana Markovića. Dakle, u naslovu su iznesena dva vrlo negativna i uvredljiva vrijednosna suda prema njemu koja nisu činjenično utemeljena. On nije počinio nikakav zločin nekažnjavanja niti je bilo ikakve osnove pokretanja stegovnog postupka protiv njega. U tom članku se barem deset puta spominju uvredljivi vrijednosni sudovi tipa sramotno puštanje počinitelja na slobodu, više puta se spominje njegovo ime, spominju se opet netočne informacije o opetovanom silovanju, višestrukom i silovanju od godine dana, to su netočne informacije. U članku se ponovno iznosi vrijednosni sud ''pokrenite postupak protiv suca Ivana Markovića''. Nije bilo osnove za tako što, što znači da taj vrijednosni sud nije činjenično utemeljen. Tu se još traži pokretanje postupka zbog neprofesionalnog postupanja, nemarnog postupanja, postupanja kojim se dovodi u pitanje sigurnost žrtve, postupanja kojim se dovodi u pitanje dostojanstvo žrtve, to su sve uvredljivi negativni vrijednosni sudovi koji nisu dostatno činjenično utemeljeni. Tu ističe još jednu stvar, da se vidi i po tome što je suđenje u tom postupku kasnije trajalo tri godine, svi počinitelji su bili cijelo vrijeme na slobodi, te da nije sudio on već drugi sudac. U istom tom članku stoji da isto se iznosi vrijednosni sud da treba maknuti taj postupak sa Županijskog suda u Zadru kako bi se spriječio utjecaj interesnih skupina na štetu žrtve. Znači, negativan vrijednosni sud koji nije dostatno činjenično utemeljen jer nije bilo ikakve osnove za micanje sa Županijskog suda. U istom članku ima još jedan novi vrijednosni sud kojim se javnost poziva na pobunu protiv sramotnog postupanja zadarskog suca. Vrlo negativan vrijednosni sud koji nije činjenično utemeljen jer se nije radilo o sramotnom postupanju a ni uvjetima za pobunu. Iznosi se novi vrijednosni sud jer se to odnosi na njegov rad da je nekažnjavanje zločina zločin. Time se javnosti šalje poruka da on nije napravio nešto što je trebao odnosno da je napravio nešto što nije smio. Nebitno je radi li se o istrazi ili o suđenju. Poruka je jasna i nije činjenično utemeljena. Nakon toga se iznosi novi vrijednosni sud koji je uvredljiv gdje se kaže da je to sramotan postupak suca, koji je postavio žrtvu na cjedilu. Žrtva nije ostavljena na cjedilu, radi se o vrijednosnom sudu koji nije činjenično utemeljen. Dakle, učinke ovih članaka on je u prošlom iskazu, izdvojio je nadalje samo neke komentare na portalu Zadarski list gdje doslovno piše ''smeće'', ''sudac Ivan Marković je pustio druga smeća na slobodu'', ''sudac silovatelj'', ''korumpirani sudac''. Treći članak je foto prosvjed pred Županijskim sudom u Zadru ljudi u crnom gdje su bili natpisi ''sama si to tražila'', ''žene žrtve pravosuđa'', što predstavlja vrijednosni sud koji nije činjenično utemeljen, a da se to odnosi sve na njega u tom trećem članku koji nosi naslov ''Prosvjed ispred zadarskog suda'' stoji da su građani i studenti prosvjedovali protiv odluke suca istrage Ivana Markovića, objašnjavajući taj prosvjed, u članku dalje stoji da Zadrom vladaju katoličke i političke elite, korupcija i nepotizam, što se sve odnosi na njega i na taj slučaj, a što predstavlja također uvredljive vrijednosne sudove koji nisu činjenično utemeljeni. Tu se još kaže da su suci slobodni donositi odluke na štetu žena, da se zakoni provode samo za neke, što je također uvredljivi vrijednosni sud koji nije činjenično utemeljen jer nije provodio zakon u odnosu na nekog. Taj vrijednosni sud da se radi o nasilju pravosudne institucije nije činjenično utemeljen kao ni novi vrijednosni sud u kojem se navodi da je ta nesretna djevojaka tako završila zbog ''dvostrukih kriterija''. Nikakvih dvostrukih kriterija nije bilo, što znači da taj vrijednosni sud koji je negativan nije uopće činjenično utemeljen. Na kraju, pravosudni sustav uzorke kaznenih djela traži u karakteristikama žrtve misleći na njegov slučaj, gdje je on bio sudac, što je također uvredljiv vrijednosni sud koji nije činjenično utemeljen jer u tom slučaju nitko nije ni pomislio, a ni rekao da je žrtva kriva. Na kraju želi ukazati na jednu dodatnu štetu koji je članak prouzročio žrtvi gdje se iznose neki detalji iz tog slučaja, primjerice da je ta nesretna djevojka koja je tad bila u dobi od svega 15 godina bila seksualno aktivna sa svojim dečkom i da se onda poslije dogodilo ovo, te navodi treba li cijela Hrvatska čitati da je djevojčica od 15 godina bila seksualno aktivna ili je to njena privatna stvar i da se takvo što nije smjelo objavljivati. Dan danas, ako otvorite sudsku praksu Ustavnog suda i otvorite odluku kojom je Ustavni sud u ovom slučaju proglasio određivanje istražnog zatvora nezakonitim i protuustavnim, vidjet ćete da stoji primjedba da se zbog tajnosti slučaja uskraćuju bilo kakvi daljnji podaci. Dakle, ako nešto vrijedi za Ustavni sud, onda je to trebalo vrijediti i za internetski portal. Na postavljeno pitanje pun. tužitelja vezano za informacije iz trećeg članka u pogledu informacije vezanih za licemjerje političkog vodstva, o kulturi nasilja nad ženama koji se spominju u više navrata te nasilju pravosudne institucije, o čemu bi se tu radilo? Tužitelj odgovara da je to isto vrijednosni sud kojim se obrazlaže prosvjed protiv odluke koju je on donio, a koji nije činjenično utemeljen. Na postavljeno pitanje može li tužitelj objasniti informacije vezane da se citirani zakoni provode samo za neke, da se mjere zaštite i opreza odobravaju u nekim slučajevima, primjerice kada se radi o sucima, na što bi se ove informacije odnosile, tužitelj odgovara da je to negativan vrijednosni sud upućen njemu koji nije činjenično utemeljen. Na pitanje što bi značila sama fotografija objavljena u zadnjem članku ''Žene i djevojčice žrtve zadarskog pravosuđa'' ispred Zadarskog suda, tužitelj odgovara: Tom fotografijom je također izražen vrijednosni sud koji se odnosi na njegov rad, tu se radi o protestu protiv njegove odluke kojim nije objektivan niti je činjenično utemeljen.

66. Tuženik nije reagirao na zahtjev tužitelja za ispravkom informacije od dana 14. studenog 2019. godine što je protivno točki 12. Kodeksa časti hrvatskih novinara jer prema ovoj točci ako je novinar objavio netočnu informaciju, dužan ju je u najkraćem mogućem roku ispraviti. Ispravak treba nastojati objaviti na istom ili jednakovrijednom mjestu medijskog prostora i na isti ili jednakovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, a što se tiče predmetnih članaka njihovo objavljivanje bez da se kontaktira tužitelja je protivno članku 5. Kodeksa po kojoj točki je novinar je obvezan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju. On kritički prosuđuje izvore informacija i u pravilu ih navodi. Ima pravo i ne otkriti izvor informacije, ali na objavljeni podatak snosi odgovornost.

67. Dakle ni prema ovoj točci tuženik nije postupio, već je protivno Kodeksu časti hrvatskih novinara objavio predmetne članke, bez da je provjerio njihovu točnost, a sve kako bi sebi pribavio korist na štetu tužitelja te povrijedio njegov ugled, čast i dostojanstvo, kao i obavljanje njegovog posla kao sudca Županijskog suda u Zadru radi čega tužitelj ima pravo i nepravičnu novčanu naknadu štete sukladno odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) po kojoj odredbi u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. U stavku dva je propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

68. Ovaj sud je u predmetnom slučaju trebao primijeniti test razmjernosti u to podrazumijeva usporedbu ustavom zaštićenog prava tužitelja na čast i ugled članka 35. Ustava kojim je svakom zajamčeno štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti s pravom tuženika na slobodu izražavanja, zajamčenim člankom 38. stavkom 1. Ustava te člankom 10. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

69. Pri provedbi testa razmjernosti potrebno je utvrditi ima li pravo tužitelj na zaštitu časti i ugleda, koje proizlazi iz zaštite njegova moralnog i osobnog prava, veću pravnu težinu od prava tuženika na slobodno izražavanje mišljenja. Drugim riječima, potrebno je ispitati postoje li okolnosti koje opravdavaju ograničenje slobode izražavanja te ako postoje, je li takvo ograničenje nužno u demokratskom društvu i razmjerno legitimnom cilju koji se želi postići. Pritom je potrebno analizirati sadržaj spornih izjava i okolnosti u kojima su iznesene.

70. Sloboda izražavanja jedno je od temeljnih obilježja demokratskog poretka. Zaštita tog prava ne odnosi se samo na mišljenja i informacije koje su općeprihvaćene ili neutralne, nego i na one koje mogu izazvati negodovanje, uznemirenost ili šokirati javnost. Upravo pluralizam mišljenja, tolerancija i otvorenost prema različitim stavovima predstavljaju bit demokratskog društva. Istodobno, ostvarivanje slobode izražavanja nosi određene odgovornosti te može biti podvrgnuto zakonom propisanim ograničenjima kada su ona nužna radi zaštite drugih legitimnih interesa. Takva ograničenja moraju biti iznimna, usko tumačena i opravdana uvjerljivim razlozima.

71. Iako je sloboda izražavanja jedno od temeljnih ljudskih prava, ona nije neograničena. Ustav Republike Hrvatske i Europska konvencija dopuštaju njezino ograničavanje kada je takva mjera nužna radi zaštite prava drugih osoba ili drugih legitimnih ciljeva u demokratskom društvu.

72. Pri ocjeni dopuštenosti ograničenja slobode izražavanja važno je razlikovati tvrdnje o činjenicama od vrijednosnih sudova, istinitost činjeničnih navoda može dokazivati, vrijednosni sudovi po svojoj prirodi ne podliježu dokazivanju. Zbog toga se od osobe koja iznosi vrijednosni sud ne može zahtijevati dokazivanje njegove istinitosti. Međutim, takvi sudovi trebaju imati dovoljno čvrstu činjeničnu osnovu jer bi u protivnom mogli predstavljati pretjerano ili neopravdano zadiranje u prava drugih. Razgraničenje između činjenica i vrijednosnih sudova ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, ukupnom tonu izjava te kontekstu, pri čemu se izjave koje se odnose na pitanja od javnog interesa najčešće smatraju vrijednosnim sudovima.

73. Pravo na zaštitu časti i ugleda te pravo na slobodu izražavanja imaju jednaku ustavnopravnu vrijednost. Zadaća je suda uspostaviti ravnotežu između tih prava, vodeći računa o svim okolnostima pojedinog slučaja. Kada određene izjave mogu utjecati na nečiju čast ili ugled, potrebno je pažljivo odvagnuti relevantne činjenice kako bi se utvrdilo kojem je od sukobljenih prava u konkretnim okolnostima potrebno dati prednost.

74. Osobito je važno procijeniti doprinos spornih izjava na stupanj javne izloženosti osobe na koju se izjave odnose, sadržaj i prirodu iznesenih tvrdnji, ranije ponašanje te osobe, način na koji su informacije prikupljene i provjerene te oblik, sadržaj i moguće posljedice njihova objavljivanja.

75. Sud je uvidom u članak objavljen u Zadarskom listu 14. listopada 2019. godine pod naslovom „Sud je poslao jasnu poruku silovanoj tinejdžerici: '‘Nebitna si'' utvrdio da je njegov sadržaj upućivao javnost na zaključak kako je postupanje suca u konkretnom predmetu predstavljalo poruku žrtvi da nije važna (ne bitna). U članku je također navedeno da je riječ o sedmorici mladića koji su djevojku grupno silovali, a koje je sudac pustio na slobodu, uz tvrdnju da su oni nedvojbeno trebali biti zadržani u istražnom zatvoru. Takve tvrdnje nisu odgovarale činjeničnom stanju. Naime, tužitelj je kao sudac istrage odlučivao isključivo o pet osumnjičenika kojima su određene mjere opreza sve u skladu s rješenjem pod poslovnim brojem: H538/19 od dana 12. listopada 2019. godine, dok je o preostala dva osumnjičenika odlučivao drugi sudac u zasebnom postupku i to rješenjem pod poslovnim brojem: Ž12/19 od 21. listopada 2019. godine, te što je bitno za naglasiti donesene odluke oba sudca kako tužitelja tako njegovog kolege jesu sadržajno jednake odluke, a nije točna tvrdnja da je tužitelj pustio na slobodu svih ''sedam osumnjičenika'' jer ih nije bilo sedam. Jednako tako, netočna je i tvrdnja da se radilo o „grupnom silovanju”, odnosno o višestrukom silovanju koje je trajalo godinu i pol dana. Takvim prikazivanjem slučaja javnosti stvoren je dojam da je riječ o znatno težem kaznenom djelu nego što je proizlazilo iz spisa predmeta, što je posljedično dovelo i do pogrešne percepcije zakonitosti i pravilnosti rada tužitelja kao suca istrage, stoga se radi o negativnom i pretjeranom vrijednosnom sudu koji nije utemeljen na činjenicama. Iz navedenog može se zaključiti da su objavljene informacije u predmetnom članku netočne, nepotpune jer nisu vjerno prikazivale ulogu tužitelja kao sudca koji na zakonit način radi svoj posao te u skladu s tim i donosi odluke u predmetu. Osim toga, u člancima su iznošeni i pojedini detalji iz kaznenog postupka koji je u to vrijeme bio tajan, zbog čega, iako takvi podatci nisu smjeli biti dostupni javnosti. U naslovu teksta članka se jasno govori da je sud upravo toj žrtvi poslao poruku ''nebitna si'' i onda se nastavlja ''sudac Ivan Marković pustio sedmoricu počinitelja'', a takav vrijednosni sud osobito izražen u naslovu je uvredljiv i nije činjenično utemeljen.

76. Sud je pregledom članka objavljenog 14. listopada 2019. godine pod naslovom „Platforma za reproduktivna prava: Nekažnjavanje zločina je zločin! Ministre F, pokrenite stegovni postupak protiv suca Ivana Markovića pred Državnim sudbenim vijećem!“ utvrdio da se u istom od ministra pravosuđa zahtijeva pokretanje stegovnog postupka protiv tužitelja kao suca, uz tvrdnje da je njegovo postupanje bilo neprofesionalno i nemarno te da je ugrozilo sigurnost i dostojanstvo žrtve. U članku se također zahtijeva premještanje kaznenog postupka sa Županijskog suda u Zadru na drugi županijski sud radi navodnog sprječavanja utjecaja interesnih skupina na štetu žrtve, a javnost se poziva na pobunu protiv, kako se navodi, sramotnog postupanja zadarskog suca. Sam naslov članka sadrži izrazito negativne vrijednosne sudove usmjerene protiv tužitelja, koji nisu utemeljeni na činjenicama. Izraz „Nekažnjavanje zločina je zločin“, zajedno sa zahtjevom za pokretanje stegovnog postupka protiv njega, ostavlja dojam da je svojim postupanjem počinio ozbiljnu profesionalnu povredu, iako za pokretanje stegovnog postupka nije postojala nikakva zakonska niti činjenična osnova. U članku se na više mjesta koriste negativni i uvredljivi vrijednosni sudovi, poput tvrdnji o „sramotnom puštanju počinitelja na slobodu“, „neprofesionalnom“ i „nemarnom postupanju“, kao i tvrdnji da je svojim odlukama ugrozio sigurnost i dostojanstvo žrtve, takve ocjene i zaključci nisu bili potkrijepljeni relevantnim i prije svega istinitim činjenicama, niti su proizlazile iz okolnosti konkretnog slučaja. Osim toga, ponovno su iznesene netočne informacije da se radilo o višestrukom odnosno grupnom silovanju, koje je trajalo godinu dana, čime je javnosti prikazan znatno teži činjenični okvir od stvarnog. Nadalje za zatraženo pokretanje stegovnog postupka protiv tužitelja nije postojala opravdana osnova. Jednako tako, sud je utvrdio neosnovanim i tvrdnje da je njegovim postupanjem dovedena u pitanje sigurnost i dostojanstvo žrtve, kao i zahtjev da se predmet izmjesti sa Županijskog suda u Zadru zbog navodnog utjecaja interesnih skupina jer za takve navode nije postojao činjenični temelj. Predmetni kazneni postupak kasnije trajao gotovo tri godine i osumnjičenici su tijekom tog razdoblja ostali na slobodi, pri čemu tužitelj nije bio raspravni sudac koji je vodio glavni postupak niti je donosio odluke tijekom suđenja, stoga su tužitelju neopravdano pripisane odgovornosti koje nisu proizlazile iz njegove stvarne procesne uloge, što je također stvorilo negativan vrijednosni sud o njegovom radu. Pozivanjem javnosti na pobunu protiv „sramotnog postupanja zadarskog suca“, kao i tvrdnjama da je „žrtvu ostavio na cjedilu“ te da je „nekažnjavanje zločina zločin“, javnosti se šalje poruka da je tužitelj svojim postupanjem svjesno propustio učiniti ono što je bio dužan ili da je postupao protivno zakonu, shodno nadvedenom riječ je o izrazito negativnim vrijednosnim sudovima koji nisu imali dostatnu činjeničnu osnovu te su kod prosječnog čitatelja mogli stvoriti iskrivljenu sliku o njegovoj profesionalnosti, zakonitosti rada i osobnom integritetu.

77. Pregledom članka objavljenog 17. listopada 2019. godine pod naslovom „Prosvjed ispred zadarskog suda, Mladi u crnom poslali znakovitu poruku nakon puštanja osumnjičenih za silovanje“ utvrđeno je da izvještava o prosvjedu održanom ispred Županijskog suda u Zadru, organiziranom povodom odluke suca istrage u predmetu koji je izazvao značajan interes javnosti. U članku je navedeno da su prosvjednici bili odjeveni u crno, nosili majice s natpisom „Sama si to tražila“ te transparent s porukom „Žene i djevojčice žrtve hrvatskog pravosuđa“. Nadalje se iznose tvrdnje da Zadrom upravljaju političke i katoličke elite koje pogodovanjem štite svoje članove i podupiratelje, da je društvo obilježeno korupcijom i nepotizmom te da su zbog takvog društvenog okruženja suci slobodni donositi odluke na štetu žena. U članku se također navodi kako se zakoni ne primjenjuju jednako prema svima te da su dvostruki kriteriji društva pridonijeli tome da žrtva nije ranije prijavila seksualno nasilje, dok su počinitelji navodno imali prostor za ucjenu. Članak zajedno s objavljenim fotografijama prosvjeda, sadržavao je niz negativnih vrijednosnih sudova usmjerenih upravo prema tužitelju i njegovom radu, a prosvjed sukladno natpisima u članku je organiziran protiv njegove odluke, te kod prosječnog čitatelja stvaraju dojam da je upravo on odgovoran za navodnu nepravdu učinjenu žrtvi. Tvrdnje da Zadrom vladaju političke i katoličke elite, da su pravosuđe obilježili korupcija i nepotizam te da su suci slobodni donositi odluke na štetu žena predstavljene u kontekstu njegove odluke, jasno je da se tvrdnje izravno odnose na tužitelja, a iste su negativni vrijednosni sudovi koji nisu bili potkrijepljeni činjenicama niti su proizlazili iz okolnosti konkretnog predmeta. Jednako tako, neosnovane su tvrdnje da se zakoni primjenjuju samo na određene osobe, da se zaštitne mjere odobravaju selektivno te da je njegovim postupanjem potvrđena praksa dvostrukih kriterija jer su upravo u tom postupku primjenjivana jednaka mjerila prema svim sudionicima postupka i nije donesena odluka protivna zakonu, a čemu u prilog ide i odluka Ustavnog suda broj: U-III-4424/2019 od dana 13. studenog 2019. godine, kao i činjenica da je njegov kolega odlučivajući o dva preostala osumnjičenika u zasebnom postupku donio sadržajno jednaku odluku poput tužitelja, a o čemu mediji nisu izvještavali. Nadalje, tvrdnja da pravosudni sustav uzroke kaznenih djela pronalazi u osobinama žrtve, takva se izjava u kontekstu članka odnosi na negativan utisak rada tužitelja kao sudca, jer tijekom postupka nitko nije tvrdio niti sugerirao da je žrtva odgovorna za kazneno djelo, zbog čega je navedena tvrdnja uvredljiva i činjenično neutemeljeni vrijednosni sud. Svakako je novinskim natpisima i člancima povrijeđena i privatnost maloljetne žrtve jer su objavljeni pojedini detalji iz kaznenog postupka koji nisu smjeli biti dostupni javnosti.

78. Uzimajući u obzir da se u ovom slučaju radi i o činjenicama koje nisu provjerene ni istinite i o vrijednostima sudovima, ovaj sud je stajališta da, imajući u vidu da su teme od javnog interesa vrijednosni sudovi, čiji opći ton izjave je bio sadržajno neistinit, uvredljiv, netočan i negativan te kao takav obzirom da se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja misli ovisi o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom ti su sudovi pretjerani, kao što je to u ovom slučaju. Nadalje, ima se smatrati da vrijednosni sud tuženika o radu tužitelja nije temeljen na dostatnoj činjeničnoj osnovi,već na izrazito negativnim vrijednosnim sudovima, zbog čega se navodi izneseni u sva tri članka imaju smatrati prekomjernima.

79. Iako sudci u svom djelovanju kao nositelji sudbene vlasti nisu imuni na kritiku i kontrolu te su sudovi jedna od tri Ustavom određene grane državne vlasti i u primjeni svojih ovlasti snose veliku odgovornost, sudci i sutkinje su izloženi kritici javnosti (Morice protiv Francuske, toč. 131.), no u slučaju medijskih natpisa, teksta i sadržaja poput natpisa i novinskih članaka koje je tuženik stavio u javnost na temelju ''iskrivljene slike'' neistinitih tvrdnji i negativnog vrijednosnog suda o radu i postupanju tužitelja kao sudca stvara se izrazito negativan vrijednosni sud o njemu i njegovom radu uopće. Predmetni članci su na tužitelja i njegovu obitelj, utjecali iznimno negativno stvarajući tako negativan efekt i stvoreno mišljenje javnosti da je tužitelj sudac koji donosi skandalozne i kontroverzne odluke koje nisu u skladu sa zakonom.

80. U ovom postupku proizlazi da su u objavljenim člancima, uz izvještavanje o predmetu, iznesene i brojne tvrdnje te vrijednosni sudovi kojima se tužitelju pripisivalo neprofesionalno, nemarno i nezakonito postupanje, kao i odgovornost za navodno ugrožavanje sigurnosti i dostojanstva žrtve. Pritom su navedene informacije bile netočne, nepotpune i neistinite. Osim toga, u člancima su objavljeni i određeni podaci iz kaznenog postupka koji je u vrijeme objave bio tajan, kao i pojedinosti iz privatnog života maloljetne žrtve koje nisu bile nužne za informiranje javnosti, slijedom čega je autor navedenog članka u više navrata osim povrede osobnosti tužitelja postupio protivno Kodeksu časti hrvatskih novinara čl. 5. i čl. 6., kojima je novinar obvezan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju, te da je dužan poštovati etiku javne riječi, kulturu dijaloga te uvažavati čast i ugledi dostojanstvo osoba ili skupina s kojima polemizira. Nadalje širenjem neprovjerenih i netočnih činjenica te senzacionalističkim pristupom prema interesu medija za ovaj slučaj, tuženik je postupao protivno čl. 14. Kodeksa kojim novinar treba štiti čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti. Obvezan je poštivati svačije pravo na privatnost, što u slučaju u kojem je maloljetnica bila žrtva i u kojem je postupao tužitelj kao sudac, nije poštivao.

81. Iako su vrijednosni sudovi u pravilu zaštićeni slobodom izražavanja i ne podliježu dokazivanju njihove istinitosti, oni moraju imati dovoljno čvrstu činjeničnu osnovu. U suprotnom predstavljaju pretjerano zadiranje u prava druge osobe. U ovom slučaju negativne ocjene usmjerene prema tužitelju, uključujući zahtjeve za pokretanje stegovnog postupka, tvrdnje o neprofesionalnom, sramotnom postupanju, sumnje u njegov rad i zakonito postupanje te poruke kojima se sugerira da je svojim odlukama pogodovao počiniteljima ili iznevjerio žrtvu, prelaze se granice dopuštene kritike jer su navedene činjenice neosnovane, neutemeljene, senzacionalističke i neprovjerene s ciljem omalovažavanja ugleda, rada, dostojanstva tužitelja na neistinit, uvredljiv, klevetnički i omalovažavajući način prvenstveno kao sudca, a onda i kao čovjeka.

82. Slijedom navedenoga, može se zaključiti da je pri vaganju sukobljenih prava bilo potrebno dati odgovarajuću težinu i pravu tužitelja na zaštitu časti i ugleda. Iako je javna rasprava o radu pravosuđa u demokratskom društvu ne samo dopuštena nego i poželjna, ona mora počivati na točnim i provjerenim informacijama te se voditi u granicama koje ne dovode do neopravdanog narušavanja ugleda pojedinca, a što ovakvim postupanjem tuženika nije dopušteno. Kada se sloboda izražavanja temelji na netočnim ili nepotpunim činjenicama ili kada vrijednosni sudovi nisu potkrijepljeni dostatnom činjeničnom osnovom, takvo izražavanje više ne uživa isti stupanj ustavnopravne zaštite te takav medij plasiranjem senzacionalističko populističkih naslova i sadržaja teksta treba snositi odgovornost za takvo postupanje.

83. Shodno navedenom, pravo na slobodu izražavanja misli nije apsolutno pravo jer čl. 38. Ustava i čl. 10. Konvencije ne jamče neograničenu slobodu izražavanja, već sloboda izražavanja misli može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu.

84. S druge strane na temelju izvedenih dokaza ovaj sud nije našao niti jedan razlog koji oslobađa tuženika od odgovornosti u smislu članka 21. st. 4 Zakona o medijima („Narodne novine“ br.59/04, 84/2011 i 81/2013-dalje: ZM)

85. Zbog toga je utvrđeno da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju povredom prava osobnosti, pravo na ugled, neimovinsku štetu koju je pretrpio povredom prava osobnosti, pravo na ugled, čast, dostojanstvo, duševni mir i zdravlje citiranim natpisima u „Zadarskom listu“.

86. Visinu pravične naknade sud je utvrdio u skladu s člankom 1100. st. 2. ZOO- a, cijeneći stranački iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da su ga navedene uvrede teško pogodile kako osobno tako i profesionalno kao suca, koji časno obavlja posao suca što je isti i dokazao u ovom postupku sa dobivenim ocjenama izvrsnog suca tako i njegovu obitelj obzirom da je njegovu obitelj nekoliko mjeseci obilazila policija u svrhu zaštite kako njega osobno tako i njegove djece, oca i majke, jer su njemu kao i djeci prijetili smrću što je posebno u iskazu kao svjedok saslušan u ovom postupku BO sin K i iskazao. Sud je cijenio i činjenicu da se tuženik nije ni na koji način ispričao zbog objavljenih predmetnih članka sukladno odredbi članka 40. ZM, a samo navođenje tuženika da je on samo objavio članke kojih nije autor ne umanjuje odgovornost tuženika, a niti ispriku sve uzimajući u obzir da je tuženik i bez obzira što je objavio tekst koji su autori drugi što nije sporno po ocijeni ovog suda trebao još više pažnje posvetiti predmetnim preuzetim člancima, jer im on nije autor, dakle trebao je provjeriti točnost tih navoda u preuzetim člancima što mu je i obveza kako sukladno Kodeksu ponašanja, tako i po članku 16. ZM, po kojem je dužan paziti na zaštitu privatnosti, ugleda, časti građana, osobito djece, mladeži i obitelji, kao i oštećenika kaznenim dijelom i bez njihova znanja ne smije se otkriti njihov identitet, a što tuženik objavom predmetnih članka nije ni u kom slučaju pazio, već je samo imao interes da postigne što veću prodaju svog lista, pa je ocjenom ovog suda zbog stjecanja zarade tuženik ispustio paziti sve navedeno sukladno ZM, jer upravo u ovim objavljenim člancima radi o zaštiti interesa djece, obitelji, mladeži što je utvrđeno pregledom spisa pod posl. br. KN-DO 1442/10, Kir-583/19 .

87. Uz navedeno sud je ocijenio ne samo od strane tuženika nego i od svih saslušanih svjedoka kojima je sud vjerovao jer su njihovi iskazi objektivni i istiniti sve što je tužitelj proživio osobno, profesionalno i njegova obitelj objavom predmetnih članaka, a to sve posebno jer se radi o listu koji se najviše čita u Gradu Zadru i mjestu prebivališta tužitelja u [adresa] tj. u sredini u kojoj tužitelj živi sa obitelji i gdje je radio deset godina u Općinskom sudu u Benkovcu kao sudac i predsjednik, pa je iz svih navedenih razloga zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 16.364,87 eura u cijelosti osnovan, te mu je taj iznos i dosuđen sa pripadajućom kamatom od dana podnošenja tužbe 10. siječnja 2020. godine do konačne isplate sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, a visina kamata je odrađena člankom 29. ZOO-a.

88. Vaganjem svih okolnosti relevantnih za odlučivanje u ovom predmetu sud je utvrdio da je članci u kojima je tuženik iznosio okolnosti slučaja u kojem je tužitelj kao sudac istrage odlučivao nesumnjivo je bio od velikog javnog interesa te da javnost ima pravo biti pravodobno i potpuno informirana o pitanjima koja se odnose na rad pravosuđa. Međutim, ostvarivanje tog prava pretpostavlja da informacije koje se objavljuju budu istinite, provjerene i iznesene na način koji ne dovodi javnost u zabludu i ne širi lažnu senzacionalističku vijest. Sloboda izražavanja ne štiti objavljivanje netočnih ili nepotpunih činjenica niti vrijednosnih sudova koji nisu utemeljeni na dostatnoj činjeničnoj osnovi. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da su u objavljenim člancima, uz izvještavanje o događaju od javnog interesa, iznesene netočne i nepotpune informacije o ulozi tužitelja u kaznenom postupku te su mu pripisane odgovornosti koje nisu proizlazile iz njegove uloge kao sudca istrage. Istodobno su objavljeni brojni negativni vrijednosni sudovi kojima se tužitelja prikazivalo kao suca koji je postupao neprofesionalno, nemarno i protivno interesima žrtve, pri čemu takve tvrdnje nisu bile potkrijepljene dostatnom činjeničnom osnovom. Takvim načinom izvještavanja kod prosječnog čitatelja mogao se stvoriti dojam da je tužitelj svjesno postupao protivno zakonu ili pravilima svoje profesije, čime je ozbiljno narušen njegov profesionalni i osobni ugled.

89. Granica dopuštene kritike prelazi se onda kada se javnosti iznose netočne ili nepotpune informacije ili kada se vrijednosni sudovi temelje na pogrešno prikazanim činjenicama. U takvim okolnostima sloboda izražavanja, jednako tako i funkcija medija više ne ostvaruje svoju demokratsku funkciju informiranja javnosti, već dovodi do neopravdanog zadiranja u prava drugih osoba.

90. Stoga je sud, primjenjujući test razmjernosti, ocijenio da u ovom slučaju pravo tužitelja na zaštitu časti i ugleda preteže nad pravom tuženika na slobodu izražavanja. Iako je postojala legitimna potreba informiranja javnosti o predmetu koji je izazvao veliki društveni interes, način na koji su informacije objavljene nije bio u skladu sa zahtjevima odgovornog novinarstva. Iznošenjem netočnih i nepotpunih činjenica te činjenično neutemeljenih vrijednosnih sudova nije ostvarena svrha informiranja javnosti, nego je došlo do neopravdanog narušavanja ugleda tužitelja i povrede njegova prava osobnosti. Sloboda izražavanja predstavlja jedno od najvažnijih prava u demokratskom društvu, ali ona nije apsolutna. Ona prestaje uživati punu zaštitu u onom trenutku kada njezino ostvarivanje neopravdano zadire u prava i dostojanstvo druge osobe. U konkretnom slučaju upravo je takvo postupanje dovelo do povrede prava osobnosti tužitelja na čast i ugled, zbog čega je ograničenje slobode izražavanja bilo opravdano, nužno i razmjerno legitimnom cilju zaštite njegovih osobnih prava.

100. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12,103/14,118/14 i 107/15, dalje: OT), pa je tužitelju opravdano priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 132,73 eura, podneska od dana 9. listopada 2020. godine u iznosu od 132,73 eura, podneska od dana 23. travnja 2021. godine, zahtjeva za ispravak informacije za objavu iz toč. I.1. tužbe u iznosu od 132,73 eura, iz točke I.II. tužbe 132,73 eura i točke I.III tužbe 132,73 eura, podnesak od dana 15. prosinca 2025. godine u iznosu od 250,00 eura, podneska od dana 10. travnja 2026. godine u iznosu od 250,00 eura, zastupanja na održanim ročištima 20. listopada 2020. godine 14. siječnja 2021. godine, 13. travnja 2021. godine, 10. lipnja 2021. godine, 30. lipnja 2021. godine, 16. rujna 2021. godine, 17. ožujka 2022. godine, 17. prosinca 2025. godine, 26. ožujka 2026. godine, 28. svibnja 2026. godine u iznosu od 2.362,75 eura, što je ukupno 3.526,40 i sa 25% PDV jest 4.408 eura, te kad se ovom trošku dodaju troškovi pristojbe tužbe u iznosu od 146,00 eura, pristojbe presude 165,91 eura, a kojem trošku se dodaje i trošak prijevoza za zastupanja na ročištima Zadar-Šibenik (povratno) 176 km i to sedam ročišta u ukupnom iznosu od 616,00 eura, a to sve iz razloga što je odlukom Vrhovnog suda RH, a na zahtjev Općinskog suda u Zadru izvršena delegacija Općinskog suda u Zadru te određen za suđenje Općinski sud u Šibeniku što nije ovisilo o tužitelju, pa je i ovaj popisani trošak opravdan, te je ukupan trošak koji je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju u iznosu od 5.335,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos od donošenja prvostupanjske presude, po stopi koja određuje se za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj sukladno odredbi članka 29. ZOO-a, prema članku 30. st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03,194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13,93/14,55/16, 73/17,131/20, dalje: OZ-a).

U Šibeniku, dana 07. srpnja 2026. godine

SUDAC

Anđelka Bagić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud u Zagreb dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DN-a:

- kao na zapisniku objave i dostave od dana 07. srpnja 2026. godine