Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-502/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene BA, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – iz članka 326. stavak 1 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženice podnesenih protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: K-216/2026-11 od 27. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 07. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optužene BA kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašena je krivom optužena BA zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – iz članka 326. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, te je na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženici je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 09. siječnja 2026. pa nadalje.

3. Na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženici se vraća osobni automobil marke VW tip Tiguan, registarskih oznaka [registarska oznaka] s pripadajućom prometnom dozvolom i ključem sa centralnim zaključavanjem koji predmeti su od optužene privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac, serijski broj: [serijski broj] od 09. siječnja 2026.

4. Na temelju članka 270. stavak 1. ZKP optužen ici se vraća mobilni telefon marke Iphone, IMEI brojeva [IMEI broj], koji je od optužene privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, postaja granične policije Novske s ispostavom Jasenovac, serijski broj [serijski broj] od 9. siječnja 2026.

5. Na temelju odredbe članka 270. stavka 1. ZKP optužen ici se vraća novčani iznos od 250,00 eura u apoenima od 1x50,00 eura + 10x20,00 eura koji je privremeno oduzet od optužene potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Sisačko-moslavačke, Postaja granične policije Novske s ispostavom Jasenovac, serijski broj [serijski broj] od dana 9. siječnja 2026., po pravomoćnosti presude.

6. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točke 6. i 7. ZKP optuženica je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 100,00 EUR u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, te troškove na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rješenjem.

7. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o oduzimanju predmeta s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači na način da od optuženice oduzme mobitel marke Iphone.

8. Protiv te presude žalbu je podnijela i optuženica putem branitelja Marka Galovića, odvjetnika iz Kutine, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženica proglasi krivom za pokušaj kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 i u odjelu odluke o kazni na način da se izrekne kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i primjeni uvjetna osuda s rokom kušnje od dvije godine ili da se primjeni djelomična uvjetna osuda, te da ju se oslobodi dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

9. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

10. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP , prije dostave sutkinji izvjestiteljici dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

11. Žalbe državnog odvjetnika i optuženice nisu osnovane.

12. Državni odvjetnik žalbom osporava pobijanu presudu u odnosu na odluku o vraćanju predmeta i to mobilnog uređaja marke Iphone optuženici, smatrajući da je sud propustio adekvatno vrednovati činjenicu da je optužena sporni mobitel, koji joj je pobijanom presudom vraćen, uporabila za počinjenje kaznenog djela na način da je putem navedenog mobitela na području druge države primala upute od organizatora za ostvarenje ilegalnog prijevoza migranata te da je isti bio nužan za počinjenje kaznenog djela. Navodi da te okolnosti imaju odlučujući značaj jer bez kontakta s organizatorom optužena ne bi mogla počiniti kazneno djelo za koje je osuđena, radi čega je mišljenja da je sud trebao navedeni mobitel od optuženice oduzeti. Zbog navedenog predlaže da se pobijana presuda preinači na način da drugostupanjski sud na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženice oduzme navedeni mobitel koji primjenom članka 79. stavak 4. KZ/11 postaje vlasništvo RH i predaje se na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

13. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prema odredbi članka 79. stavak 2. KZ/11 na koju se u žalbi poziva državni odvjetnik, sud može od optuženika koji je proglašen krivim oduzeti predmete koji su uporabljeni za počinjenje kaznenog djela. Prilikom donošenja odluke o oduzimanju predmeta potrebno je utvrditi radi li se o predmetima specifično povezanim i namijenjenim isključivo ili u pretežnom dijelu za počinjenje kaznenog djela. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se radi o mobitelu vlasništvo optuženice koji nije namijenjen isključivo ili pretežnom djelu za počinjenje kaznenog djela za koje je ista proglašena krivom, jer na njemu nisu izvršene preinake za potrebe činjenja kaznenih djela, već se radi o mobitelu koji služi za svakodnevnu upotrebu. Stoga je sud u situaciji fakultativne mogućnosti oduzimanja predmeta, nakon što je utvrdio da se ne radi o predmetu koji je isključivo ili u pretežnom dijelu namijenjen za izvršenje kaznenih djela, ispravno odlučio na temelju članka 270. stavak 1. ZKP navedeni mobitel vratiti optuženici kao vlasnici.

14. Žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povredu kaznenog zakona na štetu optuženice, optuženica u žalbi obrazlaže na način da je ona prilikom iznošenja obrane iskazala da je obećani iznos od po 200,00 eura za svaku od četiri prevezene osobe trebala dobiti po obavljenom prijevozu, a unaprijed nije dobila nikakav novac, pa imajući u vidu da je koristoljublje jedan od bitnih elemenata inkriminiranog kaznenog djela te nespornu činjenicu da su optuženicu u dovršenju počinjenja kaznenog djela spriječili policijski službenici, obrana smatra da optuženica nije počinila dovršeno kazneno djelo već je to djelo ostalo u pokušaju. U prilog svojih tvrdnji priložena je presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-603/2024- 8 od 03. prosinca 2024.

15. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, nije u pravu optuženica da je navedeno kazneno djelo za koje je proglašena krivom ostalo u pokušaju, jer istoj nisu isplaćena novčana sredstva za obavljen prijevoz osoba koje je prevozila u svom osobnom automobilu po teritoriju RH. Koristoljublje kao sastavnica ovog kaznenog djela sastoji se u poduzimanju radnji počinjenja kaznenog djela s motivom zarade, pa u situaciji kada je optuženica u svoje vozilo primila i prevozila četiri državljana Turske znajući da su oni ilegalno ušli na područje RH bez osobnih isprava i viza za boravak u RH te ih prevozila do zaustavljanja policijskih službenika, ista je, neovisno što joj novac za prijevoz nije isplaćen unaprijed već ga je trebala dobiti nakon izvršenog prijevoza, svojim postupanjem iz koristoljublja pomogla tim osobama da se nedozvoljeno kreću po teritoriju RH, čime je u svom postupanju ostvarila sva bitna obilježja dovršenog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Optuženica je odlučila prevoziti ilegalne migrante u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, pa je njeno inkriminirano postupanje motivirano koristoljubljem, radi čega okolnost isticana u žalbi da djelo nije dovršeno jer ona nije primila dogovorenu naknadu, nije relevantna, već je ovo kazneno djelo dovršeno prihvaćanjem dogovorene naknade za konkretan prijevoz osoba koje se nezakonito nalaze na teritoriju RH. Zbog navedenog nije u pravu optuženica da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na njenu štetu, s obzirom da je ista pravilno proglašena krivom za dovršeno kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Ovome treba dodati da priložena odluka Županijskog suda u Varaždinu nije relevantna jer se ne odnosi na istovjetnu činjeničnu niti pravnu situaciju kao u ovom predmetu s obzirom se u tom predmetu radilo o stranim osobama koje su zakonito boravile i kretale se po teritoriju RH, a radnja počinjenja kaznenog djela sastojala se u prebacivanju migranata preko državne granice u Republiku Sloveniju, a potom u Republiku Italiju, za što migranti nisu imali odgovarajuću dozvolu, ali do dovršenja kaznenog djela nije došlo jer su optuženika spriječili policijski službenici. Opisana činjenična situacija ne može se primijeniti na konkretan predmet s obzirom na drugačije činjenično stanje utvrđeno u tom predmetu.

16. Pobijajući presudu u odnosu na odluku o kazni optuženica u žalbi navodi da je ona detaljno i okolnosno priznala počinjenje kaznenog djela navodeći da joj je bio potreban novac i da joj je majka invalid te ju je dovela kod sebe u Republiku Njemačku da s njom živi, te je izrazila kajanje i žaljenje zbog počinjenog. Smatra da je prvostupanjski sud propustio u dovoljnoj mjeri cijeniti da je ona osoba mlađe životne dobe, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imala 26 godina, da do sada nije kazneno osuđivana ni prekršajno kažnjavana, da je nezaposlena te da počinjenjem kaznenog djela nije ostvarila imovinsku korist, kao i da brine o majci kao osobi s invaliditetom. U odnosu na otegotne okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud smatra da nije razvidno iz kojih je to dokaza sud utvrdio veliku količinu kriminalne volje i upornosti i dodatnu drskost jer je kršila propise države čiji nije državljanin, ukazujući pri tome da se društvena opasnost kaznenog djela ne može vrednovati kao otegotna okolnost, te ističe da na njenoj strani ne postoje otegotne okolnosti radi čega smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine prestroga kazna.

17. Suprotno iznesenim žalbenim navodima optuženice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i potom ispravno vrednovao okolnosti koje su od utjecaja na odluku o kazni, postupajući u procesu individualizacije kazne sukladno članku 47. KZ/11 .

18. Prvostupanjski je sud na strani optuženice utvrdio kao olakotno da je ona priznala kazneno djelo čime je skratila trajanje kaznenog postupka , da je izrazila kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, obiteljske prilike cijeneći okolnost da živi s majkom o kojoj brine, dok je otegotnim cijenio način i okolnosti počinjenja kaznenog djela s obzirom da je ista iskazala veliku količinu kriminalne volje i upornosti obzirom je kazneno djelo planirala i pripremala imajući u vidu da je iz Republike Njemačke došla u Republiku Hrvatsku isključivo s ciljem počinjenja kaznenog djela, kao i drskost u počinjenju djela s obzirom je kršila propise RH kao države čiji nije državljanin, već u RH ima status stranca, a sve s ciljem brze i lake zarade, te društvenu opasnost kaznenog djela jer osobe bez kontrola i putnih isprava ulaze u RH, a potom i dalje u države članice Europske unije, te se kreću bez nadzora što dovodi u pitanje sigurnost RH i drugih država članica Europske unije. Iako je u pravu optuženica da društvena opasnost djela nije otegotna okolnost, prvostupanjski je sud zapravo kao otegotno optuženoj cijenio jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra. Zaštićeno dobro kod ovog kaznenog djela je javni red, pa je prvostupanjski sud obrazlažući okolnosti ulaska i kretanja ilegalnih migranata u RH, koji državnu granicu RH i drugih država članica prelaze ilegalno i kreću se nedozvoljeno bez osobnih dokumenata, nadzora i kontrole te se ne može utvrditi kuda se stvarno kreću, koje su njihove namjere i koji je njihov krajnji cilj, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je počinjenim kaznenim djelom ugrožena sigurnost RH i sigurnost država članica Europske unije, čime je stupanj ugrožavanja javnog reda, kao zaštićenog dobra, visok.

19. U odnosu na žalbene navode optuženice da nije razvidno iz kojih je to dokaza sud utvrdio veliku količinu kriminalne volje i upornosti kao i drskost u postupanju, ističe se da je prvostupanjski sud iz obrane optuženice utvrdio da je iz Republike Njemačke u kojoj živi doputovala u Republiku Hrvatsku kako bi izvršila nezakoniti prijevoz migranata, a prethodno je nalazeći se u Republici Njemačkoj planirala i dogovarala dolazak u RH sa organizatorom radi izvršenja kaznenog djela. Prema tome, način i okolnosti počinjenja kaznenog djela sud je ispravno ocijenio kao otegotne, pa nije u pravu optuženica da na njenoj strani ne postoje otegotne okolnosti.

20. S obzirom na ispravno utvrđene i ocjenjene olakotne i otegotne okolnosti, te imajući u vidu oblik i stupanj krivnje optuženice odnosno da je postupala s izravnom namjerom kao najvišim stupnjem krivnje, ispravno je prvostupanjski sud istu osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, koja kazna predstavlja zakonski minimum propisane kazne zatvora za počinjeno kazneno djelo. Stoga, nije u pravu optuženica da joj sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti, s obzirom da je upravo zbog ispravno ocijenjenih olakotnih okolnosti istoj izrečen zakonski minimum kazne za kazneno djelo za koje je proglašena krivom. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio na strani optuženice postojanje gore navedenih otegotnih okolnosti, nije u pravu optuženica da joj je izrečena prestroga kazna i da bi se uvjetnom osudom ili djelomičnom uvjetnom osudom mogla ostvariti propisana svrha kažnjavanja.

21. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine primjerena kazna izrečena optuženici, imajući u vidu stupanj njene krivnje, osobne i obiteljske okolnosti na njenoj strani, kao i način i okolnosti počinjenja kaznenog djela postupajući s visokim stupnjem kriminalne volje, upornosti i drskosti. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se izrečenom kaznom ispuniti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 na planu specijalne i generalne prevencije, te da će navedena kazna imati odvraćajući učinak na optuženicu da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela, ali i na druge osobe utječući na njihovu svijest o štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

22. Nije u pravu optuženica da su ispunjeni uvjeti za odluku o oslobođenju obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 148. stavak 6. ZKP. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio i ispravno obrazložio odluku kojom je obvezao optuženicu na naknadu troškova kaznenog postupka na ime paušala i troškova obrane po službenoj dužnosti, osnovano navodeći da nije utvrđeno da je optuženica osoba lošeg imovnog stanja i da bi plaćanjem tih troškova bila ugrožena njena egzistencija ili eventualno njene majke. Tako je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da je optuženica prema vlastitim navodima prije uhićenja bila zaposlena i ostvarivala prihod na ime plaće u visini od 2.200,00 EUR mjesečno, da u vlasništvu ima osobni automobil marke VW Tiguan, godina proizvodnje 2020., da nema malodobne djece koje je dužna uzdržavati, a majka s kojom živi podnijela je zahtjev za socijalnu pomoć u Republici Njemačkoj o kojem zahtjevu nije donesena odluka, pa cijeneći navedeno kao i okolnost da je optužena osoba mlađe životne dobi i radno sposobna, pri čemu je iz Republike Njemačke u RH došla vlastitim financijskim sredstvima, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da ne postoje zakonski uvjeti da se optuženicu oslobodi obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

23. Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 07. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević