1              Poslovni broj: 9 Kž-48/2024-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 9 Kž-48/2024-3

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. Đ., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Požegi broj: K-122/2023. od 27. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba okrivljenog S. Đ. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke na temelju odredbe članka 554. stavak 1 Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. 80/22 -  dalje u tekstu: ZKP/08.), utvrđeno je da je okrivljeni S. Đ. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo protiv osobne slobode prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u svezi članka 139. stavak 2. KZ/11.

 

2. Pod točkom II. izreke na temelju odredbe članka 554. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ( NN 76/14) određen je prisilni smještaj okrivljeniku u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

 

3. Pod točkom III. izreke na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljeni S. Đ. oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja P. K., odvjetnika iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prisilnom smještaju. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da mu se odredi mjera liječenja na slobodi.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

9. Okrivljenik u žalbi ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali taj žalbeni osnov ne obrazlaže, već argumentirajući ovu žalbenu osnovu iznosi razloge za pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi se ističe da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11, jer da je u kritično vrijeme bio u takvom stanju da nije mogao predstavljati nikakvu prijetnju nikome, te da je prvostupanjski sud koristio tijekom dokaznog postupka kao dokaz DVD snimku prvog ispitivanja okrivljenika, iako tada okrivljenik nije imao branitelja.

 

10.1. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdi da je okrivljenik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, iz članka 139. stavak 3. u svezi članka 139. stavak 2. KZ/11.

 

10.2. Prvenstveno se ističe, da nije u pravu okrivljenik kada tvrdio da je prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka kao dokaz koristio DVD snimku prvog ispitivanja okrivljenika, jer iz obrazloženja pobijane presude (točka 3) jasno proizlazi koje je dokaze na raspravi prvostupanjski sud proveo, iz čega proizlazi da tijekom dokaznog postupka nije kao dokaz koristio DVD snimku prvog ispitivanja okrivljenika.

 

 

 

 

10.3. Nadalje, okrivljenik je na raspravi u cijelosti porekao djelo koje mu se stavlja na teret, navodeći da nije prijetio oštećenom, odnosno svom ocu I. Đ., međutim, suprotno proizlazi iz iskaza oštećenika I. Đ. koji je naveo da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio pod utjecajem alkohola zbog čega je teturao i prije nego što je uputio prijetnje prema njemu, da je prethodno pao pokraj peći, da bi se potom digao i prema njemu bacio kantu, a da je on rukama uspio spriječiti da ga kanta ne udari u glavu. Tada mu je i rekao da će ga ubiti, da nije za drugo ništa, konju jedan, jebem ti majku, koje slične prijetnje su se događale i ranije i to u više navrata u posljednjih pet godina, a to se događa samo kada okrivljenik pije. Za ranije prijetnje naveo je da ga je također prijavljivao i da njega zapravo nije strah okrivljenika, međutim, smatra da mu je potrebno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Iskaz oštećenika potvrdio je i J. Đ., brat okrivljenika, koji nema neposredna saznanja o događaju, a o svemu ima saznanja od oca, koji mu je rekao da je okrivljenik na njega bacao kantu i da mu je prijetio da će ga ubiti.

 

10.4. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je okrivljenik osoba koja je teško psihički bolesna tj. da boluje od kroničnog alkoholizma sa jasnim znacima organskog psihosindroma sa deterioraciom i dezintegracijom ličnosti. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da okrivljenik nema uvid u svoje stanje, da je posve nekritičan prema svom stanju i nema kapaciteta oduprijeti se žudnji za alkoholnim pićem. U vrijeme počinjenja kaznenog djela, koje mu se stavlja na teret, naveo je da je bio neubrojiv zbog alkoholiziranosti i težeg stupnja organskog psihosindroma, odnosno, da nije bio u stanju upravljati svojim postupcima niti predvidjeti posljedice svog postupanja, te da okrivljenik zbog karaktera bolesti i težih oštećenja mozga može nastaviti činiti slična ili teža kaznena djela, te da je za otklanjanje te opasnosti potrebno okrivljenika smjestiti u psihijatrijsku ustanovu na liječenje od ovisnosti o alkoholu.

 

11. Prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka te nalaz i mišljenje vještaka psihijatra prihvatio, dok obranu okrivljenika nije prihvatio, smatrajući da je usmjerena na otklanjanje od odgovornosti te je proturječna provedenim dokazima tijekom ovog postupka, koje zaključke kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo protiv osobne slobode prijetnjom iz članka 139. stavak 3. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, zbog čega nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pogrešno i nepotpuno utvrdio.

 

12. Zbog navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

 

13. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog odluke prvostupanjskog suda kojom je određen prisilni smještaj okrivljeniku u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci. U žalbi se ističe da prvostupanjski sud okrivljeniku u izrečenu mjeru nije uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

 

 

 

 

13.1. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, ispravno prvostupanjski sud u odluku o određivanju prisilnog smještaja okrivljenika u psihijatrijsku ustanovu nije uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru jer sukladno odredbi članka 54. KZ/11 vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, dugotrajnog zatvora i novčane kazne. U konkretnom slučaju okrivljeniku nije izrečena niti jedna od naprijed navedenih kazni, već mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu zbog čega nije u pravu okrivljenik kada navodi da mu je u navedeno trebalo uračunati i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

 

14. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 23. siječnja 2024.

 

 

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

 

Siniša Pleše, v. r.