Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-646/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog VĐ, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog VĐ podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-504/2018.-94 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika te se ukida prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu premet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i žalba optuženog VĐ odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a ne ukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci je presudom broj K-504/2018.-94 od 21. ožujka 2025. proglasio krivim optuženog VĐ da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom opisano u članku 118. stavak 1. KZ/11. te je na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 56. stavak 1. – 3. KZ/11. optuženom VĐ je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu ZKP) naloženo je optuženom VĐ naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura te trošak provedenog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja u iznosu od 1.402,80 eura, dok je na temelju članka 148. stavak 6. ZKP optuženi VĐ oslobođen dužnosti naknade ostalih troškova.

3. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji iz članka 471. stavak 1. ZKP i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati na ponovno suđenje i odlučivanje prvostupanjskom sudu ili podredno preinači u dijelu odluke o kaznenoj sankciji na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora te ga obveže na plaćanje troškova kaznenog postupka u cijelosti. Nadalje, žalbu je podnio i optuženi VĐ putem braniteljice Ive Bilandžija, odvjetnice u Odvjetničkom uredu Marjanović, Perčić i Bilandžija u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači te oslobodi optuženika optužbe, odnosno da pobijanu presudu ukine i vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. U skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP o sjednici drugostupanjskog vijeća, a na zahtjev optuženika iznesen u žalbi, obaviješteni su optuženi VĐ, njegova braniteljica, odvjetnica Iva Bilandžija i Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, koji uredno obaviješteni nisu pristupili sjednici pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njihovoj odsutnosti.

7. Žalbe državnog odvjetnika u dijelu gdje pobija odluku o trošku je osnovana, dok su u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika kao i žalba optuženika u cijelosti neosnovane.

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj ističe da postoje znatne proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza nakon čega analizira iskaze oštećenog OĐ, svjedokinje FĐ, svjedoka JĐ, CĐ, EĐ i LĐ, a vezano uz trenutak početka sukoba optuženika i oštećenika, tvrdeći da su svjedoci CĐ, JĐ, EĐ i LĐ iskazali da su naknadno ušli u sobu, nisu niti mogli vidjeti je li oštećenik prvi udario optuženika pa u tom djelu nije jasno obrazloženo je li optuženik postupao u nužnoj obrani ili se eventualno radi o prekoračenju nužne obrane, ili čak postupanju uslijed jake prepasti uzrokovane napadom od strane oštećenika, što ukazuje da se prvenstveno žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nastavno, upirući na mehanizam nastanka ozljeda kod oštećenog OĐ te ističući kako je optuženik proglašen krivim da je razbio staklenu čašu koju je pronašao u sobi te da je oštećeniku oštrim rubovima zadao više udaraca u predjelu leđa, međutim, prvostupanjski sud pri tom zanemaruje iskaze ispitanih svjedoka pa i samoga oštećenika koji navodi da kod optuženika u ruci nisu vidjeli čašu, niti da optuženik udara oštećenika razbijenom čašom , a da sudskomedicinskim vještačenjem nije isključena mogućnost nastanka ozljede padom na razbijeno staklo ili pri hrvanju s oštećenikom, optuženik suštinski pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Isto tako, kada ističe da se ne slaže sa zaključcima suda i tvrdi da je neprihvatljiv zaključak da činjenica saznanja kako je bivša djevojka u vezi s prijateljem, što prema vještacima dovodi do kontinuirane frustracije, potom i sam trenutak zaticanja u spolnom odnosu, koji je zasigurno mnogo snažniji okidač za bilo kakvu reakciju, ne dovode do afekta koji utječe na stanje svijesti, već se afekt pripisuje optuženikovoj osobnosti, mladosti, alkoholu i umoru, ukazuje da optuženik i u tom dijelu pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Vezano uz žalbeni prigovor da je optuženik postupao u nužnoj obrani, da se radi o prekoračenju nužne obrane ili da je bio u stanju jake prepasti uzrokovane oštećenikovim napadom, prvostupanjski je sud detaljno analizirao sve detalje predmetnog događaja te ispravno zaključio da kritične zgode optuženik nije bio izložen oštećenikovom napada, tako da su istaknute primjedbe neutemeljene. Naime, kritične su se zgode u stanu koji je koristila FĐ (sada OĐ) družili optuženik, oštećenik te njihovi prijatelji ŠĐ, ČĐ, SĐ, NĐ, JĐ i OĐ. Optuženik je te večeri saznao da je njegova dotadašnja djevojka FĐ (sada OĐ) u vezi sa OĐ, napustio je stan da bi se vratio nakon 45 minuta do sat vremena, pokucao na zaključana vrata sobe u kojoj su bili oštećenik i FĐ (sada OĐ), a potom ih i razvalio te napao oštećenika dok je ovaj ležao okrenut optuženiku leđima. Ozljede koje je zadobio oštećenik su prvenstveno nastale u području leđa, što znači da su oštećenikova leđa prvo bila izložena napadu, odnosno da je optuženiku bio okrenut leđima, u takvom stanju sigurno nije bio u mogućnosti prvi napasti optuženika pa i zadati mu ozljede. Osim toga, u trenutku razvaljivanja vrata sobe optuženik je u naletu, oštećenik istovremeno ne očekuje njegov napad tako da je potpuno neživotno da bi u takvoj situaciji oštećenik prvi napao optuženika. Nakon ozljeda na leđima nastale su ozljede na prednjem dijelu tijela. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženik bio ozlijeđen. Optuženik tvrdi da mu je oštećenik prvi zadao udarac nogom u predjelu prsa, no osim iz iskaza oštećenika, ova činjenica ne proizlazi niti iz jednog drugog provedenog dokaza, niti optuženik raspolaže medicinskom dokumentacijom iz koje bi to proizlazilo. Prema opisu dinamike događaja u njegovoj obrani, optuženik je nakon toga otišao kući te je istog dana pristupio u policijsku postaju tako da je neživotno da je bio ozlijeđen da ne bi zatražio liječničku pomoć pa bi njegove ozljede bile objektivno utvrđene.

10. Optuženik je, dakle, kritičnog dana napustio stan, njegov prijatelj ŠĐ odlazi kući, a nakon nekih 45 minuta do sat vremena optuženik se sam vraća u stan u kojoj se odvija proslava, očito ne mireći se situacijom da je njegova bivša djevojka FĐ (sada OĐ) u vezi sa oštećenim OĐ , imao je doista dosta vremena da procesuira novonastalu situaciju i shvati da njegova bivša djevojka ima novog partnera, no unatoč tome, on dolazi u stan i izaziva sukob. Oštećeni OĐ svojim ponašanjem ni na koji način nije izazvao njegovu reakciju, odnosno utjecao na sukob, posebno ne izazvavši ga, oštećeni OĐ se branio na način da je odguravao optuženika u njegovim nasrtajima. Stoga nema govora da bi optuženik postupao u nužnoj obrani, da bi se radilo o prekoračenju nužne obrane ili stanju jake prepasti izazvane oštećenikovim napadom, kako to ističe optuženik u svojoj žalbi.

11. U odnosu na mehanizam nastanka ozljede treba istaći da iz zapisnika o očevidu proizlazi da je u sobi u kojoj se dogodio događaj pronađeno više komada krhotina razbijenog stakla, raznih nepravilnih oblika i dimenzija, dok iz iskaza svjedoka CĐ proizlazi da je u sobi s desne strane bila razbijena čaša, uočio je staklo. Prema opisu događaja iz iskaza svjedoka CĐ, JĐ, EĐ i LĐ proizlazi da oštećeni OĐ niti u jednom trenutku nije bio na podu, niti to proizlazi iz iskaza oštećenog OĐ, što znači da je isključen mehanizam nastanka ozljeda padom na krhotine stakla, kako to ukazuje optuženik u svojoj žalbi. Posebno treba ukazati da iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka Valtera Stemberge proizlazi da tjelesna ozljeda u području leđa u donjem desnom slabinskom dijelu leđa koja presijeca tetivu i tetivnu ovojnicu mišića, a koja je kvalificirana kao teška nije mogla nastati padom, nego je očito nastala za vrijeme dok je oštećenik bio okrenut optuženiku leđima. Naznačeni svjedoci u iskazima navode kako su vidjeli da oštećeni OĐ na leđima ima „crte koje su krvarile“, da je isječen po leđima i sav krvav, da mu je koža visila, što sve ukazuje da su ozljede nastale oštrim rubovima prethodno razbijene čaše, bez obzira što oštećeni OĐ i svjedoci izričito ne navode da su u optuženikovoj ruci vidjeli staklo, odnosno dio čaše.

12. U odnosu na stanje svijesti optuženika, prvostupanjski je sud proveo psihijatrijsko vještačenje po vještakinji Iki Rončević-Gržeta i psihologijskog vještakinji Ines Torić, na temelju kojih nalaza je utvrdio da je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv u blažem stupnju, kod njega nisu utvrđeni znaci nedovoljnog duševnog razvitka niti trajne duševne poremećenost što bi utjecalo na stanje njegove svijesti, rasuđivanje ili na slobodu volje tempore criminis, kao i da je tempore criminis optuženik bio u afektu odnosno stanju emocija koji je dio njegove osobnosti i koji ne utječe na stanje svijesti, a čemu su pridonijeli njegova mladost, dominantna obilježja ličnosti, umor i u manjoj mjeri alkohol u krvi. Nadalje, vještačenjem je otklonjena i privremena duševna poremećenost, odnosno prepast uslijed afekta straha jer je upravo optuženik b io napadač, a ne napadnut, međutim, i da je prvi napadnut i u tom slučaju je vještačenjem isključena prepast. Dakle, vještačenjem je isključena mogućnost da bi činjenica zaticanja bivše djevojke u spolnom odnosu sa prijateljem utjecala u toj mjeri na optuženika da bi bio u neubrojivom stanju, odnosno stanju bitno smanjene ubrojivosti, već je jasno utvrđeno koji su sve čimbenici utjecali na afekt. Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude jasno i vrlo određeno objasnio stanje svijesti optuženika i čimbenike koji su na njega utjecali kako prije počinjenja djela, za vrijeme djela i nakon počinjenja i s tim u vezi ne postoji ikakvo proturječje u presudi.

13. Optuženik se žali zbog odluke o kazni tvrdeći da je izrečena sankcija prestroga, a posebno ne obrazlaže zašto nalazi da je prestrogo kažnjen. Nasuprot optuženiku, državni odvjetnik pobijajući odluku o kazni navodi da je prvostupanjski sud preveliki značaj dao olakotnim okolnostima i to mlađoj životnoj dobi, smanjenoj ubrojivosti u blažem stupnju i neosuđivanost, dok otegotne okolnosti u vidu iskazane upornosti i bezobzirnosti pri izvršenju kaznenog djela nije dostatno cijenjeno kao otegotna okolnost. Optuženik je i prije inkriminiranog dana znao da je FĐ (sada OĐ) u vezi sa OĐ, nastojala s optuženikom zadržati korektne odnose zato ga je i pozvala na zabavu, optuženik je razvalio zaključana vrata sobe u kojoj se oštećenik nalazio s FĐ (sada OĐ), na okrutan, surov i vrlo opasan način je napao oštećenika jer je prije fizičkog obračuna razbio čašu i time pokazao volju za brutalnim obračunavanjem, svakako pogodnim za lišenje života napadnute osobe, napao je oštećenik dok mu je ovaj bio leđima okrenut i zadao pet do šest udaraca od kojih su zaostale posjekotine na leđima, upitno je kako bi u konačnici sve završilo da se na mjestu događaja nisu zatekli NĐ i IĐ koji su razdvojili optuženika od oštećenika i istjerali ga iz stana.

14. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne pa je tako kao olakotne okolnosti cijenio mlađu životnu dob u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, da je kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti u blažem stupnju, kao i njegovu neosuđivanost, dok je otegotnim cijenio iskazanu upornost i bezobzirnost prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela.

15. S obzirom na istaknute okolnosti, a imajući na umu propisanu kaznu zatvora za ovo kazneno djelo u trajanju od šest mjeseci do pet godina, kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, primjerena je jačini povrede tjelesnog integriteta oštećenika, posljedicama koje je pretrpio, pobudama iz kojih je optuženik postupao, kao i njegovom prijašnjem životu, odnosno činjenici kaznene neosuđivanosti i ponašanju nakon počinjenja djela. Treba istaći da je optuženik tempore criminis bio mlađi punoljetnik, da je od kaznenog djela prošlo više od dvanaest godina u kojem optuženik nije činio kaznena djela. S obzirom na optuženikovu neosuđivanost za očekivati je da ubuduće optuženik neće činiti kaznena djela stoga mu je prvostupanjski sud osnovano izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju tri godine, dostatnom da optuženik shvati štetnost činjenja kaznenih djela i suzdrži se od činjenja istih. Treba napomenuti da je izrečena kazna zajedno s izrečenom uvjetnom osudom i prema oc jeni ovog drugostupanjskog suda primjerena svim okolnostima počinjenja djela, osobi optuženika te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne tako i generalne prevencije, dok nekom blažom kaznom za koju se zalaže optuženik, odnosno strožom za koju se zalaže državni odvjetnik ista ne bi bila ostvarena.

16. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika na odluku o trošku treba istaći da je državni odvjetnik u pravu kada ističe da odluka o trošku ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud nije naveo iz kojih razloga je odredio paušalni iznos u visini 200,00 eura, niti je obrazložio zašto optuženik nije u mogućnosti platiti dio troškova kaznenog postupka koji se odnose na trošak sudskomedicinskog vještačenja i dopune istog. U ovom dijelu prvostupanjske odluke izostalo je obrazloženje odlučnih činjenica pa je stoga ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu odluke o trošku. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud voditi računa o razlozima ove drugostupanjske odluke i donijeti novu odluku o trošku koju će valjano obrazložiti.

17. Slijedom navedenog, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika u dijelu kojim se žali na odluku o trošku, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP ukinuo odluku o trošku i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a kako ostali navodi žalbe državnog odvjetnika i navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči