Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB 77561654785

Poslovni broj: P-577/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 11. lipnja 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika IN, odvjetničkog vježbenika u uredu punomoćnika tuženika, 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 10.1 Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103966586 od 26. svibnja 2008. sklopljenog između tužiteljice i tuženika pod nazivom NAKNADA i koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,50 % ( nula cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.„.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, da tužiteljici TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 384,28 eura (slovima tristoosamdesetčetiri eura i dvadesetosam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2008. po kamatnoj stopi od 15% godišnje za period od dospijeća do 31. srpnja 2008., zatim od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, da tužiteljici TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 536,64 eura (slovima: petstotridesetšest eura i šezdesetčetiri centa), sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 6. srpnja 2026. do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 22. studenog 2024. podnijela tužbu u kojoj navodi da je 26. svibnja 2008. godine sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 2402006– 1031262160/51400607-5103966586 na iznos od 129.000,00 CHF, s rokom otplate na 240 mjeseci.

1.1. Također navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužiteljica ni na koji način nije bila u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama.

1.2. Navodi da prema odredbi članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je u premetni Ugovor o kreditu ugradio odredbu (točka 10.1) kojom je određena naknada u iznosu od 0,50 % od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno, prilikom isplate kredita - plasmana. Iz navedene odredbe Ugovora o kreditu nije vidljivo na što se ova naknada odnosi i od kojih se troškova sastoji te zašto je određena baš u tom iznosu (postotku od iznosa kredita). Navodi da se očito radi o jednostranoj odluci tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica mogla utjecati na sadržaj navedene ugovorne odredbe. Takav način određivanja naknade potpuno je netransparentan za tužiteljicu kao potrošača, što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetna. Također navodi da tuženik prije zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužiteljicu kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.3. Tužiteljica također navodi da je temeljem nepoštene – ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi za obradu kredita, tuženik odmah na dan plasiranja kredita 27. svibnja 2008. naplatio od tužiteljice naknadu od 0,50 % od iznosa kredita, što je iznosilo 2.895,34 kuna, odnosno 384,28 eura, te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnom odredbu ugovora o kreditu kojom je ugovorena predmetna naknada, te naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos koji je naplatio temeljem navedene odredbe ugovora o kreditu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima.

2.2. Također u cijelosti osporava osnovanost tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja, odnosno tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se navedene ugovorne odredbe imala smatrati nepoštenima odnosno ništetnima. Tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom. Navodi da je odredba kojom se ugovara obveza korisnika kredita za plaćanjem naknada i troškova jasna, lako uočljiva i razumljiva. Navodi da je o naplati naknade za obradu kredita, kao i o njegovoj potencijalnoj obvezi na plaćanje naknade za prijevremeni povrat kredita tužitelj bio upoznat tijekom pregovora oko ugovaranja ovog ugovora o kreditu i prilikom sklapanja ugovora o kreditu na način da je službenik Banke koji je ugovarao ovaj kredit s tužiteljem, tužitelju jasno iskomunicirao da postoji obveza tužitelja na plaćanje takve naknade za obradu kredita, kao i u slučaju prijevremenog povrata kredita obveza plaćanje jednokratne naknade.

2.3. Tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Očitujući se na navode iz odgovara na tužbu, tužiteljica navodi da ima status potrošača, pa je i mjesno nadležan Općinski sud u Vinkovcima. Nasuprot tuženikovim navodima kako je naknada za obradu kredita jasna i dopuštena, tužiteljica ustraje da se radi o nedozvoljenoj, ništetnoj odredbi jer se o ovoj ugovornoj odredbi i visini naknade nije pojedinačno pregovaralo, već se radi o jednostranoj odluci tuženika.

4. Na pripremnom ročištu od 18. svibnja 2026. tuženik je učinio nespornim iznos naplaćene naknade.

5. Pravomoćnim rješenjem broj: P-577/2024-6 od 7. listopada 2025. sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o kreditu (stranica 5.-12. spisa), dopis tuženika (stranica 13. spisa), obračun naknade (stranica 60. spisa), podaci o procesu obrade kredita (stranica 61.62. spisa), izvadak iz odluke o visini kamatnih stopa i naknada (stranica 68. -73. spisa), te je saslušao tužiteljicu.

7. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka SN.

8. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Tijekom postupka nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili 26. svibnja 2008. ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103966586 temeljem kojega je tužitelj koristio kredit u iznosu od 129.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nije sporno da je točkom 10. ugovora ugovorena jednokratna naknada od 0,50% od iznosa kredita, koju naknadu je tuženik naplatio od tužiteljice u iznosu od 384,28 eura.

10. Sporno je je li ništetna odredba ugovora o kreditu temeljem koje je tužiteljici naplaćena jednokratna naknada, te je sporno je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

11. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica je navela da je imala namjeru kupiti stan u [adresa] radi čega je otišla u poslovnicu tuženika u [adresa] radi dizanja kredita. U banci je postigla dogovor oko iznosa kredita te roka otplate. Sjeća se da je službenik u banci spominjao obvezu plaćanja nekakvih troškova i naknada te interkalarnih kamata, ali joj ništa konkretnije nije objašnjeno na što se odnose ti troškovi niti koliki je iznos. Navela je da je pročitala ugovor o kreditu, ali ne može reći da je posebno obraćala pažnju na odredbu koja se tiče plaćanja naknade. Također je navela da se prilikom dizanja kredita nije posebno pregovaralo oko odredbe o plaćanju naknadne te je ovu odredbu u ugovor unijela banka. Navela je da je njoj novac bio potreban radi kupnje stana radi čega je i pristala na ovakav ugovor, a smatra da nije niti mogla utjecati na odredbu o plaćanju naknade. Navela je da je u stanu kupljenim novcem od kredita živjela ona s obitelji te su 2019. prodali taj stan. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila je zaposlena te nije bila vlasnik obrta ili trgovačkog društva. Navela je da nije sudjelovala u sastavljanju ugovora te ju je već sastavljeni ugovor čekao u banci i ona nije mogla utjecati na tekst ugovora.

12. Saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da je ugovor o kreditu sastavila banka i da je u njemu bila određena naknada o kojoj tužitelj ica nije mogla pregovarati, već je ista bila sastavni dio ugovora bez kojega se nije mogao sklopiti ugovor o kreditu.

13. Odredbom članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07., dalje u tekstu: ZZP) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. Odredbom članka 102. stavka 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

15. Slijedom navedenog, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već iz predmetnih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% iznosa kredita.

16. Sukladno odredbi članka 295. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva.

17. Slijedom toga, o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može se pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.

18. Nadalje, sud prihvaća da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom, Sama činjenica da je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenim naknadama za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", odnosno plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

19. Budući iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu pripremila banka, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj mogao pojedinačno pregovarati. Obzirom je tužitelj na temelju članka 10. Ugovora o kreditu platio tuženiku naknadu za obradu kredita u iznosu kako je to ranije navedeno, to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da su navedene odredbe Ugovora nepoštene, temeljem odredbe članka 96. stavak 1. ZZP, te ništetne u smislu članka 102. stavak 1. ZZP.

20. Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj ima status potrošača. Naime, prema odredbi članka 3. točke 1. ZZP, i prema svim kasnijim izmjenama istoga zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

20.1. Uvidom u zaključeni ugovor o kreditu i saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da je kao namjena naveden stambeni kredit za kupovinu nekretnine.

20.2. Obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene, a tuženik tijekom postupka nije niti pokušavao dokazivati drugačije.

21. Slijedom navedenoga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništetna odredba kojom je ugovoreno plaćanje naknade od 0,50% od iznosa kredita.

22. Kako je navedena odredba Ugovora o kreditu ništetna, to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, te je sukladno članku 323. ZOO tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

23. Među strankama nije sporno da je tuženik na ime naknade za obradu kredita od tužitelja naplatio iznos od 384,28 eura, a iz dopisa tuženika je vidljivo da je naknada naplaćena plana 27. svibnja 2008.

24. Prigovor zastare je neosnovan, jer je člankom 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu.

24.1. Vezano za zahtjev za isplatu, treba navesti da se radi o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude.

25. Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju zatezne kamate temeljem članka 1115. ZOO od dana stjecanja (naplate naknade), jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od 27. svibnja 2008. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 5., članka 155. i članka 164. ZPP-a, te kako je tužitelj uspio u cijelosti u sporu, to mu je tuženik dužan naknaditi trošak postupka.

27. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav zahtjeva za dostavom dokumentacije u vrijednosti od 25 bodova, sukladno Tbr. 36. točki 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), za sastav tužbe u vrijednosti od 50 bodova sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife, za sastav podneska od 13. siječnja 2025. u vrijednosti 50 bodova sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 19. svibnja 2026. i 11. lipnja 2026. u vrijednosti 50 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, za pristup ročištu za objavu presude u vrijednosti od 25 boda sukladno Tbr. 9. točki 3. Tarife, odnosno ukupno 250 bodova. Kada se vrijednost boda pomnoži sa 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife dobije se iznos od 500,00 eura. Tužitelju pripada trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura i presudu u iznosu od 30,00 eura, odnosno ukupno 536,64 eura.

28. Na dosuđeni trošak tužitelju pripadaju zatezne kamate od presuđenja, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP.

29. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen temeljem članka 154. stavak 1. ZPP.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Vinkovcima 6. srpnja 2026.

Sudac:

Ivan Katičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Hana Lukić Hob, B. Jelačića 12, [adresa] Vinkovci – pun. tužiteljice

2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević i partneri d.o.o., Lopašićeva 6, 10000

Zagreb – pun. tuženika